- 1 -              Rev 1049/2019-2

 

 

Broj: Rev 1049/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o. iz Z., Podružnica Z. (OIB: ...), iz Z., zastupanog po punomoćniku V. K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva Š. i p. iz Z., protiv tuženika B. B. (OIB: ...) iz P., zastupanog po punomoćnici A. Đ. B., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1978/2017-2 od 31. listopada 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj Povrv-946/2016-10 od 12. travnja 2017., u sjednici održanoj 18. siječnja 2022.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev te je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P. poslovni broj Ovrv-12413/2015 od 3. travnja 2015. kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 250,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama od 31. listopada 2014. do isplate, kao i nadoknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom od 4. travnja 2015. do isplate , kao i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 725,00 kuna (točka I. izreke). Ujedno je ukinut platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi u dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka u iznosu od 66,50 kuna (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke. Ujedno je drugostupanjski sud dopustio reviziju protiv svoje presude.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 467.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u svezi odredbe čl. 382. st. 2. ZPP. Predložio je prihvatiti reviziju te preinačiti nižestupanjske odluke na način da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan uz naknadu parničnog troška uvećanog za trošak revizije.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija je dopuštena.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu troškova nastalih premještanjem nepropisno parkiranog vozila u pokušaju, od tuženika kao vlasnika vozila.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:

 

- da je A. Đ. B. počinila prekršaj iz čl. 84. st. 1. toč. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15 - dalje: ZSPC) na način da je nepropisno parkirala osobno vozilo u vlasništvu tuženika,

 

- da je zbog navedenog prekršaja platila kaznu na licu mjesta u visini od 150,00 kuna,

 

- da je povodom navedenog prekršaja tužitelj započeo radnju premještanja vozila na temelju naredbe nadležnog Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Grada Z. radi koje je nastao trošak u iznosu od 250,00 kuna,

 

- da je trošak u iznosu od 250,00 kuna utvrđen Odlukom o cijenama usluga za djelatnost premještanja motornih vozila od 24. srpnja 2008. donijetom od strane tužitelja,

 

- da trošak započetog premještanja vozila (u iznosu 250,00 kuna) nije plaćan tužitelju,

 

- da je tužitelj pravna osoba koja obavlja poslove premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila na temelju Zaključka Gradskog poglavarstva Grada Z. na području Grada Z. uz prethodnu suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke.

 

9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud u primjeni odredbe čl. 451. st. 3. ZPP održao na snazi platni nalog u dijelu kojim je obvezan tuženik na plaćanje troškova premještanja vozila u pokušaju, smatrajući da usprkos tome što je vozilom u vlasništvu tuženika upravljala treća osoba, a ne sam tuženik, tuženik je u obvezi snositi troškove već započete radnje premještanja kao vlasnik vozila, na temelju odredbe čl. 86. st. 1. ZSPC te odredbe čl. 84. st. 2. ZSPC, a sve sukladno Odluci o cijenama usluga za djelatnost premještanja motornih vozila koju je tužitelj donio 24. srpnja 2008.

 

9.1. Tumačeći odredbu čl. 86. st. 1. ZSPC, sud je ocijenio da se izraz "korisnik vozila" odnosi na korisnika leasinga ili korisnika rent-a-car usluga u smislu da se radi o osobi koja mora biti registrirana kao korisnik vozila koje koristi. Stoga je zaključio da u situaciji kada korisnik nije istovjetan vlasniku parkiranog vozila, vlasnik se vozila ne može protiviti plaćanju nastalih troškova u sudskom postupku, pri čemu se pozvao na presudu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3873/15 od 27. siječnja 2016.

