REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU P. 3869/17

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužiteljice B. Z. pok. I. iz K. L., OIB: ….. zastupane po pun. S. K., odvj. u S., protiv tužene J. B. iz K. L., OIB: ….,
zastupane po pun. D. V., odvjetniku u K. K., radi raskida
ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon održane glavne i javne rasprave,
zaključene dana 22. rujna 2021. godine u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice i pun.
tužene, dana 14. siječnja 2022. godine,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između
tužiteljice B. Z. pok. I., OIB: … iz K.
L., kao primateljice uzdržavanja i tužene J.
B., OIB: …. iz K. L., , kao
davateljice uzdržavanja koji je zaključen dana 29. 10. 2013. godine i
ovjeren u Općinskom sudu u Splitu pod brojem R1-710/13 dana 12. 12.

2013. godine.

2. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka koji
odredi sud, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana
donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve to u roku 8 dana,
po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj
za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za
tri postotna poena."

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi
tuženoj parnični trošak u iznosu od 62.500,00 kn sa zakonskim
zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje
za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim

2 P. 3869/17

trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 2. kolovoza 2017. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba radi
raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, u tužbi se navodi da su stranke zaključile
Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 29. listopada 2013. godine te isti ovjerile kod
ovog suda pod brojem R1-710/13 dana 12. prosinca 2013. godine. Tim ugovorom
tužena kao davateljica uzdržavanja da se obvezala prema tužiteljici kao primateljici
uzdržavanja pružati svu potrebitu pomoć u kućanstvu u kojem živi na način da će joj
čistiti kuću, prati odjeću, saditi vrt, skrbiti o njezinoj prehrani na način da će joj
donositi tri obroka dnevno, pružati joj njegu u slučaju bolesti, snositi troškove liječenja
i lijekova, troškove struje, vode i komunalnih usluga, te bolničke troškove kao i
uvažavati njezine želje glede pružanja pomoći i njege. Tužena da te obveze ne
ispunjava, u međuvremenu da je B. B. preminuo te da su njegovi
nasljednici tužena kao supruga i djeca L. B., A. B. i M.
B.. Tužiteljica nasljednike pokojnog B. B. da nije pozvala na
preuzimanje obveza iz predmetnog ugovora jer djeca nikada nisu pokazivala brigu i
interes za tužiteljicu. Tužena da nije ispunjavala obveze iz predmetnog Ugovora, da
ju je čak zanemarivala, zapostavljala te jednom prilikom i udarala tužiteljicu kada se
tužiteljica nakon pada na pod nije mogla ustati. Nadalje, tužiteljica u tužbi podrobno i
precizno ističe postupanje tužene na njenu štetu, koje počinje od 21. srpnja 2017.
godine. Radi svega navedenog tužiteljica postavlja zahtjev kao u izreci.

U svom odgovoru na tužbu tužena navodi da se protivi tužbenom zahtjevu i
predlaže da se isti odbije kao neosnovan. Navodi kako nije sporno da su tužiteljica s
jedne strane te tužena i njen pok. suprug s druge strane sklopili predmetni Ugovor o
doživotnom uzdržavanju. Navodi kako nije točno da ne ispunjava svoje ugovorne
obveze, navodi kako je ona svjesna svojih obveza iz predmetnog ugovora koje je
uredno izvršavala do unatrag par mjeseci kada je iz njoj nepoznatih razloga tužiteljica
odlučila spriječiti izvršavanje obveza tužene. Navodi da je jedna od pretpostavki za
osnovanost zahtjeva za raskid ugovora ta da ugovorna strana svjesno ne ispunjava
svoje obveze koje je preuzela ugovorom, odnosno ako je u namjeri da se tih obveza
oslobodi. Tužena da je voljna i dalje izvršavati svoje ugovorne dužnosti te smatra da
nema opravdanog razloga za raskidom ugovora, ističe kako je dana 25. rujna 2017.
godine uputila dopis tužiteljici sa zahtjevom da joj se omogući izvršavanje njenih
obveza po navedenom ugovoru, na što se tužiteljica oglušila. Ponavlja da među
strankama nije ugovorena zajednica života te da tužena ne odgovara za okolnost što
bi tužiteljica pala i udarila glavom 21. srpnja 2017. godine. Osporava okolnost da
djeca nisu nikada pokazivala brigu i interes, da su upravo djeca tužene također
pomagala tužiteljicu u njenim osobnim potrebama, slijedom navedenog, da nije
primijenjena odredba čl. 585. Zakona o obveznim odnosima.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta ovog suda K-
1123/17, predmeta ovog suda R1-710/13; medicinske dokumentacije za tužiteljicu i
priloženih fotografija; Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između
tužiteljice te tužene i njenog sada pok. supruga B. B. dana 29. listopada

