Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv.Križ, Dračevac

P-3180/2020

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja pod 1) V. P. iz V., R., OIB:
… i pod 2) A. O. iz S., K. K., OIB:
… oboje zastupani po punomoćniku T. V., odvjetnik u S.,
protiv tuženika R. H., zastupana po O. u S., radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave
dana 2.prosinca 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika,
dana 20. siječnja 2022.

p r e s u d i o j e

I. Dužna je tužena R. H. u roku od 15 dana isplati tužitelju pod 1) V.
P. iz V., OIB: … iznos od 108.010,50 kuna
zajedno sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a koja na
iznos:

- od 3.600,35 kuna teče za mjesec ožujak 2016. od 5.travnja 2016. pa do isplate
- od 3.600,35 kuna teče za mjesec travanj 2016. od 5.svibnja 2016. pa do isplate
- od 3.600,35 kuna teče za mjesec svibanj 2016. od 5.lipnja 2016. pa do isplate
- od 3.600,35 kuna teče za mjesec lipanj 2016. od 5.srpnja 2016. pa do isplate
- od 3.600,35 kuna teče za mjesec srpanj 2016. od 5.kolovoza 2016. pa do isplate
- od 3.600,35 kuna teče za mjesec kolovoza 2016. od 5.rujna 2016. pa do isplate
- od 3.600,35 kuna teče za mjesec rujan 2016. od 5.listopada 2016. pa do isplate
- od 3.600,35 kuna teče za mjesec listopad 2016. od 5.studenog 2016. pa do isplate
- od 3.600,35 kuna teče za mjesec studeni 2016. od 5.prosinca 2016. pa do isplate
- od 3.600,35 kuna teče za mjesec prosinac 2016. od 5.siječnja 2017. pa do isplate
- od 3.600,35 kuna teče za mjesec siječanj 2017. od 5.veljače 2017. pa do isplate
- od 3.600,35 kuna teče za mjesec veljaču 2017. od 5.ožujka 2017. pa do isplate
- od 3.600,35 kuna teče za mjesec ožujak 2017. od 5.travnja 2017. pa do isplate
- od 3.600,35 kuna teče za mjesec travanj 2017. od 5.svibnja 2017. pa do isplate
- od 3.600,35 kuna teče za mjesec svibanj 2017. od 5.lipnja 2017. pa do isplate
- od 3.600,35 kuna teče za mjesec lipanj 2017. od 5.srpnja 2017. pa do isplate
- od 3.600,35 kuna teče za mjesec srpanj 2017. od 5.kolovoza 2017. pa do isplate
- od 3.600,35 kuna teče za mjesec kolovoz 2017. od 5.rujna 2017. pa do isplate
- od 3.600,35 kuna teče za mjesec rujan 2017. od 5.listopada 2017. pa do isplate

Poslovni broj P-3180/2020 2

- od 3.600,35 kuna teče za mjesec listopad 2017. od 5.studenog 2017. pa do isplate
- od 3.600,35 kuna teče za mjesec studeni 2017. od 5.prosinca 2017. pa do isplate
- od 3.600,35 kuna teče za mjesec prosinac 2017. od 5.siječnja 2018. pa do isplate
- od 3.600,35 kuna teče za mjesec siječanj 2018. od 5.veljače 2018. pa do isplate
- od 3.600,35 kuna teče za mjesec veljaču 2018. od 5.ožujka 2018. pa do isplate
- od 3.600,35 kuna teče za mjesec ožujak 2018. od 5.travnja 2018. pa do isplate
- od 3.600,35 kuna teče za mjesec travanj 2018. od 5.svibnja 2018. pa do isplate
- od 3.600,35 kuna teče za mjesec svibanj 2018. od 5.lipnja 2018. pa do isplate
- od 3.600,35 kuna teče za mjesec lipanj 2018. od 5.srpnja 2018. pa do isplate
- od 3.600,35 kuna teče za mjesec srpanj 2018. od 5.kolovoza 2018. pa do isplate
- od 3.600,35 kuna teče za mjesec kolovoz 2018. od 5.rujna 2018. pa do isplate, dok
se za više zatraženo tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Dužna je tužena R. H. u roku od 15 dana isplati tužitelju pod 2) A.
O. iz S., K. K., OIB: …., iznos od

