1                     Poslovni broj: 10 Gž-682/2021-3.

 

 

                                                

 

 

 

 

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

      Tome Skalice 2, Slavonski Brod                                       

Poslovni broj: 10 Gž-682/2021-3.

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović Terzić, predsjednice vijeća, Dubravke Šimić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, protiv I. tuženika Ž. V.-Š. (OIB: …), K., K. D. Z. 20, II. tuženice S. V.-Š., (OIB: ….), K., III. tuženika T. V.-Š. (OIB: ….), K., i IV. tuženice A. V.-Š. (OIB: …), K., radi iseljenja i predaje u posjed, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu od 14. siječnja 2021., poslovni broj: 37 Ps-4/2019., 20. siječnja 2022.,              

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba I. tuženika Ž. V.-Š., II. tuženice S. V.-Š., III. tuženika T. V. Š. i IV. tuženice A. V.-Š. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu od 14. siječnja 2021., poslovni broj: 37 Ps-4/2019.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja tuženicima je naloženo isprazniti stan u K., položen na cijelom drugom katu zgrade oznake čest.zgr.308 Z.U.277 k.o. K., koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, kupaonice i WC-a, ostave, dva balkona, hodnika i drvarnice i predati ga slobodnog od osoba i stvari u posjed tužiteljici, u roku od 15 dana kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude.

 

2. Protiv presude žalbu su pravovremeno podnijeli tuženici zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava. Predlažu da se presuda ukine i tužba odbaci, podredno predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nije utvrdio da su u prvostupanjskom postupku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP), na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavka 2. ZPP-a.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da tuženici isprazne stan u K. i predaju ga tužiteljici u posjed, slobodnog od stvari i osoba.

 

7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da su Rješenjem Ministarstva razvitka i obnove Klasa: 371-01/97-0673, Ur. broj: 516-97-1., od 3. lipnja 1997. I. tuženik i članovi njegova domaćinstva-tuženici II-IV. dobili na korištenje stan u K., tada vlasništvo RH,

- da je predmetni stan pravomoćnim Djelomičnim rješenjem II Ureda za imovinsko-pravne poslove Šibensko-kninske županije Klasa: UP/I-942-01/97-01/38, Urbroj: 2182-06-02-99-07 od 29. lipnja 1999., dan u vlasništvo M. M., K. R. i M. H., nasljednicama pok. M. A. (kojem je stan nacionaliziran rješenjem Komisije za nacionalizaciju Knin, NOO Knin, broj: N04-1077/221-59, od 25. studenog 1959.), a tužiteljici je naloženo da predmetni stan preda u posjed vlasnicima,

- da je I. tuženik kao vlasnik obiteljske kuće na k.č.br.1286/1 u J., Rješenjem Županijskog ureda nadležnog za poslove obnove Županije Splitsko-dalmatinske, Klasa: UPI/361-01/97-01/41, Urbroj: 2181-04-97-2 od 5. svibnja 1997. ostvario pravo na obnovu i po pismenoj izjavi I. tuženika, u toj kući je trebao nakon obnove, prebivati sa članovima svoje obitelji, suprugom S. V. Š. i djecom S. V. Š., T. V. Š., I. V. Š. i A. V. Š.,

- da je obnova kuće dovršena sa 31. prosinca 1997.,

- da I. tuženik sa članovima svoje obitelji – II.- IV. tuženicima nije uselio u obnovljenu obiteljsku kuću, te da je pozvan od strane tužiteljice da vrati sredstva utrošena u obnovu kuće u J., što nije učinio,

- da je pravomoćnim Rješenjem Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove Klasa: UP/I-019-06/14-01/2079, Urbroj: 2182-03-04/3-15-11 od 29. svibnja 2017. utvrđeno da tuženici ne ostvaruju pravo na stambeno zbrinjavanje dodjelom u najam stana u državnom vlasništvu.

 

8. Temeljem navedenog utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da predmetni stan predstavlja dom tuženika obzirom da žive u njemu od 1997. i ostvarili su trajnu i jaku povezanost s tim prostorom, te je, obzirom da je konvencijsko pravo na dom zajamčeno člankom 8. stavkom 1. i 2. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06, 13/17, dalje u tekstu: Konvencija), proveo test razmjernosti u kojem je bilo potrebno odgovoriti na tri eliminacijska pitanja: 1. da li je miješanje (zahtjev za iseljenje) utemeljeno na zakonu, 2. je li ono bilo usmjereno na postizanje legitimnog cilja i 3. je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu i pri tome zaključio da je miješanje tužiteljice utemeljeno na zakonu i usmjereno na postizanje legitimnog cilja, jer je tužiteljica pravomoćnom odlukom upravnog tijela obveznik vraćanja predmetnog stana vlasnicima, odnosno da je nužno u demokratskom društvu jer se vraćanjem stana štiti pravo vlasništva fizičkih osoba, a tuženici imaju za stanovanje stambeni objekt u J. koji je, 1997., obnovljen sredstvima tužiteljice, na njihov zahtjev.