3 P. 3869/17

2013. godine; dostavljene dokumentacije od strane PP K. vezano za
uredovanje na licu mjesta; saslušanjem tužiteljice i tužene u svojstvu parničnih
stranaka te saslušanjem svjedoka D. Č. D., A. Č., M.
B., L. B., D. M., J. G., L. G., L.
G., I. Š., M. B., M. B., M. P., J.
Č. i J. U..

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužiteljice nije osnovan.

Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za raskidom ugovora o doživotnom
uzdržavanju kojeg je tužiteljica kao primateljica uzdržavanja zaključila sa tuženom i
njenim suprugom B. B., kao davateljima uzdržavanja. Suprug tužene
B. B. je preminuo 10. lipnja 2017. godine (što proizlazi uvidom u službenu
evidenciju MUP-a). Predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen je dana

29. listopada 2013. godine i ovjeren je kod ovog suda pod brojem R1-710/13 od 12.
prosinca 2013. godine. Tim ugovorom u čl. 3. precizno je navedeno što su davatelji
uzdržavanja dužni osigurati i osiguravati odnosno pružati tužiteljici kao primatelju
uzdržavanja, a čl. 2. primateljica uzdržavanja odnosno tužiteljica obvezala se poslije
svoje smrti davateljima uzdržavanja, svakom za ½ dijela, prepustiti nekretninu
označenu kao čest. zem. 527/1 k. o. K. L., u naravi obiteljska kuća sa
okućnicom anagrafske oznake K. L.. Nije sporno da je
tužiteljica živjela i živi u ovoj svojoj kući, iz svih izvedenih dokaza proizlazi kako nije
utanačeno stanovanje davatelja uzdržavanja sa primateljicom uzdržavanja, nije
ugovorena zajednica života ugovornih stranaka.

Dakle, valjalo je utvrditi postoje li pretpostavke za raskid predmetnog Ugovora
o doživotnom uzdržavanju odnosno je li tužena uredno izvršavala svoje ugovorne
obveze prema tužiteljici kao davateljici uzdržavanja.

Pregledom kaznenog predmeta ovog suda K-1123/17 utvrđeno je kako je
tužiteljica protiv tužene dana 16. studenog 2017. godine podnijela privatnu tužbu jer
bi navodno tužena počinila kazneno djelo protiv imovine, kazneno djelo zlouporabe
povjerenja vezano za otuđenje novca i počinjenje imovinske štete. Pregledom tog
predmeta utvrđeno je da je navedena privatna tužba podnesena par mjeseci nakon
tužbe radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, a ovaj kazneni postupak je
okončan rješenjem ovog suda broj K-1123/17 od 25. ožujka 2021. godine obustavom
kaznenog postupka prema tuženoj kao okrivljenoj jer je privatna tužiteljica B.
Zgurić povukla privatnu tužbu.

Sud je prvenstveno izveo dokaz saslušanjem tužiteljice i tužene u svojstvu parničnih stranaka.

