- 1 -

Poslovni broj: 2 Us I-954/2021-24

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 Us I-954/2021-24

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužiteljice M. T. iz B., OIB: …, koju zastupa opunomoćenica K. S. P., odvjetnica iz Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, Zagreb, kojeg zastupa opunomoćenica M. Lj., službena osoba tuženika, uz sudjelovanje zainteresirane osobe E. – D. d.o.o. Z., OIB: …, koju zastupa opunomoćenica L. M., odvjetnica u J. L. M. Odvjetničko društvo j.t.d. Z.,  radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 18. siječnja 2022.,          

 

p r e s u d i o   j e

 

I          Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje ili oglašavanje ništavim rješenja tuženika, KLASA: UP/II-502-03/21-01/312, URBROJ: 338-01-06-05-21-02 od 13. srpnja 2021.

II        Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

III     Nalaže se tužiteljici da zainteresiranoj osobi nadoknadi troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 kn i to sve u roku od 30 dana, računajući od dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.

IV     Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova upravnog spora iznad iznosa određenog u točki III izreke.

 

Obrazloženje

 

              Osporavanim rješenjem odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., Područne službe u P., KLASA: UP/I 502-03/21-02/37, URBROJ: 338-11-02-21-10 od 11. ožujka 2021.

              Navedenim prvostupanjskim rješenjem, ozljeda nastala dana 27. siječnja 2021. kod poslodavca E. – D. d.o.o. Z., izražena šifrom dijagnoze prema MKB klasifikaciji S62.7, ne priznaje se ozljedom na radu.  Tužiteljica u tužbi navodi kako je prilikom donošenja rješenja došlo do povrede odredbi članka 8. i 52. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne Novine, broj: 47/09), budući se nije utvrdilo relevantno činjenično stanje, a posebno činjenice koje idu u korist tužiteljice, kao što nije proveden odgovarajući ispitni postupak, jer nije usvojen niti jedan dokazni prijedlog kojeg je tužiteljica predložila. Navodi i kako je tuženik u provedenom postupku zatražio određena očitovanja od poslodavca tužiteljice, dok istovremeno nije dozvolio očitovanje tužiteljice o okolnostima slučaja, već je bezrezervno uzeo u obzir izjave poslodavca. Isto smatra spornim jer je tužiteljica izjavu o predmetnom događaju dostavila tri dana poslije i to na način što joj je poslodavac samo dao izjavu na potpis pa osporava istinitost takve izjave. Osporava i stajalište tuženika kako je bila osposobljena za rad na siguran način, kao što osporava i samu obuku za rad na stroju za obradu drva. Zbog toga se ne može raditi o njezinom skrivljenom ponašanju, budući je ista samo radnik kod poslodavca i postupala je po uputama, a nakon štetnog događaja samo je potpisala izjavu na način kako je to sugerirano od strane poslodavca. Posebno naglašava kako je tračnu pilu namještala sukladno direktnim uputama poslodavca i da joj nikada nije bilo rečeno kako ista mora biti isključena prilikom namještanja. Netočno je i da tužiteljica nije upotrijebila dužnu pažnju prilikom štetnog događaja, a što je trebalo utvrditi pregledom snimki kamera koje su postavljene u hali poslodavca te bi se na takav način nesporno utvrdilo na koji način je došlo do ozljede. Ponavlja kako se pogrešno utvrđuje da uslijed činjenice što je prošla program osposobljavanja i obuke za rad na stroju, sada proizlazi kako je ozljedu prouzročila svojim skrivljenim ponašanjem, bez da se utvrđuje kakve je upute poslodavca imala u svezi rada na stroju. Ovo posebno jer je po zanimanju krojačica te je naknadno obučena za obavljanje predmetnih poslova te je u skladu s tim i postupala na način da nije ugasila tračnu pilu, obzirom da isto ne rade niti drugi zaposlenici, kako ne bi usporili proces rada, a što je direktna uputa poslodavca. Obzirom da nikada nije bila upoznata od poslodavca na koji način je moguće sigurno rukovanje tračnom pilom prilikom namještanja mjera, smatra i da za isto nije bila dovoljna samo provedena obuka, jer je poslodavac tek nakon štetnog događaja na strojeve stavio naljepnicu upozorenja u pogledu sigurnog korištenja istih. U prilog svojih tvrdnji prilaže sudu pisane izjave radnica T. Š., K. J. i S. T. te predlaže da se iste saslušaju tijekom upravnog spora, kao i da se od poslodavca pribave snimke nadzornih kamera, odnosno da se od U. V. pribavi podatak na koji način je ista obučena za sigurno rukovanje tračnim pilama te da se na te okolnosti sasluša i svjedok I. D., nadležni inspektor rada i da se provede očevid na licu mjesta. Slijedom navedenog predlaže sudu poništavanje ili oglašavanje ništavim osporavane odluke tuženika uz naknadu troškova upravnog spora.

U odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga osporavanog rješenja koje ponavlja. Smatra da je do ozljede tužiteljice, koja je osposobljena za rad na siguran način kod poslodavca, došlo iz razloga što se nije pridržavala pravila zaštite na radu, odnosno jer je ista podešavala tračnu pilu dok je ista bila uključena. Protivi se izvođenju daljnjih dokaznih prijedloga, budući smatra kako je činjenično stanje utvrđeno dokazima u spisu, a posebno osporava priložene izjave svjedokinja, jer su iste očigledno izrađene za potrebe upravnog spora. Stoga tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi kako je tužiteljica prošla odgovarajući program osposobljavanja za rad na tračnoj pili te je ista upoznata sa zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu u svezi posla koji je obavljala, a što je utvrđeno i prilikom postupanja Državnog inspektorata. Smatra da je predmetna ozljeda izravna posljedica skrivljene radnje tužiteljice, koja se očituje u tome što je propustila isključiti tračnu pilu, a što je i sama tužiteljica istaknula u provedenom postupku. Protivi se izvođenju predloženih dokaza od strane tužiteljice. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

 

 

 

Podneskom od 29. rujna 2021. tužiteljica se očitovala na navode iz odgovora na tužbu tuženika te je naglasila kako tuženik insinuira kako su priložene izjave svjedokinja lažne, a što predstavlja klevetu. Ističe da je tim izjavama dodatno pojašnjena obuka radnica i sam proces rada na tračnoj pili. Smatra da tuženik u provedenom postupku nije dokazao da je do ozljede došlo skrivljenim ponašanjem tužiteljice i da isti neživotno i nelogično izvodi zaključak kako je tužiteljica samostalno i suprotno uputi poslodavca namještala tračnu pilu dok je upaljena.

              Tuženik se podneskom od 18. listopada 2021. očitovao na navode iz podneska tužiteljice od 29. rujna 2021. i odgovora na tužbu zainteresirane osobe i to na način što ustraje na stajalištu da je tužiteljica svjesno preuzela rizik rada nastanka ozljede, a da se pri tome ne može pozivati na činjenicu da je neuka osoba ili laik, budući je poslovno sposobna osoba, koja je osposobljena za rad na tračnoj pili. Smatra i da je ista tijekom upravnog postupka imala mogućnost predlaganja svih dokaznih prijedloga, a da ista to nije učinila, već sada dostavlja neuvjerljive dokaze kojima nastoji osporiti vjerodostojnost ranijih izjava.

Podneskom od 2. studenog 2021. zainteresirana osoba se očitovala na navode iz podneska tužiteljice od 29. rujna 2021. i to na način što ustraje na stajalištu da je tužiteljica završila program osposobljavanja za rukovateljicu strojevima za primarnu i sekundarnu preradu drvne mase, kao i da je educirana o mjerama zaštite na radu u pogledu rada na stolarskoj tračnoj pili. Obzirom da ista ustraje na stajalištu kako je uputa poslodavca bila da se tračna pila može namještati iako je uključena, predlaže da se na te okolnosti saslušaju poslovođe T. Š. i I. H. Ukazuje kako nije postojala bilo kakva uputa za podešavanje mjera dok su tračne pile upaljene, što je i bio predmet obuke koju je tužiteljica prošla prilikom ishođenja uvjerenja za rad na tom stroju.

