REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU Pn. 117/20

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužitelja B. T. d.o.o. S., OIB:
…., zastupanog po z. z. D. U. B., a ovaj po pun. D.
P., odvj. u S., protiv tuženika V. I. K. d.o.o. S.,
OIB: …., zastupanog po pun. M. Š., odvj. u
S., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika W. O. V.
I. G. d.d. Z., OIB: …..,
zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B. & P., S., radi
naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 22. rujna

2021. godine u nazočnosti tužitelja, pun. tužitelja, pun. tuženika i pun. umješača na
strani tuženika, dana 14. siječnja 2022. godine,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti
tužitelju iznos od 983.569,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim
kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate po stopi
zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 % poena.

2. Dužan je tuženik tužitelju naknaditi parnični trošak sa zakonskom
zateznom kamatom u skladu sa čl. 29. Zakona o obveznim odnosima
koja na navedeni iznos teče od donošenja presude pa do isplate."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi
tuženiku parnični trošak u iznosu od 123.000,00 kn, te umješaču na
strani tuženika iznos od 12.300,00 kn, sve sa zakonskim zateznim
kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim

2 Pn. 117/20

društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 31. prosinca 2011. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj
se navodi da je u noći 20. veljače 2009. godine na križanju P. S. i K. u
S., gdje se nalazi poslovni objekt u vlasništvu tužitelja, došlo do puknuća glavne
vodovodne cijevi tuženika, na mjestu puknuća vodovodne cijevi da je došlo do
izlijevanja velike količine vode pod tlakom, velike količine vode da su se izlijevale niz
padinu koja dijeli poslovni objekt tužitelja i društva B. – b. d.o.o.
(Š.). Tom puknuću glavne vodovodne cijevi koja je pod tlakom izbijala velikom
snagom nekoliko metara ispod razine zemljišta da su svjedočili radnici koji su radili
na osiguranju brodogradilišta – I. L. i M. K.. Oslobađanjem vode pod
tlakom iz navedene puknute vodovodne cijevi da je došlo do značajnog potkopavanja
temelja tužiteljeva poslovnog objekta, kao i ispiranja zemlje sa mjesta puknuća cijevi.
Radi navedenog da dolazi i do daljnje štete koja se očituje u nastanku pukotina u
trotoaru tužiteljevog poslovnog objekta, kao i u nastanku pukotina na okolnom asfaltu
koje se protežu cijelom dužinom istaknutog objekta. Tužitelj da je odmah obavijestio
tuženika, radnici tuženika da su izašli na lice mjesta i popravili puknutu vodovodnu
cijev, tuženik da nikada nije sanirao oštećenja i potkopavanje temelja poslovnog
objekta kao i betonskog zaštitnog nasipa koji je prouzročilo izlijevanje velike količine
vode pod tlakom. Tužitelj je tražio i saniranje fuga i asfaltiranje radova koji su
izvedeni na popravku vodovodne cijevi, tuženik da mu štetu nije naknadio. Od
društva K. d.o.o. S., tužitelj da je zatražio ponudu za izvođenje radova
zaštite pokosa kojima bi sanirao nastalu štetu, ponuda da je datirana na dan 23.
ožujka 2009. godine, a zajedno sa PDV-om da ista iznosi 983.569,50 kn. Radi
navedenog tužitelj od tuženika potražuje isplatu ovog iznosa sa kamatama koje teku
od presuđenja do isplate.

U svom odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi, predlaže da sud odbije
tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu tužitelja da mu naknadi parnični trošak.
Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, tužitelj da
nije dostavio vlasnički list za nekretninu na kojoj mu je navodno nastupila šteta, niti
građevinsku i uporabnu dozvolu za predmetni objekt. Navodi da ne postoji pravni
osnov odgovornosti tuženika za opisani štetni događaj i štetu koju je u istom
eventualno pretrpio tužitelj, da ne postoji uzročno – posljedična veza između radnje ili
propuštanja tuženika i nastanka štetnog događaja, odnosno štete kod tužitelja.
Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije na njegovoj strani. Ističe
prigovor da je do štete došlo zbog više sile, odnosno zbog krivnje treće osobe, a što
isključuje odgovornost tuženika za štetu koju je pretrpio tužitelj. Ističe prigovor
isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja i štete, odnosno
podijeljene odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja i štete, navodi da su
eventualna oštećenja nastala isključivo zbog ne kvalitete i nestručnosti radova na
tužiteljevom objektu, trotoaru i asfaltu – pokosu i nerješavanja pitanja odvodnje
oborinskih voda. Tuženik prigovara i visini štete, jer utužena visina štete ne proizlazi
iz stvarnog činjeničnog stanja i oštećenja. Predlaže da sud o otpočetoj parnici

3 Pn. 117/20

obavijesti sadašnjeg umješača na strani tuženika, s obzirom da je tuženik u kritično
vrijeme imao sa istim zaključenu policu osiguranja za ovakvu vrstu šteta.