Za navesti je da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 29.
listopada 2013. godine i do sredine 2017. godine nema apsolutno nikakvog pisanog
traga i indicija o tome da predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju ne bi bio
izvršavan od strane davatelja uzdržavanja. Ovaj sud zaključuje da je za života B.
B., supruga tužene, sve uredno funkcioniralo, isti je preminuo 10. lipnja

4 P. 3869/17

2017. godine, a nakon toga, tužiteljica sama u tužbi navodi da su problemi počeli 21.
srpnja 2017. godine, za navesti je da je ova tužba podnesena već 2. kolovoza 2017.
godine. Dakle, interval između smrti B. B. i problema opisanih u tužbi je
jako kratak, valjalo je utvrditi postupanje tužene i zbog čega je i na koji način došlo
do prekida u komunikaciji stranaka, je li tužena izvršavala svoje obveze temeljem
predmetnog pravnog posla ili joj je tužiteljica onemogućila izvršavanje preuzetih
obveza pružanja uzdržavanja.

Prema odredbi čl. 579 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i
125/11, dalje: ZOO) ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana
(davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja)
uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje
imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja
uzdržavanja. Premetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen je u skladu sa
odredbom čl.581.ZOO-a. Prema odredbi čl. 583. ZOO-a ugovorne strane mogu
sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo
njegovo ispunjavanje. Ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive
zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane
nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor.

U ovom slučaju stranke, tužiteljica i tužena nisu živjele zajedno i ne žive zajedno, pa nema mjesta primjeni st. 2. čl. 583. ZOO-a.

Prema st. 3. čl. 583. ZOO-a, svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako
druga strana ne ispunjava svoje obveze, u ovom postupku valjalo je utvrditi ima li
pravo tužiteljica zahtijevati raskid ugovora jer tužena ne ispunjava svoje obveze.

Tužiteljica koja je 2018. godine saslušana u svojstvu parnične stranke (tada je
bila u dobi od 84 godine) navodi da je tužena ranije čuvala njenu prijateljicu, koja je
živjela u istoj kući sa tužiteljicom do svoje smrti, nakon smrti iste da je ona ponudila
tuženoj da dođe nju čuvati, a da je ona to uvjetovala potpisivanjem ugovora o
doživotnom uzdržavanju, da je tome tako i bilo, da ju je počela uzdržavati 2012.
godine. Tužiteljica je u svom iskazu opširno i precizno navela sve okolnosti pružanja
uzdržavanja od strane tužene i njenog supruga B., ista je iskazala i svoje
primjedbe i zamjerke na teret tužene i njene obitelji, međutim, upitana je iskazala i to
da joj B. nikada nije odbio napraviti ono što bi od njega tražila. Iz iskaza tužiteljice
proizlazi da je supruga tužene vidjela posljednji put, prije njegove smrti, pred Uskrs

12. travnja 2017. godine. Tužiteljica je opisala i način pružanja uzdržavanju od strane
tužene i njenih kćeri nakon B. smrti. U tužbi je tužiteljica navela da joj je 21.
srpnja 2017. godine tijekom noći pozlilo, da je pala i udarila glavom, ujutro da je
došla tužena i da ju je udarala po leđima i ostavila samu na krevetu. U iskazu
tužiteljica navodi da je u srpnju 2017. godine pala, u noći i da je to vidjela susjeda
J. G., tužena da je došla tek ujutro, navodi da pretpostavlja da je opet pala,
kada se probudila da je kraj nje bila tužena, da je kraj nje ležala, da je cijelo vrijeme
tu bila njena susjeda J. G..

O ovom događaju (kao i o svim bitnim okolnostima) saslušana je i tužena u
svojstvu parnične stranke pred sudom. Tužena u svom iskazu navodi točno i
precizno na koji način su se odvijali kontakti sa tužiteljicom, sve okolnosti slučaja, do

