1              Poslovni broj: II Kž-9/2022-5

Poslovni broj: II Kž-9/2022-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Ž. P., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, broj Kov-24/2021. od 23. prosinca 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog Ž. P. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, broj Kov-24/2021. od 23. prosinca 2021., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice protiv okrivljenog Ž. P., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 1. u vezi članka 153. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. te dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11., na temelju članka 127. stavak 4. u vezi članka 131. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19 .- dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Ž. P. po braniteljici, odvjetnici S. V., zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona", s prijedlogom "da se uvaži žalba te ukine istražni zatvor podredno uz određivanje mjera opreza te podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje".

 

3. Spis je sa žalbom u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba okrivljenika nije osnovana.

 

5. Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog Ž. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, o čemu je iznio dostatne i jasne razloge, pa stoga nije u pravu žalitelj da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te da su razlozi "nepotpuni, nejasni i dijelom u suprotnosti sa sadržajem dokaza" upirući na povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

 

5.1. Pa tako nije u pravu žalitelj ni kada smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer da su nejasni i nepotpuni razlozi izneseni u odlomku 10. obrazloženja, gdje prvostupanjski utvrđuje trajanje istražnog zatvora do pravomoćnosti presude, a nakon toga najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izvršenje kazne zatvora, a kazneni postupak "još gotovo nije ni započeo u smislu izvođenja dokaza na raspravi te kad presuda još nije ni donijeta". Naime, odlomak 10. obrazloženja pobijanog rješenja sadrži zakonski opis članka 131. stavak 2. ZKP/08., kao opću odredbu o trajanju istražnog zatvora u kaznenom postupku, međutim u nastavku odlomka, a što žalitelj propušta navesti, navedena je i obveza provjeravanja opstojnosti istražnog zatvora svaka dva mjeseca od pravomoćnosti prethodnog rješenja, kao nadopuna i pojašnjenje, stavka 2. istog članka, pa stoga nije u pravu žalitelj da bi razlozi bili nejasni ili nepotpuni. Iako je stavkom 3. članka 131. ZKP/08. navedeno da se u rješenju o istražnom zatvoru nakon podnošenja optužnice ne određuje rok trajanja istražnog zatvora, navođenje navedenog ne dovodi u pitanje zakonitost pobijanog rješenja.

 

6. Isto tako nije u pravu žalitelj kada smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, jer da iz dokaza na kojima se temelji optužnica (osim iskaza žrtve) osnovana sumnja ne proizlazi. Naime, za postojanje temeljne zakonske pretpostavke opstojnosti istražnog zatvora potreban je dostatan stupanj osnovane sumnje, koji predmetno proizlazi prvenstveno iz iskaza žrtve (što žalitelj niti ne spori), ali i iz drugih dokaza kako to ispravno utvrđuje prvostupanjski sud u 6. odlomku obrazloženja, a koji zaključak prihvaća i drugostupanjski sud.

 

7. Nadalje, zaključak prvostupanjskog suda, koji prihvaća i drugostupanjski sud, nije s uspjehom doveden u pitanje sa žalbenim navodima okrivljenika kojima on pobija postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod okrivljenika, smatrajući činjenično stanje nepotpuno utvrđenim, jer da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da su maloljetna djeca okrivljenika izdvojena iz obitelji te da se žrtva preselila iz zajedničkog kućanstva, pa po stavu žalitelja time ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da bi okrivljenik ponovio ili počinio teže kazneno djelo te da je prvostupanjski sud i pogrešno utvrdio činjenično stanje smatrajući se ista svrha ne bi mogla ostvariti mjerama opreza. Naime, prvostupanjski sud ispravno zaključuje da prethodna osuda okrivljenika zbog kaznenog djela prijetnje na štetu supruge na njega nije preventivno djelovala, već se u ovom kaznenom postupku javlja specijalnim povratnikom u odnosu na inkriminirana dva kaznena djela prijetnje na štetu supruge, a koje ponašanje je progradiralo te se sada tereti i za teško kazneno djelo protiv spolne slobode na štetu iste osobe. Iz navedenog ispravno prvostupanjski sud zaključuje da okrivljenik iskazuje izraženu upornost i visok stupanj kriminalne volje, pa uz okolnost da su odnosi između okrivljenika i žrtve teško narušeni, ispravno zaključuje da sve navedeno predstavlja osobite okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost kod okrivljenika te da se svrha prevencije ne bi mogla ostvariti blažim mjerama, pa samim time ni žalbeni navodi o mjestu stanovanja žrtve i maloljetne djece nisu od utjecaja.

 

8. Nadalje, žalbeni navod da okrivljenik nije osuđivana osoba zbog istog kaznenog djela teškog kaznenog djela protiv spolne slobode, nije od utjecaja na utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti, obzirom je osuđivan zbog kaznenog djela prijetnje, pa se sada javlja kao specijalni povratnik, dok je sva tri kaznena djela koja mu se stavljaju na teret počinio u roku provjeravanja iz pravomoćne presude, a što sve ukazuje na visok stupanj kriminalne volje i upornost u protupravnom postupanju te time predstavlja osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od iteracije.

 

9. Protivno žalbenim navodima, ispravno prvostupanjski sud zaključuje da dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno načelo razmjernosti, kako to pogrešno smatra okrivljenik, uzimajući u obzir vrijeme koje je okrivljenik proveo u istražnom zatvoru u odnosu na kaznu koja se u postupku može očekivati i svrhu opstojnosti istražnog zatvora u odnosu na težinu terećenih kaznenih djela, pri čemu analiza dokaza i dovođenje u pitanje izvjesnost osuđujuće presude, dovodi u pitanje poštivanje načela razmjernosti i isključenje primjene blažih mjera, jer ocjenu vjerodostojnosti dokaza donosi raspravno vijeće prilikom odluke o krivnji.

 

10. Iz navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba okrivljenika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 14. siječnja 2022.