 

9. Tuženici žalbom osporavaju navedeni zaključak prvostupanjskog suda, ističu da test razmjernosti nije proveden pravilno, odnosno na način kojim bi se nedvojbeno utvrdilo da nije došlo do povrede prava na poštivanje doma iz članka 8. Konvencije, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, ukazuju da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da zahtjev za iseljenje ne predstavlja miješanje u njihovo pravo na dom, obzirom da nemaju u vlasništvu nikakvu nekretninu u RH, osporavaju da je kuća u J. obnovljena za njihovu obitelj jer je ta kuća vlasništva oca I. tuženika, i da ne mogu riješiti svoje stambeno pitanje useljenjem u istu.

 

10. Suprotno žalbenim navodima, navedeni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

 

11. I. tuženik je u postupku, povodom zahtjeva za obnovu obiteljske kuće u J., dao ovjerenu izjavu pod materijalnom i kaznenom odgovornošću, da je on vlasnik kuće u J. za koju traži obnovu, kao i da će nakon obnove živjeti u toj kući sa članovima svoje obitelji, pa su žalbeni navodi, da je vlasnik kuće otac I. tuženika, i da tuženici ne mogu riješiti stambeno pitanje useljenjem u kuću u J., suprotni toj izjavi I. tuženika i ničim dokazani.

 

11.1. Nesporno je da je kuća u J. obnovljena po zahtjevu I. tuženika i osposobljena za stanovanje, da tuženici nisu uselili u kuću nakon obnove iako je I. tuženik dao izjavu da će nakon obnove prebivati u toj kući zajedno sa članovima svoje obitelji, da I. tuženik nije vratio tužiteljici sredstva koja je ostvario u obnovi te kuće, kao i da je pravomoćnim rješenjem tužiteljice – Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje od 25. rujna 2017. odbijena žalba I. tuženika izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji, Službe za gospodarstvo, imovinsko i pravne poslove od 29. svibnja 2017. kojim je utvrđeno da I. tuženik sa članovima obitelji (II-IV. tuženici) ne ostvaruje pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem stana u najam u državnom vlasništvu na području posebne državne skrbi.

 

12. Navedeni postupak utvrđivanja prava tuženika na odgovarajuće stambeno zbrinjavanje pokrenut je po službenoj dužnosti temeljem članka 11a. stavka 5. Zakona o područjima posebne državne skrbi (NN 86/08, 57/11, 51/13, 148/13, 76/14, 147/14, 18/15, 106/18) obzirom da je tuženicima rješenjem Ministarstva razvitka i obnove od 3. lipnja 1997. dan na korištenje predmetni stan, koji je u to vrijeme bio u državnom vlasništvu, ali je, nakon toga, pravomoćnim Djelomičnim rješenjem Šibensko-kninske županije, Ureda za imovinsko-pravne poslove od 29. lipnja 1999. dan u vlasništvo M. M., K. R. i M. H., nasljednicima prijašnjeg vlasnika M. A., a tužiteljica je obvezana stan predati vlasnicima u posjed.

 

13. Odredbom članka 11.a. Zakona o područjima posebne državne skrbi propisano je da u slučaju kada korisnici najma moraju seliti iz stambene jedinice koja im je dana u najam, radi provedbe poslova upravljanja i održavanja objekta te u izvršavanju pravomoćne odluke nadležnih sudova i upravnih tijela, na prijedlog Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Ured državne uprave u županiji, odnosno nadležno upravno tijelo Grada Zagreba, donosi po službenoj dužnosti rješenje o utvrđivanju prava na odgovarajuće stambeno zbrinjavanje u prvom stupnju.

 

14. Tužiteljica je prije podnošenja tužbe, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, provela upravni postupak, u kojem je utvrđeno da je I. tuženik ostvario pravo na obnovu stambenog objekta u J., da je objekt obnovljen sredstvima tužiteljice i osposobljen za stanovanje I. tuženika i njegove obitelji, da tuženici nisu uselili u obnovljeni objekt niti su vratili sredstva utrošena za obnovu tog objekta, da je objekt dovoljne stambene površine za obitelj I. tuženika, zbog čega nema osnove za stambeno zbrinjavanje tuženika temeljem članka 11.a. Zakona po područjima posebne državne skrbi.

 

15. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je miješanje tužiteljice utemeljeno na zakonu, usmjereno na postizanju legitimnog cilja i nužno u demokratskom društvu jer je tužiteljica pravomoćnom odlukom upravnog tijela obveznik vraćanja predmetnog stana vlasnicima, vraćanjem stana štiti se pravo vlasništva fizičkih osoba, a tuženici imaju mogućnost stambenog zbrinjavanja useljenjem u objekt stambene površine primjerene njihovoj obitelji, koji im je obnovljen, na njihov zahtjev, državnim sredstvima.

 

16. Stoga tuženici neosnovano iznose u žalbi da zahtjev za iseljenje predstavlja miješanje u njihovo pravo na dom.

 

17. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev.

 

18. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavka 1. ZPP-a.

 

Slavonski Brod, 20. siječnja 2022.

 

                                                                                                                                     Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                       Irena Dikanović Terzić