Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex.vojarna Sv. Križ, Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Ljiljani Mustapić, u pravnoj stvari
tužitelja M. H. iz S., OIB:..,zastupana po punomoćniku M. B.-B. odvjetnici u S., protiv tuženika D.M. iz S.,OIB:…, zastupana po punomoćniku V. D. odvj. u S., radi utvrđenja, nakon održane glavne I javne rasprave, zaključene dana 4. studeni 2021 g. presudom donesenom I objavljenom 13. siječnja 2022 g.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je tužiteljica M. H., OIB:..., iz S.,suvlasnica za ¼ dijela cjeline nekretnine označene kao čest.zgr.33upisana u Z.U.1237 K.O. S., anagrafske oznake S., koja
se sastoji od prizemlja i I kata te okućnice i komina (dimna kuhinja) ukupne površine
158 m2, te je ista ovlaštena na temelju pravomoćnosti ove presude u zemljišnim
knjigama Općinskog suda u S. zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva
navedene nekretnine na svoje ime u navedenom dijelu, što je tužena D.
M.,OIB:…, iz Z., dužna trpjeti.
2. Nalaže se tuženoj D. M.,OIB:.., iz Z., u roku od 15 dana da preda tužiteljici u suposjed nekretninu pobliže označenu pod toč. I izreke ove presude, predajom duplikata ključeva ulaznih vrata.
3. Utvrđuje se da nije pravno valjan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju
sklopljen između tužene D. M. kao davateljice uzdržavanja i pok. M.
M. kao primateljice uzdržavanja od 01. rujna 2010.g., solemniziran pred javnim
bilježnikom M. Č. iz S. pod br. OV-1750/10 u S. dana 01. rujna 2010.g.
4. Nalaže se tuženoj D. M. O.I.B…., iz Z., u roku od 15 dana tužiteljici M. H.,OIB:…, iz S., nadoknadi parnični trošak u iznosu 9.225,00 kn za zakonskom
zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja 27. veljače 2020 g. pa sve do
isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope
Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena."
II Dužna je tužiteljica u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu 10.312,50 kn.
r i j e š i o je
Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere koja glasi;
I Zabranjuje se tuženici D. M. otuđenje i opterećenje nekretnine
označene kao čest. zgr.33 upisana u Z.U.1237 K.O. S., anagrafske oznake
S., koja se sastoji od prizemlja i I kata te okućnice i komina(dimna kuhinja) ukupne površine 158 m2, pod prijetnom novčane kazne u visini od 5.000,00 kn koja će se za slučaj postupanja protivno privremenoj mjeri od tužene naplatiti i izreći će joj se nova i stroža kazna.
II Vrši se zabilježba ove zabrane u zemljišnim knjigama ovog suda za K.O.
S. nekretnine označene kao čest. zgr.33 upisane u Z.U.1237 K.O. S. Ova
privremena mjera stupa na snagu odmah i ostaje na snazi od pravomoćnog
okončanja spora.
Obrazloženje
U tužbi tužiteljica navodi temeljem rješenja o nasljeđivanju pod br.O-2145/00
od 12. ožujka 2010.g. iza pok. I. M.(oca stranaka) kao nasljednica
ostavitelja stekla pravo vlasništva nekretnine koja je u izreci pod toč. I predmetnog
rješenja opisana samo kao "kuća u izgradnji, S." za ½ dijela cjeline.Zbog navedenog propusta, tužiteljica je dana 03. svibnja 2013.g. podnijela prijedlog radi ispravka-dopune predmetnog rješenja o nasljeđivanju o kojem je sud donio nepravomoćno rješenje dana 13. ožujka 2014.g., na način da se uz već navedeno "kuća u izgradnji, S." isto dopunjava i glasi:"kuća u
izgradnji, S. označena kao čest. zgr.33 položena u Z.U.1237 K.O. S. (ranije Z.U.153). Tužena je znajući za navedenu manjkavost u izreci rješenja, odnosno propust suda da potpuno i sukladno zemljišnoknjižnim pravilima označi nekretninu, nakon donesene odluke sklopila s majkom, sada pok. M. M., Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju dana 01. rujna 2010.g., solemniziran pred javnim bilježnikom M. Č. iz S. pod br. OV-1750/10, na temelju kojeg je
M. M. kao primateljica uzdržavanja neosnovano smatrajući sebe jedinom i
isključivom vlasnicom predmetne nekretnine,za života prenijela pravo vlasništva iste
na tuženu kao davateljicu uzdržavanja.U trenutku sklapanja ugovora primateljica
uzdržavanja, pok. M. M. je temeljem uvodno citiranog rješenja o
nasljeđivanjui za svog pok. supruga I. M. bila suvlasnica predmetne
nekretnine samo za ½ dijela cjeline, pa slijedom kogentnih zakonskih odredbi da
nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što iz sam ima, navedeni ugovor
je pravno nevaljan i temeljem istog nisu mogli nastati nikakvi pravni učinci.
Postupanje tužene je u potpunosti onemogućiti tužiteljici da kao suvlasnica uživa
jednaka prava na predmetnoj nekretnini kao i tužena, proizlazi iz niza okolnosti koje
su uslijedile.Dana 13.rujna 2010.g, podnosi prijedlog za uknjižbu prava vlasništva
(zaveden pod br. Z-8137/10 u Z.U.1237 K.O. S.) temeljem citiranog ugovora.
