-1-

                                                                                                     Broj: FPž-3128/2019

 

                              

                                                                                                                                                                                                                                           

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe O. j.d.o.o. i okrivljenog J. Q., kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 4. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) i dr, odlučujući o žalbi  okrivljene pravne osobe O. j.d.o.o. i okrivljenog J. Q., kao odgovorne osobe, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/19-26/1736, URBROJ: 513-02-7002/11-19-7 od 12. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I              Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljene pravne osobe O. j.d.o.o. i okrivljenog J. Q., kao odgovorne osobe, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjsko rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni na način da se djelo okrivljenika, činjenično opisano u točki 1) izreke pobijanog rješenja o prekršaju, pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 131. stavka 1. točke 6. i stavka 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ br. 73/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16. i 106/18.), te se na temelju članka 131. stavka 1. točke 6. citiranog Zakona, okrivljenoj pravnoj osobi utvrđuje novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, a okrivljenoj odgovornoj osobi na temelju članka 131. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 6. Zakona o poreznu na dodanu vrijednost utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna, dok se za djelo činjenično opisano u točki 2) izreke pobijanog rješenja o prekršaju, na temelju članka 192. stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona, primjenom članka 37. stavka 3. točke 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okrivljenoj pravnoj osobi utvrđuje novčana kazna u iznosu od 7.000,00 (sedamtisuća) kuna, te na temelju članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona, primjenom članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona  okrivljenoj odgovornoj osobi utvrđuje novčana kazna u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna.

 

II              Uslijed odluke iz točke I izreke ove presude, preinačuje se pobijano rješenje u odluci o ukupnoj novčanoj kazni te se na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona okrivljenoj pravnoj osobi O. j.d.o.o. izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 9.000,00 (devettisuća) kuna, a okrivljenom J. Q., kao odgovornoj osobi ukupna novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna,  koje novčane kazne su dužni plati u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude,  a ukoliko okrivljenici u tom roku plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, smatrat će se da su novčane kazne plaćene u cjelini.

 

III              U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe O. j.d.o.o. i okrivljenog J. Q., kao odgovorne osobe, te se u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjsko rješenje o prekršaju potvrđuje.

 

IV              Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okrivljena pravna osoba O. j.d.o.o. i okrivljeni J. Q., kao odgovorna osoba, dužni su naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, svaki, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama, i to okrivljena pravna osoba O. j.d.o.o. ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 50.100,00 kuna, a okrivljeni J. Q., kao odgovorna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 6.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 4. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog u točki 1) izreke i prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 4. istog Zakona, činjenično opisanog u točki 2) izreke pobijanog rješenja o prekršaju.

 

2.              Istim rješenjem o prekršaju okrivljenici su dužni naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna, svaki.

 

3.              Uz kaznu, na temelju članka 76. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz primjenu članka 192. stavka 6. Općeg poreznog zakona, pravnoj osobi O. j.d.o.o. oduzeta je imovinska korist ostvarena počinjenjem prekršaja u iznosu od 315,50 kuna.

 

4.              Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenici su podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava te odluke o kazni, kako to iz sadržaja žalbe proizlazi, navodeći u bitnome da je na samom otvaranju rasprave ukazao da razumije i govori hrvatski jezik, ali ne tako dobro, a hrvatskim pismom da se ne služi. Na postavljena pitanja odgovarao je koliko je znao, mada mora reći da nije baš s razumijevanjem mogao pratiti tijek rasprave. Po završetku glavne rasprave nije mu pročitan zapisnik, već mu je dano da ga potpiše, što je i učinio. Kada je na kućnu adresu dobio prvostupanjsko rješenje i zamolio poznanika da mu ga pročita i objasni, iznenadio se sa sadržajem izjave jer odgovorno tvrdi da nije izjavio da je „osobno vršio prodaju robe i da je bila gužva, pa da nije izdao račun jer da je to jednostavno zaboravio učiniti”, obzirom to nije istina i nikada takvo nešto ne bi izjavio. Također, za neiskazani novac u visini od 315,50 kuna, koji nije evidentiran na naplatnom uređaju, a koji je pronađen ispod pulta u sitnim novčanima navedeno je da je izjavio „da je to novac koji se stavlja sa strane u smislu bakšiša od  kupaca”, što izrijekom tvrdi nikada nije izjavio jer uopće ni ne zna za riječ „bakšiš”. Nadalje, žalitelji u žalbi ističu okolnosti prekršaja, te napominju da su sve to htjeli objasniti i inspektorima, kao i na raspravi, ali zbog nedovoljnog znanja hrvatskog jezika to nije uspio, niti je zbog načina vođenja rasprave dobio pravu priliku za to. Na raspravi se samo nabrajalo što je sve pročitano, iako ništa od navedenog stvarno nije čitano. Novčane kazne drži previsokima i neprimjerenima, a iste bi, ukoliko bi bile dosuđene dovele u pitanje poslovanje tvrtke i predstavljale bi značajan udar na skromne prihode, to iz razloga jer od primanja plaća visoku najamninu za poslovni prostor, tu su i obveze za robu, sva pripadajuća davanja državnim tijelima, koja uredno podmiruje, plaće za njega i suprugu, plaća zaposlenici, troškovi vođenja knjigovodstva, kao i troškovi stanarine, jer sa suprugom živi u iznajmljenom stanu a a od dijela prihoda uzdržava i školuje svoje dvoje malodobne djece.

