Poslovni broj: 15 UsI-3156/21-7

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao
zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja R. d.o.o., OIB …, sa
sjedištem u Ž., , zastupanog po opunomoćenici S. B., odvjetnici
u P., , protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno
uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, OIB 56204655363, sa sjedištem u
Zadru, Božidara Petranovića 8, radi komunalne naknade, nakon javne i usmene
rasprave zaključene 12. siječnja 2022. godine u prisutnosti zamjenika zamjenika
opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 20.
siječnja 2022. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje
rješenja tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu
okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-01/21-01/138, URBROJ: 2198/1-07/2-
21-4 od 3. kolovoza 2021. godine, da se prihvati njegova žalba izjavljena protiv
prvostupanjskog rješenja Grada P., Upravnog odjela za komunalni sustav i
imovinsko pravne poslove, KLASA: UP/I-363-03/20-01/4149, URBROJ: 2198/24-
03/04-21-12 od 15. travnja 2021. godine te preinači prvostupanjsko rješenje na način
da se tužitelju utvrdi obveza plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor hotel
P. koji se koristi za obavljanje trgovačke, ugostiteljske i zanatske djelatnosti na
adresi Ulica A. Starčevića 1, P., površine 6.928,00 m2, u zoni 1, u godišnjem iznosu
od 99.763,20 kn (14,40 kn/m2) što za razdoblje od 1. veljače 2020. do 31. srpnja 2020.
godine (6 mjeseci) iznosi 49.881,60 kuna, podredno da sud poništi osporeno rješenje
tuženika i predmet mu vrati na ponovni postupak.

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

2 Poslovni broj: 15 UsI-3156/21-7

U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 27. rujna 2021. godine protiv
rješenja tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu
okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-01/21-01/138, URBROJ: 2198/1-07/2-
21-4 od 3. kolovoza 2021. godine, tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku
osporenog rješenja tuženika, nakon čega ističe kako tužbu podnosi iz razloga što u
osporenom aktu nije pravilno primijenjen zakon, što je pogrešno primijenjeno
materijalno pravo, što u postupku koji je aktu prethodio tuženik nije postupio prema
pravilima postupka, što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno te što je iz utvrđenih
činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja. Naime, sukladno
čl. 4. Odluke o komunalnoj naknadi Grada P., komunalnu naknadu plaća vlasnik,
odnosno korisnik nekretnine ako je na njega obveza plaćanja te naknade prenesena
pisanom ugovorom. Sukladno čl. 5. Ugovora o zakupu poslovnog prostora s
pripadajućim inventarom koji su sklopili vlasnik nekretnine C. d.d. u stečaju i
zakupnik R. d.o.o. dana 31. siječnja2020., tužitelj da se obvezao tijekom trajanja
zakupnog odnosa plaćati i komunalnu naknadu. Od sklapanja tog Ugovora o zakupu
da su nastupile izvanredne okolnosti zbog pandemije koronavirusom, slijedom čega
da je Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske 19. ožujka 2020. donio Odluku o
mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i
održavanja sportskih i kulturnih dogradanja (Narodne novine 32/20), a kojom se
između ostalog nalaže obustava rada ugostiteljskih objekata svih kategorija. Zbog
nastupa izvanrednih okolnosti i propisanih protuepidemijskih mjera tužitelj da nije
uopće bio u mogućnosti u 2020. godini obavljati djelatnost u poslovnom prostoru, iz
kojih razloga je Ugovor o zakupu poslovnog prostora sporazumno raskinut dana 31.
srpnja 2020. godine. Uvažavajući tu činjenicu, prvostupanjsko tijelo da je rješenjem od

15. travnja 2021. izmijenio svoje ranije rješenje od 11. studenog 2020. te tužitelju
utvrdilo obvezu plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor hotel P. u
godišnjem iznosu od 199.526,40 kuna, što za razdoblje od 1. veljače 2020. do 31.
srpnja 2020. (za 6 mjeseci) iznosi 99.763,20 kuna. Prilikom utvrđivanja obveze
plaćanja komunalne naknade u iznosu od 99.763.20 kuna (sada pravilno razdoblje od

1. veljače 2020. do 31. srpnja 2020. - razdoblje u kojem je trajao ugovor o zakupu),
prvostupanjsko tijelo da je propustilo primijeniti odredbu čl. 11. st. 3. Odluke
komunalnoj naknadi Grada P. i čl. 97. st. 2. Zakona komunalnom gospodarstvu,
koja određuje obvezu umanjenja koeficijenta namjene za 50% u slučaju kada se
poslovna djelatnost ne obavlja više od 6 mjeseci u kalendarskoj godini. Tuženik u svom
rješenju da navodi kako ne može udovoljiti prijedlogu tužitelja kojim traži primjenu čl.