21.602,10 kuna zajedno sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje,
za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a
koja na iznos:

- od 720,07 kuna teče za mjesec ožujak 2016. od 5.travnja 2016. pa do isplate
- od 720,07 kuna teče za mjesec travanj 2016. od 5.svibnja 2016. pa do isplate
- od 720,07 kuna teče za mjesec svibanj 2016. od 5.lipnja 2016. pa do isplate
- od 720,07 kuna teče za mjesec lipanj 2016. od 5.srpnja 2016. pa do isplate
- od 720,07 kuna teče za mjesec srpanj 2016. od 5.kolovoza 2016. pa do isplate
- od 720,07 kuna teče za mjesec kolovoza 2016. od 5.rujna 2016. pa do isplate
- od 720,07 kuna teče za mjesec rujan 2016. od 5.listopada 2016. pa do isplate
- od 720,07 kuna teče za mjesec listopad 2016. od 5.studenog 2016. pa do isplate
- od 720,07 kuna teče za mjesec studeni 2016. od 5.prosinca 2016. pa do isplate
- od 720,07 kuna teče za mjesec prosinac 2016. od 5.siječnja 2017. pa do isplate
- od 720,07 kuna teče za mjesec siječanj 2017. od 5.veljače 2017. pa do isplate
- od 720,07 kuna teče za mjesec veljaču 2017. od 5.ožujka 2017. pa do isplate
- od 720,07 kuna teče za mjesec ožujak 2017. od 5.travnja 2017. pa do isplate
- od 720,07 kuna teče za mjesec travanj 2017. od 5.svibnja 2017. pa do isplate
- od 720,07 kuna teče za mjesec svibanj 2017. od 5.lipnja 2017. pa do isplate
- od 720,07 kuna teče za mjesec lipanj 2017. od 5.srpnja 2017. pa do isplate
- od 720,07 kuna teče za mjesec srpanj 2017. od 5.kolovoza 2017. pa do isplate
- od 720,07 kuna teče za mjesec kolovoz 2017. od 5.rujna 2017. pa do isplate
- od 720,07 kuna teče za mjesec rujan 2017. od 5.listopada 2017. pa do isplate
- od 720,07 kuna teče za mjesec listopad 2017. od 5.studenog 2017. pa do isplate
- od 720,07 kuna teče za mjesec studeni 2017. od 5.prosinca 2017. pa do isplate
- od 720,07 kuna teče za mjesec prosinac 2017. od 5.siječnja 2018. pa do isplate
- od 720,07 kuna teče za mjesec siječanj 2018. od 5.veljače 2018. pa do isplate
- od 720,07 kuna teče za mjesec veljaču 2018. od 5.ožujka 2018. pa do isplate
- od 720,07 kuna teče za mjesec ožujak 2018. od 5.travnja 2018. pa do isplate
- od 720,07 kuna teče za mjesec travanj 2018. od 5.svibnja 2018. pa do isplate
- od 720,07 kuna teče za mjesec svibanj 2018. od 5.lipnja 2018. pa do isplate
- od 720,07 kuna teče za mjesec lipanj 2018. od 5.srpnja 2018. pa do isplate
- od 720,07 kuna teče za mjesec srpanj 2018. od 5.kolovoza 2018. pa do isplate

Poslovni broj P-3180/2020 3

- od 720,07 kuna teče za mjesec kolovoz 2018. od 5.rujna 2018. pa do isplate, dok
se za više zatraženo tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima pod 1) i pod 2) parnični
trošak u iznosu od 4.484,78 kuna zajedno sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi
koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za
3% poena.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka navode da su suvlasnici stana u S.,
anagrafske oznake …, na IV katu ukupne površine 106,73 m2 smještenog
u zgradi položenoj na čest.zgr. 1360, Z.U. 2961 k.o S., a koji stan je u režimu
zaštićenog najma. Nadalje da je zaštićeni najmoprimac u obvezi plaćati iznos od
288,17 kuna počevši od 5.rujna 2012.