              Tužiteljica se podneskom od 9. prosinca 2021. očitovala na navode zainteresirane osobe te smatra da je obzirom na sadržaj podneska vidljivo kako je potrebno pribaviti snimke nadzornih kamera poslodavca pa se u skladu s tim ne protivi saslušanju poslovođa tužiteljice kao svjedoka, ali predlaže i da se na te okolnosti sasluša kao svjedok K. Š., koja je također zaposlenik i ima saznanja o radu na tračnoj pili. Ponavlja navode o tome kako ne postoji nikakva krivnja na njenoj strani u svezi rada na tračnoj pili i ustraje na provođenju predloženih dokaza.

              Podneskom od 22. prosinca 2021. tuženik se očitovao na navode tužiteljice i zainteresirane osobe i to na način što se protivi daljnjem izvođenju dokaza, jer je činjenično stanje pravilno utvrđeno.

Dana 11. siječnja 2022. kod ovoga suda održana je rasprava kako bi se, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS), svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

              Na istu raspravu pristupili su opunomoćenica tužiteljice, službena osoba tuženika i zamjenička opunomoćenica zainteresirane osobe.

Opunomoćenica tužiteljice je na raspravi izjavila da ostaje kod tužbe i svih navoda iz iste, kao i kod predloženih dokaza. Želi specificirati vrijednost predmeta spora na iznos od 5.800,00 kn jer se naknada zbog privremene nesposobnosti za rad isplaćuje u iznosu od 70% od osnovice, s obzirom da se ne radi o privremenoj nesposobnosti za rad zbog ozljede na radu u kojem bi se naknada isplaćivala u iznosu od 100% osnovice od plaće. Sukladno navedenom vrijednost predmeta spora može u ovom predmetu biti samo razlika između naknade plaće u iznosu od 70% osnovice i 100% osnovice koja je 830,00 kn mjesečno, razlika. Ističe da upravnom tužbom započinje novi upravni postupak te u navedenom može predočiti i izvesti sve dokaze, a koji nisu izvedeni u prvostupanjskom upravnom postupku, a svrsishodni su i neophodni za donošenje zakonitog rješenja u upravnom postupku. Tako navodi tuženika i umješača kojim se protive izvođenju dokaza nisu opravdani pa s obzirom na činjenicu da se ne radi u ovom slučaju o žalbenom postupku u kojem se mogu izvoditi samo dokazi koji su izvedeni pred prvostupanjskim tijelom. Predlaže poništavanje osporavane odluke tuženika i traži trošak u ukupnom iznosu od 10.000,00 kn te pripadajući PDV.

Službena osoba tuženika izjavila je da ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istoga, kao i kod podneska od 18. listopada 2021. Ističe da se protivi daljnjem izvođenju dokaznih prijedloga kao nepotrebnim. U pogledu navoda opunomoćenice tužiteljice, ističe da isti nisu sporni te da bi se tužiteljici predmetna razlika i isplatila u slučaju priznate ozljede na radu.

Zamjenička opunomoćenica zainteresirane osobe izjavila je da ostaje kod odgovora na tužbu i podneska od 2. studenog 2021. Pridružila se navodima službene osobe tuženika. Protivila se izvođenju predloženih dokaza od strane tužiteljice, budući smatra da ti dokazi nisu relevantni za predmetni upravni spor.

              Sud nije usvojio dokazne prijedloge tužiteljice za saslušanjem svjedoka T. Š., K. J., S. T., kao i svjedoka I. D. te za pribavom snimki nadzornih kamera štetnog događaja, kao i da se zatraži od U. V. podatak na koji način je tužiteljica obučena za sigurno rukovanje tračnim pilama te za saslušanjem svjedokinje K. Š.

Na raspravi je sud odbio i dokazne prijedloge zainteresirane osobe za saslušanjem svjedoka T. Š. i I. H.