 

5.              Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

6.              Žalba je djelomično osnovana.

 

7.              Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, međutim, da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pogrešno pravno označilo prekršaj kojim se okrivljenike tereti u točki 1) izreke pobijanog rješenja o prekršaj, budući je okrivljena pravna osoba prema stanju spisa, na dan 22. kolovoza 2019. bila obveznik PDV-a, zbog čega je prekršaj koji se okrivljenicima stavlja na teret, neizdavanje računa, trebalo pravilno pravno označiti kao prekršaj iz članka 131. stavka 1. točke 6. i stavka 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, koji je lex specialis za obveznike poreza na dodanu vrijednost i koji je s obzirom na propisane novčane kazne za počinitelje prekršaja – pravnu osobu i odgovornu osobu, blaži.

 

8.              Stoga je ovaj Sud, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prekršajnog prava, glede prekršaja u točki 1), utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na taj prekršaj koji je predmet optužbe primijenilo propis koji se ne može primijeniti i pobijanim rješenjem o prekršaju počinilo povredu materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, navedenu i opisanu u članku 196. točki 4. Prekršajnog zakona, koju povredu je ovaj Sud otklonio preinačivši pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci i odluci o kazni, na način kako je to navedeno u točki I izreke ove presude.

 

9.              U žalbi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žalitelji ističu povredu iz članka 195. stavka 1. točke 4. Prekršajnog zakona, navodeći da je na samom otvaranju rasprave ukazao da razumije i govori hrvatski jezik, ali ne tako dobro, a hrvatskim pismom da se ne služi.

 

10.              Prvenstveno treba istaknuti da bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 4. Prekršajnog zakona postoji ako je okrivljeniku, branitelju, oštećeniku tužitelju protivno njegovom zahtjevu uskraćeno da se na glavnoj raspravi služi svojim jezikom i da na svojem jeziku prati tijek rasprave.

 

11.              Uvidom u spis predmeta nije utvrđeno da bi okrivljeni J. Q., kao odgovorna osoba u bilo kojem trenutku zahtijevao da mu se omogući praćenje glavne rasprave na materinjem jeziku, dok  propuštanje prvostupanjskog prekršajnog tijela da upozori stranku na to pravo samo po sebi ne dovodi do bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, jer kako je već ranije istaknuto ta bi povreda postojala tek ako bi prvostupanjsko prekršajno tijelo okrivljeniku uskratilo pravo na upotrebu materinjeg jezika „protivno njegovu zahtjevu“. Svakako treba naglasiti da je uvidom u spis utvrđeno da je okrivljenik tijekom glavne rasprave uspješno iznosio svoju obranu i pratio tijek rasprave te očigledno razumio jezik koji je u upotrebi u prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak, a na zapisniku o glavnoj raspravi od 8. studenog 2019. konstatirano je da u potpunosti razumije hrvatski jezik.

 

12.              Stoga, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka.

 

13.              Razmatrajući žalbu okrivljenika i ispitujući dalje pobijano rješenje, ovaj Sud je utvrdio da navodi žalbe kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog  tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak o odgovornosti žalitelja nisu osnovani. Ovaj Sud je utvrdio da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, budući je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak provelo glavnu raspravu 8. studenog 2019. na kojoj je okrivljeni J. Q., kao odgovorna osoba u svoje ime i u ime okrivljene pravne osobe čije je ovlašteni predstavnik iznio obranu te je u dokaznom postupku pročitana materijalna dokumentacija spisa, a okrivljenik je imao pravo na glavnoj raspravi predlagati izvođenje dokaza, davati druge prijedloge i izjave i očitovanja o izvedenim dokazima, sukladno članku 165. stavku 9. Prekršajnog zakona, međutim, prijedlog za izvođenje drugih dokaza nije imao niti je stavljao primjedbe na izvedene. Vezano za nedolazak predstavnika ovlaštenog tužitelja na glavnu raspravu održanu 8. studenog 2019., na koju je uredno pozvan, ovaj Sud ističe da je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka,  kada je na temelju članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona, održalo glavnu raspravu bez njegove nazočnosti.