 

10. Drugostupanjski je sud prihvatio pravno shvaćanje prvostupanjskog suda i potvrdio prvostupanjsku presudu, ali ukazujući na neujednačenu praksu viših sudova vezanu uz predmetno shvaćanje (presudu Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3873/15 od 27. siječnja 2016. i presudu Županijskog sud u Splitu broj Gž-226/2017 od 12. travnja 2018.) zaključio je da navedeno predstavlja osnovu za preispitivanje sudske prakse u smislu odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP u vezi s čl. 467.a st. 1. ZPP. Stoga je na temelju čl. 467.a st. 1. ZPP dopustio reviziju glede pravnog pitanja: Tko se smatra korisnikom vozila u smislu odredbe čl. 86. st. 1. ZSPC?

 

11. U presudi Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3873/15 od 27. siječnja 2016. izraženo je pravno shvaćanje u primjeni odredbe čl. 86. st. 1. ZSPC da u situaciji kada korisnik nije istovjetan osobi vlasnika nepropisno parkiranog vozila, vlasnik vozila se ne može s uspjehom protiviti plaćanju tih troškova u sudskom postupku ističući prigovor da je korisnik vozila bila druga osoba, već da bi ta okolnost bila odlučna da je zahtjev podnesen neposredno protiv korisnika.

 

11.1. U presudi Županijskog sud u Splitu broj Gž-226/2017 od 12. travnja 2018., je u tumačenju odredbe čl. 86. st. 1. ZSPC prihvaćeno pravno shvaćanje da odgovornost tuženika kao vlasnika vozila može postojati samo u slučaju kada je on ujedno i korisnik vozila, ali ne i u situaciji kad je vozilom upravljala treća osoba. U tumačenju pojma "korisnik vozila" sud u navedenoj odluci polazi od općeg pojma „korisnik“ kojeg taj pojam ima u hrvatskom književnom jeziku i koji označava osobu koja se nečim koristi, služi, koja nešto rabi (Rječnik hrvatskog jezika, Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Školska knjiga, Zagreb, 2000. str. 489.).

 

12. S obzirom na neujednačenu praksu viših sudova, po ocijeni ovog suda, pitanje naznačeno u obrazloženju drugostupanjske presude (Tko se smatra korisnikom vozila u smislu odredbe članka 86. stavka 1. ZSPC?) je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, pa je revizija dopuštena i osnovana.

 

13. Kako bi došli do odgovora na navedeno pitanje treba krenuti od odredbi ZSPC.

 

13.1. Odredba čl. 2 toč. 68. ZSPC tumači pojam »vozač« kao osobu koja na cesti upravlja vozilom, dok odredba istog članka toč. 102. tumači pojam »vlasnika vozila« kao osobu na koju je vozilo registrirano. U tom zakonu nije definiran pojam „korisnik vozila“.

 

13.2. Odredbom čl. 84. st. 1. toč. 3. ZSPC propisano je da će policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave naredbom narediti da se vozilo premjesti na neko drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa i kad je parkirano ili zaustavljeno na nogostupu ako pješak prilikom kretanja zbog vozila mora silaziti na kolnik ili drugu površinu (slobodan prolaz između parkiranog vozila i zgrade manji od 100 cm).

 

13.3. Odredbom čl. 86. st. 1. ZSPC je propisano da za nastale troškove odgovara vlasnik odnosno korisnik vozila, a stavkom 2. istog članka propisano je da visinu troškova premještanja vozila propisuju jedinice lokalne samouprave uz prethodnu suglasnost Ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

 

13.4. Nadalje, odredbom čl. 180. st. 1. ZSPC propisano je da ako je vozilo zbog prometne nesreće onesposobljeno za daljnje kretanje na cesti, vozač ili vlasnik, odnosno korisnik vozila dužan je vozilo, teret, stvari ili drugi materijal rasut po cesti ukloniti s kolnika, nakon što to naredi ili dopusti ovlaštena osoba koja obavlja očevid. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako vozač ili vlasnik, odnosno korisnik vozila nije u stanju postupiti sukladno odredbi stavka 1. ovoga članka, ovlaštena osoba koja se zatekne na mjestu nesreće ili na mjestu gdje se nalazi neispravno vozilo naredit će pravnoj ili fizičkoj osobi obrtniku nadležnom za održavanje cesta da na sigurno mjesto ukloni vozilo, teret, stvari ili drugi rasuti materijal s kolnika.

