- 1 -              Poslovni broj: I Kž-411/2021-4

Poslovni broj: I Kž-411/2021-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća, te mr.sc. Marijana Bitange i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. G. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optužene pravne osobe G. S. d.o.o. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, broj K-17/2016-52 od 20. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Prihvaća se žalba optužene pravne osobe G. S. d.o.o., te se preinačuje pobijana presuda u odluci o kazni na način da se prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene pojedinačne kazne za kaznena djela iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. iz točaka 3. i 4. izreke od po 30.000,00 kuna (tridesettisućakuna) za svako, kao i izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 35.000,00 kuna (tridesetpettisućakuna), te se optuženoj pravnoj osobi temeljem odredbe članka 13. stavak 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela ("Narodne novine" broj 153/03., 110/07., 45/11. i 143/12., dalje: ZOPOKD) izriče uvjetna osuda pa se izrečena jedinstvena novčana kazna neće izvršiti ako optužena pravna osoba u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Varaždinu proglasio je krivima optuženog A. G. i optuženu pravnu osobu, trgovačko društvo G. S. d.o.o. i to optuženog A. G. zbog kaznenih djela protiv gospodarstva – zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i .2. KZ/11. i kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenjem službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 1. i 2. KZ/11., a optuženu pravnu osobu G. S. d.o.o. zbog kaznenih djela protiv gospodarstva – zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. u vezi s člankom 3. ZOPOKD, te je optuženog A. G., na temelju članka 55. stavak 1. i 2. uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a koja je zamijenjena radom za opće dobro na način da se 1 (jedan) dan zatvora zamjenjuje sa 2 (dva) sata rada za opće dobro, a optuženoj pravnoj osobi G. S. d.o.o. na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. izrekao jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 35.000,00 kuna (tridesetpettisućakuna), koju je optužena pravna osoba dužna platiti u roku od 6 (šest) mjeseci.

 

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), naloženo je optuženom A. G. da na ime troškova vještačenja plati iznos od 9.934,50 kune (devettisućadevetstotridesetčetiri kune i pedeset lipa). Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženik je oslobođen plaćanja iznosa paušalne svote.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08. naloženo je optuženoj pravnoj osobi G. S. d.o.o. da na ime troškova kaznenog postupak plati ukupni iznos od 10.934,50 kune (desettisućadevetstotridesetčetiri kune i pedeset lipa), a koji iznos se odnosi na troškove vještačenja (9.934,50 kuna) i paušalnu svotu (1.000,00 kuna).

 

2. Protiv te presude žalbu je podnijela optužena pravna osoba G. S., po predstavniku, G. R., odvjetniku u Č. zbog odluke o kazni, s prijedlogom da "Visoki kazneni sud uvaži ovu žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da okrivljena pravna osoba bude oslobođena od kazne ili da joj se izrekne uvjetna osuda".

 

3. Odgovor na žalbu je podnio državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4. Spis je u skladu sa odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. U pravu je optužena pravna osoba kada se žali zbog odluke o kazni, smatrajući da postoje uvjeti za izricanje uvjetne osude.

 

6. Naime, ispravno se žalbom ističe da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio olakotne okolnosti uz izostanak otegotnih okolnosti na strani optužene pravne osobe, koja je prvostupanjskom presudom proglašena odgovornom pod točkama 3. i 4. izreke pobijane presude jer je ostvarila protupravnu imovinsku korist kaznenim djelima odgovorne osobe činjenično i pravno opisanih pod točkama 1. i 2. izreke pobijane presude.

 

6.1. Ono što optužena pravna osoba kao žalitelj ističe je pitanje adekvatnosti izrečene kazne prema pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Konkretno, žalitelj smatra da dokazana ukupnost olakotnih okolnosti, uz istovremeni izostanak otegotnih okolnosti, opravdava oslobođenje od kazne ili izricanje uvjetne osude optuženoj pravnoj osobi.

 

6.2. Svrha kažnjavanja je izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo (članak 47. KZ/11.). Pritom izrečena kazna mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela, što pod zakonskim uvjetima omogućava i izricanje uvjetne osude.

 

6.3. Stoga, bez obzira što je prvostupanjski sud kroz utvrđene minimalne pojedinačne novčane kazne i isto takvu jedinstvenu novčanu kaznu, valorizirao utvrđene olakotne okolnosti, ovaj žalbeni sud nalazi kako ukupnost ponašanja optužene pravne osobe zaslužuje dodatno valoriziranje tako dokazanog stanja. Naime, odredba članka 13. ZOPOKD-a propisuje mogućnost izricanja uvjetne osude pravnoj osobi za počinjeno kazneno djelo, pod uvjetom da je pravna osoba osuđena na novčanu kaznu manju od 50.000,00 kuna. U tom kontekstu po ocjeni ovog žalbenog suda veći značaj treba posvetiti i nesporno dokazanoj činjenici da je optužena pravna osoba u međuvremenu obeštetila oštećenike kaznenog djela, što je, imajući u vidu visinu prouzročene štete, očito iziskivalo značajne poslovne napore pravne osobe, a što predstavlja poseban kriterij u pitanju odmjeravanja kazne sukladno odredbi članka 56. stavak 2. KZ/11., a to je ponašanje nakon kaznenog djela, odnosno odnos prema oštećeniku i nastojanje da se popravi šteta. Sve to upućuje na zaključak o postojanju svijesti novog poslovodstva glede nužnosti zakonitog poslovanja i usmjerenosti istom. Pritom valja imati na umu i činjenicu da pravna osoba ranije nije osuđivana, niti je u ovom trenutku protiv iste u tijeku kakav drugi kazneni postupak. Zaključno, treba imati u vidu i tzv korelativnost odgovornosti pravne osobe za počinjena kaznena djela, odnosno, činjenicu da je za ista osuđen optuženi A. G., raniji direktor optužene pravne osobe. Time, kroz kažnjavanje odgovorne osobe u pravnoj osobi, prema shvaćanju ovog suda u dostatnoj mjeri je iskazan društveni prijekor za počinjena kaznena djela, dočim je u odnosu na optuženu pravnu osobu dostatno izreći uvjetnu osudu, kao mjeru upozorenja.

 

6.4. U kontekstu svega izloženog drugostupanjski sud smatra kako ukupnost izloženih okolnosti predstavlja adekvatnu osnovu za izricanje uvjetne osude sukladno odredbi članka 13. ZOPOKD-a.

 

6.5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP/08.). Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. nije našao da bi bile ostvarene povrede odredaba kaznenog postupka niti povrede kaznenog zakona. No, prvostupanjski sud je prilikom izricanja jedinstvene kazne optuženom A. G. povrijedio kazneni zakon, jer je, nakon što je optuženog oglasio krivim i osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, istu kaznu zamijenio radom za opće dobro, što je suprotno uvjetima propisanim u odredbi članka 55. stavak 1. KZ/11. Naime, na temelju te odredbe sud može izrečenu novčanu kaznu u iznosu manjem od tristo šezdeset dnevnih iznosa ili kaznu zatvora u trajanju manjem od jedne godine zamijeniti radom za opće dobro. U konkretnom slučaju izrečena jedinstvena kazna zatvora je u trajanju od jedne godine, što znači da zakonski uvjet za izricanje rada za opće dobro nije ispunjen, jer nije izrečena kazna zatvora manja od jedne godine. Međutim, time je povrijeđen zakon u korist optuženika, pa ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten preinačiti pobijanu presudu na štetu optuženika bez žalbe državnog odvjetnika, koja žalba nije podnijeta.

 

7. Slijedom svega iznesenog, na temelju članka 486. stavak 1 ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 18. siječnja 2022.