2. Nadalje, da je presudom S. protiv H. utvrđeno da službeno određeni
iznos zaštićene najamnine ne predstavlja realnu mjesečnu naknadu za korištenje
stana vlasnika čiji stanovi se nalaze u takvom režimu jer spomenuta naknada ne
omogućava prihod njegovim vlasnicima. Nadalje, da prema citiranoj presudi
odgovornost za neisplatu punog iznosa najamnine je na strani zakonodavca.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare samog prava iz kojeg proizlaze povremena potraživanja tužitelja te prigovara visini tužbenog zahtjeva.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem izvatka iz zemljišne knjige, izračuna
mjesečne zaštićene najamnine, Zahtjeva za mirno rješenje spora, dopisa
MF- PU, PU S., I.S. od

1.travnja 2021., te je temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za
sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom
postupku („NN“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) sud nalazi da je tužbeni zahtjev
djelomično osnovan.

5. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da su tužitelji upisani kao
suvlasnici stana u zgradi izgrađenoj na čest.zgr. 1360/2 upisanoj u ZU 2961 k.o S..

6. Uvidom u izračun mjesečne zaštićene najamnine utvrđeno je da je najmodavac
A. P. i drugi, dok je A. C. najmoprimac, da korisna površina predmetnog
stana iznosi 106,73 m2 te da izračunata mjesečna zaštićena najamnina iznosi 288,17
kn.

7. Uvidom u dopis Porezne uprave utvrđeno je da je tržišna najamnina za stan na
približnoj lokaciji iznosi 254,56 kn/m2 za stan površine 23 m2, odnosno 41,86 kn/m2
za stan površine 9 m2 odnosno 168,91 kn / m2 za stan površine 35,52 m2.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu štete kao razlike između tržišne i zaštićene najamnine za stan u vlasništvu tužiteljice, koji je u najmu zaštićene

Poslovni broj P-3180/2020 4

stanarke temelju ugovora o najmu stana (sa zaštićenom najamninom) iz 1998. što nije niti sporno.

9. U ovom postupku mjerodavna je odredba čl. 1045 Zakona o obveznim odnosima
(„NN“ br. 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO), sukladno kojoj tko drugome
prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove
krivnje, te da se predmnijeva obična nepažnja, te da za štetu od stvari ili djelatnosti
od kojih potječe povećana opasnost od štete za okolinu odgovara se bez obzira na
krivnju, te da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima
predviđenim zakonom.

10. U odnosu na navod tuženika da je tužiteljica dobrovoljno zaključila ugovor o
najmu te da nema mjesta odgovornosti za štetu tužene navodi se da je Zakonom o
najmu stanova ( „NN“ broj 91/96,48/98,66/98,22/06 ; dalje ZNS) koji je
stupio na snagu 5.studenog 1996. reguliran pravni odnos između najmodavaca i
najmoprimaca vezano uz najam stanova, nadalje, da je odredbom čl. 7 ZNS
propisana zaštićena najamnina te je stavkom 1) istog članka određeno da se
zaštićena najamnina određuje na temelju uvjeta i mjerila koja utvrđuje V.
R. H., a koja mjerila se sukladno stavku 2) utvrđuju ovisno o
opremljenosti stana, iskoristivosti stana, troškovima održavanja zajedničkih dijelova i
uređaja zgrade kao i o platnim mogućnostima obiteljskog domaćinstva najmoprimca.
Nadalje, odredbom čl. 13. ZNS propisana je obveza najmodavca da održava stan koji
se daje u najam u stanju pogodnom za stanovanje, sukladno ugovoru o najmu.