Obzirom da je u tijeku postupak preoblikovanja zemljišne knjige za K.O. S., pok.
M. M. i tužena na zapisniku dana 27.studeni 2012.g., suglasno iskazuju da
prihvaćaju kao istinite navode ugovora i da se tužena može uknjižiti kao vlasnica za
cijelo na predmetnoj čestici koja bi nosila novu oznaku čest. zem.2938 položena u
Z.U.3123 K.O. S., usprkos činjenici da primateljica uzdržavanja nije bila
isključiva vlasnica nekretnine. Početkom prosinca 2012.g., tužena je izbacila osobne
stvari svoje sestre S. L. koja je do tada živjela u zajedničkom domaćinstvu
s tuženom i majkom u predmetnoj obiteljskoj kući u svojoj sobi na I katu,, Tužena po
izvršenom činu obavijestila telefonskim putem zeta i kćerku sestre S. u Z.
kazavši da je ona sada vlasnica je da posjeduje sve papire i da njezina sestra tu više
neće živjeti. Kako u odnosu na pravno relevantnu činjenicu nevaljanosti samog
ugovora tako i u smislu odredbe članka 187 Zakona o zemljišnim knjigama, nove
oznake i upisi do dana otvaranja nove zemljišne knjige i provedenog ispravnog
postupka ne smatraju se vjerodostojnim i stoga ne uživaju javnu vjeru, pa slijedom
navedenog tužena ni u kom slučaju ne može sebe smatrati samovlasnicom
predmetne nekretnine. U prilog ustrajnosti i ozbiljnosti namjere tužene da u svakom
slučaju nedozvoljeno raspolaže predmetnom nekretninom govori i činjenica da je istu
dala u prodaju putem agencija za promet nekretninama u S., prijevarno
prikrivajući stvarno zemljišnoknjižno stanje predstavljajući se kao stvarna i jedina
vlasnica nekretnine .Stoga predlaže donošene presude i izdavanje privremene mjere
kao u izreci.
U odgovoru na tužbu tužena protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu predlaže
odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i prijedlog za izdavanje privremene mjere, Nije
točno da je predmet nasljeđivanja iza smrti pok. I. M., oca stranaka, bila
kuća u S., Istina je da je u rješenju o nasljeđivanju iza smrti imenovanog pod O-2145/10 od 12.03.2010.g. navedeno da je predmet ostavine I navedena kuća, ali je to napisano greškom jer u stvarnosti sada pok. I. M. koji je preminuo 3. rujna 2000 g. nije bio vlasnik te kuće. Rješenje o nasljeđivanju iza njegove smrti doneseno je dana 12.ožujka 2010.g. i to sve radi prijenosa prava vlasništva na drugim nekretninama koje su točno definirane svojom zemljišnoknjižnom oznakom i zemljišno knjižnim uloškom, kao i katastarskom
općinom, a što za predmetnu kuću nije bio slučaj.Iz kojih razloga je u navedenom
rješenju, nakon što su navedene nekretnine u vlasništvu ostavitelja, te njegovi
suvlasnički dijelovi, a sve položeno u K.O. S., navedena i kuća u izgradnji,S., zaista sada nije jasno. Dakle, pogrešno tužiteljica u svojoj tužbi navodi da bi ona, tužena, te njihova majka sada pok. M. M. predmetnu nekretninu označenu kao čest. zgr.33 Z.U.1237 K.O. S. stekle nasljeđivanjem iza smrti svog oca, odnosno supruga sada pok. I. M.. Predmetna čest.
zgr.33 K.O. S., u naravi obiteljska kuća, ne predstavlja imovinu sada pok. I.
M., a niti je riječ o bračnoj stečevini između njega i njegove supruge sada pok.
M. M.. Riječ je o posebnoj imovini sada pok. M. M.. Predmetnu
nekretninu sada pok. M. M. je kupila još 1998.g.Kuća koju je tada kupila
sada pok. M. M. nalazila se u grubim građevinskim radovima te ju je M.
M. svojim vlastitim financijskim sredstvima osposobila za stanovanje. Sredstva
za kupnju i uređenje predmetne zgrade M. M. je imala od prodaje imanja u
S. P., a koje imanje je naslijedila od svog oca sada pok. P.
M.. M. M. se upisala u zemljišnoj knjizi kao vlasnica čest. zgr.33 K.O.
S. temeljem Ugovora o kupoprodaji od 01.rujna 1998.g., odnosno temeljem
Dodataka ugovora o kupoprodaji kuće od 31.ožujka 2006.g., pa je na taj način stekla
vlasništvo predmetne nekretnine, a ne temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog
suda u S. pod O-2145/00 od 12.ožujka 2010.g., kako to pogrešno tvrdi tužiteljica.
Kako je već navedeno, sada pok. I. M. preminuo je još 03.rujna 2000.g., pa
je nakon njegove smrti njegova udova M. M. sama uložila velika sredstva za
uređenje zgrade u S. (mada je rješenje o nasljeđivanju iza smrti I.
M. doneseno tek 12.ožujka 2010.g.)Tužena posebno navodi da je u tijeku
parnični postupak koji se vodi po tužbi T. L. protiv S. L., sestre stranaka, i sada pok. M. M., majke stranaka, u kojem se također, između ostalog raspravljanja pitanje vlasništva nad predmetnom nekretninom.
