1                  Poslovni broj 2 Kžmp-3/2021-8.

 

 

 

                                

             REPUBLIKA HRVATSKA                                                                                                 

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

                SLAVONSKI BROD

Poslovni broj 2 Kžmp-3/2021-8.

             

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Mile Solde, predsjednika vijeća, Slavena Vidmara i Mirka Svirčevića, članova vijeća, uz sudjelovanje Zrinke Žalac zapisničarke, u kaznenom postupku protiv prvooptuženog mlađeg punoljetnika M. H. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 178. stavak 2. u vezi s stavkom 1. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12, 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi prvooptuženog mlp. M. H. po branitelju T. K., drugooptuženog mlp. D. S. po branitelju K. S. i oštećene mlt. L. K. po opunomoćenici S. B. J., protiv presude Općinskog suda u Zadru broj 40 Kmp-10/20 od 19. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2022.,

 

 

              p r e s u d i o   j e             

 

 

Odbijaju se žalbe prvooptuženog mlp. M. H., drugooptuženog mlp. D. S. i oštećene L. K., kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zadru proglasio je krivim prvooptuženog mlp. M. H. i drugooptuženog mlp. D. S. za počinjenje kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom privatnosti djeteta, opisano u članku 178. stavak 2. u vezi s stavkom 1. KZ/11.

 

2. Prvooptuženom mlp. M. H. i drugooptuženom mlp. D. S. na temelju članka 178. stavak 2. KZ/11. u vezi članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. izrečena je svakom optuženiku uvjetna osuda na način da im je izrečena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci s rokom provjeravanja 2 (dvije) godine.

 

3. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14., 70/17., 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), oštećeno dijete L. K. je upućena da svoj imovinskopravni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 60.000,00 kn u cijelosti ostvaruje u parnici.

 

4. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08., optuženici su dužni naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od ukupno 700,00 kuna (svaki), kojeg su dužni uplatiti u proračun Republike Hrvatske u roku petnaest dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

 

5. Protiv prvostupanjske presude, žalbu je podnio prvooptuženi mlp. M. H. po branitelju T. K. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povreda kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijenu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Žalbu je podnio drugooptuženi mlp. D. S. po branitelju K. S. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povreda kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji i odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se pobijanu presudu preinači na način da se drugooptuženika oslobodi optužbe, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku. Žalbu je podnijelo i oštećeno dijete mlt. L. K. po opunomoćenici S. B. J., zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu s prijedlogom da se pobijenu presudu preinači na način da usvoji imovinskopravni zahtjev za naknadu štete, podredno ukine u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vrati na ponovni postupak.

 

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

7. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu.

 

8. Sjednica vijeća u smislu članka 475. stavak 2. ZKP/08. održana je u odsutnosti uredno izvještenog prvooptuženog mlp. M. H. i njegovog branitelja T. K. koji je u žalbi zahtijevao da o sjednici budu izvješteni.

 

9. Žalbe nisu osnovane.

 

O žalbama prvooptuženog mlp. M. H. i drugooptuženog mlp. D. S. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka

 