11. Nadalje, sukladno odredbi čl. 89.st.1 i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima ("NN" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,
141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, nadalje: ZV), propisano je da
troškove održavanja i sanacije zajedničkog dijela nekretnine snose svi suvlasnici
razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima.

12. Dakle, Zakonom o najmu stanova vlasnicima je isključeno pravo na posjed stana
i nemaju nikakav utjecaj na bitne sastojke ugovora o najmu kako u pogledu izbora
najmoprimca tako niti u pogledu trajanja ugovora i visine najamnine, a značajno je
ograničeno njihovo pravo na otkaz ugovora o najmu, a iz svega navedenog jasno
proizlazi da tužiteljica nije dobrovoljno u predmetnom odnosu najma.

13. Osim toga, vlasnici stanova dužni su održavati stan u stanju koje je prikladno za
stanovanje te u skladu s citiranim odredbama ZV plaćati doprinos za zajedničku
pričuvu, pa je pored ograničenog prava vlasnika na ostvarivanje zarade od najma
evidentno iz samog iskaza tužiteljice da predmetna zaštićena najamnina niti ne
pokriva troškove pričuve za predmetni stan.

14. Dakle, iz navedenog jasno proizlazi da je tužena propisujući Zakonom o najmu
stanova niz zaštitnih mjera u korist zaštićenog najmoprimca uvela ograničenja za
vlasnike stanova te time nametnula prekomjerni individualni teret istima te da
pozitivnim propisima nije ostvarila pravednu raspodjelu socijalnog i financijskog tereta
jer je taj teret prebačen samo na jednu skupinu- najmodavce stanova sa zaštićenim
najmoprimcem ( najmodavac je isključen iz posjeda stana, nema utjecaj na izbor
najmoprimca ni bitne sastojke ugovora, ograničeno mu je pravo na otkaz najma,
vjerojatnost da zaštićeni najmoprimac dobrovoljno napusti stan je u pravilu neznatna,

Poslovni broj P-3180/2020 5

dodatno najmodavac mora plaćati pričuvu, u obvezi je održavati stan, te konačno
izračun mjesečne zaštićene najamnine u izravnoj opreci sa tržišnoj najamninom)
čime je povrijeđeno njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno Ustavom
R. H. i K. za zaštitu ljudskih prava i to čl. 1. Protokola 1. uz
Konvenciju koja je u odnosu na tuženu stupila na snagu 5.studenog 1997. ( Tako i
VS RH Rev-1104/2018)

15. S tim u vezi navodi se kako je u predmetu S. protiv R. H.
utvrđeno da je temeljni problem zbog kojeg je utvrđena povreda Konvencije tiče
samog zakonodavstva i to stoga što je R. H. trebala poduzeti
odgovarajuće mjere kojima bi osigurala relativno osjetljivu ravnotežu između interesa
najmodavaca uključujući njihovo pravo na ostvarivanje dobiti od svoje imovine, te
općeg interesa zajednice uključujući dostupnost zadovoljavajućeg smještaja građana
u lošijem položaju.

16. Osim toga, u ovom predmetu je utvrđeno da je zaštićena najamnina mnogostruko
manja od utvrđene tržišne najamnine za slične nekretnine.

17. Dakle, u ovom predmetu utvrđena je uzročno posljedična veza između propusta
države da unutar zakonodavstva uredi predmetne odnose najmodavca i
najmoprimca, te neosporno nastale štete na strani tužitelja u vidu umanjenja imovine,
slijedom čega je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice spram tužene radi naknade štete
u visini najamnine koju bi ostvarivala da nema predmetnih ograničenja i to u visini
naknade tržišne vrijednosti najamnine za predmetnu nekretninu budući nije utvrđeno
da je tužiteljica u okviru restriktivnih propisa tužene dodatno doprinijela nastanku
štete izuzev predmetne.

