REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U PAZINU
Dršćevka 1, 52000 Pazin

9 Povrv-722/2018-69

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Proenergy d.o.o. Zagreb, J. Marohnića 1, OIB:
63962176928, kojeg zastupa punomoćnik Igor Mucalo, odvjetnik u Zagrebu, Amruševa
8, protiv tuženika ISTARSKA PIVOVARA d.o.o. Buzet, Sv. Ivan – Dol 6, OIB:
34031012034, kojeg zastupa punomoćnik Ronald Korotaj, odvjetnik u Puli, Sv.
Teodora 2, radi isplate iznosa od 529.265,24 kn, nakon održane glavne i javne
rasprave zaključene 8. prosinca 2021., u nazočnosti zamjenika punomoćnika stranaka,
na ročištu za objavu odluke održanom 14. siječnja 2022.,

p r e s u d i o j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika
Aleksandre Micelli iz Novigrada, posl. br. Ovrv-2679/2018 od 15. listopada 2018. kojim
je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od u iznosu od 529.265,24
kn, uvećano za pripadajuće zatezne kamate koje teku na iznos od:

- 33.723,64 kn od 10. rujna 2017. do isplate,

- 27.868,74 kn od 11. listopada 2017. do isplate, - 26.036,83 kn od 11. prosinca 2017. do isplate,

- 51.575,03 kn od 10. veljače 2018. do isplate, - 48.101,02 kn od 13. ožujka 2018. do isplate, - 45.116,27 kn od 10. travnja 2018. do isplate, - 61.922,14 kn od 11. svibnja 2018. do isplate, - 68.011,01 kn od 10. lipnja 2018. do isplate,

- 89.071,62 kn od 11. srpnja 2018. do isplate,

- 77.838,94 kn od 10. kolovoza 2018. do isplate,

po stopi koja do 31. prosinca 2017. iznosi 9,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30.
lipnja 2018. iznosi 9,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. iznosi
8,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. iznosi 8,54% godišnje, od 1.
srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. iznosi 8,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30.
lipnja 2020. iznosi 8,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. iznosi
7,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. iznosi 7,75 % godišnje, od 1.
srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. iznosi 7,61 % godišnje, te od 1. siječnja 2022. iznosi
7,49% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema stopi koja se za
svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima

2 9 Povrv-722/2018-69

izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 739.625,20 kn.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 75.377,50 kn u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka u iznosu od 49.100,00 kn kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio prijedlog za ovrhu radi isplate iznosa od

529.265,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose i
troškovima postupka.

2. Po prijedlogu tužitelja javni bilježnik Aleksandra Micelli iz Novigrada, donijela
je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod posl. br. Ovrv-2679/2018 od

15. listopada 2018., kojim je u cijelosti prihvatila prijedlog za ovrhu.

3. Protiv navedenog rješenja tuženik je izjavio dopušten, pravodoban i
obrazložen prigovor pa je ovosudnim rješenjem posl. br. Povrv-722/2018-2 od 29.
ožujka 2019., rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha,
ukinute su sve povedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u
povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tuženik je u prigovoru naveo kako podnosi prigovor protiv izdanog rješenja o
ovrsi od 29. ožujka 2019. u cijelosti, i to iz svih zakonom predviđenih zakonskih
razloga, budući da smatra kako nisu ispunjeni uvjeti za donošenje istog, kao i da je
netočna tvrdnja tužitelja da bi mu tuženik dugovao novčani iznos određen predmetnim
rješenjem o ovrsi. Ističe kako je tužitelj pogrešno izračunao utužene iznose jer da nije
uzeo u obzir činjenicu da tuženik nije primio odobrenje za angažiranu radnu snagu koja
je navedena u utuženim računima.

5. Podneskom od 22. studenog 2019. tužitelj se očitovao na navode iz prigovora
tuženika ističući kako je tuženikov prigovor neosnovan i usmjeren isključivo na
odugovlačenje postupka i odgađanje plaćanja duga. Potraživanje tužitelja u ovoj
pravnoj stvari da se odnosi na neplaćene račune za izvršenu opskrbu električnom
energijom za srpanj, kolovoz, listopad i prosinac 2017. te siječanj, veljaču, ožujak,
travanj, svibanj i lipanj 2018., u ukupnom iznosu od 529.265,24 kn i to prema računima
br. 17IRS018092 od 31. srpnja 2017. u preostalom iznosu od 33.723,64 kn s
dospijećem 9. rujna 2017., koji se odnosi na nepodmirenu električnu energiju za srpanj

2017., br. 17IRS021385 od 31. kolovoza 2017. u preostalom iznosu od 27.868,74 kn
s dospijećem 10. listopada 2017. koji se odnosi na nepodmirenu električnu energiju za
kolovoz 2017.; br. 17IRS027358 od 31. listopada 2017. u preostalom iznosu od

