REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Revd 4200/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije
Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke
Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PEVEX d.d. (ranije PEVEC d.d.) iz
Sesveta, Savska cesta 84, OIB 73660371074, kojeg zastupa punomoćnik Vinko
Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Reljkovićeva 6, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. iz
Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Toni
Smrček, odvjetnik u odvjetničkom društvu Lovrić, Novokmet, Smrček u Zagrebu,
Heinzelova 33A, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije
protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike hrvatske poslovni broj Pž-
1517/2021-2 od 27. svibnja 2021., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena
presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-971/2017 od 27. studenoga

2020., u sjednici održanoj 25. siječnja 2022.,

r i j e š i o j e :

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog
suda Republike hrvatske poslovni broj Pž-1517/2021-2 od 27. svibnja 2021. se
odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog
trgovačkog suda Republike hrvatske poslovni broj Pž-1517/2021-2 od 27. svibnja

2021., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Trgovačkog suda u
Zagrebu poslovni broj P-971/2017 od 27. studenoga 2020., te je u prijedlogu postavio
slijedeća materijalno pravna pitanja:

1.1. Ima li sud potrebe sukladno odredbi čl. 319. st. 2. u svezi s odredbom čl. 320. st.

2. Zakona o obveznima odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11,
78/15, 29/18 - u daljnjem tekstu: ZOO), tumačiti odredbe ugovora koje su jasne?

1.2. Postoji li u obvezno pravnom odnosu kod ugovora o zakupu poslovnog prostora i
kod ugovora o zakupu stvari, pravno relevantna razlika između izričaja „troškova
(naknade) za korištenjem predmeta zakupa (stvari)“ i „zakupnine za korištenje

- 2 - Revd 4200/2021-2

predmeta zakupa (stvari)“, odnosno predmeta zakupa poslovnog prostora ili stvari,
sve u smislu odredbe čl. 5. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora i čl.

519. ZOO-a?

1.3. Je li kod ugovora o zakupu stvari u smislu odredbe čl. 519. ZOO-a i kod ugovora
o zakupu poslovnog prostora u smislu odredbe čl. 5. Zakona o zakupu i kupoprodaji
poslovnog prostora nužni sastojak toga pravnog posla činidba zakupodavca predaja
poslovnog prostora odnosno stvari na korištenje zakupniku, a činidba zakupnika da
mu za to plati određenu zakupninu-naknadu, te je li sukladno odredbi 269. ZOO-a
moguća činidba na strani zakupodavca predaje poslovnog prostora odnosno stvari
na korištenje zakupniku ako on nije ni posjednik ni vlasnik te stvari, niti ima bilo kakva
ovlaštenja raspolagati s tom stvari odnosno poslovnim prostorom?

1.4. Je su li ugovori o zakupu poslovnog prostora i govori o zakupu stvari sukladno
odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a ništetni, odnosno djelomično ništetni sukladno odredbi
čl. 270. st. 1. ZOO-a sve u svezi odredbe 269. ZOO-a i čl. 5. Zakona o zakupu i
kupoprodaji poslovnog prostora i čl. 519. ZOO-a u slučaju kada je zakupnik te stvari
odnosno poslovnog prostora ujedno njezin vlasnik i posjednik?

1.5. Mora li sud sukladno odredbi čl. 273. st. 1. ZOO-a i po službenoj dužnosti paziti
na ništetnost ugovora iz svih zakonom propisanih razloga, ili samo iz razloga
ništetnosti na koji se stranka u postupku poziva, ako je stranka u postupku istaknula
činjenice i predložila dokaze temeljem kojih se može ocijeniti ništetnost i po drugom
razlogu odnosno, pravnom osnovu?

2. Uz navedena materijalno pravna postavio je i slijedeća procesno pravna pitanja:

2.1. Postupa li žalbeni-drugostupanjski sud suprotno odredbi čl. 2. st.1. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01,
117/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu:
ZPP) i time čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12.
ZPP-a kada je odluka suda utemeljena na drukčijoj činjeničnoj osnovi od one na koju
se pozvao tužitelj?

2.2. Postoji li bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.11. ZPP-
a ako je drugostupanjski sud, ispitujući žalbeni navod stranke da prvostupanjski sud
uopće nije uzeo u obzir navod stranke da je pravni posao ništetan, utvrdi da je
prvostupanjski sud pravilno utvrdio da taj pravni posao nije ništetan-premda
prvostupanjski sud taj navod stranke uopće nije ispitivao niti u svojoj odluci dao bilo
kakvo obrazloženje?