Umješač na strani tuženika navodi da sa tuženikom ima zaključenu policu
odgovornosti sa osiguranom svotom od 200.000,00 kn, u svemu se pridružuje
navodima tuženika.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom spisu priležeće i uvezane
dokumentacije, vještačenjem po sudskim vještacima geometru K. Š. i
vještaku za graditeljstvo ing. D. S..

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadom štete koja bi mu
nastala na objektu odnosno nekretnini, vezano za puknuće vodovodne cijevi tuženika
u noći 20. veljače 2009. godine na S., izlijevanjem velike količine vode radi
navedenog puknuća. Među strankama nije sporno da je u noći 20. veljače 2009.
godine došlo do puknuća vodovodne cijevi tuženika, to proizlazi i iz spisu priložene
dokumentacije, tuženik je kasnije, sanirao puknutu cijev, tako da je ta vodovodna
instalacija popravljena. Međutim, bitno je, je li tužitelju zbog ovoga na objektu
nastupila šteta. Tuženik je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani
tužitelja, navodeći da tužitelj nije dokazao da je vlasnik predmetnog objekta, sud je
proveo dokaz vještačenjem po vještaku geometru K. Š., utvrđeno je
očevidom na licu mjesta stanje i položaj predmetnog objekta – poslovnog objekta
tužitelja, sudski vještak K. Š. izradila je pisani nalaz i mišljenje, u prikazu
lica mjesta i svom vještvu predmetni poslovni objekat označila je slovima A, B, C, D,
E, F, A, predočila je i identificirala čestice zemljišta na kojima je objekat položen, te je
iz istog proizašlo da je objekat položen na čest. zem. 6087/1 i čest. zem. 6090/2.
Utvrđen je i položaj vodovodne šahte koja je smještena pored predmetnog objekta,
sjeveroistočno. Sud je prihvatio ovo vještvo kao stručno, logično i uvjerljivo, dakle,
jasno je na kojim je česticama zemljišta predmetni objekt položen, pa je valjalo i
utvrditi, vezano za prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, je li
tužitelj vlasnik predmetnog objekta. Temeljem pravomoćnog rješenja o izvedenom
stanju G. S., Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjeka
za prostorno uređenje Klasa: UP/I-361-03/13-04/05966, Ur. broj: 2181/01-03-01/10-
14-0022, povodom zahtjeva tužitelja, utvrđeno je da je ozakonjena završena, manje
zahtjevna, slobodnostojeća poslovna zgrada bruto površine 351,30 m2 koja se
sastoji od suterena, prizemlja pod dvostrešnim krovom, na području Gradskog kotara
B., na predjelu S.. R. G. S., S. za imovinskopravne
poslove, izgradnju i geodeziju, Odsjek za geodeziju Klasa: 930-01/15-02/0059, Ur.
broj: 2181/01-16-03/03-15-2 od 8. svibnja 2015. godine određen je kućni broj zgradi
izgrađenoj na čest. zem. 6092/3, 6090/2 i 6087/1 k. o. S., te isti glasi: S. …
Upravo je tužitelj zatražio da se zgradi odredi kućni broj. Iz priložene daljnje
dokumentacije od strane tužitelja (priloga iz spisa vođenog pred ovim sudom, isprava
– pravni posao i sadržaja zapisnika o ročištu za objavu presude), razvidno je da je
tužitelj u biti stvarni vlasnik zemljišta na kojem je objekt izgrađen, ova građevina je
legalizirana, dakle, tužitelj je dokazao da je vlasnik objekta, u konačnici je prigovor
nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja neosnovan. I kao presumirani
vlasnik tužitelj bi imao pravo na naknadu štete na objektu, vezano za zahtjev za
naknadom štete nije potreban upis određene nekretnine na ime oštećenika, u
zemljišnim knjigama, potrebno je da sa dovoljnom vjerojatnošću bude utvrđeno da je

4 Pn. 117/20

netko u biti stvarni vlasnik određene nekretnine. Tužitelj je zaista dokazao da je on
vlasnik predmetnog poslovnog objekta, ukoliko mu je na objektu nastala šteta za koju
je odgovoran tuženik, onda je tuženik svakako dužan štetu tužitelju naknaditi.