18. O tome se uostalom izjasnila sudska praksa prvostupanjskih i drugostupanjskih
sudova u brojim postupcima koji su inicirani nakon odluke ESLJP-a u predmetu
S., M. – A. i dr. Dakle, postoji suglasan stav sudova da je tužena
RH svojom pasivnošću da uredi pitanje najamnine na način da postigne potrebnu
ravnotežu između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava prouzrokovala
štetu u vidu izmakle koristi na strani vlasnika te da je u obvezi nadoknaditi je u
iznosima koje utvrdi primjerenima. Tako je i u konkretnom slučaju dužna tužiteljici
naknaditi štetu u vidu izmakle koristi u presuđenom iznosu.

19. Nadalje, neosnovano tužena navodi da je cjelokupno potraživanje tužiteljice zastarjelo.

20. Naime, zastara prema odredbi članka 215. stavak 1. ZOO-a počinje teći prvog
dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako
zakonom nije propisano što drugo.

21. Predmetna tražbina tužiteljice odnosi se na naknadu štete, izmaklu dobit od
najamnine, a ona dospijeva mjesečno. Stoga se radi o trogodišnjem zastarnom roku
iz članka 230. stavka 1. ZOO-a.

22. Zatezna kamata na novčanu obvezu teče od dana kada je dužnik zakasnio s
ispunjenjem novčane obveze (članak 29. stavak 1. ZOO-a), a obveza naknade štete

Poslovni broj P-3180/2020 6

smatra se dospjelom u trenutku nastanka štete (članak 1086. ZOO-a). Stoga se ovdje dan početka zastare poklapa s danom dolaska u zakašnjenje.

23. Tužiteljica se obratila tuženoj u mirnom postupku 2019.

24. Zakon o najmu stanova donesen je 2006., a Konvencija o zaštiti ljudskih prava i
temeljnih sloboda u odnosu na RH stupila je na snagu 5. studenoga 1997. Tuženica
se obvezala istu primjenjivati te se obvezala i postojeće propise uskladiti s preuzetim
međunarodnim obvezama. USRH u rješenju U-I-762/1996
od 31. ožujka 1998. nije našao da bi odredbe članaka 6. – 8. ZNS bile protivne
U. R. i citiranoj K. i Protokolima 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju. To ne
znači da vlasnici stanova, nakon što su se mogli pozvati na Konvencijsko pravo već

1997., nisu imali pravnu osnovu za utuženje tražbine kao što je predmetna. Iz
navedenog nije odlučno kada je donesena odluka u predmetu S., niti je ta
odluka bitna za pitanje početka tijeka zastare tražbine jer su vlasnici i prije donošenja
te odluke pozivom na konvencijsko pravo mogli nakon 5. studenoga 1997., u
sudskom postupku zahtijevati ostvarenje svoje tražbine, kao što su to učinili tužitelji iz
citiranih odluka EU suda. Pitanjem zastare u odlukama S. i dr. EU sud nije se
bavio. Osim toga ni jednim posebnim ni specijalnim propisom za tražbine kao što je
predmetna nije propisan izuzetak vezano za početak tijeka zastare niti neki drugi
zastarni rok. Zato nema razloga predmetnu štetu drugačije tretirati od bilo koje druge
štete i početak zastare vezati za neke druge okolnosti. Tužiteljica kao i svi ostali
vlasnici mogli su i pored iznesenog shvaćanja Ustavnog suda RH o ustavnosti ZNS,
nakon stupanja na snagu Konvencije, osnovano, pozivom na konvencijsko pravo
pokretati tužbe za naknadu štete (o ovome se izjasnilo VSRH u odluci Rev-
1104/2018. od 22. siječnja 2019.).

25. Dakle, iz svega naprijed navedenog proizlazi da tražbina tužiteljice nije zastarjela,
računajući rok od kada je podnesen prijedlog za mirno rješenje spora na koji je
tuženik odgovorio u ožujku 2019. slijedom čega proizlazi da niti najstarije
potraživanje najamnine iz ožujka 2016. nije zastarjelo.