5 P. 3869/17

u najsitnije detalje. Što se tiče predmetnog događaja, tužena iskazuje da je u subotu
ujutro došla kod tužiteljice i zatekla je na podu, da je jedva uspjela dignuti tužiteljicu i
da ju je stavila na krevet, da se ista opet digla, išla na wc i tamo opet pala. Navodi da
je tužiteljicu stavila na spužvu od vanjskih stolica i odvukla je do kauča, tamo je
ostavila ležati, otišla kući skuhati ručak, poslije se vratila i ležala pokraj tužiteljice, a
nakon što se sin tužene vratio sa posla da je došao kod njih, podigao tužiteljicu i
stavio je na kauč. U ponedjeljak da je došla kod tužiteljice, dala joj doručak i išla kući
napraviti ručak, kada je došla kod tužiteljice sa skuhanim ručkom da je zatekla papir
od hitne pomoći koja je očito došla u ovom vremenskom periodu između doručka i
ručka, da su tužiteljici dali Voltaren protiv bolova. Kada je pitala susjedu J.
(G.) zbog čega je dolazila hitna pomoć, da joj je ista kazala da je hitnu pomoć
zvala nećakinja L., predvečer da je došla dr Č. obaviti pregled tužiteljice, da joj
je tužiteljica koja je hodala kazala da je sve u redu. Ista je iskazala da je u četvrtak
ponovno zatekla tužiteljicu na podu, da se tužiteljica očito pomokrila, da je sve to
tužena počistila i stavila joj pelenu, izašla vani na ulicu i čekala neku mušku osobu
koja bi joj mogla pomoći podići tužiteljicu, da je došao jedan susjed koji je tužiteljicu
podigao na krevet, a da je tu već bila susjeda jela. Nećakinja tužiteljice L. da je
došla 27. srpnja, u četvrtak…

U ovom slučaju je pitanje pružanja uzdržavanja tužiteljici trebalo razdvojiti na
dvije vremenske etape, onaj prvi dio kada su tužena i njen suprug B. zajedno
pružali uzdržavanje tužiteljici, do B. smrti i što se tiče tog perioda, sud
zaključuje da su supružnici B. uredno tužiteljici pružali uzdržavanje i da tu nije
bilo nikakvih problema, te da su im u tome pomagala i djeca, dvije kćeri i sin (koji su
saslušani u svojstvu svjedoka u ovom postupku). O tome iskazuje tužena detaljno i
sud joj u potpunosti poklanja vjeru što se tiče njenog iskaza, iskazi su u skladu sa
iskazima njene djece, kćeri A. Č. i M. B. i sina L. B.. Iako
se radi o djeci tužene, sud im poklanja vjeru jer su svi ovi iskazi u skladu sa ostalim
izvedenim dokazima i iskazima svjedoka koji ne bi trebali biti osobno zainteresirani
za ishod postupka. Dakle, svjedoci koji su direktno i osobno zainteresirani za ishod
postupka ili bi to mogli biti su djeca tužene i nećakinja tužiteljice L. G.,
srodnici parničnih stranaka, svi ostali saslušani svjedoci su nesrodni sa parničnim
strankama.

S druge strane, svjedoci – spec. obiteljske medicine D. Č. D.,
osobna liječnica tužiteljice od 2008. do listopada 2017. godine kao ni svjedoci D.
M., J. G., L. G., I. Š., M. B., M. B.,
M. P., J. Č. i J. U., nisu u srodstvu sa parničnim strankama,
ovi svjedoci su susjedi stranaka, poznanici ili prijatelji.

Svjedokinja Č. D., spec. obiteljske medicine detaljno iskazuje o
kontaktima sa tužiteljicom, njenom zdravstvenom stanju, svim okolnostima slučaja i
temeljem njenog iskaza, koji je logičan i uvjerljiv te u skladu sa svim izvedenim
dokazima, sud zaključuje da su tužena i njen suprug B. dobro skrbili o tužiteljici,
pružali joj uzdržavanje i iz ovog iskaza se na nedvojben način zaključuje da je to
čitavo vrijeme radila i tužena, dok joj to tužiteljica nije onemogućila, a iz iskaza ovog
svjedoka se zaključuje da je brigu o tužiteljici preuzela njena nećakinja L.
G., koja je uostalom i prenijela zdravstveni karton tužiteljice kod drugog
liječnika opće medicine uz navod da je tužena pokrala tužiteljicu (listopad 2017.