26.036,83 kn s dospijećem 10. prosinca 2017. koji se odnosi na nepodmirenu
električnu energiju za listopad 2017.; br. 17IRS032205 od 31. prosinca 2017. u iznosu
od 51.575,03 kn s dospijećem 9. veljače 2018. koji se odnosi na nepodmirenu
električnu energiju za prosinac 2017.; br. 18IRS001508 od 31. siječnja 2018. u iznosu
od 48.101,02 kn s dospijećem dana 12.03.2018. koji se odnosi na nepodmirenu
električnu energiju za siječanj 2018.; br. 18IRS004335 od 28. veljače 2018. u iznosu
od 45.116,27 kn s dospijećem 9. travnja 2018. koji se odnosi na nepodmirenu

3 9 Povrv-722/2018-69

električnu energiju za veljaču 2018.; br. 18IRS007121 od 31. ožujka 2018. u iznosu od

61.922,14 kn s dospijećem 10. svibnja 2018. koji se odnosi na nepodmirenu električnu
energiju za ožujak 2018.; br. 18IRS009086 od 30. travnja 2018. u iznosu od 68.011,01
kn s dospijećem 9. lipnja 2018. koji se odnosi na nepodmirenu električnu energiju za
travanj 2018.; br. 18IRS011951 od 31. svibnja 2018. u iznosu od 89.071,62 kn s
dospijećem 10. srpnja 2018. koji se odnosi na nepodmirenu električnu energiju za
svibanj 2018.; br. 18IRS014302 od 30. lipnja 2018. u iznosu od 77.838,94 kn s
dospijećem 9. kolovoza 2018. koji se odnosi na nepodmirenu električnu energiju za
lipanj 2018.

6. Navedeni računi da su izdani na temelju Ugovora o opskrbi električnom
energijom kupca broj PO-268/2016 od 31. kolovoza 2016. (dalje u tekstu: "Ugovor"),
kojeg su sklopili tužitelj kao opskrbljivač i tuženik kao kupac, a kojim su ugovorene
uvjeti opskrbe električne energije za razdoblje od 1. rujna 2016. Tuženik je podmirivao
račune ispostavljene sukladno Ugovoru do lipnja 2017. Dakle, tužitelj da je temeljem
Ugovora opskrbljivao tuženika električnom energijom te mu ispostavljao račune za
opskrbu po ugovorenoj cijeni. Iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave,
Područni ured Pazin, Ispostava Buzet, Klasa: 410-19/19-02/18, Urbroj: 513-07-18-07-
19-02 od 29. listopada 2019. da je razvidno da je tuženik uredno evidentirao predmetne
račune u knjigu ulaznih računa, te da je na temelju istih koristio pravo na odbitak
pretporeza, pa da se sukladno članku 221.b. st.1. ZPP-a smatra da utuženo
potraživanje postoji.

7. Nadalje, sukladno čl. 48. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu
električnom energijom (NN 85/15) ("Opći uvjeti") operator sustava tj. HEP-Operator
distribucijskog sustava d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB: 46830600751
("HEP-ODS") da je zadužen za očitanje, prikupljanje i obrađivanje mjernih podataka.
Sukladno čl. 49. Općih uvjeta HEP-ODS da je odgovoran za točnost očitanih mjernih
podataka, čiju valjanost potvrđuje pohranjivanjem u bazu mjernih podataka te da se
time podaci smatraju potvrđenima za obračun. Visina ispostavljenih računa da je u
cijelosti osnovana, jer da je Ugovorom određena cijena električne energije za sve
tarifne modele u iznosu od 0,3885 kn/kWh za električnu energiju u višoj tarifi i u iznosu
od 0,2825 kn/kWh za električnu energiju u nižoj tarifi. Naknada za poticanje
proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije da je
obračunata do 31. kolovoza 2019. sukladno čl. 5. st. 2. Uredbe o naknadi za poticanje
proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 128/13)
prema kojoj visina naknade iznosi 0,035 kn/kWh za sve kupce električne energije.
Naknada za poticanje proizvodnje energije da je od 1. rujna 2017. obračunata prema
točki III. Odluke o naknadi za obnovljive izvore energije i visokoučinkovitu kogeneraciju
(NN 87/17) prema kojoj visina naknade iznosi 0,105 kn/kWh za sve krajnje kupce
električne energije, a da je trošarina obračunata sukladno čl. 84. Zakona o trošarinama
(NN 22/13, 32/13, 81/13, 100/15, 120/15, 115/16) prema kojem da je trošarina na
električnu energiju za poslovnu uporabu određena u visini od 3,75 kn/MWh.
8. Iz utuženih računa da je razvidno da tužitelj tuženiku nije obračunao nikakvu
naknadu za angažiranu radnu snagu pa da je jasno kako tuženik nije niti mogao dobiti
nikakvo odobrenje na stavku za koju mu tužitelj nije ispostavio račun. Tuženik da niti
u jednom trenutku nije izjavio nikakav prigovor ili na bilo koji drugi način osporio račune
izdane za izvršenu opskrbu električnom energijom, pa smatra kako je dokazao osnovu
i visinu svog potraživanja te predložio da naslovni sud platni nalog sadržan u rješenju
o ovrsi održi na snazi u cijelosti, kao i da obveže tuženika na naknadu troškova
parničnog postupka tužitelju.