Dana 9. ožujka 2018. godine donesena je ranija prvostupanjska presuda
kojom je odbijen zahtjev tužitelja u cijelosti, naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku i
umješaču na strani tuženika parnični trošak.

Protiv ove odluke stranke su podnijele žalbe, dana 17. veljače 2020. godine
doneseno je rješenje Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-693/18, kojim su
prihvaćenje žalbe stranaka te je prvostupanjska presuda ukinuta i predmet je vraćen
ovom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju drugostupanjskog rješenja navodi
se da se zaključak o postojanju odgovornosti tuženika za nastalu štetu tužitelju, za
sada, ne može prihvatiti na način kako to zaključuje prvostupanjski sud, budući je
odluka utemeljena na nalazu i mišljenju sudskog vještaka za graditeljstvo, zbog čega
da je odlučno je li tužitelju omogućeno raspravljanje pred sudom, time što sud
prigovor tužitelja na pisani nalaz i mišljenje vještaka nije dostavio vještaku na
očitovanje niti je vještak o prigovorima tužitelja saslušan na glavnoj raspravi. Radi
navedenog drugostupanjski sud upućuje ovaj sud da razjasni prigovore tužitelja na
vještvo vještaka S., prvenstveno one koji se odnose na nastalu štetu zbog
puknuća vodovodne cijevi, na ročištu, usmenim očitovanjem vještaka i njegovim
odgovaranjem na prigovore tužitelja na njegovo vještvo.

U daljnjem tijeku postupka, sud je pored već izvedenih dokaza, izveo i dokaz
dopunom vještva sudskog vještaka za graditeljstvo ing. D. S., usmenim
očitovanjem vještaka na primjedbe tužitelja na njegov pisani nalaz i mišljenje.

Za navest je kako je predmetni objekt izgrađen bespravno, građevina je
postojala na istom mjestu prije 1968. godine, a tužitelj je dokazao prilaganjem
dokumentacije u sudski spis način izgradnje objekta kako isti sada izgleda, u
današnjim gabaritima i stupnju uređenosti. Upravo kao takav, objekt je legaliziran, ali
je za ponoviti da tužitelj prije izgradnje, odnosno građevinskih zahvata izjednačenih
sa izgradnjom, nije ishodio građevinsku dozvolu, građevina je naknadno ozakonjena,
nakon predmetnog štetnog događaja. Dakle, mjesto pored strmog pokosa za
izgradnju objekta izabrao je tužitelj koji je upravo na tom mjestu izgradio objekt,
bespravno, u to vrijeme, a što je važno radi eventualne opasnosti koja prijeti u
pogledu smještaja objekta. Po vještaku Š., čije vještvo sud prihvaća kao
logično i uvjerljivo, sud je identificirao predmet spora, ovo vještvo se u potpunosti
prihvaća. Na okolnosti eventualne štete na objektu odnosno nekretnini tužitelja, sud
je izveo dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za graditeljstvo ing. D.
S., koji je izradio pisani nalaz i mišljenje, isti je na lice mjesta pristupio zajedno
sa sudom dana 12. svibnja 2017. godine, te i sam 19. listopada 2017. godine, iz
njegovog nalaza proizlazi što je točno na licu mjesta utvrđeno, razvidno je stanje i
položaj objekta, sudski vještak navodi da se radi o slobodnostojećem poslovnom
objektu nepravilnog pravokutnog oblika, položenog dužom stranom u smjeru sjever –
jug, na zapadnom dijelu zemljišta. Navodi da se radi o poslovnom objektu
polumontažnog načina gradnje, dvoetažnog na sjevernom i sjeverozapadnom dijelu,
jednoetažnom na južnom dijelu objekta. Zapadno od objekta tužitelja da je položen
vertikalni neodržavani pokos, odnosno strma padina (zemljani zasjek) sa visinskom