6 P. 3869/17

godine). Svjedok D. M. poznaje stranke i poznavao je pok. B., inače je
tužiteljičin susjed, iskazuje da je tužiteljica voljela pok. B. više nego ikoga, iz
iskaza ovog svjedoka proizlazi da su i tužena i pok. B., sa djecom, zaista vodili
brigu o tužiteljici, čitavo vrijeme, na zaista kvalitetan način. Okolnost da su i B. i
tužena, čitavo vrijeme, kvalitetno skrbili o tužiteljici proizlazi i iz iskaza svjedokinje
J. G., tužiteljičine susjede, kao i svjedoka L. G. (J. nevjeste i
susjede tužiteljice). Sve ovo se dade, na jedini mogući način i u korist tužene,
zaključiti i iz iskaza svjedoka I. Š. (susjeda tužene koji poznaje i
tužiteljicu), M. B. (dobre poznanice tužene koja dugi niz godina poznaje i
tužiteljicu, ali površno), M. B. (susjede obje stranke), M. P. (koji
dobro poznaje tuženu i njen supruga, a tužiteljicu samo iz viđenja, inače je policajac),
J. Č. (obiteljskog prijatelja tužene i njenog supruga, koji je tužiteljicu preko
njih i upoznao), te J. U. (također policajca, prvog susjeda tužiteljice, koji je
dobro poznavao tuženu i njenog supruga, dugi niz godina), svi ovi svjedoci, čijim
iskazima u bitnom sud poklanja vjeru, iskazuju na životan i kvalitetan način o
pružanju svekolike pažnje i uzdržavanja tužiteljici od strane supružnika B.,
davatelja uzdržavanja, čitavo vrijeme. Dakle, iskazi ovih svjedoka koji su nesrodni sa
strankama, svjedoče o bitnim aspektima života stranaka, njihovim odnosima i onome
što je sudu važno radi utvrđenja, iz svih iskaza dade se, jednostavno rečeno zaključiti
da je tužiteljica nakon zaključenja predmetnog Ugovora o uzdržavanju sa tuženom i
njenim suprugom bila zadovoljna načinom na koji su isti izvršavali ugovorom
preuzete obveze, da su joj pružali i više od ugovorenog i da su u tome sudjelovala i
djeca tužene i pok. B.. T. je bilo i prije zaključenja predmetnog U. i na
kvalitetan način potrajalo je do B. smrti, niti iz jednog jedinog dokaza, niti iz
jednog iskaza ne proizlazi da su supružnici B. do B. smrti loše skrbili o
tužiteljici, da nisu ispunjavala ugovorom preuzete obveze, pa i više od toga, dapače,
sud zaključuje da je briga i skrb bila više nego zadovoljavajuća, da su ugovorne
obveze davatelja uzdržavanja zaista izvršavane u potpunosti.

Međutim, što se tiče perioda nakon B. smrti, sud drži utvrđenim da je
sama tužiteljica promijenila svoj stav prema tuženoj i izvršavanju obveza od strane
tužena koje je ista preuzela predmetnim Ugovorom o uzdržavanju. Sud smatra, s
obzirom na pozne godine tužiteljice, vezano za njenu posebnu naklonost prema pok.
B., da je ona smrt pok. B. loše doživjela, da je neosnovano, upravo s
obzirom na svoje pozne godine i činjenicu da je u biti B. preferirala (što ne govori
o tome da sama tužena nije izvršavala u potpunosti ugovorne obveze), počela biti
kritična prema postupcima tužene, ponovno neosnovano i ničim dokazano, a da je to
sve popraćeno okolnosti da se u njen život u većem opsegu vratila njena nećakinja
L. G.. Dakle, jednostavno rečeno, tužiteljica se "predomislila" oko
osobe koja će se brinuti o njoj do kraja života i za koga želi da stekne njenu kuću
nakon njene smrti, te da je počela opstruirati pružanje uzdržavanja od strane tužene.
Iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica spriječila tuženu da joj pruža
uzdržavanje, a da je to tužena željela raditi i da je čitavo vrijeme prije toga navedeno
na ugovoreni način i radila. Tužena je uputila tužiteljici i dopis u ovom pravcu,
očitovala svoju volju, na što se tužiteljica jednostavno oglušila. Dakle, tužiteljica više
ne želi da joj tužena pruža uzdržavanje, ali se, prema stavu ovog suda nisu ispunili
uvjeti za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