              Ovaj sud je stajališta kako su se sve okolnosti slučaja tijekom provedenog postupka utvrdile na temelju izjava same tužiteljice te provedenog inspekcijskog nadzora od strane Državnog inspektorata. Stoga je predlaganje izvođenja daljnjih dokaza, na te iste okolnosti nepotrebno. Sud je mišljenja da relevantne činjenice, na temelju kojih je donijeta pobijana odluka, ničim nisu dovedene u dvojbu, kao što je nejasno zbog čega tužiteljica smatra da je Državni inspektorat neistinito utvrdio odlučne činjenice, odnosno zašto bi to javnopravno tijelo nepravilno utvrđivalo okolnosti slučaja, a na štetu tužiteljice. Isto tako sud je mišljenja i kako tužiteljica tijekom ovog upravnog spora neosnovano osporava svoje stručno osposobljavanje za rad na tračnoj pili, budući je iz materijalne dokumentacije u spisu vidljivo da je ista prošla odgovarajuću obuku za rad na tom stroju, kao i da o istome postoji pripadajuće uvjerenje. Stoga je sud mišljenja da su predloženi dokazni prijedlozi nepotrebni za pravilno rješenje ovog upravnog spora i da je tijekom provedenog upravnog postupka pribavljena sva relevantna dokazna građa na temelju koje sud može donijeti zakonitu i pravilnu odluku.

Zbog toga je sud izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu upravnog spora te spisu upravnog postupka pa je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz Prijave o ozljedi na radu poslodavca E. – D. d.o.o. Z., za događaj nastao 27. siječnja 2021., proizlazi da je do ozljede tužiteljice došlo za vrijeme redovnog rada u proizvodnom pogonu, prilikom rada na tračnoj pili paralici kod podešavanja mjera za rezanje elemenata, kada je imbus ključ iskočio iz vijka te je tužiteljica rukom udarila u list pile te je došlo do ozljede palca i trećeg prsta desne ruke. U Prijavi se također navodi da je uzrok ozljede poremećaj u tehnološkom procesu, pod oznakom 833.

 

 

 

U svojoj pisanoj izjavi, koja je priložena uz prijavu o ozljedi na radu, tužiteljica je navela da je do ozljede došlo 27. siječnja 2021. u 6,15 sati i to na način što je nakon dolaska na posao podešavala mjeru na tračnoj pili s imbus ključem kojom prilikom je ključ iskočio iz vijka te joj je ruka naletjela na list pile i posjekla prst.

              Na traženje tuženika, tužiteljica je 8. ožujka 2021., dostavila dodatnu izjavu, a u kojoj je pojasnila da kod poslodavca postoji „nepisano pravilo“ da se za vrijeme namještanja mjera pila ne gasi radi točnosti podešavanja i skraćivanja dužine radnog vremena podešavanja te da njeni radni kolege poštuju to „nepisano pravilo“ pa je i ona postupila na isti način.

Iz stanja spisa proizlazi i da je tužiteljica izjavu dala kod Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda O., Ispostave u P., u predmetu Klasa: UP/I-116-02/21-46/2, Urbroj: 443-02-01-17-21, na zapisnik od od 1. veljače 2021., a u kojoj je navela da je kritičnog dana radila u prvoj smjeni, od 6 do 14 sati, na radnom mjestu rukovatelj tračnom pilom TP-9. Obzirom da je prilikom dolaska na radno mjesto tračna pila bila namještena na 90 mm, trebala je podesiti graničnik na mjeru 85 mm te nakon što je istu mjeru namjestila krenula je imbus ključem desnom rukom namjestiti vijke koji drže graničnik na zadanoj mjeri. Prilikom dotezanja imbus ključ je iskočio te je prstima desne ruke došla u kontakt s pilom koja joj je ozlijedila prvi i treći prst desne ruke. Nakon toga joj je pružena prva pomoć od strane poslovođe te je poslana na kućnu njegu i daljnje liječenje.

Dakle, tužiteljica je u tri navrata istovjetno iskazala na koji način je podešavala mjeru na tračnoj pili, odnosno da ista nije bila ugašena prilikom podešavanja pa je sud stajališta da je svako daljnje izvođenje dokaza na te okolnosti nepotrebno. Pri tome sud naglašava kako su te okolnosti utvrđene i temeljem izjava svjedoka očevidaca i da okolnosti nastanka ozljede ničim nisu dovedene u dvojbu.

              Zatim je iz stanja spisa vidljivo kako je prema Uvjerenju o osposobljavanju U. V. S. od 2. travnja 2019. tužiteljica s uspjehom završila program osposobljavanja za rukovanje strojevima za primarnu i sekundarnu drvne mase, a koji uključuje vrstu, građu i svojstva drva, primarnu i sekundarnu preradu drvne mase, zaštitu na radu te praktičnu nastavu.

