Poslovni broj Gž Ovr-801/2021-2

             

 

 

 

 

             

              Poslovni broj Gž Ovr-801/2021-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja R. S.. S.-J.-W. G., A., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva R. & R. j.t.d. iz Z., protiv ovršenice A. H. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici A. G. C., odvjetnici iz Z., radi naplate, rješavajući žalbu ovrhovoditelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-603/2015-82 od 26. listopada 2021., 17. siječnja 2022.

 

 

r i j e š i o     j e

 

              I. Prihvaća se žalba ovrhovoditelja i ukida rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-603/2015-82 od 26. listopada 2021., te predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

 

              II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanim rješenjem, u točki I. izreke odgođena je provedba ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3527/2008 od 17. rujna 2010. do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodi pod poslovnim brojem P-12280/2019 (ranije P-655/2014), radi utvrđenja ništetnosti. Točkom II. izreke određeno je da će se postupak nastaviti po službenoj dužnosti nakon proteka vremena za koje je određena odgoda ovrhe, a da se za vrijeme odgode ovrhe neće poduzimati radnje kojima se ona provodi.

 

2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) koji se primjenjuje na temelju članka 19. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08; dalje OZ), predlažući da se rješenje preinači ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3527/2008 od 17. rujna 2010., određena ovrha na nekretnini ovršenice, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, na temelju ovršne isprave, javnobilježničkog očitovanja od 11. travnja 2006., sastavljenog kod javnog bilježnika B. J. iz Z. pod brojem OU-549/2006, ovršne 4. travnja 2009., čiji sastavni dio čini Ugovor o jednokratnom kreditu od 5. travnja 2006. i Ugovor o jamstvu od 3. travnja 2006., te javnobilježničkog očitovanja od 10. srpnja 2007. sastavljenog kod javnog bilježnika B. J. iz Z. pod brojem OU-698/2007, ovršne 4. travnja 2009., čiji sastavni dio čini Ugovor o jednokratnom kreditu od 3. srpnja 2007. i Ugovor o jamstvu od 3. srpnja 2007. Nadalje, utvrđuje da je ovršenica 26. travnja 2018. predložila odgodu predmetne ovrhe, sukladno odredbi članka 19.k Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16; dalje ZPK), do pravomoćnog okončanja postupka Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12280/2019 (ranije P-655/2014), koji se vodi povodom tužbe ovdje ovršenice, S. H. i R. H., kao tužitelja protiv ovdje ovrhovoditelja, kao tuženika radi utvrđenja ništetnim ranije navedenih ugovora o kreditu i očitovanja, ovdje ovršnih isprava, te brisanja upisa založnog prava na nekretnini ovršenice.

 

5. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud, obrazlažući razloge primjene navedene odredbe u konkretnom slučaju neovisno o tome što su predmetni ugovori o kreditu zaključeni 2006. i 2007., odnosno prije stupanja na snagu odredbe 19.k ZPK-a, koja odredba je u ZPK unesena Zakonom o izmjenma i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15), te pozivajući se na zaključak sa zajedničkog sastanka predsjednika građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 11. i 12. travnja 2016. u Š., zaključuje da su, s obzirom da je ovršenica priložila dokaz o podnošenju tužbe radi utvrđenja ništetnim ugovora o kreditu, ispunjeni uvjeti za odgodu predmetne ovrhe. 

 

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na povrede iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a, a koji se propisi primjenjuju u ovršnom postupku sukladno odredbi članka 19. stavka 1. OZ-a, ovaj sud utvrđuje kako donošenjem pobijanog rješenja niti jedna od bitnih postupovnih povreda odredaba tog zakona nije ostvarena.

 

7. Međutim, osnovano ovrhovoditelj u žalbi ističe da je pobijano rješenje donijeto uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

8. Naime, iz stanja u spisu proizlazi da je ovršenica već ranije u postupku, odnosno podneskom od 19. listopada 2016. predložila odgodu ovrhe pozivajući se na članak 19.k ZPK-a, o kojem prijedlogu je prvostupanjski sud odlučio rješenjem od 1. rujna 2017. na način da je odgođena provedba ovrhe određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3527/2008 od 17. rujna 2010. do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodi pod poslovnim brojem P-655/2014, radi utvrđenja ništetnosti, te je određeno da će se postupak nastaviti po službenoj dužnosti nakon proteka vremena za koje je određena odgoda ovrhe, a da se za vrijeme odgode ovrhe neće poduzimati radnje kojima se ona provodi. Nadalje, proizlazi da je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-1428/2017 od 15. ožujka 2018., povodom žalbe ovrhovoditelja, preinačeno navedeno rješenje o odgodi na način da je prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe odbijen.

 

9. Sukladno navedenom, odnosno da iz iznesenog stanja u spisu proizlazi da je o prijedlogu ovršenice za odgodom ovrhe pozivom na odredbu članka 19. k ZPK-a, već pravomoćno odlučeno, nije bilo mjesta ponovnom odlučivanju o prijedlogu ovršenice utemeljnom na istom razlogu za odgodu ovrhe.

 

10. Međutim, imajući u vidu nespornu činjenicu da je ovršenica protiv ovrhovoditelja podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu i očitovanja na temelju kojih je određena predmetna ovrha, prijedlog za odgodu ovrhe trebalo je razmotriti i u skladu s pravnim shvaćanjem izraženim u presudi Suda Europske unije  u predmetu broj C-407/18 od 26. lipnja 2019., kojom je protumačena Direktiva Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., donesenoj povodom zahtjeva za prethodnu odluku  u vezi s tumačenjem navedene Direktive.

 

11. U navedenoj presudi, Sud Europske Unije je zaključio da u procesnoj situaciji, kada sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača, a koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obrati tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi i da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene, potrošač ostvarivao samo zaštitu a posteriori u vidu novčane naknade štete, te bi takva zaštita bila nepotpuna i nedovoljna, slijedom čega takva zaštita ne predstavlja ni odgovarajuće, a niti učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe suprotno cilju iz članka 7. stavka 1. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993.

 

              12. Stoga, s obzirom da je Sud Europske Unije u navedenoj presudi utvrdio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, s gledišta načela djelotvornosti, treba tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis na temelju kojeg nacionalni sud, koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, a uzimajući u obzir da načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne direktive i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići, navedeno stajalište, u istoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji vezuje i prvostupanjski sud.

 

13. Sukladno navedenom, u situaciji kada je ovršenica podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu i javnobilježničkih očitovanja zbog nepoštenih ugovornih odredbi, prvostupanjski sud će u nastavku postupka, o prijedlogu ovršenice za odgodu ovrhe, raspraviti i odlučiti rukovodeći se naprijed navedenom presudom Suda Europske unije, te ocijeniti je li takav prijedlog osnovan u skladu s pravnim shvaćanjem izraženim u toj presudi.

 

14. Slijedom navedenog, pobijano rješenje valjalo je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, pozivom na odredbu članka 380. točke 3. ZPP-a.

 

              15. Odluka o trošku žalbenog postupka donesena je primjenom odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a.

 

 

U Rijeci, 17. siječnja 2022.

 

 

Sudac

Dubravka Butković Brljačić, v.r.