4 9 Povrv-722/2018-69

9. U podnesku od 13. siječnja 2020. tuženik je istaknuo procesnopravni prigovor
radi prebijanja tražbina navodeći da u slučaju da sud utvrdi postojanje tužiteljeva
potraživanja, tuženik ističe postojanje svog kompenzibilnog, ali nekompenziranog
zahtjeva prema tužitelju temeljem čl. 196. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,
41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO), jer da je tuženik pristao na poslovni odnos
s tužiteljem zbog dogovora da mu tužitelj neće obračunavati i naplaćivati radnu snagu
te da će se obračunata zatezna kamata odobravati istekom kalendarske godine.
Tužitelj da je dužan tuženiku za 2014. kamate u iznosu 16.749,30 kn, te angažiranu
radnu nagu u iznosu od 219.779,76 kn, za 2015. kamate u iznosu od 38.290,15 kn, te
angažiranu radnu snagu u iznosu od 256.913,07 kn, za 2016. kamate u iznosu od

67.673,44 kn, te angažiranu radnu snagu u iznosu od 156.120,69 kn, za 2017. kamate
u iznosu od 56.151,84 kn, za 2018. kamate u iznosu od 18.294,19 kn. Tužitelj da nije
postupao prema dogovoru te da je samo djelomično ispunio svoju obvezu pa da je

2016. tuženiku "dao odobrenje", odnosno umanjio dugovanje za ukupno 90.347,24 kn
i to 23.224,48 kn na ime kamate u 2016. i 67,122,76 kn na ime angažirane radne snage
(33.413,35 kn za angažiranu radnu snagu po računu iz srpnja 2016. i 33.709,41 kn).
Nakon 2016. tužitelj da više nije obračunavao radnu snagu sukladno dogovoru,
međutim da nije umanjio raniji iznos dugovanja nastalog kao preplata jer da je tuženik
podmirivao račune u cijelosti. Računi da su, sukladno međusobnom dogovoru
stranaka, istekom kalendarske godine trebali biti umanjeni za obračunatu kamatu i za
angažiranu radnu snagu koju tužitelj nije niti smio naplatiti. Ukupna tuženikova tražbina
prema tužitelju da iznosi 739.625,20 kn koji iznos da je razlika između 90.347,24 kn.
Obje tražbine, i tužiteljeva, kao i tuženikova da su kompenzibilne, odnosno novčane i
dospjele, stoga tuženik predlaže sudu prvenstveno utvrditi postojanje tuženikove
tražbine, te potom odlučiti o prebijanju tražbina. Slijedom navedenog, po provedenom
postupku predlaže usvojiti prijedlog tuženika.

10. Tužitelj je u svom podnesku od 21. siječnja 2020. osporio tuženikov prigovor
radi prijeboja, ističući kako je isti u cijelosti neosnovan, jer tuženikovo potraživanje ne
postoji pa da time nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 195. Zakona o obveznim
odnosima za prebijanje potraživanja. Tužitelj prvenstveno osporava vjerodostojnost
dokumenta od 20. listopada 2014. nazvanog "Obavijest", priloženog uz tuženikov
podnesak, za koji tuženik tvrdi da mu ga je tužitelj dostavio, a u kojem se navodi da će
tužitelj napraviti obračun preplaćene angažirane snage i obračunatih kamata te za
preplaćeni iznos izdati tuženiku odobrenje. Tužitelj izričito osporava da bi navedenu
"Obavijest" potpisao te ističe da u svojim evidencijama ne raspolaže primjerkom te
"Obavijesti" niti ikakvim dokazom o slanju iste tuženiku. Nadalje, navedena "Obavijest"
da je nečitko potpisana bez navođenja imena i prezimena potpisnika, a potpis ni u kom
slučaju da ne odgovara potpisu tadašnjeg direktora tužitelja Marka Ćosića, kao ni
tadašnjeg prokuriste tužitelja Franje Hercega, kao jedinih dviju ovlaštenih osoba za
zastupanje tužitelja, a što je lako vidljivo usporedbom njihovih potpisa iz službenih
dokumenata za potrebe prijava za upis u sudski registar s nečitkim potpisom iz
"Obavijesti". Sve da je navedena "Obavijest" i vjerodostojna (a što nije slučaj kako je
gore obrazloženo), stranke da su naknadno pregovarale i 22. srpnja 2016. postigle
sporazum o otplati dospjelog duga tuženika prema tužitelju u iznosu od 849.428,44 kn,
koji da je tuženik potvrdio potpisavši Plan otplate dospjelog duga ("Plan otplate") i
dostavivši ga tužitelju uz e-mail poruku od 29. srpnja 2016. Pojašnjava da je Planom
otplate tuženik potvrdio ukupan iznos svojeg dugovanja od 849.428,44 kn te da se
obvezao isti podmiriti tužitelju u 24 obroka uz plaćanje zakonskih zateznih kamata.
Navedeno dugovanje da uključuje zakonske zatezne kamate kao i iznose računa za
izvršenu opskrbu električnom energijom temeljem Ugovora o opskrbi električnom

