-   -              Poslovni broj: 14 UsI-2248/21-10

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Ljiljani Lijić, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice: D. M., S…., 1. N. B., R. S., uz sudjelovanje opunomoćenika za prijem pismena u Republici Hrvatskoj S. D., B. s., D. .., K.-K., protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi prava na obiteljsku mirovinu, bez održavanja rasprave, dana 14. siječnja 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-03/21-03/03172219196, URBROJ: 341-99-06/2-21-3181 od dana 12. travnja 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1.              U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-03/21-03/03172219196, URBROJ: 341-99-06/2-21-3181 od dana 12. travnja 2021., tužiteljica je, u bitnom, navela da je pravo na obiteljsku mirovinu, bez obzira na datum podnošenja zahtjeva, stekla s navršenih 45. godina života jer da se na taj dan na školovanju nalazilo dijete iz zajedničkog braka s pokojnim suprugom prema kojem djetetu da je vršila roditeljsku dužnost. Pravo na obiteljsku mirovinu tj. korištenje prava da je razumljivo ocjenjivati na dan njezinog zahtjeva za isplatu mirovine. Slijedom navedenog da traži da Upravni sud u S. poništi osporeno rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak sa nalogom da se utvrdi pravo na obiteljsku mirovinu.

2.              Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. U postupku po žalbi da je ustanovljeno da je tužiteljica podnijela dana 7. listopada 2020., putem nositelja socijalnog osiguranja u R. S., zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu nakon smrti osiguranika Đ. M.. Pregledom spisa u žalbenom postupku da je utvrđeno da je tužiteljica na dan smrti supruga (….) imala navršenih 35 godina i 11 mjeseci života te da ni ona ni dijete M. Đ., rođen dana ….. nisu ostvarili niti koristili obiteljsku mirovinu iz hrvatskog osiguranja. Citirajući odredbe čl. 72. st. 1. i čl. 67. ZOMO naveo je da je tužiteljica rođena dana ….. pa da je na dan smrti supruga (…..) imala navršenih 35 godina života, stoga da nema pravo na obiteljsku mirovinu, jer do smrti bračnog druga po kojem joj to pravo pripada, nije navršila 50 godina života niti je imala navršenih 45 godina života. Isto tako da na dan podnošenja zahtjeva 7. listopada 2020. kao ni šest mjeseci unatrag, od dana podnošenja zahtjeva od kada bi joj se najranije moglo priznati pravo na obiteljsku mirovinu prema članku 72. st. 1. ZOMO (1. svibnja 2020.), nije obavljala roditeljsku dužnost prema djeci te da nikada nije stekla pravo na obiteljsku mirovinu u sustavu hrvatskog mirovinskog osiguranja da bi u obzir došle odredbe o zadržavanju prava ili ponovnog ostvarivanja prava iz čl. 67. st. 3. ZOMO. Slijedom navedenog, da smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i da predlaže da se donese presuda da se tužbeni zahtjev odbija.

3.              Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-03/21-03/03172219196, URBROJ: 341-99-06/2-21-3181 od dana 12. travnja 2021. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Š. KLASA: UP/I 140-03/21-03/03172219196, URBROJ: 341-19-06/2-21-5336 od dana 26. ožujka 2021. kojim je D. M., ovdje tužiteljici, odbijen zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu.

4.              Kako stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave (članak 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), a činjenice odlučne za rješavanje ovog spora su nesporne, sud je bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, koji spis je sudu dostavljen uz odgovor na tužbu tuženika, ocijenio kako tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. 

5.              Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

6.              Odredbom čl. 67. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19, dalje: ZOMO) propisano je da udovica ima pravo na obiteljsku mirovinu: 1. ako je do smrti bračnog druga, po kojemu joj to pravo pripada, navršila 50 godina života ili 2. ako je mlađa od 50 godina života i ako je do smrti bračnog druga nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti ili je potpuni gubitak radne sposobnosti nastao u roku od jedne godine nakon smrti bračnog druga ili 3. ako je nakon smrti bračnog druga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na obiteljsku mirovinu po ocu, a udovica obavlja roditeljske dužnosti prema toj djeci. Udovica kod koje tijekom trajanja prava na toj osnovi nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti zadržava pravo na obiteljsku mirovinu dok postoji takva nesposobnost. Stavkom 2. istog članka propisano je Udovica koja do smrti bračnog druga nije navršila 50, ali je imala navršenih 45 godina života, ima pravo na obiteljsku mirovinu kada navrši 50 godina života, dok je stavkom 3. istog članka propisano da udovica koja je tijekom trajanja prava na obiteljsku mirovinu, stečenog prema stavku 1. točki 3. ovoga članka, navršila 50 godina života, zadržava pravo na obiteljsku mirovinu trajno, a ako udovici to pravo prestane prije navršene 50. godine života, ali nakon navršene 45. godine života, može pravo ponovno ostvariti kada navrši 50 godina života.