5 Pn. 117/20

denivelacijom terena od cca 5-6 metara. Sam z. z. tužitelja pokazao je oštećenja na
poslovnom objektu, pukotinu na uglu zidne keramičke pločice zalijepljene na
zapadnom dijelu suterena i pukotina na spoju metalne konstrukcije prizemlja i
središnjeg dijela sjevernog betonskog ogradnog zida. Vještak apostrofira činjenicu da
nakon štetnog događaja nije proveden postupak osiguranja dokaza, što je zaista
bitno u ovom slučaju, pa je pošao od spisu priležeće, dostupne dokumentacije kod
izrade svog vještva. Dakle, vještak daje mišljenje, na osnovu dokumentacije koja
prileži sudskom spisu i obavljenih očevida na licu mjesta, u nedostatku osiguranja
dokaza o izgledu i stanju poslovnog objekta prije i neposredno nakon nastanka
štetnog događaja. U svom mišljenju vještak navodi da nije moguće sa sigurnošću
dovesti u uzročno – posljedičnu vezu nastanak pokazanih oštećenja odnosno
pukotina, sa puknućem vodovodne cijevi. Vještak navodi da nema fizičkih oštećenja
na poslovnom objektu nastalih kao posljedica štetnog događaja od 20. veljače 2009.
godine, da nije moguće utvrditi oštećenja i potkopanje temelja poslovnog objekta, s
obzirom da prilikom očevida nisu vršena nikakva iskapanja, niti sondiranja, a niti su
vidljiva konstruktivna oštećenja nosive konstrukcije. Vještak navodi da je poslovni
objekt kvalitetno izveden kao samostalni, polumontažni, na sjevernom i
sjeverozapadnom dijelu dvoetažni, nosive konstrukcije od betona i armiranog betona
suterenskog dijela, te montažne čelične nosive konstrukcije prizemlja sa fasadnim
ispunama u kombinaciji ostakljenih panela i termo panela. Navodi da postoji
potencijalna opasnost po stabilnog poslovnog objekta, time i zdravlja i života ljudi,
korisnika tog objekta, u slučaju izbijanja sličnog štetnog događaja, kako puknuća
vodovodne cijevi, tako i slijevanjem velikih količina oborinskih voda zbog
začepljenosti uličnih sabirnih šahti i nemogućnosti otjecanja uličnim slivnicima i
odvodom oborinske vode. Navodi da nije moguće razlučiti štetni utjecaj vode iz
puknutog cjevovoda u odnosu na oborinske vode prije i nakon nastanka štetnog
događaja, zbog nedostatka osiguranja dokaza. Ponuda društva Kosjenac d.o.o. Split
od 23. ožujka 2009. godine da je dana temeljem iskustva, bez projektne
dokumentacije i provedenih geomehaničkih istraživanja tla, te da kao takva ne može
biti u potpunosti mjerodavna za visinu štete, obzirom da se istom ponudom iskazuje
vrijednost radova, a ne i tehnički odgovarajuće sanacijsko rješenje. Vještak navodi da
je potrebno otkloniti uzrok potencijalne opasnosti sprječavanjem mogućnosti
nastanka ili izbijanja nekontroliranog dotoka vode, sanacijom ili zamjenom stare
dotrajale vodovodne cijevi položene uz cijelu dužinu poslovnog objekta,
osposobljavanjem uličnog odvoda oborinske vode za normalno uporabno stanje,
sprječavanjem direktne odvodnje oborinske vode sa krova nadstrešnice i krova
poslovnog objekta na strmu padinu. Navodi da je potrebno izvršiti geomehanička
istraživanja sondiranjem nosivog tla radi iznalaženja stručnog rješenja sanacije
strmog pokosa i potencijalne mogućnosti samourušavanja zemljišta zbog visinske
denivelacije. Navodi da voda iz cjevovoda prilikom otjecanja pod velikim pritiskom
nije naišla na prepreku ispod poslovnog objekta te da zbog toga nisu nastala nikakva
oštećenja na objektu.

Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka za graditeljstvo D.
S., kod donošenja ranije prvostupanjske odluke, a nakon donošenja ukidnog
rješenja, sud je na ročištu za glavnu raspravu izveo dokaz usmenom dopunom
vještva po tom sudskom vještaku, očitovanjem istog na sve primjedbe tužitelja na
njegovo vještvo i odgovaranjem na sva postavljena pitanja.

6 Pn. 117/20

U usmenoj dopuni nalaza i mišljenja sudski vještak ing. D. S.
navodi da u cijelosti ostaje u svemu kako je iskazano u elaboratu, očevidnom
izvješću i stručnom mišljenju od listopada 2017. godine. Vještvo da je napravljeno na
osnovu dokumentacije koja prileži sudskom spisu i dva očevida lica mjesta. U odnosu
na zadatak vještačenja u kojem je kazano da se vještak treba očitovati na način i
kvalitetu izgradnje objekta prije štetovnog događaja vezano za specifičan položaj
smještaja vještak iskazuje da nije bilo moguće decidirano se izjasniti obzirom da ne
postoji projektno tehnička dokumentacija na osnovu koje su izvedeni radovi na
izgradnju objekta, ne postoje nikakva geomehanička istraživanja i ispitivanja, a što se
tiče same specifičnosti položaja i smještaja objekta vještak može iskazati da je na
neki način zadivljen rizikom u koji se upustio investitor izgradnjom objekta smještajući
ga na predmetnoj lokaciji. Objekt da je položen iznad zasjeka, odnosno samonosivog
terena, vještaku nepoznatog sastava i slojeva, nepoznate nosivosti i nepoznatih
geomehaničkih svojstava terena. Obilazak zasjeka sa zapadne strane iz B.
nije obavljen jer za isto nije bilo potrebe obzirom na utvrđena oštećenja na objektu, a
i spoznaje da se za pristup u B. mora tražiti posebno odobrenje i dozvola.