2.3. Ako u obvezno pravnom odnosu kod ugovora o zakupu stvari odnosno ugovora
o zakupu poslovnog prostora ne postoji pravno relevantna razlika između izričaja
„troškova (naknade) za korištenjem predmeta zakupa (stvari) i „zakupnine za
korištenje predmeta zakupa (stvari)“, odnosno predmeta zakupa poslovnog prostora
ili stvari, u smislu odredbe čl. 5. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora i
čl. 519. ZOO-a, a drugostupanjski sud takvu razliku nalazi, bez da obrazlaže u čemu
se sastoji ta razlika i na takvom shvaćanju utemeljuje svoju odluku čini li na taj način
bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

- 3 - Revd 4200/2021-2

3. Pitanja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene
prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu,
jer smatra da je riječ o pravnim pitanjima o kojima pobijana odluka odstupa od prakse
revizijskog suda, odnosno o kojima nema prakse revizijskog suda, a postoji različita
praksa viših sudova.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu:
ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja navedena u prijedlogu za
dopuštenje revizije, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i
ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni.

5. U odnosu na pitanja pod 1.1. i 1.2. drugostupanjska odluka ne odstupa od prakse
Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao i prakse Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske o tumačenju ugovora, i to odredbi čl. 319. i 320. ZOO-a, (Revr 997/13 od

25.02.2015. i Rev 153/13 od 03. svibnja 2019., u kojima je izneseno shvaćanje o
potrebi tumačenja odredbe čl. 319. st. 2. ZOO-a, i utvrđenja prave volje ugovornih
strana kada je ugovorna odredba nejasna, a koje glasi: ako su ugovorne strane jasno
izrazile svoju volju pri sklapanju ugovora odredbe predmetnih ugovora trebaju se
primijeniti onako kako one i glase te nema potrebe za tumačenjem ugovora, a tek u
slučaju da su nejasne potrebno ih je tumačiti.

5.1. Pri postavljanju navedenog pitanja predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke
da se drugostupanjski sud, nakon što je utvrdio da je da je odredba čl. 4. st. 2.
Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 20. travnja 2015., (u svezi odredbe čl. 7.
toga Ugovora) potpuno jasna, upustio u tumačenje ugovora u smislu čl. 219. st. 2. u
svezi čl. 2. ZOO-a, te je ocijenio da je tako ugovorena naknada dopuštena sukladno
odredbi čl. 2. ZOO-a, jer drugostupanjski sud nije tumačio navedene odredbe
ugovora nego ih je samo interpretirao u njihovom sadržaju. Stoga ta pitanja, iz
navedenog razloga nisu važna.

5.2. U odnosu na pitanje pod 1.3 drugostupanjska odluka, suprotno tvrdnji
predlagatelja ne odstupa od prakse Županijskog suda u Dubrovniku Gž-381/15 od

18. ožujka 2015. o djelomičnoj ništetnosti ugovora zbog nemogućnosti ispunjenja
činidbe sukladno čl. 269. i posljedica iz čl. 270 st. 1. ZOO-a u svezi čl. 324 ZOO-a,
jer je činidba-predaja poslovnog prostora već bila izvršena u posjed tužitelja u
vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, što je izričito i navedeno u samom ugovoru
u čl. 4. Stoga i to pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da nužni sastojak ugovora
o zakupu-činidba, predaja u posjed poslovnog prostora koji je predmet zakupa, nije
izvršen, odnosno da je nedopuštena, zbog čega ni to pitanje nije važno.

5.3. U odnosu na pitanja pod 1.4. i 1.5. ističe se da drugostupanjska odluka ne
odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi Revr-554/2006 od

21.03.2007, Rev-1230/2007 od 28.10.2008. i Rev-1602/2018 od 21.05.2019., jer
drugostupanjski sud ništetnost predmetnog ugovora nije promatrao izolirano (samo u
kontekstu ocjene da stranke nisu postupile protivno čl. 5. Zakona o zakupu i

- 4 - Revd 4200/2021-2

kupoprodaji poslovnog prostora bez da je ta ništetnost promatrana i sukladno odredbi
čl. 270. st. 1. u svezi čl. 269. ZOO-a), a i ta pitanja polaze i od pogrešne pretpostavke
da bi se radilo o nedopuštenoj činidbi jer i sam tužitelj u zaključenom ugovoru
tuženika, nesumnjivo priznaje izvanknjižnim vlasnikom predmetnog poslovnog
prostora, neovisno od toga što on kao takav u vrijeme zaključenja ugovora o zakupu
(koji nacrt ugovora je sačinjen još 2014., i koji je potpisan od strane tužitelja), nije bio
upisan u zemljišnim knjigama, te iz razloga što su upravo zbog toga u čl. 4. ugovora
dogovorili da „ se Zakupnik obvezuje za period od 01. 01. 2015. godine do dana
stupanja na snagu ovog ugovora nadoknaditi Zakupodavcu troškove korištenja
predmeta zakupa u skladu s ugovorenim mjesečnim plaćanjem zakupnine iz čl. 7.
ovog Ugovora“.