 

14. Slijedom svega navedenog proizlazi da odredba čl. 86. st. 1. ZSPC regulira građanskopravnu odgovornost vlasnika, odnosno korisnika vozila za troškove premještanja nepropisno zaustavljenog ili parkiranog vozila u njegovom vlasništvu.

 

14.1. Bitno je napomenuti da za postojanje građanskopravne odgovornosti nije uopće odlučno je li vlasnik stvari počinio ili je pravomoćno proglašen krivim za neko kazneno djelo ili prekršaj. Za premještanje vozila i naplatu troškova premještanja od vlasnika odnosno korisnika vozila bitno je samo da su ostvarena obilježja prekršaja nepropisnog zaustavljanja ili parkiranja vozila iz čl. 84. ZSPC, dok je irelevantno tko je nepropisno zaustavio ili parkirao vozilo, kao i postojanje prekršaja i krivnje počinitelja za djelo ili prekršaj.

 

14.2. Nadalje, iz odredbi čl. 180. ZSPC proizlazi da taj Zakon razlikuje pojam vozača s jedne strane, od pojma, vlasnika, odnosno korisnika te s druge strane da korisnik vozila ne mora biti vozač.

 

14.3. U tom smislu upravo i odgovornost vlasnika za premještanje vozila koje je prouzrokovao vozač propisanu odredbom čl. 86. st. 1. ZSPC valja razumjeti kao odgovornost vlasnika, odnosno korisnika koji prema ZSPC nije izjednačen s pojmom vozača, već upravo pojmom vlasnika, pa je za zaključiti da bi korisnik vozila u smislu odredbi ZSPC bila osoba na koju je vlasnik prenio vlasničko pravo korištenja ali i obveze koje proizlaze iz tog prava.

 

15. Zaključak koji proizlazi iz odredbi ZSPC da korisnik nije izjednačen s pojmom vozača proizlazi i iz odredbi Zakona o leasingu ("Narodne novine", broj 141/13 - dalje: ZL).

 

15.1. Odredbom je čl. 4. st. 1. te čl. 2. toč. 8. ZL propisano je da je primatelj leasinga definiran kao svaka osoba koja na osnovi ugovora o leasingu stječe pravo korištenja objekta leasinga uz obvezu plaćanja ugovorene naknade.

 

15.2. Osim toga, u skladu s odredbom čl. 60. ZL primatelj leasinga dužan je u skladu s ugovorom i namjenom objekta leasinga, koristiti objekt leasinga s pažnjom dobrog gospodarstvenika.

 

15.3. Stoga i ZL na posredan način propisuje korisnika objekta leasinga, a to je upravo primatelj leasinga, dakle osoba koja ne mora biti vozač.

 

16. Slijedom svega navedenog zaključak je ovoga suda da se korisnik vozila u smislu odredbe čl. 86. st. 1. ZSPC smatra osoba na koju je vlasnik vozila pravnim poslom prenio korištenje predmetnog vozila, a koje korištenje je evidentirano pri nadležnim tijelima.

 

17. U tom smislu pobijana presuda pravilno tumači pojam korisnika u skladu sa značenjem na koje upućuje odredbe ZSPC, pa se shvaćanje nižestupanjskih sudova da tuženik odgovara kao vlasnik vozila, pogotovo u situaciji kada nije dokazao da je korištenje vozila u njegovom vlasništvu pravnim poslom prenio trećoj osobi, ukazuje pravilnim i rezultat je pravilne primjene mjerodavne odredbe materijalnog prava, odnosno odredbe čl. 86. st. 1. ZSPC.

 

18. Slijedom navedenog,na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 18. siječnja 2022.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.