 

14.              Ovaj Sud smatra da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, u zakonito i ispravno provedenom prekršajnom postupku u potpunosti i pravilno utvrdilo činjenice koje su odlučne za donošenje ispravne odluke glede prekršaja činjenično opisanih u izreci pobijanog rješenja o prekršaju, za odluku o krivnji okrivljenika dalo dostatne razloge, koje prihvaća ovaj Sud, dok navodi žalbe ne upire na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona niti žalitelj argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje pa se daljnje provođenje dokaza ukazuje nepotrebnim.

 

15.              Nadalje, razmatrajući odluku o kazni glede prekršaj iz točke 1) izreke pobijanog rješenja o prekršaju, ovaj Sud je utvrdio da su okrivljenici kažnjeni prestrogim kaznama, obzirom da je za pravnu osobu kao počinitelja prekršaja iz članka 131. stavka 1. točke 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisana novčana kazna u rasponu od 2.000,00 do 500.000,00 kuna, a stavkom 2. istog članka navedenog Zakona za odgovornu osobu u pravnoj osobi, novčana kazna u rasponu od 1.000,00 do 50.000,00 kuna pa je ovaj Sud primjenom tog propisa kao blažeg za okrivljenike, okrivljenoj pravnoj osobi i odgovornoj osobi odmjerio novčane kazne u iznosima koji su jednaki propisanim minimumima za ovakvu vrstu prekršaja, uz napomenu da je člankom 33. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisan za pravnu osobu opći zakonski minimum novčane kazne u iznosu od 2.000,00 kuna te stoga ovaj Sud nema zakonske mogućnosti okrivljenoj pravnoj osobi ublažiti novčanu kaznu ispod zakonom propisane i dozvoljene granice.

 

16.              Ispitujući odluku o novčanim kaznama za prekršaj pod točkom 2) izreke pobijanog rješenja o prekršaju, ovaj Sud je s obzirom na okolnosti koje se tiču djela i okrivljenika, ocijenio da su novčane kazne utvrđene od strane prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak, prestroge.

 

17.              Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja o prekršaju u pogledu odluke o kazni razvidno je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak prilikom odmjeravanja visine novčane kazne uzelo sve okolnosti počinjenog prekršaja u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, stupanj krivnje, opasnost djela i svrhu kažnjavanja. Također, kao otegotnu okolnost uzelo je činjenicu da je okrivljena pravna osoba već kažnjavana za isto djelo prekršaja po P-520/2018, koje je postalo pravomoćno 6.2.2019., međutim, ovo ne proizlazi iz spisa predmeta jer istom ne prileži vjerodostojni dokaz pravomoćna odluka da je okrivljena pravna osoba prekršajno osuđivana zbog istovrsnih prekršaja. Uz uvažavanje okolnosti koje okrivljenici ističu u žalbi glede njihovih materijalnih prilika, a koje su dokumentirali vjerodostojnom dokumentacijom, nadalje, uzimajući u obzir protek vremena od počinjenja prekršaja, kao i tešku gospodarsku situaciju u zemlji, te posebice vodeći računa kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ovaj Sud je utvrdio da su se u konkretnom slučaju stekli uvjeti za ublažavanje novčanih kazni te je prihvaćajući žalbu okrivljenika, primjenom odredbi o ublažavanju, novčane kazne ublažio ispod zakonom propisanih minimuma na način opisan u izreci.

 

18.              Ovaj Sud smatra da su novčane kazne, koje je okrivljenicima utvrdio za svaki pojedini prekršaj, u svemu primjerene prekršajne sankcije, razmjerne težini počinjenih prekršaja i stupnju njihove odgovornosti i kako je opravdano očekivati da će se istima postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja te utjecati na okrivljenike, ali i na sve druge da  ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.

 

19.    Ukupna novčana kazna izrečena je okrivljenicima u skladu s odredbom članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona. Također, trebalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona i okrivljenike upozoriti ako u roku određenom za plaćanje novčanih kazni plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, računajući do dana primitka ove drugostupanjske odluke, smatrat će se da su iste u cjelini plaćene.

 

20.              Obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njihova prekršajna odgovornost, to su sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, okrivljenici obvezani na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka (točka IV izreke). Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona određena u iznosu od 200,00 kuna, što je po mišljenju ovog Suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka.

 

21.              Iz izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 18. siječnja 2022.

 

 

     Zapisničarka:                                                                                           Predsjednik vijeća:

 

Mirjana Laljek, v.r.                                                                                    Mladen Genc, v.r.

             

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.