5 9 Povrv-722/2018-69

energijom kupca broj PO-/497/2013 od 21. ožujka 2014. (dalje u tekstu: „Stari ugovor“),
koji sadrže naknadu za angažiranu radnu snagu. Potpisivanju Plana otplate od strane
tuženika da su prethodili pregovori između stranaka tijekom kojih je tužitelj prihvatio
sljedeće prijedloge tuženika u vezi podmirenja duga i to: prijedlog za obročnu otplatu
duga na 24 rate te prijedlog da se otpišu zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja
2016 do 31. svibnja 2016. Nadalje, dugovanje tuženika obuhvaćeno Planom otplate
da potvrđuje i Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja od 22. srpnja 2016., u kojem su vidljivi
svi nepodmireni računi obuhvaćeni Planom otplate, s time da je u Planu otplate
dugovanje tuženika umanjeno za iznos od 23.224,48 kn koji se odnosi na zatezne
kamate za razdoblje od 1. siječnja 2016 do 31. svibnja 2016. (račun 16IRK007987 od

30. rujna 2016.). Nakon navedenog umanjenja preostalo dugovanje tuženika prema
tužitelju da je iznosilo 849.428,44 kn, kako je i navedeno u Planu otplate (872.652,92
kn – 23.224,48 kn = 849.428,44 kn). Dakle, iz gore navedenog da proizlazi da su
stranke Planom otplate dogovorile isključivo otpis zateznih kamata i to samo za
razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. svibnja 2016., te da tužitelj nije tuženiku odobrio
nikakvo odobrenje za angažiranu radnu snagu u pogledu računa izdanih temeljem
Starog ugovora. Štoviše, tuženik da je djelomično i izvršio Plan otplate, što samo
potvrđuje da su stranke sklapanjem Plana otplate u cijelosti derogirale sadržaj
"Obavijesti", sve da je ista vjerodostojna, što da nije slučaj. Nadalje, tužitelj i tuženik
da su prilikom pregovaranja o Planu otplate istovremeno pregovarali i oko sklapanja
novog ugovora o opskrbi električnom energijom, te da je tuženik predložio da se
izmijene uvjeti opskrbe električnom energijom u odnosu na Stari ugovor na način da
se u novom ugovoru ne obračunava naknada za angažiranu radnu snagu. Tužitelj i
tuženik da su po okončanju pregovora i sklopili Ugovor o opskrbi električnom energijom
kupca broj PO-268/2016 od 31. kolovoza 2016. (dalje: "Novi ugovor"), a koji da je
stupio na snagu od 1. rujna 2016., prema kojem tužitelj tuženiku ne obračunava
naknada za angažiranu radnu snagu, a temeljem kojeg su izdani računi koji su predmet
tužbenog zahtjeva. Nakon potpisivanja Novog ugovora tužitelj da je tuženiku dao
odobrenja za angažiranu radnu snagu za srpanj 2016. u iznosu od 26.730,68 kn (račun
16IRS017157 od 30.9.2016.) i kolovoz 2016. (račun IRS023980 od 30.11.2016.) u
iznosu od 26.967,53 kn. Dana 21. kolovoza 2017. tuženik da je dostavio tužitelju svoj
Izvod iz otvorenih stavaka od 21. kolovoza 2017. iz kojeg da je razvidno da dug
tuženika prema tužitelju iznosi 655.773,90 kn, od kojeg je tuženik bio dužan podmiriti
prve tri stavke u ukupnom iznosu od 244.271,51 kn na ime izdanih računa koji nisu
obuhvaćeni Planom otplate, te ostale stavke koje su obuhvaćene Planom otplate.
Navedeni tuženikov Izvod iz otvorenih stavaka da se u cijelosti podudara s tužiteljevim
Izvodom iz poslovnih knjiga od 18. kolovoza 2017., iz čega da nesporno proizlazi da
su knjigovodstva tuženika i tužitelja u potpunosti usklađena, tj. da je tuženik uredno
evidentirao u svojim poslovnim knjigama (odnosno proknjižio) sve račune tužitelja u
punom iznosu (dakle, uključujući i iznose na ime naknade za angažiranu radnu snagu
te zatezne kamate) te da je na dan 18. kolovoza 2017. dugovao tužitelju iznos od