Spisu predmeta priložen je i Priručnik za stručno osposobljavanje Rukovatelj/ica strojevima za primarnu i sekundarnu preradu drvne mase U. V., a u kojem je opisan način rada i funkcioniranje stolarske tračne pile, kao što su između ostalog dane upute za podešavanje vodilica lista pile i gdje se nedvojbeno navodi da prilikom takvog podešavanja tračna pila treba biti isključena.

Prilikom davanja izjave kod Državnog inspektorata tužiteljica je iskazala kako je osposobljena za rad na siguran način za rukovatelja tračnom pilom i da je obavila sve potrebne preglede.

              Postupajući po službenoj dužnosti, a u svezi nastanka ozljede tužiteljice, Državni inspektorat je utvrdio i kako je u postupku obučavanja tužiteljica prošla odgovarajuću obuku, kako u smislu rada na predmetnom radnom mjestu, tako i u smislu poštivanja zaštite na radu. Isto tako je utvrđeno i da je prilikom rada, odnosno nastanka ozljede tužiteljica imala svu zaštitnu opremu, u vidu radnog odjela, radnih cipela i radnih rukavica. Prilikom nadzora, utvrđen je propust na strani tužiteljice i to u vidu toga što prilikom podešavanja širine reza tračne pile, istu nije isključila, već je podešavanje izvršavala imbus ključem dok je pila bila uključena, a što je dovelo do ozljede.

              Obzirom na navedeno, to je i sud stajališta da je u objektivnom i nepristranom nadzoru od strane Državnog inspektorata utvrđeno kako je tužiteljica bila osposobljena za rad na predmetnom stroju i da je do ozljede došlo njenim skrivljenim propustom, a tužiteljica tijekom upravnog spora nije ničim dovela u dvojbu navedeno niti je ista eventualno ukazala zbog čega bi Državni inspektorat, pogrešno utvrđivao relevantno činjenično stanje na štetu tužiteljice.

              Slijedom navedenog sud je stajališta kako je i tuženik opravdano svoju odluku utemeljio prvenstveno na zapisnicima u svezi nadzora Državnog inspektorata, obzirom da se radi o nepristranom javnopravnom tijelu koje je sve okolnosti slučaja utvrdilo u okviru svoje nadležnosti.

              Isto tako sud je stajališta kako prethodno opisani način rada koji je doveo do ozljede tužiteljice nije izvršen po eventualnom nalogu poslodavca, već se radilo o postupanju tužiteljice mimo načina rada za koji je prošla obuku, a za sud nije relevantno zbog čega je tužiteljica sporno podešavanje izvršavala, a da nije isključila tračnu pilu. Pri tome, sud utvrđuje da tužiteljica u tužbi osporava svoje stručno znanje i obuku za rad na tračnoj pili, dok iz stanja spisa ne proizlazi da je ista navedeno osporavala prije štetnog događaja niti je ranije stavljala bilo kakve prigovore poslodavcu u svezi rada na tom stroju, a zaposlena je na tim poslovima unazad više od tri godine.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjsko je tijelo rješenjem KLASA: UP/I 502-03/21-02/37, URBROJ: 338-11-02-21-10 od 11. ožujka 2021. utvrdilo da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanjem traženog prava tužiteljici, jer je do ozljede došlo iz razloga što se tužiteljica nije pridržavala pravila zaštite na radu, odnosno pri podešavanju graničnika tračne pile istu nije isključila iz pogona te je tako uslijed nepažnje i nesavjesnog ponašanja pridonijela nastanku ozljede.

              Sukladno odredbi članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13., 137/13. i 98/19., nastavno: Zakon), ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

              Prema odredbi članka 67. istog Zakona, ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno- pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

Zakon o zaštiti na radu (Narodne novine, broj: 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18.) odredbom članka 25. propisuje da se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