7 P. 3869/17

Dakle, što se tiče drugog perioda, onog nakon B. smrti i incidenta o
kojem su iskazivale tužiteljica i tužena, sredinom srpnja 2017. godine, za navesti je
da sud poklanja vjeru iskazu tužene i u tom dijelu. S. iskaz tužiteljice nije
potkrijepljen iskazom svjedokinje J. G. niti L. G., a iskaz tužene
vezano za pružanje pomoći tužiteljici potvrdio je svjedok I. Š. kojega je
tužena zvala da joj pomogne oko tužiteljice, o čemu je iskazala i svjedokinja J.
G..

Dakle, ovaj sud, u pogledu predmetnog incidenta o kojem iskazuje tužiteljica,
zaključuje da prvom padu tužiteljice nije nitko svjedočio, pa ni susjeda J. G.,
da je tužena istu pronašla na podu, pomagala joj, u konačnici zvala i susjeda i
svjedoka I. Š. da joj pomogne podići tužiteljicu. Ni iz čega ovom sudu
ne proizlazi dokazanim da se tužena navedene prigode, ovih nekoliko dana ponašala
neprimjereno prema tužiteljici, da joj je nanijela bilo kakve povrede i da ju je ostavila
bez pomoći. U ovu situaciju oko tužiteljice se umiješala nećakinja tužiteljice L.
G. koja je saslušana u svojstvu svjedoka u ovom postupku, ista nije bila
nazočna ni padu tužiteljice, niti postupanju tužene prema tužiteljici navedene prigode.
Svjedokinja G. do u detalje opisuje postupanje susjede J. G.
predmetne prigode, ali to zaista nije potkrijepljeno iskazom svjedoka J. G.,
tako da se svjedokinji G. ne može u ovom dijelu iskaza pokloniti vjera, a sve
posebno i vezano za iskaz svjedokinje D. Č. D., spec. opće medicine
i obiteljskoj liječnici tužiteljice od 2008. godine do listopada 2017. godine. Ista je
navela da ju je telefonski pozvala susjeda L. G. u smislu toga da nitko ne vodi
računa o tužiteljici, da je kod iste otišla u posjetu, da je tužiteljica ležala na kauču, da
je kuća bila uredna i čista i da je tada u kući bila tužena, navodi da je pregledala
tužiteljicu, da nije bilo indikacija za bilo kakvim transportom, da je dobila terapiju
Sumamedom, jer je bilo naznaka bronhitisa. Od prije da je vidjela nalaz Hitne
pomoći, da je tužiteljica od njih dobila Voltaren, nakon par dana da je nazvala
tužiteljicu, da je sa njom razgovarala i da joj je kazala da će medicinskoj sestri staviti
naznaku da uzme uzorak krvi tužiteljice. Kroz listopad 2017.godine da je L.
G., tužiteljičina nećakinja promijenila liječnika tužiteljici, da je kod nje
dolazila još kroz rujan i na pitanje gdje je tužena, da je L. kazala da ih je tužena
pokrala. Svjedokinja L. G., susjeda tužiteljice i nevjesta J. G.
iskazuje da je jedne prigode kod tužiteljice došla Hitna pomoć, da je nju osobno zvala
nećakinja tužiteljice L. i zamolila da može li otići do tužiteljice, da je ona zvala
Hitnu pomoć, da je svjedokinja otišla tamo i da je tamo zatekla svekrvu J. sa
tužiteljicom, da su djelatnici Hitne pomoći kazali tužiteljici da se javi svom liječniku, da
je svjedokinja radi toga zvala dr. Č., liječnicu tužiteljice koja je, kako je
svjedokinja kasnije čula, došla navečer kod tužiteljice.