10. Nije u pravu prvooptuženik kada u žalbi tvrdi da postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer da je prvostupanjska presuda proturječna sama sebi i obrazloženju i jer je obrazloženje o odlučnim činjenicama proturječno izreci, a što se odnosi na sadržaj krivnje, namjeru i odnos prvooptuženika prema posljedici. Naime, u žalbi prvooptuženika se tvrdi da se u činjeničnom opisu prvooptuženik tereti da je na svom Instagram profilu objavio fotografiju oštećene, napisao uz tekst i time omogućio brojnim korisnicima uvid u to, te da je to njegovo postupanje kod djeteta žrtve izazvalo osjećaj ugroženosti, nesigurnosti i poniženosti, a suprotno tome u zakonskom opisu ga se tereti za „porugu vršnjaka i drugih osoba i da je na opisani način ugrozio dobrobit djeteta. Suprotno navodima žalbe ne stoji proturječnost činjeničnih navoda izreke presude i zakonskog opisa. Naime prvooptuženik se činjenično tereti da je prvooptuženik, nakon što je na društvenoj mreži preuzeo objavljenu fotografiju na kojoj su bili prikazani M. R. i dijete L. K. u zagrljaju, on tu fotografiju objavio na svom Instagram profilu te je uz fotografiju napisao „Takozvane silovatelje pozvala na vlastiti rođendan, stop lažima…“ Prvooptuženik se branio da je on objavio navedenu fotografiju i tekst, ali nije prvi objavio tu fotografiju i tekst, već je uslikao zaslon sa tuđeg Instagram profila i objavio ga na svom profilu, dok njegov prijatelj sa čijeg je zaslona to slikao fotografiju i tekst nikada nije optužen. Kod ovakvog stanja sasvim je nevažno je li prvooptuženik sam sačinio fotografiju i tekst, kada je nesporno da je on sam osobno objavio fotografiju i tekst za koji se tereti. Naime, prvooptuženik ničim nije uz fotografiju i tekst objavio da se ne radi o njegovoj fotografiji i tekstu, pa objavom fotografije i teksta prvostupanjski sud je ispravno zaključio da se radi o njegovoj fotografiji i tekstu. Je li još netko prije objavljivao fotografije i tekstove za koje se tereti prvooptuženik nije od utjecaja na kaznenu odgovornost prvooptuženika i to nikako ne može otkloniti kaznenu odgovornost prvooptuženika. Ne stoji ni tvrdnja da je presuda nerazumljiva jer da prvostupanjski sud nije utvrdio odnos krivnje prvooptuženika prema posljedici i da prvostupanjski sud kaže da su optuženici postupali s izravnom namjerom i da svojom radnjom narušavaju privatnost djeteta, ali da prvostupanjski sud ne kvalificira njihov odnos prema tom uznemiravanju, jesu li željeli dijete uznemiriti, ugroziti sigurnost, povrijediti ju ili poniziti i s kojim oblikom krivnje. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud daje jasno i potpuno obrazloženje krivnje optuženika na stranici 7. presude, da su optuženici znali da prenošenjem fotografija oštećene L. K. na kojima piše da je silovana, a kasnije se družila sa silovateljima, da je uznemiravaju i da time oštećeno dijete proživljava situaciju da se vodi kazneni postupak u kojem je se navodi da je ona žrtva, a da iz sadržaja fotografija i teksta poruka proizlazi da dijete žrtva laže. Reakciju djeteta žrtve na navedeno prvostupanjski sud primjereno je obrazložio kroz analizu svjedokinje D. S. Lj., psihologinje i psihoterapeutkinje, da L. K. u kritično vrijeme nije mogla normalno funkcionirati, bojala se ići u školu, voziti se u automobilu i raditi najobičnije stvari. Kvalificirani oblik kaznenog djela iz članka 178. stavak 2. KZ/11., prvostupanjski sud obrazlaže činjenicom da prvooptuženik ima na Instagramu 554 pratitelja, a drugooptuženik 812. Tako je prvostupanjski sud obrazložio sve činjenične tvrdnje iz izreke da je objava fotografija i napisani tekst kod djeteta žrtve izazvalo osjećaj ugroženosti, nesigurnosti i poniženosti. Prvostupanjski sud obrazložio je i subjektivni odnos optuženika prema djelu da su optuženici bili svjesni i znali  da tako uznemiravaju dijete žrtvu. Tako su utvrđene i posljedice kaznenog djela, a bitna obilježja kaznenog djela za koje se tereti prvooptuženik su pronošenje nešto iz osobnog života djeteta, protivno propisima pronio djetetovu fotografiju i otkrio djetetov identitet, što je kod djeteta izazvalo uznemirenost, porugu vršnjaka i drugih osoba i na opisani način ugrozio dobrobit djeteta, a kazneno djelo je počinjeno putem društvene mreže zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba. Iz zakonskog opisa kaznenog djela jasno proizlazi da je počiniteljeva namjera pronošenje nešto iz osobnog života djeteta, protivno propisima, pronošenje djetetove fotografije i otkrivanje djetetovog identitet i to je prvostupanjski sud utvrdio i obrazložio da su optuženici bili svjesni i sigurno znali. Optuženici su znali i da to kod djeteta može izazvati uznemirenost, porugu vršnjaka i drugih osoba jer su znali sve okolnosti da se vodi kazneni postupa u kojem je dijete žrtva, a iz sadržaja objavljenih fotografija i teksta proizlazi da dijete žrtva laže. Nepotrebno je bilo odvojeno obrazlagati subjektivni odnos optuženika prema posljedici od objektivnog odnosa, kada je to i sasvim je jasno da je prvooptuženik bio svjestan da posljedica objave fotografija i teksta izaziva uznemirenost, porugu vršnjaka i drugih osoba što se i objektivno dogodilo i kada se posljedica uznemirenosti, poruge vršnjaka i drugih osoba (prvooptuženik ima na Instagramu 554 pratitelja, a drugooptuženik 812) do mjere notornosti podrazumijeva da postoji nehaj optuženika u odnosu na posljedicu. Zbog navedenog žalba prvooptuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. nije osnovana.