655.773,90 kn. Iz svega navedenog da nesporno proizlazi da nije postojao nikakav
dogovor između tužitelja i tuženika o tome da mu tužitelj neće naplaćivati angažiranu
radnu snagu temeljem Starog ugovora te da će mu dati odobrenje na ime obračunate
zatezne kamate, kako to neosnovano i ničim potkrijepljeno tvrdi tuženik u svojem
podnesku. Tužitelj da je sukladno Planu otplate, koji je prihvatio i djelomično i izvršio
tuženik, tuženiku umanjio dugovanje isključivo za zatezne kamate u razdoblju od 1.
siječnja 2016. do 31. svibnja 2016., te da je nakon sklapanja Novog ugovora dao
odobrenje tuženiku samo za angažiranu radnu snagu za srpanj 2016. i kolovoz 2016.
Iz tijeka pregovora prije sklapanja Novog ugovora da proizlazi da se tuženik zalagao

6 9 Povrv-722/2018-69

da se izmijene uvjeti opskrbe električnom energijom iz Starog ugovora na način da se
tuženiku više ne obračunava angažirana radna snaga, što da samo pokazuje da je
tuženik i te kako bio svjestan svoje obveze podmirenja računa po Starom ugovoru u
punom iznosu, a koji uključuju i angažiranu radnu snagu i obračunate zatezne kamate
(što je tuženik i potvrdio potpisivanjem Plana otplate), te da nikakvi drugačiji dogovori
između stranaka ne postoje, kao što to neosnovano tvrdi tuženik. Tužitelj zaključno
predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti te da održi na snazi platni nalog iz
rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Aleksandre Micelli, Novigrad, Trg Pozzetto 19, posl.
br. Ovrv-2679/18 od 15. listopada 2017., te da obveže tuženika da naknadi tužitelju
troškove ovršnog i parničnog postupka.

11. Podneskom od 5. veljače 2020. tuženik se na navode tužitelja očitovao
navodeći kako tužitelj neosnovano prigovara vjerodostojnosti Obavijesti od 20.
listopada 2014. Obavijest da se ima smatrati dijelom ugovora o opskrbi električnom
energijom, jer da je dana na poslovnom papiru tužitelja kojim se on služi u svom
poslovanju, da je potpisana na uobičajen način, te da se odnosi na redoviti opseg
poslova tužitelja i kao takva obvezuje sukladno čl. 260. Zakona o obveznim odnosima
(NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO). Tuženik da ni na koji način nije
mogao posumnjati da bi tužitelj jednoga dana mogao osporavati vjerodostojnost
dokumenta, te da je smatrao i još uvijek smatra da je obavijest u kojoj tužitelj navodi
da neće obračunavati i naplaćivati radnu snagu te da će se obračunata zatezna kamata
odobravati istekom kalendarske godine izričita i jasna volja tužitelja. Tuženik nadalje u
cijelosti osporava da bi se potpisivanjem Plana otplate dospjelog duga odrekao prava
na isplatu temeljem preplaćene radne snage i kamata. Upravo suprotno, tuženik da je
pristao na poslovni odnos s tužiteljem zbog dogovora da mu tužitelj neće obračunavati
i naplaćivati radnu snagu te da će se obračunata zatezna kamata odobravati istekom
kalendarske godine. Tužitelj da nije postupao prema dogovoru te da je samo
djelomično ispunio svoju obvezu pa da je 2016. tuženiku "dao odobrenje", odnosno
umanjio dugovanje za ukupno 90.347,24 kn i to 23.224,48 kn na ime kamate u 2016.g.
i 67,122,76 kn na ime angažirane radne snage (33.413,35 kn za angažiranu radnu
snagu po računu iz srpnja 2016. i 33.709,41 kn). Nakon 2016. tužitelj da više nije
obračunavao radnu snagu sukladno dogovoru, međutim da nije umanjio raniji iznos
dugovanja nastalog kao preplata jer da je tuženik podmirivao račune u cijelosti. Računi
su, sukladno međusobnom dogovoru stranaka, istekom kalendarske godine trebali biti
umanjeni za obračunatu kamatu i za angažiranu radnu snagu koju tužitelj nije niti smio
naplatiti. Ukupna tuženikova tražbina prema tužitelju da iznosi 739.625,20 kn koji iznos
da je razlika između ukupnog duga tužitelja od 829.972,44 kn umanjena za „odobreni“
iznos od 90.347,24 kn. Tuženik predlaže sudu utvrditi postojanje tuženikove tražbine
te potom odlučiti o prebijanju tražbina. Slijedom navedenog, po provedenom postupku
predlaže usvojiti prijedlog tuženika.

12. Proveden je dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i to
dokumentaciju priloženu uz prijedlog za ovrhu (str. 5-22 spisa), dopis Porezne uprave
od 29. listopada 2019. s prilozima (str. 40-60 spisa), dokumentaciju uz podnesak
tužitelja od 22. studenog 2019. (str. 64-77 spisa), dokumentaciju predanu na ročištu
održanom 27. studenog 2019. (str. 83-102 i 105-124 spisa), dokumentaciju uz
podnesak tužitelja od 9. prosinca 2019. (str. 126-127 spisa), dokumentaciju uz
podnesak tuženika od 13. siječnja 2020. (str. 134-247 spisa), dokumentaciju uz
podnesak tužitelja od 21. siječnja 2020. (str. 252-309 spisa), te je izvršen uvid u nalaz
i mišljenje vještaka grafološke struke Darinke Tratnik (str. 363-377 spisa).