Iz službene zabilješke o dojavi PP K. od 28. srpnja 2017. godine (po
prijavi L. G., tada M.) proizlazi da je sve informacije djelatnicima
dala prijaviteljica G., da je sama navela da je došla iz S. u K. kod
tebe 27.srpnja 2017.godine te da je 28. srpnja 2017. godine odvela tetu kod javnog
bilježnika i odvjetnika da raskine ugovor sa tuženom. Sama tužiteljica djelatnicima
policije izjavila je da je tužena nije fizički maltretirala niti napadala, da je nije
zlostavljala na bilo koji način, u biti da joj je samo zasmetao komentar tužene kada je
saznala da tužiteljica ima bronhitis, da je kazala da tužiteljici nije ništa i da će
ozdraviti. Tužena je tada djelatnicima policije izjavila da joj je L. G.

8 P. 3869/17

prvotno zabranila uži u kuću tužiteljice, da ju je pustila tek naknadno, nevoljno, da ju
je ometala u njezi tužiteljice. Sud drži da iz ove zabilješke zaista proizlazi da
tužiteljica niti fizički niti verbalno nije zlostavljana od strane tužene, ni na kakav način,
to je sama tužiteljica navela djelatnicima MUP-a. Svjedokinja je odmah po dolasku iz
S. u K., dan nakon dolaska u Kaštela, otišla kod javnog bilježnika i
odvjetnika radi raskida predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, takvo
postupanje nećakinje tužene ukazuje na to da je fokus na predmetni Ugovor, te da je
upravo nećakinja tužiteljice jasno manifestirala svoju volju u tom pravcu, za raskidom
predmetnog pravnog posla tužiteljice sa tuženom. Za navesti je da su se tetina prava
mogla zaštiti, ukoliko je bilo potrebe da ih se štiti (sud drži da nije dokazano da je za
tim bilo potrebe) na drugačiji način, angažiranjem Centra za socijalnu skrb koji bi
izvršio potrebne izvide i preuzeo ulogu koju po pozitivnim propisima ima i mora imati,
uz zaštitu tužiteljice kao ranjive osobe u dobi od, tada 83 godine života, kojoj svaki
nered i svađa samo mogu pogoršati zdravstveno stanje i kvalitetu života. Nećakinja
tužiteljice je mogla (ukoliko je smatrala da za tim ima potrebe) pokušati postići
dogovor sa tuženom vezano za dobrobit svoje tete, uz eventualni angažman treće
osobe koja bi sa tetom bila stalno (uz naplatu), smještaj tužiteljice u kakav obiteljski
dom za starije osobe kojih na području K. ima zaista mnogo, pa i da to plati
tužena ili participira u plaćanju navedenog. Ništa od toga nećakinja tužiteljice nije
poduzela ili pokušala poduzeti, ona je, jednostavno rečeno, preuzela vođenje tetinih
poslova i angažirala se oko raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, kako to
proizlazi iz službene zabilješke policije, te ostalih dokaza koji su izvedeni u ovom
postupku.

Svjedok L. G., koja inače živi u S., nećakinja tužiteljice
iskazuje da joj je bilo poznato kako je njena teta htjela sklopiti ugovor i to da je
prvenstveno ponudila njoj, međutim, da joj je ona kazala da tu obvezu ne može
preuzeti, a kako je ona bila zadovoljna načinom na koji je J. vodila brigu o
C. (radi se o C. H. koja je preminula 2011. godine, ista je živjela u kući sa
tužiteljicom do svoje smrti), da je ponudila njoj sklapanje tog ugovora. Sadržaj tog
ugovora da je svjedokinja vidjela tek kasnije kada je ugovor sklopljen. Ista iskazuje
da je problem nastao u noći od 21. na 22. srpnja 2017. godine, da se ona umiješala
vezano za tetino zdravlje i zvala Hitnu pomoć. Detaljno je u iskazu opisala događanja
tih dana, međutim, sud joj ne poklanja vjeru po pitanju neispunjavanja obveza
uzdržavanja od strane tužene prema tužiteljici. Naime, svjedokinja G. sama
je iskazala o tome da joj je teta ponudila da upravo ona bude davateljica
uzdržavanja, svjedokinja je odbila uz navod da ne može na sebe preuzeti tu obvezu,
međutim, ista je znala da je teta sa B. zaključila predmetni Ugovor o
doživotnom uzdržavanju, da je B. izabrala upravo njena teta, znala je i
sadržaj tog ugovora. Dakle, sud drži da postupanje nećakinje tužiteljice, s obzirom na
osjetljivost situacije, postojeći pravni posao uzdržavanja, nije bilo adekvatno situaciji,
ista je zaista mogla zvati Hitnu pomoć, ako je mislila da to treba napraviti, ali i
obavijestiti o svemu nadležni Centar za socijalnu skrb, što ista nije napravila.
Svjedokinja Č. D., obiteljska liječnica tužiteljice, u biti iskazuje da je tužena
"preuzela" poslove svoje tete da ju je u konačnici premjestila u drugog liječnika i
navela ovoj liječnici kako "ih je tužena pokrala". Sud drži da u ovom postupku ničim
nije dokazano, a teret dokaza je upravo na tužiteljici, da tužena i njen suprug, pa
kasnije sama tužena nakon suprugove smrti, nisu izvršavali svoje obveze kao
davatelji uzdržavanja tužiteljici, dapače, sud drži da su to i tužena i njen suprug,