U odnosu na prigovore tužitelja iz podneska od 19. siječnja 2018. godine navodi kako se:

-prigovara jesu li stepenice betonske ili armirano betonske, a da to vizualnim
očevidom nije ni moguće utvrditi jer se armatura nalazi unutar betona. U odnosu na
prigovor da betonske stepenice ne bi izdržale 24 satni prodor vode pod maksimalnim
tlakom vještak iskazuje da obzirom koliko mu je poznato iz dosadašnjeg tijeka
postupka voda nije išla direktno preko stepenica i udarala u stepenice nego je
prolazila kroz novoformirani procjep ispod stepenica, smatra i procjenjuje da bi i
betonske stepenice izdržale takav prolazak vode. Što se tiče zaključka u samom
vještvu i mišljenju, na vještvo u konačnici da nema nikakvog utjecaja jesu li stepenice
samo betonske ili armirano betonske;

- u 8 pasusu navodi da je zapadno od posjeda tužitelja položen vertikalni
neodržavani pokos što ne odgovara stvarnom stanju jer je kompletan pokriven
armiranim betonom, hortikulturama sa velikim brojem raznolikih nasada, a sve
navedeno da je zasađeno u ciljanu napravljenu rupu cca 30 cm promjera kako
oborine ne bi opterećivale zemljište. Vještak da je prilikom oba očevida zatekao isto
stanje pokosa na zapadnoj strani, kako ono izgleda u ovom slučaju dostavlja sudu
dvije fotografije koje govore puno više nego riječi, iz njih da se može vidjeti da li se
radi o održavanom ili neodržavanom pokosu, iste fotografije da su na stranici broj 3 u
elaboratu, a u odnosu na napravljenu rupu vještak iskazuje da istu nije primijetio na
licu mjesta, a ukoliko je ista prekrivena lišćem ili suhim granjem da može izjaviti da
ukoliko nije drenirana i nije odvod iz iste pravovaljano napravljen da može
predstavljati potencijalnu opasnost za stabilnost i samonosivost zemljanog pokosa.
Navodi da iskazuje kao oznaku "zemljani pokos "obzirom da nije poznato da li se radi
o laporu, čvrstoj stijeni, zemlji ili kombinaciji svega navedenog. U odnosu na pokos
zemljišta kako vještak navodi da je neodržavan u dužini od 10 m na mjestu gdje je
voda pod tlakom izbila iz zemljišta i odvalila je u ambis prema brodogradilištu vještak
da nema ništa posebno za iskazati i ostaje u svemu kako je iskazano. U odnosu na
navod iz vještva da se niz padinu sliva oborinska voda sa dvorišne nastrešnice
pokrivene limenim pokrovom i izljevom iz limenog oluka da nema ništa novog za

7 Pn. 117/20

dodati, a način odvodnje oborinske odvodnje da je prikazan na dostavljenim fotografijama;

- na str. 2. u 10. pasusu navodi da granica posjeda i čestice zemljišta nisu uočljive ni
označene na licu mjesta, vještak iskazuje da su mu tijekom očevida pokazani zidovi
transparentna ograda, ali da isti nije nadležan za utvrđivanje da li je to položeno na
međuzemljišta. Koliko je vidljivo u sudskom spisu na te okolnosti da je izvršeno
vještačenje po vještaku geometru;

- što se tiče ovoga dijela prigovora vezano za stranicu 2 i 11. pasus vještva, vještak
navodi da je u ovom predmetu nebitno da li se radi o instalacijskoj šahti,
instalacijskom prostoru ili instalacijskoj sobi,