5.4. Osim toga Vrhovni sud Republike Hrvatske, čija je ustavna uloga osiguranje
jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, zauzeo je
shvaćanje da sud po službenoj dužnosti pazi na ništetnost ugovora, međutim za
postavljena pitanja nisu izneseni ni odgovarajući razlozi jer u citiranim odlukama nije
zauzeo pravno shvaćanje o tome jesu li ugovori o zakupu poslovnog prostora i
ugovori o zakupu stvari sukladno odredbi 322. st. 1. ZOO-a ništetni, odnosno
djelomično ništetni, sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a u svezi odredbe 269.
ZOO-a u slučaju kada je zakupnik te stvari odnosno ujedno i vlasnik i posjednik te
stvari, a to za ovaj postupak, kako je navedeno, nije ni odlučno jer se tužitelj već tada
nije smatrao vlasnikom.

6. U odnosu na pitanje pod 2.1., vezano za koje tužitelj tvrdi da drugostupanjska
odluka odstupa od prakse i stajališta revizijskog suda iznesenog u odluci Rev x -
1134/2013 od 03. 03. 2015., koje govori o granicama odlučivanja suda po zahtjevima
koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP-a), a u kojoj je zauzeo shvaćanje prema
kojem je „tužbeni zahtjev prekoračen kad sud svoju odluku temelji na drukčijoj
činjeničnoj osnovi od one na koju se poziva tužitelj i suprotno odredbi čl. 7. st. 2.
ZPP-a jer je sud ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze
koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu
zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3. ZPP-a), ako zakonom nije
drugačije određeno, a kako sud svoju odluku sukladno odredbi čl. 7. st. 2 čl. 219. st.

1. i čl. 299. ZPP-a može utemeljiti samo na činjeničnoj osnovi koje su stranke iznijele
u postupku, te je postupanjem na takav način počinjena bitna povreda postupka iz čl.

354. st. 2. t. 12. ZPP-a.“.

6.1. Tužitelj je svoj tužbeni zahtjev u ovom postupku temeljio na stjecanju bez
osnove sukladno čl. 1111. ZOO-a, i sukladno odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a, odnosno
na ništetnosti i djelomičnoj ništetnosti Ugovora o zakupu poslovnog prostora
zaključenog između prednika tuženika i tužitelja, od 20. travnja 2015. kojim je u čl. 4.
st. 2 u svezi čl. 7 toga Ugovora određeno plaćanje zakupnine tužitelja tuženiku za
razdoblje od 01. siječnja 2015. do 30. travnja 2015., odnosno i za vrijeme kada
tuženik nije bio vlasnik toga prostora, i to stoga što je protivan odredbi čl. 5. Zakonu o
zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora temeljem kojeg zakona su stranke i
zaključile predmetni Ugovor o zakupu (čl. 20. Ugovora).

- 5 - Revd 4200/2021-2

6.2. Drugostupanjski sud je u pobijanoj presudi utvrdio da je tužitelj jasno izrazio volju
da tuženiku plati naknadu za korištenje poslovnog prostora i za određeno razdoblje
prije sklapanja Ugovora o zakupu, s obzirom da je kroz to razdoblje već bio u
posjedu poslovnog prostora i da se ovdje ne radi o stjecanju bez osnove, zbog čega
pogrešno tužitelj smatra da je taj sud ocijenio da je tužitelj tužbu i tužbeni zahtjev
temeljio na činjeničnoj i pravnoj osnovi ništetnosti sukladno odredbi članka 322. st. 1
ZOO-a, a ne na odredbi čl. 280. st. 2. ZOO-a u svezi čl. 335. istoga Zakona, na koju
osnovu se sud između ostaloga poziva, kada i u odnosu na to pitanje polazi od
pogrešne pretpostavke o ništetnosti, odnosno djelomičnoj ništetnosti predmetnog
ugovora o zakupu poslovnog prostora. Stoga odluka u ovoj konkretnoj pravnoj stvari
ne ovisi ni o rješenju navedenog pravnog pitanja, te ni ono nije važno za osiguranje
jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj
prava kroz sudsku praksu, zbog čega ni u odnosu na to pitanje nisu ispunjeni uvjeti
za dopuštenje revizije sukladno odredbama čl. 385. i 385.a ZPP-a.

7. U odnosu na pitanje 2.2. i 2.3. nisu izneseni razlozi njihove važnosti te iz tog
razloga ona nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti
svih u njegovoj primjeni kao i za odluku o sporu u ovoj pravnoj stvari, u smislu
odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

8. Slijedom iznesenog u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene su pretpostavke za
intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, pa je na
temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 25. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća: Viktorija Lovrić

Broj zapisa: eb305-43c15

Kontrolni broj: 0c456-4254c-5fdf3

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=VIKTORIJA LOVRIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.