Tužena neosnovano ističe da pok. I. M. nije bio vlasnik predmetne
nekretnine i da je ista greškom navedena kao predmet ostavine ostavitelja
zaboravljajući pritom da se radi o pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju na koje je
mogla svojedobno izjaviti žalbu da je u to vrijeme iz bilo kojeg razloga smatrala
spornim unošenje sporne kuće u sastav ostavinske mase. Naprotiv, tužena dana 26.
siječnja 2010.g., na ročištu u ostavinskom predmetu pod br. O-2145/00 iza pok.
I. M. suglasno sa svojom sestrom S. L. izjavljuje da je pok.majka M. M. od prodaje društvenog stana na kupila stan u i kuću u S., da je potom prodala stan u i od
novca dobivenog prodajom uređivala kuću u S.. Tužena tada nije spominjala
nikakvu prodaju naslijeđenog imanja u S. P. koje sada ističe, pa se
očigledno radi o notornim izmišljotinama kojima tužena pokušava prikazati sudu
pogrešno i drugačije činjenično stanje od stvarnog, potkrijepljenog materijalnim
dokazima. U cijeloj situaciji na istom ročištu tužena zajedno sa sestrom S.
L. izjavljuje da se ne protivi sudjelovanju svoje sestre i tužiteljice M. H.
u podjeli imovine ostavitelja prema zakonskom redu nasljeđivanja, posebno ističući
upravo spornu nekretninu u navodu "i to baš kuće u S.".
Okolnosti koje su prethodile kupnji sporne nekretnine su se odvijale na
drugačiji način od kojeg ga tužena neistinito želi prikazati sudu. Naime,od prodaje
otkupljenog društvenog stana u ulici u S. kojeg je ostavitelj I.M. dobio od svog poslodavca poduzeća "P.", kupljen je manji stan u i kuća u S. za cca 45 000 DEM-a. Čin kupoprodaje I potpis na ugovoru je izvršila pok. majka M. M. iz razloga što je ostavitelj bio
u poodmakloj životnoj dobi i već teško bolestan. Ostavitelj je u međuvremenu umro te
određeno vrijeme tužena živi u stanu u S., no zbog neplaćenih računa pok. majka M. M. i tužena bez znanja tužiteljice prodaju stanu u prije održavanja ostavinske rasprave, te se tužena potom seli kod majke u spornu kuću u S.
Parnični postupak koji je pokrenut po tužbi T. L. protiv tuženika S. L. i pok. M. M. nije pravno relevantan za ovaj postupak, naime tužitelj pobija dopuštenost pravne radnje odreknuća S. L. od nasljedstva pok. I. M. u korist majke pok. M. M., te predmet postupka nije
raspravljanje prava vlasništva predmetne nekretnine. Zbog činjenice smrti M.
M., postupak je u prekidu. Netočan je paušalan navod tužene da tužiteljica nije
dokazima potkrijepila prijedlog za izdavanje privremene mjere jer su kao prilog tužbi
dostavljeni preslik internetskog oglasa o prodaji nekretnine od 29. listopada 2014, te
dopis punomoćnice tužiteljice agenciji za prodaju nekretnina "C. nekretnine" od 04.
kolovoza 2014.g., koja agencija je poslije upućenog dopisa povukla oglas o prodaji
sa svoje web stranice. U prilog činjenici namjere i nepopustljivosti tužene da pod
svaku cijenu ostvari svoj cilj kao i zakonske opravdanosti traženja zaštite tražbine
tužiteljice, dostavljaju se nova dva internetska oglasa objavljena 19. siječnja 2015.g.,
koje je oglasio sin tužiteljice I. L..
Podneskom od 14. studenog 2019.g. tužiteljica se očituje na iskaze stranaka.
Iskaz tužiteljice potvrđuje činjenične navode iznesene u tužbi i tijekom postupka, pa
je tako nesporno da je predmetna kuća u S. kupljena za vrijeme života pok.
roditelja stranaka od kupoprodajne cijene nekadašnjeg društvenog stana na adresi, kojeg je pok. I. M. dobio od svog poslodavca "P.". Od prodaje navedenog stana kupljen je i manji stan u kojem je živjela tužena do 2002.g Iz iskaza tužene vidljivo je kako "ne zna/ne sjeća se." za koji je iznos prodan društveni stan, kupljen stan u i kuća u S., te se ne zna izjasniti koje je imanje u P. pok. majka M. M. prodala ( i za koji iznos) kako bi se od te prodaje kupila kuća u S., na koje činjenice se poziva u svom odgovoru na tužbu i tijekom postupka. Tužena također ni u jednom navodu nije sudu predočila relevantne činjenice i dokaze o svom radnom statusu u vrijeme kada je sukladno odredbama pobijanog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju
trebala skrbiti o bolesnoj majci. Neodređeno i paušalno je kazala da je bila zaposlena
"privatno u Z. u privatnoj tvrtci koja se bavila izradom suvenira i slika", te da su
joj mjesečna novčana primanja bila između 5.000,00 kn do 10.000,00 kn i to
sezonski. Životno je nelogično i neuvjerljivo kazivanje tužene da je predmetni Ugovor
sklopljen na majčinu inicijativu zbog narušene obiteljske situacije i neslaganja između
nje, sestre S. L. i sina tužene, obzirom da je navedeni Ugovor sklopljen
2010., u vrijeme kada je sestra S. živjela u obiteljskom domaćinstvu u kući u
Srinjinama sa pok. majkom stranaka sve do 2012.g., kada dolazi do fizičkog
obračuna između sina tužene I. L. i sestre S..Tada je sa svojim stvarima silom izbačena, što uostalom svjedokinja potvrđuje u svom iskazu na ročištu od 06. svibnja 2019.g.Tužena također nije osporila da je njezin sin stavio predmetnu kuću na prodaju putem agencija za promet nekretnina.