 

10.1. Nije u pravu drugooptuženik kada u žalbi tvrdi da tvrdi da postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka i nabraja sve modalitete povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. a sadržajno tvrdi da postoji proturječnost između dokaza u spisu i obrazloženja u smislu da bi drugooptuženik znao da je oštećena L. K. dijete, jer da drugooptuženik poznaje L. K. samo iz viđenja i to prilikom posjeta u V., i da je bio uvjeren da je ona vršnjakinja osumnjičenika, da je drugooptuženik u vrijeme kaznenog djelo bio 19-ogodišnjak, a oštećenica 3 godine mlađa, te da on nije ni mogao naslutiti dob oštećenice. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud daje jasno obrazloženje da su optuženici objavljivali fotografije i tekstove kao potpora osumnjičenicima za koje su znali da su optuženi za silovanje, pa da su znali i da je oštećenica 16-ogodišnjakinja. Prvostupanjski sud jasno obrazlaže da prvooptuženik poznaje oštećenicu i zna koliko oštećenica ima godina, a drgooptuženiku je isto bilo poznato koliko oštećenica ima godina jer je naveo da mu je prvooptuženik ispričao cijelu priču koja se dogodila. Zbog navedenog žalba drugooptuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.  nije osnovana.

 

O žalbama prvooptuženog mlp. M. H. i drugooptuženog mlp. D. S. zbog povrede kaznenog zakona

 

11. Prvooptuženik tvrdi da je povrijeđen kazneni zakon jer da su se optuženici nalazili u zabludi o protupravnosti (članak 32. stavak 1. i 2. KZ/11), jer optuženici nisu znali da je njihovo djelo protupravno, a to proizlazi iz činjenice da su optuženici uklonili objavu na Instagramu čim su na protupravnost bili upozoreni, pa tvrdi da je time povrijeđen kazneni zakon u smislu članka 469. stavak 2. ZKP/08. Suprotno toj tvrdnji prvooptuženika, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio okolnosti počinjenja kaznenog djela da je po Zakonu o sudovima za mladež postupak na štetu djeteta tajan i to su optuženici znali jer, s jedne strane to proizlazi iz činjenica objavljenog zamućenog lica djeteta na fotografije koji skriva identitet djeteta pa su optuženici znali da ne smiju objaviti identitet djeteta, a s druge strane objavljeni tekst ispod fotografije uklanja svaku sumnju o kome se radi, jer i sami optuženici navode da se o slučaju silovanja u medijima puno pisalo. Činjenica da su optuženici uklonili fotografije i tekst nakon upozorenja da se radi o kaznenom djelu ne znači da oni nisu bili upoznati sa svim bitnim obilježjima kaznenog djela i da postoje okolnosti koje isključuju krivnju, već je da su optuženici uklonili fotografije i tekst s Instagrama nakon što su čuli za moguće posljedice po njih. Zbog navedenog nije osnovana žalba prvooptuženika zbog povreda kaznenog zakona na koju se poziva.

 

11. 1. Nije u pravu drugooptuženik kada u žalbi tvrdi da je povrijeđen kazneni zakon jer da prvostupanjski sud nije utvrdio i obrazložio da su u radnjama drugooptuženika ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela i da nije utvrđena i obrazložena namjera drugooptuženika. Suprotno navedenom, prvostupanjski sud je utvrdio i obrazložio sve navedeno, a ovaj sud je odgovorio na ovaj sadržaj žalbe već u dijelu o žalbama zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer se sadržajno ovi navodi žalbe ponavljaju i u tom dijelu. Nadalje, nije u pravu drugooptuženik kada upire da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon da su prvooptuženik i drugooptuženik mogli biti samo supočinitelji a nikako ne i počinitelji kaznenog djela. Suprotno toj tvrdnji svaki optuženik je svojom objavom na Instagramu odvojeno optužen za svoje kazneno djelo, prvostupanjski sud je je za svakog optuženika proveo postupak u kojem je utvrđivao počinjenje kaznenog djela sadržajno odvojeno i nema govora o tome da se radi o nekom obliku supočiniteljstva, već je svaki optuženik počinitelj svog kaznenog djela. Zbog navedenog nije osnovana žalba drugooptuženika zbog povreda kaznenog zakona.