13. Između stranaka je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva.

7 9 Povrv-722/2018-69

14. Pregledom računa dostavljenih u spis utvrđeno je da je tužitelj tuženiku
izdavao račune za izvršenu opskrbu električnom energijom za srpanj, kolovoz, listopad
i prosinac 2017., te siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2018., u ukupnom
iznosu od 529.265,24 kn i to prema računima br. 17IRS018092 od 31. srpnja 2017. za
razliku u iznosu od 33.723,64 kn s dospijećem 9. rujna 2017., koji se odnosi na
nepodmirenu električnu energiju za srpanj 2017., br. 17IRS021385 od 31. kolovoza

2017. za razliku u iznosu od 27.868,74 kn s dospijećem 10. listopada 2017. koji se
odnosi na nepodmirenu električnu energiju za kolovoz 2017.; br. 17IRS027358 od

31.10.2017. za razliku u iznosu od 26.036,83 kn s dospijećem 10. prosinca 2017. koji
se odnosi na nepodmirenu električnu energiju za listopad 2017.; br. 17IRS032205 od

31. prosinca 2017. u iznosu od 51.575,03 kn s dospijećem 09. veljače 2018. koji se
odnosi na nepodmirenu električnu energiju za prosinac 2017.; br. 18IRS001508 od 31.
siječnja 2018. u iznosu od 48.101,02 kn s dospijećem 12. ožujka 2018. koji se odnosi
na nepodmirenu električnu energiju za siječanj 2018.; br. 18IRS004335 od 28. veljače

2018. u iznosu od 45.116,27 kn s dospijećem 09. travnja 2018. koji se odnosi na
nepodmirenu električnu energiju za veljaču 2018.; br. 18IRS007121 od 31. ožujka

2018. u iznosu od 61.922,14 kn s dospijećem 10. svibnja 2018. koji se odnosi na
nepodmirenu električnu energiju za ožujak 2018.; br. 18IRS009086 od 30. travnja

2018. u iznosu od 68.011,01 kn s dospijećem 09. lipnja 2018. koji se odnosi na
nepodmirenu električnu energiju za travanj 2018.; br. 18IRS011951 od 31. svibnja

2018. u iznosu od 89.071,62 kn s dospijećem 10. srpnja 2018. koji se odnosi na
nepodmirenu električnu energiju za svibanj 2018.; br. 18IRS014302 od 30. lipnja 2018.
u iznosu od 77.838,94 kn s dospijećem 09. kolovoza 2018. koji se odnosi na
nepodmirenu električnu energiju za lipanj 2018.

15. Iz Potvrde Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Pazin,
Ispostava Buzet, Klasa: 410-19/19-02/18, Urbroj: 513-07-18-07-19-02 od 29. listopada

2019. utvrđeno je da je tuženik koristio odbitak pretporeza po svim utuženim računima.
16. Odredbom čl. 221.b st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine,
br. 53/91,1 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,
148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), propisano je da ako tužitelj dokaže da je
tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo
na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže
suprotno.

17. Tuženik je koristio odbitak pretporeza po svim utuženim računima, čime se
smatra da utužena tražbina tužitelja postoji.

18. S obzirom na naprijed citiranu zakonsku odredbu, teret dokaza, da tražbina tužitelja ne postoji je prešao na tuženika.

19. Tuženik je istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja tražbina
navodeći da u slučaju da sud utvrdi postojanje tužiteljeva potraživanja, ističe postojanje
svog kompenzibilnog, ali nekompenziranog zahtjeva prema tužitelju temeljem čl. 196.
Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,
29/18, dalje ZOO), jer da je tuženik pristao na poslovni odnos s tužiteljem zbog
dogovora da mu tužitelj neće obračunavati i naplaćivati radnu snagu te da će se
obračunata zatezna kamata odobravati istekom kalendarske godine i kao dokaz tome
je priložio Obavijest od 20. listopada 2014. (str. 142. spisa). Tužitelj je osporio
vjerodostojnost navedene Obavijesti, te predložio provođenje grafološkog vještačenja
kako bi se utvrdilo nalaze li se na navedenoj Obavijesti potpisi Marka Ćosića, tadašnjeg
direktora tužitelja ili Franje Hercega, tadašnjeg imatelja poslovnih udjela kod tužitelja.
20. U postupku je stoga provedeno grafološko vještačenje po sudskom vještaku
Darinki Tratnik iz Zagreba, koja je utvrdila da sporni nečitljivi parafni potpis na

8 9 Povrv-722/2018-69

"Obavijesti" od 20. listopada 2014. koja se u preslici nalazi na stranici 142 spisa nisu
ispisali niti Marko Ćosić, niti Franjo Herceg, već je to učinila neka treća osoba. Vještak
je također navela kako je decidirano mišljenje moguće dati unatoč činjenici da je
vještačenje izvršeno na preslici, a ne na izvorniku sporne isprave zbog važnosti
nađenih razlika i odsustva bilo kakvih podudarnosti.

