Broj: Gž Ovr-639/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Rijeci, OIB: 22883124500, po sutkinji Brankici Malnar, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HZZO, Područni ured R., protiv ovršenika S. K. iz R., radi ovrhe na plaći ovršenika, rješavajući žalbu ovrhovoditelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovrv-3002/04 od 24. rujna 2018., 15. srpnja 2018.

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba ovrhovoditelja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovrv-3002/04 od 24. rujna 2018.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja, obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv-3002/04 od 21.  rujna 2004.

              Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) koji se primjenjuje u vezi odredbom članka 19. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03 i 194/03: dalje- OZ).

              U žalbi tvrdi da nisu postojali zakonski razlozi za obustavom ovrhe u smislu odredbe članak 46. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ 73/17:dalje-OZ). Tvrdi da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno jer da je izvršena uredna dostava pismena za ovršenika i da je sud prvog stupnja prije stupanja na snagu OZ-a/17 mogao i morao provesti ovršne radnje. Zaključno navodi i da ovrhovoditelj nije znao da rješenje o ovrsi nije pravomoćno jer ga sud o tome nije obavijestio pa da ne može snositi štetne posljedice nezakonitog postupanja suda.

Predlaže uvaženje žalbe.

Žalba nije osnovana.

U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 19. stavak 1. OZ-a.

Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je obustavio postupak ovrhe u ovom predmetu temeljem odredbe članak 46. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ 73/17:dalje-ZOIDOZ/17).

Tom zakonskom odredbom je propisano da postupke radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine na temelju vjerodostojne isprave pokrenute do 27. siječnja 2006. u kojima rješenje o ovrsi nije doneseno ili je doneseno, a nije steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti sud će obustaviti bez obzira na to kada su pokrenuti i po kojem zakonu bi se trebali dovršiti ako ovrhovoditelj u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona ne podnese prijedlog za nastavak postupka.

              Predmetni ovršni postupak je pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, 30. kolovoza 2004. i rješenje o ovrsi doneseno povodom tog prijedloga 21. rujna 2004. nije steklo svojstvo pravomoćnosti jer nije izvršena uredna dostava rješenja o ovrsi ovršeniku.

              Naime, iz sadržaja predmeta proizlazi da je koverta s rješenjem o ovrsi bila dostavljena ovršeniku na adresu iz prijedloga i da je vraćena sudu s napomenom da je ovršenik odselio.

              Pogrešno tvrdi žalitelj da je dostava rješenja za ovršenika izvršena putem poslodavca jer u spisu nema povratnice, dokaza o urednoj dostavi rješenja o ovrsi ovršeniku. U spisu je povratnica o uručenoj dostavi zahtjeva trgovačkom društvu M. p. G., ali nema dokaza da je to trgovačko društvo kao poslodavac ovršenika doista uručilo rješenje o ovrsi ovdje ovršeniku. Stoga je pravilno  utvrdio sud prvog stupnja da rješenje o ovrsi nije dostavljeno ovršeniku.

Budući da rješenje o ovrsi nije dostavljeno ovršeniku nije steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti, a kako ovdje ovrhovoditelj nije u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu ZOIDOZ/17 (stupio na snagu 04. kolovoza 2017.) podnio prijedlog za nastavak postupka ovrhe, ispunjene su zakonske pretpostavke za obustavom ovrhe, u smislu odredbe članka 46. stavak 1. ZOIDOZ/17.

Protivno žalbenim tvrdnjama, u smislu te zakonske odredbe sud prvog stupnja nije morao prethodno obavještavati ovrhovoditelja o stanju spisa i upozoriti ga na njegovo pravo podnošenja prijedloga za nastavak postupka ovrhe već je sam ovrhovoditelj bio ovlašten poduzeti tu radnju, što nije učinio.

              Stoga su svi žalbeni navodi ovrhovoditelja neosnovani.

Iz navedenih razloga, primjenom odredbe članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 19. stavak l. OZ-a, odbijena je žalba ovrhovoditelja i odlučeno kao u izreci.

U Rijeci 15. srpnja 2018.