Broj: Gž Ovr-194/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku po sutkinji Dubravki Vučetić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja R.H., OIB ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravni odjel, T. b. J., ..., Z., protiv ovršenice K. T.-G., OIB ..., iz Z., Š., ..., zastupane po punomoćniku D. J., odvjetniku u Z., radi ispražnjenja nekretine, odlučujući o žalbi ovršenice izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-8017/2018 od 15. siječnja 2019., 10. rujna 2019.,
r i j e š i o j e
Žalba ovršenice se odbija kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr-8017/2018 od 15. siječnja 2019. osim iz razloga zbog kojih ovršni sud upućuje ovršenicu pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
Obrazloženje
Po prijedlogu ovrhovoditelja R. H. protiv ovršenice K. T.-G. iz Zagreba, a na temelju ovršne isprave pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ps-... od 3. veljače 2010. godine, Općinski građanski sud u Zagrebu donio je rješenje o ovrsi br. Ovr-... od 15. siječnja 2019. kojim je određena ovrha ispražnjenjem stana koji se nalazi na 3. katu, ukupne površine 37,26 m2 koji se sastoji od jedne sobe i kuhinje, u zgradi Š. ... u Z., na kč. br. ..., kuća pop. br. ... i dvorište u P. ulici ... i Š., ..., upisane u zk. ul. ... k.o. G. Z., te predajom istog slobodnog od svih osoba i stvari u posjed ovrhovoditelju R. H.. Rješenjem je ovrhovoditelju određen trošak u iznosu od 800,00 kn.
Navedeno rješenje ovršenica pobija pravovremeno izjavljenom žalbom ističući da je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe prema čl. 75. st. 1. Ovršnog zakona kao i da nakon donošenja ovršne isprave ovršenica dugi niz godina živi u tom stanu s kojim je ostvarila čvrstu, stalnu i trajnu povezanost i koji je postao njezin dom, zbog čega prijedlog ovrhovoditelja predstavlja nedopušteno miješanje u pravo na poštivanje doma.
Ovrhovoditelj se podneskom očitovao na žalbene navode pobijajući njihovu osnovanost. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.
Razmatrajući žalbene razloge ovršenice ovaj sud je utvrdio da žalba nije osnovana, pri čemu nije ocjenjivao žalbene razloge zbog kojih je ovršni sud dužan ovršenicu uputiti da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je izjavljena žalba.
Pozivanje ovršenice na žalbeni razlog predviđen u čl. 50. st. 1. toč. 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12,25/13, 93/14 - dalje OZ/12) držeći da je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe utemeljeno je na pogrešnom pravnom stavu ovršenice da nedopuštenost ovrhe na predmetnom stanu koji je vlasništvo ovrhovoditelja proizlazi iz analogne primjene odredbe iz čl. 75. Ovršnog zakona. U čl. 75. st. 1. OZ-a propisano je ograničenje kruga predmeta ovrhe na kojima se može provesti ovrha radi ostvarenja novčane tražbine te je predviđeno da se radi ostvarenja novčane tražbine ne može provesti ovrha na stvarima i pravima fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost, a koja su nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.
U ovom ovršenom predmetu tražbina čije se ispunjenje traži prinudnim putem nije novčana a predmet ovrhe nije jedina nekretnina u vlasništvu ovršenika u kojoj ovršenik stanuje. Predmet ovrhe nije sama nekretnina nego je zatraženo prisilno ispunjenje činidbe na predaju nekretnine ovrhovoditelju kao njezinom vlasniku. Zato je neosnovan žalbeni razlog propisan u čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ-a na koji se poziva ovršenica.
Ovršenica u žalbi tvrdi da je nakon donošenja ovršne isprave, presude zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ps-... od 3. veljače 2010. godine, a koja je postala pravomoćna 12. ožujka 2010. godine, dugi niz godina stanovala u spornom stanu bez ikakvog ometanja od strane vlasnika stana tako da isti zbog trajne povezanosti predstavlja obiteljski dom nje i njezine djece. Smatra da je zahtjev ovrhovoditelja ekstreman oblik miješanja u pravo na dom zajamčeno prema čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda kao i prema čl. 34. Ustava Republike Hrvatske, a što bi se utvrdilo da je proveden test razmjernosti. Prema stavu ovršenice iz navedenih razloga ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv nje na temelju ovršne isprave kako je to predviđeno u čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a.
Obzirom da ovršenica ističe kako nakon donošenja ovršne isprave dugi niz godina uz znanje ovrhovoditelja, bez obzira što za useljenje nije imala pravnu osnovu, stanuje u tom stanu uz znanje vlasnika zbog čega je ostvarila pravo zaštite obiteljskog doma, njezini navodi bi po svom sadržaju predstavljali žalbeni razlog predviđen u čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a jer se radi o činjenicama koje su nastale naknadno te ih ovršenica nije mogla istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava.
Ovršni sud ne provodi parnični postupak radi donošenja odluke o osnovanosti zahtjeva za iseljenjem iz stana koji je vlasništvo ovrhovoditelja već prisilno izvršava odluku suda donesenu u takvom parničnom postupku kojom je ovršenici naloženo da stan preda u posjed vlasniku te ga isprazni od osoba i svih stvari zbog čega nije ovlašten provoditi test razmjernosti. Međutim, zbog žalbenog razloga predviđenog u čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a ovršni sud je prema čl. 52. OZ-a dužan bez odgode donijeti rješenje kojim će ovršenicu uputiti da u roku od 15 dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je izjavljena žalba.
Slijedom navedenog, donijeta je odluka kao u izreci temeljem čl. 380. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje ZPP) a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.
Osijek, 10. rujna 2019.