9 P. 3869/17

čitavo vrijeme, sve do trenutka kada je sama tužiteljica dala do znanja tuženoj da
više neće primati od nje uzdržavanje, radili na kvalitetan način, potpuno izvršavajući
obveze davanja uzdržavanja, do u detalje. Tužiteljica je odbila daljnje izvršavanje
obveza po ugovoru od strane tužene, onemogućila ju je u tome želeći raskinuti sa
njom predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju, međutim, sud drži da zahtjev
tužiteljice nije osnovan i da Ugovor o doživotnom uzdržavanju treba ostati na snazi,
da je tužena svoje obveze po tom pravnom poslu ispunjavala u potpunosti dok je
tužiteljica u tome nije spriječila i ustala ovom tužbom. Dakle, kako stranke nisu živjele
zajedno, zajednica života nije niti ugovorena, poremećaj odnosa stranaka ne utječe
na ispunjavanje obveza tužena po ugovoru, u budućnosti. U ovom slučaju, prema
stavu ovog suda, temeljem svih izvedenih dokaza, proizlazi da nije nastao razlog za
raskid predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, da je tužena uredno svoje
obveze ispunjavala, a krivnja za poremećenost odnosa stranaka zaista ne leži na
tuženoj.

Za navesti je da se, primjenom odredbe čl. 584. ZOO-a pravo primatelja
uzdržavanja može preinačiti u doživotnu rentu, ako to odgovara objema ugovornim
stranama. Ovako nešto nije traženo, sud ovo samo napominje kao mogućnost, u
svakom slučaju nema mjesta raskidu predmetnog Ugovora o doživotnom
uzdržavanju, nema krivnje tužene za poremećaj odnosa, tužena je ispunjavala sve
svoje ugovorom preuzete obveze spram tužiteljice kao primateljice uzdržavanja, dok
joj to tužiteljica nije onemogućila, bez krivnje tužene.

Radi svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, te zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155.
Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje:
ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu u
iznosu od 5.000,00 kn; zastupanja na 9 ročišta u iznosu od po 5.000,00 kn (7. veljače

2018. godine, 18. rujna 2018. godine, 6. studenog 2018. godine, 24. siječnja 2019.
godine, 18. ožujka 2019. godine, 14. siječnja 2020. godine, 31. ožujka 2021. godine,

7. svibnja 2021. godine i 22. rujna 2021. godine); 25% PDV-a u iznosu od 12.500,00
kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 62.500,00 kn; koliko je tužiteljica obvezana na
ime naknade parničnog troška isplatiti tuženoj. Preostali trošak tuženoj nije priznat jer
nije bio potreban za vođenje postupka, a obistinjeni trošak obračunat je po v.p.s. od

300.000,00 kn, koliko je naznačeno u tužbi, što je sud utvrdio i rješenjem (list 25
spisa). Trošak sudskih pristojbi tuženoj nije priznat jer ovaj trošak nije imala, naime
trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu nastaje pravomoćnim okončanjem
postupka razmjerno uspjehu stranaka u sporu.

U Splitu, 14. siječnja 2021. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

10 P. 3869/17

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti
žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tužene