- u pogledu prigovora vezano za 13. pasus i prigovor da nije evidentirano
fotografirano niti opisano puknuće trotoara ispod stepeništa za podrum vezano za
uočljivu poprečnu fugu …, navodi da se zaista ne sjeća da mu je ista pokazana, da
da je istu uočio i evidentirao. Naknadnim pregledom fotografija lica mjesta navedenu
pukotinu da nije mogao uočiti, u odnosu na pukotinu koja je nastala na mjestu
oslanjanja metalne konstrukcije na betonski ogradni zid vještak iskazuje da ne može
utvrditi da je ista nastala zbog utonuća ili ulegnuća ogradnog zida, a postojanje takvih
pukotina iz iskustva rečeno da mogu nastati na mjestu dodira i oslanjanja dvaju
različitih konstrukcija metalne i betonske (armirano betonske);

-što se tiče prigovora u pogledu 4. str. izvješća, vještak navodi da se na ovu
primjedbu nema što posebno očitovati, da mu nije poznato kada je saniran navedeni
krater, da vremenski rok saniranja nije bitan u ovom predmetu, a dok je vršena
sanacija u nezaštićeni iskop da su se slijevale oborinske vode po sili gravitacije;
-u pogledu prigovora vezano za str. 5 vještak, vještak navodi da nije utvrdio
konstruktivna oštećenja objekta na pokazanom putu prolaska vode, a utvrđene
pukotine da su samo na malom dijelu objekta po svom izgledu, da se ne mogu
povezati da su konstruktivne pa samim time da ne vidi nikakvu opasnost po stabilitet
objekta;

-u pogledu prigovora vezano za točku 4, vještak navodi da prilikom očevida lica
mjesta nije bilo nikakvog otkopavanja temelja, nikakvog sondiranja, da ne tvrdi da
voda nije prošla ispod objekta, ali iz dosadašnjeg iskustva da može kazati da je
sretna okolnost da je voda našla meki dio terena, kojeg je kao "čep" izbila vani, sebi
našla put i prošla kroz pokos, u protivnom da bi mogle biti nesagledive posljedice;
-da nije pobio navode u točki 5 u odnosu na točku 4 jer da nije ni tvrdio da se štetni
događaj mora dogoditi na istom mjestu, ali iz iskustva i opreza da smatra da ukoliko
dođe do sličnog štetnog događaja na trasi vodovoda, a ne poznavajući sastav terena
pokosa odnosno zasjeka koje je ujedno i temeljno tlo, uslijed izlijevanja vode pod
pritiskom, a nemogućnosti probijanja kroz pokos, da u konkretnom slučaju može doći
do narušavanja stabilnosti temeljnog tla, a samim time i do narušavanja stabiliteta
objekta koji je položen na istom tlu;

-vezano za primjedbu na točku 6 vještak navodi da i dalje ostaje u svemu kako je
iskazano u točci 6 gdje nije moguće razlučiti štetni utjecaj vode iz puknutog
cjevovoda u odnosu na oborinske vode;

-vezano za primjedbu vezano za točku 8 vještva vještak navodi da u cijelosti ostaje
kod navedenog u vještvu, a da je to dano kao njegova preventivna preporuka;
-da i nadalje ostaje u svemu kako je iskazano u točci 9 vještva, a predmetni pokos da
je moguće kvalitetno osigurati i sanirati samo na osnovu geomehaničkih istraživanja i
ispitivanja i geomehaničkog projekta. Osim vizualnog izgleda kako izgleda pokos
gledan od strane B. da se drugo ne bi moglo utvrditi jer na taj način nije

8 Pn. 117/20

moguće sagledati sve potrebne geomehaničke parametre i ulazne podatke za izračun nosivosti tla;

-u pogledu na točku 10 vještak tvrdi da očevidom na licu mjesta nije vidio ulazno
izlazni krater, ali iz dosadašnjeg tijeka postupka, iz dokumentacije iz sudskog spisa,
iz usmenih iskaza tužitelja na očevidu lica mjesta procjenjuje da je voda prošla ispod
objekta na dijelu gdje se nalazi betonsko stepenište na dubini od 2-2,5 metra.