              Odredba članka 68. istog Zakona propisuje da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. Smatra se da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika, tako da: 1) prije početka rada pregleda mjesto rada te o uočenim nedostacima izvijesti poslodavca ili njegovog ovlaštenika, 2) pravilno koristi sredstva rada, 3) pravilno koristi propisanu osobnu zaštitnu opremu, koju je nakon korištenja obvezan vratiti na za to određeno mjesto, 4) pravilno koristi i samovoljno ne isključuje, ne vrši preinake i ne uklanja zaštite na sredstvima rada, 5) odmah obavijesti poslodavca, njegovog ovlaštenika, stručnjaka zaštite na radu ili povjerenika radnika za zaštitu na radu o svakoj situaciji koju smatra značajnim i izravnim rizikom za sigurnost i zdravlje, o nepostojanju ili nedostatku uputa za takvu situaciju, kao i o bilo kojem uočenom nedostatku u organiziranju i provedbi zaštite na radu, 6) posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca, 7) prije odlaska s mjesta rada ostavi sredstva rada koja je koristio u takvom stanju da ne ugrožavaju ostale radnike ili sredstva rada, 8) surađuje s poslodavcem, njegovim ovlaštenikom, stručnjakom zaštite na radu, specijalistom medicine rada i povjerenikom radnika za zaštitu na radu.

Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje i navedene zakonske odredbe, to proizlazi da se tužiteljica ozlijedila prilikom obavljanja posla za koji je nesporno bila osposobljena za rad na siguran način, o čemu egzistira dokumentacija u spisu, a što tužiteljica nije dovela u dvojbu tijekom ovoga upravnog spora. Isto tako je nesporno da tužiteljica nije dobila nalog za rad na tračnoj pili suprotno provedenoj obuci niti se radilo o bilo kakvim uputama da se sporno podešavanje širine reza izvršava dok je tračna pila uključena, a kako bi se ubrzao proces rada te se takvi navodi ne mogu prihvatiti kao relevantni.

              Prema svemu navedenom, proizlazi da je do ozljede tužiteljice došlo iz razloga što se tužiteljica nije pridržavala pravila zaštite na radu, odnosno jer nije isključila stroj iz pogona prilikom podešavanja graničnika. Stoga je, unatoč tome što je tužiteljica osposobljena za rad na siguran način, u smislu odredbe članka 25. Zakona o zaštiti na radu i članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, do ozljede došlo zbog krajnje nepažnje tužiteljice na koju poslodavac nije mogao utjecati.

              Slijedom navedenog, sud je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i presudio kao u točki 1. izreke.

Osim toga, sud je utvrdio da pobijano rješenje od 13. srpnja 2021. ne sadrži nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja, a niti je tužitelj tijekom upravnog spora naveo postojanje bilo kojeg uvjeta temeljem kojih je odredbom članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano oglasiti rješenje ništavim pa je i po toj osnovi odlučeno kao u izreci presude.  U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

              Budući da je tužiteljica u ovom upravnom sporu zatražila troškove upravnog spora te cijeneći da je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, to je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

Zainteresirana osoba također je zatražila naknadu troškova spora, a sud je stajališta kako istoj pripada pravo na naknadu troškova spora, jer je uspjela u sporu i to trošak s osnove sastava odgovora na tužbu i zastupanja na raspravi, dok istoj ne pripada pravo na naknadu troška sastava podneska od 2. prosinca 2021., budući taj podnesak ne sadržava bitna činjenična i pravna pitanja za rješavanje ovog upravnog spora.

Stoga, kako je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, sud je odlučujući o zahtjevu za naknadu troška upravnoga spora zainteresirane osobe odluku utemeljio na citiranoj odredbi ZUS, a sama visina troškova određena je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., nastavno Tarifa). Tako je zainteresiranoj osobi, u skladu sa zahtjevom za naknadu troška, priznat trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na raspravi po opunomoćenici (Tbr. 23/1. Tarife) u iznosu od 2.000,00 kn, što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42. Tarife) iznosi ukupno 2.500,00 kn.  Obzirom da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom te sukladno Tbr. 23. i Tbr. 42., zainteresiranoj osobi bi pripadao iznos od 2.500,00 kn za svaku radnju i PDV.

              Međutim, kako je zainteresirana osoba zatražila manji iznos od onoga koji joj pripada prema citiranim odredbama Tarife, to joj je taj iznos i dosuđen, budući sud odlučuje u granicama postavljenih zahtjeva stranaka.

Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkama III i IV izreke presude.

 

U Osijeku  18. siječnja 2022.

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).