21. Na nalaz i mišljenje vještaka nije bilo primjedbi od strane stranaka, te su se
stranke izjasnile kako ne traže da se vještak pozove na sud radi usmenog obrazlaganja
nalaza, pa ju sud nije pozvao na sud radi usmenog obrazlaganja nalaza. Sud je nalaz
i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, budući je dan objektivno i u skladu s pravilima
struke. Valja napomenuti kako je sud pozvao tuženika da dostavi izvornik Obavijesti
od 20. listopada 2014., no tuženik nije dostavio taj izvornik, te je stoga dan nalog
vještaku da nalaz sačini na temelju preslika koji se nalazi u spisu. No, vještak je svoj
nalaz relevantno mogla sačiniti i na temelju preslika obavijesti i to iz razloga, kako je
navela: "zbog važnosti nađenih razlika i odsustva bilo kakvih podudarnosti".
22. Na temelju provedenog vještačenja je utvrđeno kako Obavijest od 20.
listopada 2014. nije potpisala ovlaštena osoba tužitelja, pa proizlazi kako tuženik nije
dokazao svoje navode da je pristao na poslovni odnos s tužiteljem zbog dogovora da
mu tužitelj neće obračunavati i naplaćivati radnu snagu te da će se obračunata zatezna
kamata odobravati istekom kalendarske godine.

23. Na temelju iskaza svjedoka Nikole Sulića, savjetnika predsjednika Uprave
tuženika u razdoblju od 2009. do 2018. proizlazi da je tuženik imao zaključen ugovor
za električnu energiju sa HEP-om i to nekih 30 tak godina, odnosno od kada postoji
pivovara, te da je u jednom trenutku razgovarao sa Franjom Hercegom iz
PROENERGY-a kako bi kao korisnici prešli kod njih. U tim usmenim razgovorima
tuženiku je bilo obećano da će u nekom momentu, nakon što prijeđe kod
PROENERGY-a biti odobreno da ne plaća angažiranu snagu. Razgovarali su da ako
tuženik prijeđe u PROENEGRY, neće plaćati angažiranu snagu, ali su razgovarali o
tome da najprije prijeđu kod tužitelja, a da će oni nakon toga tuženiku odobriti da tu
snagu ne plaća. U jednom trenutku je tuženiku ta snaga prestala biti fakturirana, ali ne
od početka. Angažirana snaga im je bila fakturirana samo u prvom razdoblju nakon
prelaska kod PROENERGY-a, dok kasnije ona nije bila fakturirana u skladu s usmenim
dogovorom. S obzirom da su dogovarali da im angažirana snaga neće biti naplaćivana
odmah od početka ugovora, cijelo vrijeme su razgovarali da im se izda nekakvo
odobrenje za prvotno razdoblje kada su plaćali angažiranu snagu iako su usmeno
dogovorili da je neće plaćati. Međutim do realizacije obećanja nikada nije došlo.
Svjedok je naveo kako u 90 % slučajeva nikada nisu zaključivali pismene ugovore već
su dogovorno, usmeno rješavali sve poslove. Kod PROENERGY-a je u jednom
trenutku došlo do promjene uprave, pa do realizacije ovoga dogovora nikada nije
došlo, te je svjedok ponovio da se radilo o usmenom dogovoru.

24. Iskaz svjedoka Nikole Sulića je sud prihvatio, ocjenjujući da je dan istinito i
objektivno, te na temelju istoga zaključio kako su stranke vodile usmene razgovore
kako tuženiku neće biti naplaćena angažirana snaga, ukoliko prijeđe kod tužitelja, ali
da do realizacije tog dogovora nije došlo.

25. Na temelju provedenih dokaza je sud zaključio kako je tužitelj koristio
odbitak pretporeza po utuženim računima, što znači da je njegova utužena tražbina
osnovana, a tuženik nije dokazao da se tužitelj obvezao da neće obračunavati i
naplaćivati radnu snagu te da će se obračunata zatezna kamata odobravati istekom
kalendarske godine.

26. Dužnost je stranaka u parnici iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi (čl. 219. ZPP). Njihova

9 9 Povrv-722/2018-69

je dužnost također iznijeti sudu činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za
stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih ovisi osnovanost zahtjeva stranke.
Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno
neistinitosti njezine tvrdnje. Predlaganjem dokaza stranka ostvaruje povoljnije uvjete
za svoj uspjeh u parnici. Slijedi da je pravilo da je svaka stranka dužna dokazati
istinitost svojih tvrdnji, a ako u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite
treba odbiti.