26. U pogledu visine naknade, sud je na prijedlog tužiteljice pribavio podatke o
tržišnoj cijeni najamnine za utuženo razdoblje, za stan slične površine i pozicije, kako
je naprijed u obrazloženju presude i navedeno. Sud je utvrdio tržišnu cijenu najma
za predmetni stan prema podacima koje je dostavila Porezna uprava i to podatke o
visini najma stanova koji se nalaze u istoj ulici odnosno na području istog kvarta.
Iznos ugovorene mjesečne najamnine za svaki od stanova koji su navedeni u
podacima Porezne uprave sud je podijelio sa površinom navedenih stanova i na
takav način utvrdio prosječnu cijenu najma za svaki od dostavljenih stanova od cca
110,64 kn/ m2. Tako dobivena prosječna cijena najma stana po m2 pomnožena je sa
površinom predmetnog stana kako bi sud utvrdio tržišnu cijenu najma predmetnog
stana te ista iznosi 11.809,31 kuna mjesečno.

27. Taj iznos predstavlja iznos najamnine koja bi se mogla dobiti za predmetni stan
na slobodnom tržištu, uzimajući u obzir atraktivnu poziciju predmetnog stana u gradu
S., zaštitu vlasničkih prava, općih interesa zajednice i postizanje ravnoteže među
istima. Navedeni iznos je potrebno umanjiti za zaštićenu najamninu koju prima od
zaštićenog najmoprimca u iznosu od 288,17 kuna. Odnosno u konkretnom slučaju
primjerena naknada štete u smislu članka 1089. ZOO-a je mjesečni iznos od

Poslovni broj P-3180/2020 7

11.521,14 kuna. Obzirom se radi o djeljivoj obvezi, a tužitelji su suvlasnici to isti
osnovano potražuju iznos najamnine razmjerno svom suvlasničkom dijelu pa tako
tužitelju pod 1) pripada iznos od 31,25 % tog iznosa odnosno 3.600,35 kn, a tužiteljici
pod 2) iznos od 6,25 % tog iznosa odnosno 720,07 kuna.

28. Na dosuđeni iznos tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate temeljem odredbe
članka 29. ZOO-a od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

29.Slijedom svega navedenog, sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, te
je odlučeno kao u izreci.

30. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i čl.155.
ZPP-a, odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku
sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika („ NN broj 91/04, 37/05,59/07) Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika („NN“ 148/09) i Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika („NN“ broj 142/12, 103/14) slijedom čega je
priznat trošak sastava tužbe 100 bodova, sastav podnesak od 15.10.2020. 100
bodova, zastupanje na ročištu 15.veljače 2021. 100 bodova, sastav podneska od

17.5.2021. 100 bodova zastupanje na ročištu od 2.prosinca 2021. 100 bodova,
odnosno ukupno 500 bodova, pomnoženo sa vrijednosti boda jednakoj 10,00 kuna (
Tbr. 50) sveukupno iznosi 5.000,00 kuna uvećano za PDV (25%) u iznosu od

1.250,00 kune što sveukupno iznosi 6.250,00 kuna uvećano za trošak pristojbe za
tužbu u iznosu od 399,64 kuna, te trošak pristojbe na presudu 825,00 kuna ukupno
iznosi 1.224,64 kune odnosno sveukupno 7.474,64 kune.

31. Obzirom na uspjeh tužitelja u ovom postupku glede osnova 100 % i u pogledu
visine 70 % to sud smatra da su tužitelji uspjeli sa 80% tužbenog zahtjeva, a tuženik
20 % slijedom čega tužiteljima pripada parnični trošak u iznosu od 4.484,78 kuna (
80-20%), sukladno odredbi čl. 154.st.2 ZPP-a.

32. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 20.siječnja 2022.

Sutkinja

Maja Anušić,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi
putem ovog suda u četiri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa
presude.