Podneskom od dana 03. prosinca 2019.g. tužena navodi zgrada koja je
predmet ovog spora kupila je majka stranaka sada pok. M. M.. Spisu prileži
dodatak Ugovora o kupoprodaji kuće od 31. ožujka 2006.g., ovjeren u potpisu kod
javnog bilježnika I. R. pod OV-5812/06 od 04.04.2006.g. Navedeni dodatak
Ugovora je priložen uz pisani odgovor na tužbu od 15.prosinca 2014.g.U članku 1
navedenog Dodatka ugovora je navedeno da se stranke još 01. rujna 1998.g.
sklopile Ugovor o kupoprodaji predmetne čest. zgr.33 Z.U.153 K.O. S.. Dakle,
ne bi trebalo biti prijeporno tko je kupac predmetne nekretnine, a to je majka
stranaka, sada pok. M. M.., spisu već prileži i Ugovor o dosmrtnom
uzdržavanju od 01.rujna 2010.g. ovjerenog kod javne bilježnice M. Č. iz S.
pod OV-1750/10 a kojim Ugovorom je sada pok. M. M. pravo vlasništva
nekretnine koju je kupila prenijela na tuženu.
Nadalje, ne bi trebalo biti niti prijeporno da se tužena uknjižila u zemljišnoj
knjizi kao vlasnica predmetne nekretnine za cijelo. No,nasuprot gore navedenim
činjenicama tužiteljica pokušava prikazati da je predmetna nekretnina i to baš zgrada
položena u K.O. S. bila vlasništvo oca stranaka sada pok. M. I.. No,
navedena tvrdnja tužiteljice je kontradiktorna iskazu same tužiteljice. Tako tužiteljice
priznaje da su roditelji stranaka, dakle I. i M. M., za života koristili stan u
S. u , a koji stan im je bio dodijeljen na korištenja pa su imali
stanarsko pravo. Nadalje, tužiteljica navodi da su nakon toga dobili na korištenje
jedan drugi stan koji je bio bolji za stanovanje i to u S. u ulici, a
površine cca 60 m2. Nadalje, iz iskaza stranaka proizlazi da je taj stan u S. u ulici
otkupljen i da je postao privatno vlasništvo, a budući su tada bili u braku
roditelji stranaka, to je za zaključiti da je taj stan bio u suvlasništvu i to sada pok.
I. M. za ½ i sada pok. M. M. za ½. Nadalje, iz iskaza stranaka proizlazi da je stan naknadno prodan i da je kupljen drugi stan, isto u S., u ul.. Također nije prijeporno da je prodan stan i ul., a također nije prijeporno da je majka stranaka, sada pk. M. M. bila vlasnica
zgrade i dvorišta u centru Požege, a koju nekretninu je prodala. Dakle, može se
zaključiti da je stan u S., odnosno kasnije stan u S. u ul. bio bračna stečevina roditelja stranaka i to svakog za po ½. Nadalje, može se zaključiti da je posebna imovina sada pok. M. M. bila nekretnina u P. (kuća i dvorište) a koju nekretninu je sada pok. M. M. prodala. No, postavlja
se pitanje tko je kupio prijepornu kuću u S., tko je dao financijska sredstva i
tko je uložio sredstva u njenu sanaciju i uređivanje. Predmetnom tužbom tužiteljica,
kako je navedeno, zahtjeva utvrđenje da je predmetna zgrada u K.O. S. bila
isključivo vlasništvo oca stranaka pok. I. M., pa zahtjeva da se ona utvrdi
suvlasnicom za ¼. No, već iz iskaza same tužiteljice je razvidno da predmetna kuća
nikako ne može biti isključivo vlasništvo sada pok. I. M., već prema
navodima same tužiteljice to može biti bračna stečevina pa bi tužiteljica bila
nasljednica I. M. ( koji bi navodno bio vlasnik za ½) mogla naslijediti tek
1/8 predmetne nekretnine. No, tužiteljica nije samo kontradiktorna u tvrdnji da bi ona
bila suvlasnica za ¼ već je ona i kontradiktorna općenito kada zahtjeva bilo kakvo
suvlasništvo na predmetnoj nekretnini te kada pobija Ugovor o dosmrtnom
uzdržavanju. Činjenica je, kako je navedeno, da je sada pok. M. M., kao
kupac, sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnine sa bivšim vlasnikom J.
Č., a što upućuje na zaključak da je ona kupila za sebe, svojim financijskim
sredstvima., majka stranaka pok. M. M. imala je vlastita financijska
sredstva, a posebno sredstva koja je dobila prodajom kuće i dvorišta, kao i zemljišta
u P. . Što se tiče novca koji je dobiven prodajom stana u ui., za zaključiti je da je tim novcem raspolagala treća sestra stranaka i to baš S. L.. Na taj zaključak svakako upućuje činjenica da je ona raspolagala bankovnim računom na koji je uplaćena kupoprodajna cijena, pa je za pretpostaviti da je ona taj novac vjerojatno potrošila za svoje potrebe. No, svakako nema nikakvih dokaza da je makar i dio tog novca upotrebljen za kupnju kuće u S.. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen između sada pok M. M. i tužene je zaključen po želji
majke stranaka, a tužiteljica nije ukazala na nikakve razloge zbog čega taj Ugovor ne
bi bio pravno valjan, sanaciju kupljene zgrade u S. te njeno uređivanje
isključivo je palo na teret sada pok. M. M. te same tužiteljice, dakle na teret
osoba koje i dan danas žive u predmetnoj zgradi.