27. S obzirom da tuženik u prilog svojih tvrdnji nije dokazao svoje navode, to je
ovaj sud, po pravilu tereta dokazivanja zaključio da tuženik nije dokazao da se tužitelj
obvezao da tuženiku neće obračunavati i naplaćivati radnu snagu, te da će se
obračunata zatezna kamata odobravati istekom kalendarske godine. Radi navedenog
nije provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje predloženo od strane tuženika,
budući bi se tim vještačenjem utvrđivala visina potraživanja tuženika prema tužitelju,
ali kako tuženik nije dokazao osnov svog potraživanja, nije odlučivano o njegovoj visini.
28. Stoga je ocijenjeno kako tuženikov prigovor radi prijeboja nije osnovan, te
da tražbina tužitelja postoji u utuženom iznosu.

29. U skladu s odredbom čl. 29. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem
novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate. Dužnik dolazi u zakašnjenje
sljedećeg dana od dana kada je trebao ispuniti obvezu. S obzirom na to da je utvrđeno
da tuženik nije ispunio novčane obveze, to je dužan platiti i zatezne kamate.
30. Glede visine stope zateznih kamata, sud je odluku donio primjenom odredbe
čl. 29. st. 2. ZOO-a, kojom je određeno da se stopa zateznih kamata na odnose iz
trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, određuje za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.
31. Budući da je predmetni parnični postupak nastavljen i vođen nakon
prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, a sud je nakon provedenih dokaza tužbeni
zahtjev ocijenio u cijelosti osnovanim, na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, održan
je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kao u t. I. izreke presude.
32. Tužitelj je u tužbenom zahtjevu naveo rok ispunjenja činidbe od 8 dana, no
kako je izmijenjenim čl. 500. ZPP brisana odredba da pred trgovačkim sudovima važi
rok od 8 dana za ispunjenje činidbe, to je tuženiku naloženo da u roku od 15 dana
izvrši činidbu kako je to navedeno u izreci odluke, sukladno čl. 328. st. 2. ZPP.
33. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u
vezi sa čl. 155. ZPP-a.

34. Tužitelj je uspio u sporu, pa mu je s obzirom na vrijednost predmeta spora,
priznato pravo na naknadu troškova na vrijednost predmeta spora od 529.265,24 kn.
35. Tužiteljev zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka ocijenjen je
opravdanim u iznosu od 12.912,50 kn koji se odnosi na trošak sastava prijedloga s
PDV-om (6.625,00 kn), javnobilježničke nagrade (6.250,00 kn) i troškova dostave
rješenja (37,50 kn), sve budući da je taj trošak u cijelosti opravdan i pravilno obračunat
sukladno Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom
postupku (Narodne novine, br. 8/11, 114/12, 131/20).

34. Tužitelju je priznat trošak u iznosu od 75.377,50 kn, i to za sastav četiri
podneska u iznosu od po 6.612,50 kn, sukladno Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 42. Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/2012,
103/2014, 118/2014, 107/2015, dalje Tarifa), sastav podneska od 10. ožujka 2021. u
iznosu od 625,00 kn, sukladno Tbr. 8. t. 3. i Tbr. 42. Tarife, za pristup ročištima 27.
studenog 2019., 22. siječnja 2020., 10. ožujka 2020., 8. srpnja 2020., 23. rujna 2020.

10 9 Povrv-722/2018-69

i 8. prosinca 2021. u iznosu od po 6.612,50 kn, sukladno Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 42. Tarife,
za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 2.500,00 kn, te trošak provedenog
grafološkog vještačenja u iznosu od 6.127,50 kn.

35. Tužitelju nije priznat trošak sastava preostalih podnesaka zatraženih u
iznosu od po 6.125,00 kn, budući je Tbr. 8. t. 1. propisano da stranka ima pravo
naknade za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i
obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na
tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, ali ne više od sveukupno 4 takva
podneska u prvostupanjskom postupku, pa kako je tužitelj zatražio naknadu troškova
za više od četiri podneska priznato mu je pravo na naknadu za četiri podneska. Nije
mu priznat ni trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 625,00 kn jer
tužitelj nije pristupio na ročište za objavu presude.

36. Razlika zatraženog iznosa na ime sudske pristojbe na presudu u iznosu od

2.500,00 kn, tužitelju nije priznata, jer je odredbom čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim
pristojbama (Narodne novine, br. 118/2018) propisano da se na odluke koje sud
dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog
sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba plaća u visini polovice propisanog
iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana
elektroničke dostave odluke, jer tuženik nije dužan snositi povećani trošak pristojbe
kojeg bi tužitelj sam prouzrokovao.

37. Budući je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to mu temeljem odredbe čl. 154.
st. 1. ZPP-a pripada pravo na naknadu opravdanog troška postupka u iznosu od

75.377,50 kn, slijedom čega je odlučeno kao u st. III. izreke, dok je u preostalom dijelu
i to u iznosu od 49.100,00 kn zahtjev tužitelja za naknadom troška odbijen kao
neosnovan, kako to odlučeno u st. IV. izreke.

U Pazinu 14. siječnja 2022.

Sutkinja

Tamara Lakoseljac Benčić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.
Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave
presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu,
odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o
ročištu za objavu presude.

DNA:

- Pun. tužitelja,
- Pun. tuženika.