11. st. 3. Odluke komunalnoj naknadi (umanjenje koeficijenta namjene za 50 %) iz
razloga što je identično toj odredbi čl. 97. st. 2. Zakona komunalnom gospodarstvu,
propisano da se za poslovni prostor, kada se poslovna djelatnost ne obavlja više od 6
mjeseci u kalendarskoj godini, koeficijent namjene umanjuje 50 %, a prethodno da je
utvrđeno kako je tužitelj hotel P. u 2020. godini imao u zakupu točno mjeseci.
Stoga da tuženik u svom rješenju poistovjećuje "razdoblje zakupa" sa "razdobljem
obavljanja poslovne djelatnosti" u hotelu P.. No, da nije sporno kako je tužitelj
imao u zakupu hotel P. od 1. veljače 2020. do 31. srpnja 2020., kao i da je
komunalna naknada zakupcu mogla biti odmjerena samo za to razdoblje, ali ne i za
cijelu kalendarsku godinu jer da je moguće plaćati samo onu komunalnu naknadu koja
je na njega prenesena pisanim ugovorom, odnosno ugovorom o zakupu poslovnog
prostora (raskinut dana 31. srpnja 2020.) kojim je na korisnika prenijeta sporazumno
obveza plaćanja komunalne naknade samo za naznačeno razdoblje. Međutim,
prilikom utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade za to razdoblje, upravna

3 Poslovni broj: 15 UsI-3156/21-7

tijela da propuštaju primijeniti čl. 97. st. 2. Zakona komunalnom gospodarstvu i čl. 11.

3. Odluke komunalnoj naknadi, temeljem kojih su bili obvezni koeficijent namjene
umanjiti za 50%, u kojem slučaju da bi koeficijent namjene bio utvrđen u iznosu od
3,00 kn, a konačan iznos da bi bio 49.881,60 kn. Ujedno, da je točno kako je zakup
trajao 6 mjeseci, no da nije točno da je zakupnik u prostoru obavljao djelatnost 6
mjeseci iz razloga što se u predmetnom hotelu djelatnost obavlja sezonski, uslijed čega
da hotel nije započeo obavljati djelatnost 1. veljače 2020., uslijed činjenice da je Stožer
civilne zaštite Republike Hrvatske 19. ožujka 2020. donio naprijed citiranu Odluku,
kojom se između ostalog nalaže obustava rada ugostiteljskih objekata svih kategorija.
Zbog nastupa izvanrednih okolnosti i propisanih protuepidemijskih mjera tužitelj da nije
bio u mogućnosti uopće do isteka perioda zakupa 31. srpnja 2020. godine obavljati
djelatnost u poslovnom prostoru. Uslijed iznijetog, tužitelj da nije u poslovnom prostoru
obavljao djelatnost više od 6 mjeseci u kalendarskoj godini te da su ispunjeni uvjeti iz
čl. 97. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu i čl. 11. st. 1. i 3. Odluke o
komunalnoj naknadi Grada P. za umanjenje koeficijenta namjene za 50 % u odnosu
na razdoblje u kojem je tužitelj kao korisnik (zakupnik) mogao biti terećen za plaćanje
komunalne naknade. Slijedom navedenog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio
sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenja tuženika, prihvatiti njegovu
žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja te preinačiti isto na način što će se
tužitelju utvrditi obveza plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor hotel P.,
površine 6.928,00 m2, u zoni 1, u godišnjem iznosu od 99.763,20 kn (14,40 kn/m2) što
za razdoblje od 1. veljače 2020. do 31. srpnja 2020. godine (6 mjeseci) iznosi

49.881,60 kuna, podredno kojom će sud poništi osporeno rješenje tuženika i predmet
mu vrati na ponovni postupak.

Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi
i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju
osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
U sporu je održana rasprava 12. siječnja 2022. godine čime je dana mogućnost
strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima
(„Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS)
izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora,
a na koju je pristupio zamjenik zamjenika opunomoćenice tužitelja, dok nije pristupio
uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

Na održanoj raspravi, zamjenik zamjenika opunomoćenice tužitelja istaknuo je
kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, te pri postavljenom tužbenom zahtjevu,
pa je nadodao kako u ovom sporu činjenice nisu sporne, već da je sporna primjena
prava, u kojim okolnostima da odustaje od dokaznog prijedloga da se u svojstvu
stranke sasluša zakonski zastupnik tužitelja, te kako tužitelj osim dokumentacije koja
je već priložena u spis u privitku tužbe nije imao nikakvih dokaznih prijedloga, predložio
je zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev
tužitelja, a konačno popisao je trošak spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn, uz
prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju u naznačenom iznosu.
U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor
na tužbu tuženika, podnesak tužitelja od 29. listopada 2021., te je pročitan spis
upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

Naime, prvostupanjskim rješenjem Grada Paga, Upravnog odjela za komunalni sustav i imovinsko pravne poslove, KLASA: UP/I-363-03/20-01/4149, URBROJ:

4 Poslovni broj: 15 UsI-3156/21-7

2198/24-03/04-21-12 od 15. travnja 2021. godine, mijenja se rješenje istog tijela
KLASA: UP/I-363-03/20-01/4149, URBROJ: 2198/24-03/04-21-12 od 15. travnja 2021.
godine na način što se tužitelju utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade za
poslovni prostor hotel P. koji se koristi za obavljanje trgovačke, ugostiteljske i
zanatske djelatnosti, na adresi, P., površine od 6.928,00 m2,
u zoni 1, u godišnjem iznosu od 199.526,40 kuna (28,80 kn/m2), što za razdoblje od

1. veljače 2020. godine do 31. srpnja 2020. godine (za šest mjeseci) iznosi 99.763,20
kuna, koji iznos je tužitelj dužan platiti u roku od 30 dana po primitku ovog rješenja, to
u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo smatralo da su ispunjeni svi propisani
uvjeti za utvrđenje predmetne obveze te je rješenje donijeto pozivom na odredbe čl.

92. i 100. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18 i
110/18) te odredbe čl. 6., 7., 9., 10. i 11. Odluke o komunalnoj naknadi Grada P.
(„Službeni glasnik