Presudom posl. br. Pst-1205 /2014 od dana 27. veljače 2020 g. usvojen je u
cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, povodom žalbe tužene Županijski sud u S.
B. rješenjem posl. br. 9 Gž-770/2020-3 ukinuo je navedenu presudu i vratio ovom
sudu na ponovno suđenje.
U daljnjem tijeku postupka tužiteljica je ustrajala u tužbi i tužbenom zahtjevu.
Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pregledao pisanu dokumentaciju proveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
Tužiteljica svoj zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva predmetne nekretnine
temelji na tvrdnji da je zakonska nasljednica pok.oca, predaja u suposjed i utvrđenje
da nije pravno valjan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.
Radi se o tužbi koja je podnesena temeljem rješenja ovog suda br. O-264/15
od dana 14. prosinca 2017 g. kojim je prekinut ostavinski postupak pok oca stranaka,
I. M., tužiteljica je upućena na pokretanje ovog parničnog postupka.
Sporno je između parničnih stranaka da li utužena nekretnina kuća u izgradnji S., označena kao čest. zgr.33 položena u Z.U.1237 K.O.S.(ranije Z.U.153) ulazi u ostavinsku masu pok. prednika stranaka I. M..
Prema odredbi čl.5 st.3 Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03,163/03 i 35/05
dalje ZN). Ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove
smrti osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu.
Prema odredbi čl.114 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN
91/96, dalje ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda,
odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju Zakona, st.2 na temelju
st.1 ovog čl. stečeno je pravo vlasništva kada su ispunjene pretpostavke određene
zakonom.
Odredbom čl 388 st 2 ZV-a propisuje kako je za stjecanje , promjene ,
pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuje
prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja , promjene i prestanak
prava i njihovih učinaka.
Pregledom Ugovora o kupoprodaji od dana 1. rujna 1998 godine utvrđeno je
da je pok.majka stranka kupila od prodavatelja J. Ć. čl.1 kuću sa
pripadajućim zemljištem, čl.2 Ugovorne strane utvrđuju prodavatelj je stvarni i
zemljišno knjižni vlasnik nekretnine u S.,. Kuća se nalazina čest. z. 33 Z.U. 153 K.O. S., kuća je veličine 58 m2 sastoji se od kuhinje s blagavaonicom, dvije sobe, i dr., odmah po zaključenju ugovora kupac je stupio u posjed, predmetni ugovor ovjeren je kod Javnog bilježnika V. B..
Iz iskaza tužiteljice prozlazi pok. otac od Poduzeća P. gdje je radio
dobio je stan koji je otkupio, dvije godine prije smrti 1998.g. otac se razbolio. Tijekom
95-96.g. sestre su otvorile dućan za djecu i kako isti nije dobro poslovao morale su
ga zatvoriti i isplatiti dugove. Naime, one su posudile od rodbine i susjede a radilo se
o nekoliko tisuća maraka tada u to vrijeme. Nakon što su podmireni dugovi roditelji
prodali stan te su kupili manji stan cca 45 m2 I kuću u S. i koja je plaćena oko 40.000 DEM, a stan je plaćen oko 45.000 DEM. Stan je prodan za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 130.000 DEM.Sa preostalim iznosom raspolagala je pokojna majka i tužena. Majka je dala na
korištenje stan i tuženoj i dala je iznos od 12.000,00 kn da plati porez za kupoprodaju predmetnog stana. Tužena to nije napravila i došla je u dugove i nakon toga majka i tužena su donijeli odluku za prodaju stana I preselili su u S. i od tada su živjeli u kući u S., pok. otac je preminuo2000.g.Nakon što je zaprimila rješenja kako se ostavina nakon smrti oca neće raspravljati jer isti nije imao imovine uložila je žalbu na rješenje i nakon toga je
provedena ostavinska rasprava. Uredujući sudac je kazao kako moraju donijeti
relevantnu dokumentaciju na koju se pozivaju. Nakon toga je provedena ostavinska
rasprava sestra S. odrekla se svog dijela u korist majke. Kuća u S.počela je prokišnjavati pa je majka zamolila da joj da određeni iznos novca za popravak krovišta s obzirom kako je suvlasnik iste međutim nikada nije vidjela da su ikakvi radovi izvedeni na njoj.Za Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je sklopljen između pok. majke i tužene saznala je kada kuća u S. oglašena za prodaju, za popravak krovišta tužiteljica je dala iznos od 5.000,00 kn., u kući živi sada tužena,njen sin, njegova supruga i dijete, majka je skrbila o tuženoj i njenom djetetu iz razloga što tužena nije radila, izrađivala je nakit, a stalno zaposlenje nije imala, kada
se majka razbolila zasigurno je pomagala. Pok ocu stan je dodijeljen 1961.g. i tada
su njeni roditelji bili u braku, međutim, nakon rođenja tužene stan bio nije bio uvjetan za stanovanje pa je otac dobio stan na adresi 60-tak m2.,predmetni stan je otkupljen 90-tih godina za tadašnjih oko 8.000 DEM, a radilo se o zajedničkoj ušteđevini roditelja. Nakon prodaje stana kupljen je automobile za tuženu međutim ona nije imala vozački ispit pa je isti koristila sestra S. Pok.majka je prodala naslijeđenu zemlju i kuću u P., radilo se o par tisuća DEM,
pokojni otac prodao svoju kuću i zemlju u S. koja se nalazila preko puta
groblja.