 

O žalbama prvooptuženog mlp. M. H. i drugooptuženog mlp. D. S. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

 

12. Suprotno tvrdnji prvooptuženika da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije ispitao oštećeno dijete i žrtvu L. K., a što je optužba tijekom postupka predlagala, a sud odbijao (rješenje suca istrage Županijskog suda u Zadru za provođenje dokaznog ročišta poslovni broj 11 Kir-d-4/20 od 10. veljače 2020. koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj 18 Kvm-2/20 11. veljače 2020.), prvostupanjski sud je potpuno i točno utvrdio činjenično stanje i bez ispitivanja oštećenog djeteta L. K.. Prvostupanjski sud je prihvatio navode izvješća stručne savjetnice Županijskog suda u Zadru (list 112 spisa) da je dijete žrtva L. K. preko majke G. K. izvijestila sud da ne želi pristupiti sudu kao svjedok kada je pozvana, kao i što ne želi pristupiti bilo kojem drugom ročištu koje bi sud eventualno zakazivao. Tada je, ispravno navodi prvostupanjski sud, postupio u skladu s člankom 12. Konvencije o pravima djeteta UN od 20. studenog 1989.  da je djetetu osigurano pravo izražavanja svojih stavova cijeneći i članak 115. stavak 8. Zakona o sudovima za mladež da se na dijete ne primjenjuju odredbe o prisilnom dovođenju, novčanom i zatvorskom kažnjavanju zbog odbijanja svjedočenja. Prvostupanjski sud je i bez ispitivanja oštećenog djeteta L. K., na temelju čitanja i razgledavanja objava fotografija i teksta , te na temelju iskaza svjedokinje G. K., majke oštećenice i žrtve i svjedokinje D. S.. Lj., psihologinje i psihoterapeutkinje zaposlene u Zavodu za javno zdravstvo Z., utvrdio da su optuženici objavom fotografija i teksta, te otkrivanjem identiteta djeteta izazvali uznemirenost, porugu vršnjaka i drugih osoba i na opisani način ugrozili dobrobit djeteta. Prvostupanjski sud iz iskaza svjedokinje D. S.. Lj. argumentirano utvrđuje da je dijete L. K. zbog objava fotografija i da ona laže, pretrpjelo ugrozu, jer kako svjedokinja kaže, dijete je bilo jako izloženo da njena privatnost ne postoji, da su određeni ljudi protiv nje, i da je u to vrijeme njeno svakodnevno funkcioniranje bilo narušeno, bojala se hodati po ulici, ići u školu, voziti u automobilu i raditi najobičnije stvari. Svjedokinja D. S. Lj., je nadalje iskazala da je u vrijeme davanja njenog iskaza, stanje djeteta je bolje, ali poprilično oscilira i dalje mora biti u tretmanu. Neopravdano se upire u žalbi da je prvostupanjski sud propustio i provesti adekvatno vještačenje djeteta, jer sud može koristiti i stručna znanja svjedokinje D. S. Lj. i posebno vještačenje bilo bi posve nepotrebno i izazvalo bi ponovnu i nepotrebnu viktimizaciju oštećenog djeteta. Nije povrijeđeno ni pravo optuženika da ispitaju žrtvu, jer oni i nisu proglašeni krivima na temelju iskazivanja žrtve već na temelju provedenog postupka u kojem su optuženici neposredno sudjelovali. Zbog navedenog žalba prvooptuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