7.              Člankom 72. st. 1. ZOMO propisano je da član obitelji ima pravo na obiteljsku mirovinu od dana kada su ispunjeni uvjeti propisani za stjecanje prava na mirovinu ako je zahtjev za ostvarivanje prava podnesen u roku od šest mjeseci od dana ispunjenja uvjeta. Ako je zahtjev podnesen nakon isteka roka od šest mjeseci od dana ispunjenja uvjeta, član obitelji ima pravo na obiteljsku mirovinu od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag.

8.              Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II 140-03/21-03/03172219196 utvrđeno je: da je tužiteljica podnijela dana 7. listopada 2020., putem nositelja socijalnog osiguranja u R. S., zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu nakon smrti osiguranika Đ. M., njezinog supruga: da je pok. osiguranik Đ. M. rođen …..., a da je umro dana …...; da njegov mirovinski staž navršen u Republici Hrvatskoj ukupno iznosi 14 godina, 00 mjeseci, 15 dana; da je udovica D. M. rođena dana ….. pa da je na dan smrti supruga imala navršenih 35 godina života; da je zajedničko dijete tužiteljice i pok. osiguranik Đ. M., njihov sin M. Đ., rođen dana ….., temeljem navedenog doneseno je prvostupanjsko upravno rješenje, a povodom tužiteljičine žalbe osporeno rješenje tuženika.

9.              Najprije je potrebno istaći kako je u cijelosti pravilno postupio tuženik kad je odbio žalbu tužiteljice uloženu na prvostupanjsko upravno rješenje kojim je odbijen tužiteljičin zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu nakon smrti njezinog supruga Đ. M., a za što je tuženik dao valjano obrazloženje, utemeljeno za gore citiranim zakonskim odredbama i koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.

10.              Naime, tužiteljica je rođena dana …... pa je na dan smrti supruga (…..) imala navršenih 35 godina i 11 mjeseci života, stoga nema pravo na obiteljsku mirovinu, jer do smrti bračnog druga po kojem joj to pravo pripada, nije navršila 50 godina života niti je imala navršenih 45 godina života, a u kojem slučaju bi imala pravo na obiteljsku mirovinu kada navrši 50 godina života. Osim toga, njihovo zajedničko dijete, tada malodobni, M. Đ., rođen dana …..., nije ostvario niti koristio obiteljsku mirovinu iz hrvatskog osiguranja po ocu, stoga nisu ispunjeni uvjeti propisani gore citiranom odredbom čl. 67. ZOMO da bi tužiteljica ostvarila pravo na obiteljsku mirovinu.

11.              Ujedno, valja napomenuti i da na dan podnošenja zahtjeva (7. listopada 2020.) kao ni šest mjeseci unatrag, od dana podnošenja zahtjeva, a od kada bi joj se najranije moglo priznati pravo na obiteljsku mirovinu prema gore citiranoj odredbi čl. 72. st. 1. ZOMO (1. svibnja 2020.), tužiteljica nije obavljala roditeljsku dužnost prema djetetu (obzirom da je njezin sin M. Đ. tada imao već 27 godina), a niti je stekla pravo na obiteljsku mirovinu u sustavu hrvatskog mirovinskog osiguranja po smrti supruga da bi u obzir došle odredbe o zadržavanju prava ili ponovnog ostvarivanja prava iz čl. 67. st. 3. ZOMO.

12.              Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, prigovori tužiteljice izneseni u tužbi (da je bez obzira na datum podnošenja zahtjeva, pravo na obiteljsku mirovinu stekla s navršenih 45. godina života jer se na taj dan na školovanju nalazilo dijete iz zajedničkog braka s pokojnim suprugom prema kojem djetetu da je vršila roditeljsku dužnost te da je korištenje prava razumljivo ocjenjivati na dan njezinog zahtjeva za isplatu mirovine) nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužiteljice.

13.              U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

14.              Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.             

                           

 

U Splitu, 14. siječnja 2022.

 

                                                                                                         S U D A C

                                                                                                      Sandra Ćoraš Gega

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

             

             

DN-a:

-          tužiteljici putem opunomoćenika za prijem pismena u Republici Hrvatskoj S. D., B. s., D.. .., K.-K.

-          tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Mihanovićeva 3

-          u spis

 

 

 

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.
2. Oslobođena plaćanja sudske pristojbe na temelju članka 11. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).
3. Kalendar 60 dana.