Na posebna pitanja pun. tužitelja sudski vještak navodi da se već očitovao
kako nije otvarana instalacijska šahta, da nije bilo moguće utvrditi mjesto ulaska vode
ispod objekta, a da nije vidljivo ni mjesto izlaska vode iz zemlje. Kako je prije
navedeno voda da je prolazila ispod objekta na dijelu na kojem je položeno betonsko
(armirano betonsko) stepenište. Nadalje, navodi da ne zna kakvog je izgleda pokos
na zapadnoj strani. Na daljnje pitanje sudskom vještaku da odgovori na pitanje da li
ima saznanja odnosno može li pretpostaviti kolika snaga vode bi bila na mjestu
probijanja odnosno izlaska vode na pokos, sudski vještak navodi da vještaku nije
poznat pritisak u cijevi, da se ne može se očitovati o sili koju izaziva puknuće cijevi, i
pritisak vode nakon puknuća. Na daljnje pitanje pun. tužitelja kolika bi snaga vode
odnosno pritisak trebao biti da bi se narušila stabilnost tla, sudski vještak navodi da
bez poznavanja geomehaničkih svojstava temeljnog tla nije moguće odgovoriti na
takvo pitanje. Na pitanje da li je isti put oborinskih voda i put vode iz puknute cijevi,
vještak procjenjuje da nije, ali obzirom na vremensku izvedbu sanacije i otvorene
jame gdje je napravljena instalacijska šahta da ne isključuje mogućnost prodora
oborinske vode i tim putem. Na pitanje što sudski vještak podrazumijeva pod pojmom
erozija tla koji je naveo u svom vještvu, sudski vještak navodi da je to po njemu
mijenjanje strukture nosivog tla, ispiranje zemlje i promjena geomehaničkih svojstava
i karakteristika. Na daljnje pitanje pun. tužitelja da li je u konkretnom slučaju po
sudskom vještaku došlo do erozije tla vezano za puknuće cijevi, vještak iskazuje da
je na mjestu prodora vode i prolaska iste ispod objekta nastala promjena strukture
nosivosti, ispiranja vode, kvašenje i ostali drugi čimbenici iz kojih je vidljivo da je
nastala erozija tla. Na posebno pitanje je li u tom slučaju došlo do slijeganja tla zbog
erozije istog, sudski vještak navodi da to ne mora biti slučaj, da utječe konkretno na
nosivost objekta obzirom da se prodor vode dogodio samo na jednom dijelu, a ne
ispod cijelog objekta. Na daljnje pitanje pun. tužitelja može li protokom vremena doći
do daljnjeg slijeganja tla zbog oborinskih voda vezano za eventualno nastale
promjene u sastavu tla u pogledu štetnog događaja, sudski vještak navodi da ukoliko
nema štetnog utjecaja oborinskih i drugih voda da ne bi trebalo doći do naknadnog
slijeganja tla. Na daljnje pitanje je li zbog erozije tla u konkretnom slučaju došlo do
oštećenja temelja građevine, sudski vještak navodi da temelji nisu otkapani tijekom
očevida lica mjesta, da nisu izvršena nikakva sondiranja, pa obzirom na oblik izgled i
konstruktivnog oštećenja stambeno poslovnog objekta procjenjuje da temelji nisu
oštećeni. Na pitanje pun. tužitelja je li predmetni objekt u stanju u kakvom je sada
opasan za život, zdravlje ljudi i stabilnost samog objekta, sudski vještak navodi da
ukoliko nema nikakvih štetnih utjecaja, da ne prijeti opasnost po stabilitet objekta, a
ukoliko bi bilo štetnih utjecaja od naknadnih puknuća cijevi ili seizmičkih aktivnosti da
postoji potencijalna opasnost po stabilitet objekta. Na posebno pitanje vezano za
procjenu buduće opasnosti za predmetni objekt, sudski vještak navodi da trasa cijevi
ide istočnom stranom objekta, dužinom čitavog objekta i da bi po njemu novo
puknuće cijevi makar i na drugom mjestu te iste cijevi moglo predstavljati opasnost
za objekt i stabilnost istog, iako je sada tlo nepromijenjeno u odnosu nakon štetnog
događaja. Dakle, da ne isključuje mogućnost nastanka štete puknućem cijevi na toj

9 Pn. 117/20

trasi, a da bi po njemu umanjenje opasnosti, a ne i potpuno otklanjanje opasnosti
moglo postići postavljanjem odnosno izmjenom cijevi. Na posebno pitanje u pogledu
ovog navoda predstavljaju li i oborinske vode i povodnji, bujica, a ne puknuće cijevi,
opasnost za stabilnost predmetnog objekta, sudski vještak navodi da predstavljaju.
Na posebno pitanje postoji li uzročno posljedična veza između puknuća cijevi i
stabilnosti objekta odnosno stabilnosti temelja tla, sudski vještak navodi da imajući u
vidu protek vremena od štetnog događaja do danas i nepromijenjeno stanje objekta
procjenjuje da nema.