12.1. Drugooptuženik u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ponavlja razloge koji su već elaborirani u drugim žalbenim osnovama i o njima je već odgovoreno. Uz navedeno, posebno drugooptuženik ističe da su radnje objave fotografije i teksta na Instagramu, za koje se tereti, posljedica drugooptuženikove dječake gluposti i da drugooptuženik u tim radnjama nije imao spoznaju da bi te radnje mogle doći do oštećene i i izazvati bilo kakve osjećaje neugode. Onog trenutka kad ga je prijatelj upozorio da treba ukloniti svoju objavu, odmah je uklonio svoju objavu i nije imao namjeru da  počini kazneno djelo. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je zorno obrazložio da je teško za povjerovati da bi netko uopće i pomislio da je dopušteno i zakonito objavljivati fotografije iz djetetova privatnog života na kojima se navodi kako ista laže da je silovana i da takve objave istu ne uznemiravaju. Ovaj drugostupanjski sud, kao i prvostupanjski, smatra da su obojica optuženika bila svjesna i znali su da objavom fotografije žrtve djeteta u zagrljaju s navodnim počiniteljem silovanja, i tekstom sadržaja da se zaustave laži, jer tko bi koga zvao na rođendan i družio se ako je silovan, će kod djeteta izazvati uznemirenost, porugu vršnjaka i drugih osoba i tako ugroziti dobrobit djeteta. Navedenim su ostvarena sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela povrede privatnosti djeteta za koje se optuženici terete i ona su utvrđena. Zbog navedenog žalba drugooptuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

O žalbama prvooptuženog mlp. M. H. i drugooptuženog mlp. D. S. zbog odluke o uvjetnoj osudi

 

13. Neosnovano prvooptuženik i drugooptuženik u žalbi tvrde da je svakom od njih izrečena prestroga uvjetna osuda. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredaba o odmjeravanju kazne iz članka 47. KZ/11. izrekao svakom optuženiku primjerenu uvjetnu osudu (kazna zatvora 10 mjeseci s rokom provjeravanja 2 godine) i njom će se ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. u smislu da će se izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženike i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti optuženicima ponovno uključivanje u društvo. Mišljenje je i ovog suda da bi svaka blaža uvjetna osuda od izrečene, vodeći računa o specijalnoj prevenciji, bila nesvrhovita i da je prvostupanjski sud optuženicima izrekao adekvatnu uvjetnu osudu Zbog navedenog žalba prvooptuženika i drugooptuženika zbog odluke o uvjetnoj osudi nije osnovana.

 

O žalbi drugooptuženog mlp. D. S. zbog odluke o trošku postupka

 

14. Nije u pravu drugooptuženik da je prvostupanjski sud neosnovano obvezao drugooptuženika na plaćanje troška 700,00 kuna. Suprotno navodima žalbe drugooptuženik je na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. budući je proglašen krivim opravdano obvezan na podmirenje troška. Visina obveze plaćanje troška 700,00 kuna je paušalna svota i odmjerena je u skladu s člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. S obzirom na redovita mjesečna primanja drugooptuženika (kao i prvooptuženika) taj iznos je primjeren i žalba zbog troška postupka je neosnovana.

 

O žalbi oštećenog djeteta L. K. zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

 

15. Nije u pravu oštećenica da je ona neopravdano s imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete upućena u parnicu i da je sud barem djelomično mogao odlučiti. U žalbi se tvrdi da je sud mogao pročitati iskaz oštećenice iz predmeta pred Županijskim sudom u Zadru Kzd-2/2020 i vještaka i bez odugovlačenja barem djelomično odlučiti o istom. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud može ocjenjivati dokaze samo koji se pred njim izvode i odluka barem i djelomična o imovinskopravnom zahtjevu bi odugovlačila postupak jer provedeni dokazi i podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za djelomičnu odluku. Tako je prvostupanjski sud opravdano odlučio u skladu s člankom 158. stavak 2. ZKP/08. oštećenicu s imovinskopravnim zahtjevom uputiti u parnicu i žalba zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu nije osnovana.

 

15. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavka 1. ZKP/08. sud nije našao povreda odredaba kaznenog postupka i kaznenog zakona na štetu optuženika na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

16. Kako je sud našao da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, na temelju članka 482. ZKP/08. ovom presudom je odbio žalbe prvooptuženog mlp. M. H., drugooptuženog mlp. D. S. i oštećene L. K. kao neosnovane i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

 

Slavonski Brod, 18. siječnja 2022.  

 

 

                                                                                                                    Predsjednik vijeća

 

                                                                                              Mile Soldo