Iz iskaza tužene proizlazi kako ne spori navode tužiteljice glede stjecanja
stana od "P." u S., glede kupnje i kupoprodaje. Za koji iznos je stan prodan ne sjeća se a nakon toga je kupljen stan a ne sjećam se za koji iznos. Predmetni stan je kupljen za nju i isti je koristila do 2002.g. kada je preselila u S. Kuća u S. kupljena je od nasljeđene imovine pok. majke u P. a o kojem iznosu se radilo nije joj poznato. Tužena navodi da iznosom
kupoprodajne cijene stana je raspolagala njena pok. majka i sestra S. Kada se otac razbolio kazao je da sve odluke o raspolaganju imovinom prepušta majci a za života oca donijeta je odluka da se kupi stan i kuća u S., a odluka da se kupi kuća u S. bila je odluka pokojne majke a ona se zbog toga što se otac razbolio htjela se maknuti iz grada 2013 g. u mjesecu rujnu
majci je dijagnosticiran karcinom prsiju a preminula je 17. prosinca 2013.g. Ugovor o
dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između pokojne majke inicirala sama majka iz
razloga da zaštiti nju i njenog sina i zbog obiteljske situacije odnosno neslaganja sa
sestrom S. Sestra S. koja je fizički napadala njenog sina i majku. Od kada je zaključen Ugovor o uzdržavanju brinula se i skrbila o njoj a kratko vrijeme je privremeno živjela u Z. isključivo radi posla. Nakon sto je tuženoj predočen zapisnik od dana 26. siječnja 2010.g. iz kojeg je razvidno da je tužena suglasna da se predmetna kuća u S. podijeli sukladno zakonskim odredbama o nasljeđivanju, navodi da nije točno što je izjavila na zapisniku. Razlog zbog koga je prodan stan bio je dogovor s majkom a dugovi vezani za taj stan nisu
postojali a za koji iznos je stan u Zvonimirovoj prodan nije joj poznato. u vrijeme kada
je skrbila o majci bila zaposlena u privatnoj tvrtci koja se bavila izradom suvenira i
slika a mjesečna primanja su bila od 5.000,00 do 10.000,00 kn, skrbila je o majci na
način da vodila brigu o svemu što je potrebno za osobu takve životne dobi. Oglas za
prodaju predmetne kuće je stavljen po prijedlogu njenog sina , nakon nekog vremena
oglas je skinut a predmetna kuća nikada nije bila u najmu. Novac od prodaje stana u
S., bio je položen na račun sestre S. jer majka nije imala račun u banci.
Iz iskaza svjedok S. L. proizlazi predmetna kuća stečena za vrijeme
braka pokojnih roditelja koji su prodali zajednički stan koji se nalazio u S. na
adresi prodaja je izvršena 1998.g., kupoprodajna cijena iznosila ondašnjih 120.000 DEM. Osim navedene kuće kupili su i mali stan cca 40 m2. Spisu prileži ovaj kupoprodajni ugovor tada u to vrijeme kada je izvršena kupoprodaja otac je bio bolestan pa je kao kupac navedena majka a otac je preminuo dvije godine nakon toga. Za života roditelja nije izvršena podjela imovine otac je govorio da je sve zajedničko. Nakon smrti pok. oca I. M. nije
provedena ostavinska rasprava zbog nedostatka imovine, a kuća u S. je
prijavljena u ostavinsku masu. Ostavina iza smrti pok. oca je raspoređena na način
da je svakoj od sestara i majku pripala ¼ i svi su na to pristali s tim se ona odrekla
svog dijela u korist majke. Nakon smrti oca živjela je od 2006.g. do 2012.g u kući u
S. sa majkom a kasnije je došla živjeti i tužena. Tužena je živjela u Z. pa se vratila u S. 2007.g. bila je izbačena iz predmetne kuće 2012 g. kada joj je javljeno da se ne može više vratiti u kuću ne sjeća se tko mi to i kada to kazao ali po svoje stvari došla kod susjede. Saznala je za ugovor koji su zaključili pok. majka I tužena. Kakvu brigu je tužena vodila o pok. majci tada u to vrijeme bila zdrava, kuhala je za tuženu i njenog sina a poslije je došla živjeti i nevjesta od sina tužene,bila je na sahrani majke, koja nije rasporedila imovinu za života, tužena nije bila zaposlena već je izrađivala nakit, a zašto je ustupila svoj dio iza smrti pok. oca
tada u to vrijeme imala problem sa kreditom pa je svoj dio ustupila majci na
povjerenje i to je s njom bila dogovorila odnosno postojao je usmeni dogovor.,kuća u
S. kada je bila kupljena 1998.g. , nije bila u nikakvoj fazi gradnje bila je
stara kamena kuća. U kuću ništa nije posebno ulagano osim što je piturana i
izgrađena je septička jama a ja sam sudjelovala u sređivanju gornjeg kata,
pituravanje, promijenila tepihe i dr., da li je pok. majka naslijedila imovinu iza smrti
njenog oca i što svjedok odgovara da je majka naslijedila neku kuću u S. koju
je ona prodala za vrijeme rata, kuća se iznajmljuje preko agencije već nekoliko
godina a vjerojatno tužena oglašava odnosno sin i nevjesta koji žive u toj kući. , pok.
otac za vrijeme svog života prodao dio svojih naslijeđenih nekretnina, nekretnine su
se nalazile u S., radi se o vinogradu, tatinoj kući.
Uvidom Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između tužene kao
davateljice uzdržavanja i pok. M. M. kao primateljice uzdržavanja od 1. rujna 2010. g., solemniziran pred javnim bilježnikom M. Č. iz S. pod br. OV-1750/10 u S. dana 1. rujna 2010. g. te pod IV.) utvrđeno je:
Čl.1 stranke složno utvrđuju da je primateljica uzdržavanja M. M.
vlasnica za cijelo zgrade anagrafske oznake S.,označene kao čest. zgr.33. Z.U.1237 K.O. S., a koja se sastoji od prizemlja i prvog kata te okućnice (vrta) i komina (dimna kužina). Stranke posebno utvrđuju da je zbog nesređenog zemljišnoknjižnog stanja primateljica uzdržavanja M. M. u zemljišnoj knjizi za K.O. S. upisana samo kao suvlasnica idealnog dijela od
704/3584 predmetne čest.zgr.33. Z.U.1237 K.O. S., iako je u stvarnosti ista
vlasnica za cijelo predmetne nekretnine. Stranke složno utvrđuju kako se nalaze u
najbližem krvnom srodstvu jer je davateljica uzdržavanja M. D. kći primateljice uzdržavanja M. M..
Članak 2 davateljica uzdržavanja M. D. izjavljuje da se obvezuje
dosmrtno uzdržavati primateljicu M. M. te prihvaća obvezu čuvanja i pažnje
prema primateljici uzdržavanja, brige za njezino zdravlje, održavanje njene osobne
higijene, pomoći u kućanskim poslovima i pomoći u svakodnevnom životu, kao i
ostale obveze vezane uz dosmrtno uzdržavanje. Nakon smrti primateljice
uzdržavanja obvezuje se davateljica uzdržavanja organizirati i podmiriti troškove
pogreba primateljice uzdržavanja, a sve u skladu s mjesnim običajima. Primateljica
uzdržavanja M. M. izjavljuje kako je upravo davateljica uzdržavanja, njena
kći M. D., jedina osoba koja se i do sada brinula o primateljici
uzdržavanja, a posebno nakon smrti primateljice uzdržavanja I., pa stoga
prihvaća navedene obveze davateljice uzdržavanja M. D., te izjavljuje da
časom potpisa ovog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju imenovanoj davateljici
uzdržavanja M. D. daje u vlasništvo za cijelo zgradu anagrafske oznake
S., označenu kao čest. zgr.33 Z.U. 1237 K.O. S., a koja se sastoji od prizemlja i prvog kata te okućnice (vrta) i komina dimna kužina.Članak 3 Ovlašćuje primateljica uzdržavanja M. M. davateljicu uzdržavanja M. D. da bez njenog daljnjeg sudjelovanja i suglasnosti, a temeljem ovog Ugovora, može zatražiti i postići upis prava vlasništva za cijelo na predmetnoj
nekretnini, na svoje ime i korist u zemljišnim knjigama za K.O. S., uz istodobno
brisanje tog prava sa imena i koristi primateljice uzdržavanja M. M.. Članak
4 stranke složno utvrđuju da je primateljica uzdržavanja već od ranije u suposjedu
predmetne nekretnine, pobliže označene u čl.1. ovog Ugovora. Članak 5 stranke su
složne da ovaj Ugovor ne podliježe plaćanju poreza na promet nekretnina, a sve iz
razloga što se stranke nalaze u najbližem krvnom srodstvu, odnosno I nasljednom
redu Stranke su suglasne da će sve troškove oko ovjere i provedbe ovog Ugovora
snositi davateljica uzdržavanja. Članak 6 Ovaj Ugovor je sačinjen u 6 (šest)
istovjetnih primjeraka od kojih svaka stranka zadržava po 1., a ostali služe za
potrebe ovjere i provedbe. Ovaj ugovor stranke vlastoručno potpisuju, te svoj potpis
ovjeravaju i solemniziraju kod javnog bilježnika.
Pregledom rješenja ovog suda posl. br. Z-5214/06-NJ na temelju Ugovora o
kupoprodaji kuće od dana 1. rujna 1998.god. ovjerovljenog u potpisu pred javnim
bilježnikom V. B. iz S. dana 01.09.1998 god. pod br. OV-2358/98 I Dodatka istom od 31.03.2006.god. ovjerovljenog u potpisu pred javnim bilježnikom I. R. iz S. dana 04.04.2006 god. posl. br. OV-5812/06 u zemljišnoj knjizi za K.O. S. dozvoljava se:I opis č. zgr.33 Z.U.153 i prijepis iste u novi Z.U.1237, II uknjižba prava vlasništva č.zgr.33 Z.U.1237 na ime M. M., za 704/3584 dijela uz prijenos ostalih suvlasnika te istodobno brisanje prava vlasništva s
imena prodavatelja Č. J. pok. P. za gore navedeni dio.
Uvidom u ostavinski predmet ovog suda poslovni broj O-264/2015 (ranije
oznake O-1734/00) utvrđeno je kako je ostavinski postupak pokrenut iza smrti
I. M. pok. M. iz S., umrlog dana 03. rujna 2000.godine;- kao zakonske nasljednice u smrtovnici su prijavljene supruga ostavitelja M. M., te kćerke M. H., S. L. i D. M.;- Općinski
sud u S. je dana 12. ožujka 2010. godine, pod posl. br. O-2145/00 donio rješenje
o nasljeđivanju, kojim rješenjem su nasljednicama proglašene supruga ostavitelja
M. M. za 2/4 dijela, te kćerke M. H. i D. M., za po ¼ dijela, i to temeljem zakona, te uslijed ustupa kćerke ostavitelja S. L. u korist majke M. M.;- rješenje o nasljeđivanju postalo je pravomoćno dana 05. svibnja 2010. godine;- dana 13. ožujka 2014. godine, Općinski sud u S. je rješenjem ispravio – dopunio rješenje o nasljeđivanju od 12. ožujka 2010. godine, na
način da je precizirao sastav ostavinske imovine, navođenjem zemljišno-knjižne
oznake nekretnine u rješenju označene kao "kuća u izgradnji, S.";- protiv rješenja o ispravku rješenja o nasljeđivanju od 13. ožujka 2014. godine, žalbu je izjavila nasljednica D. M.;- odlučujući o žalbi, Županijski sud u S. je rješenjem od 03. studenog 2014. godine, pod br. Gžo-745/14, ukinuo rješenje Općinskog suda u S. od 13. ožujka 2014. godine,
Ugovor o kupoprodaji utužene nekretnine bio je sklopljen 1998 g. i tada je na
snazi bio u vrijeme sklapanja ugovora Zakon o osnovnim vlasničko pravnim
odnosima (NN 53/91 dalje ZOVO koji je stupio na nagu 1. rujna 1980 g.) Odredba čl.
33 ZOVO propisuje da se na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretnini
stječe upisom u zemljišne knjige.
Pregledom Rješenja ovog suda posl. br. Z 5214/06 - NJ od dana 3. travnja
2006 godine utvrđeno je na temelju Ugovora o kupoprodaji kuće od 1. rujna 1998
godine ovjerovljenog u potpisu pred javnim bilježnikom V. B. iz S.dana 1. rujna 1998 g pod br. Ov 2358 /98 i Dodatka istom od 31. ožujka 2006 god ovjerovljenog u potpisu pred javnim bilježnikom I. R. iz S. dana 4. travnja 2006 godine pod br. Ov 5812/06 u zemljišnoj knjizi za KO dozvoljava se Otpis č. zgr. 33 iz Z.U. i pripis iste u novi Z.U. 1237, Uknjižba prava vlasništva Č. zgr. 33Z.U. 1237 na ime M. M. za /04/3584 dijela uz prijenos ostalih suvlasnika te
istodobno brisanje prava vlasništva s imena prodavatelja J. Č. pok. P. za
gore navedeni dio.
Na temelju priložene dokumentacije utvrđeno je da predmetna nekretnina
predstavlja posebnu imovinu pok. majke, parnične stranke i saslušani svjedok nisu
imali konkretnih saznanja o tome na koji su način pok. roditelji uredili međusobne
odnose,sva dokumentacija glasi na pok. majku. Tužiteljica nije dokazala tužbene
navode pravni slijed stjecanja, pok. otac nije bio vlasnik predmetne nekretnine kada
je preminuo dana 3. rujna 2000 g. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen je
dana 1.rujna 2010 g. pokojna majka temeljem Ugovora o kupoprodaji čl.376 ZOO –a
i odredbe čl.114 ZV-a tada bila vlasnik Tužiteljica nije dokazala titulus,modus i
vlasništvo prednika i da predmetni pravni poslovi nisu valjani (čl.219 ZPP-a.) Prema
odredbi čl.125 st.1 i 2 ZV propisano je kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem
pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine vlasništvo će steći ona koja
je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu ako su ispunjene i sve ostale
pretpostavke za stjecanje vlasništva. Brisanje upisa vlasništva iz stavka 1 ovog
članka uknjižbu u svoju korist može zahtjevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio
nekretninu i predao joj u samostalni posjed ako dokaže da stjecatelj nije postupao u
dobroj vjeri. Utužena nekretnina ne predstavlja zajedničku imovinu pok. prednika u
smislu čl.293 st.1 u vezi s člankom 271 Zakona o porodičnim odnosima ( NN br.
11/78., dalje ZBPO) nego predstavlja posebnu imovinu prednice tuženice u smislu čl.
272 ZBPO. Stoga je odlučeno kao u izreci. Odbijen je prijedlog za izdavanjem
privremene mjere jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izdavanjem iste.
Stoga je odlučeno kao u izreci. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi
čl.154 st.1 ZPP-a ( VPS 11.000,00 kn ) pa je tuženiku priznat trošak sastava
odgovora na tužbu , sastava dva podneska po 250,00 kn, zastupanja na pet ročišta
po 1.000,00 kn sastava žalbe 1.250,00 kn i pristupa na dva ročišta po 500,00 kn,
uvećano za PDV što sveukupno iznosi 10.312,50 kn.
U Splitu, dana 13. siječanj 2022. god.
S U D A C
LJILJANA MUSTAPIĆ
PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti
žalbu na Županijski putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog
otpravka iste, u tri primjerka. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda
objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila,
smatra da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem
se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem
se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja
pisanog otpravka iste.