Prema stavu ovog suda, vještvo sudskog vještaka za graditeljstvo ing. D.
S. je u potpunosti obrazloženo, stručno i logično, kao i usmena dopuna istog
dana na ročištu za glavnu raspravu. Vještak je odgovorio na sve prigovore na
vještvo, uredno i logički obrazložio sve navode iz vještva na koje su postajali
prigovori, te odgovorio na sva postavljena pitanja, opširno i uvjerljivo. Dakle, nije bilo
mjesta izvođenju daljnjih dokaza u ovom postupku, činjenično stanje je u potpunosti
utvrđeno, vještvo i usmena dopuna vještva vještaka S. sud u potpunosti
prihvaća kod presuđenja. Izvođenje daljnjih dokaza bilo bi protivno načelu
ekonomičnosti postupka, stvorilo bi dodatne troškove, a prema stavu ovog suda,
činjenično stanje je u potpunosti utvrđeno, za donošenje meritorne odluke.

Kod okolnosti da je u veljači 2009. godine zaista došlo do puknuća vodovodne
cijevi i izlijevanja velike količine vode, a što je tuženik sam i sanirao, u slučaju da je
tužitelju zaista nastala šteta na nekretnini, valjalo bi primijeniti pravila o odgovornosti
za štetu od opasne stvari (objektivna odgovornost), vezano za odredbe Zakona o
obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO). Međutim, kako tužitelj
nije dokazao u ovom postupku da mu je nastala šteta u predmetnom štetnom
događaju, to je njegov zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. Tužitelj nije, a što navodi
i vještak, odmah nakon događaja, inicirao, samim tim nije ni proveden, postupak
osiguranja dokaza, dakle, nakon nastanka štetnog događaja u noći 20. veljače 2009.
godine, a nije egzaktno poznato ni stanje terena, temelja objekta i samog pokosa
prije štetnog događaja, tako da je svaki eventualni vještak limitiran time kod svog
vještačenja, a što u biti navodi i vještak S.. Tužba je podnesena nakon više
od dvije od događaja, o okolnostima slučaja iskazao je z. z. tužitelja D. U.
B., isti je u svom iskazu naveo da su nakon prijave štetnog događaja sa strane
tuženika sondirali teren i tražili ventil, a nakon istog da nije bilo daljnjih štetnih
događaja odnosno pucanja cijevi i plavljenja područja na kojem se objekt nalazi.
Cijev da je pukla točno na cesti, kao javnoj površini, sve što je tužitelj napravio nakon
štetnog događaja, da su samo sitniji kozmetički zahvati, a da nije vršio nikakve
građevinske zahvate niti na objektu, niti na zemljištu. Pukotine u zemlji odnosno rupe
da je sanirao sam tuženik i da ih danas nema na licu mjesta.

Temeljem svih izvedenih dokaza sud zaključuje da je dana 20. veljače 2009.
godine zaista došlo do puknuća glavne vodovodne cijevi tuženika, na javnoj površini,
u blizini poslovnog objekta tužitelja, time i do izlijevanja velike količine vode,
međutim, ni iz čega ne proizlazi da je zbog ovog tužitelju nastala šteta na objektu ili
neposredno pored objekta, da su temelji objekta potkopani i ugroženi, a sam pokos
pored objekta učinjen nestabilnijim nego što je bio prije događaja. To navodi vještak
za graditeljstvo D. S., tako da nema utvrđene uzročno – posljedične veze
između puknuća vodovodne cijevi i sadašnjeg stanja objekta tužitelja, odnosno

10 Pn. 117/20

eventualnih oštećenja istog, koje je pokazao z.z.tužitelja tijekom očevida. Sam objekt
tužitelja je izveden kvalitetno, po mišljenju sudskog vještaka, međutim, upitan je
položaj odnosno lokacija istog, jer se nalazi pored strme padine odnosno pokosa
prema brodogradilištu, radi se o višemetarskoj denivelaciji terena, u biti - opasnom
dijelu. Taj položaj objekta tužitelja nije izabrao tuženik, niti bilo tko drugi – do samog
tužitelja, objekt je građen bespravno, iako je naknadno legaliziran, ali ne postoji
nikakva studija u pogledu stanja pokosa, opasnosti istog, vezano za sondiranja i
geomehanička istraživanja, koja bi pokazala da je pokos prije štetnog događaja bio u
bezopasnom stanju, i da je tu bilo sigurno raditi objekt, a da sada, nakon predmetnog
događaja, prijeti opasnost, upravo radi predmetnog štetnog događaja. U biti, tužitelj
prvenstveno traži naknadu štete vezano za saniranje oštećenja nastalih eventualnim
potkopavanjem temelja predmetnog poslovnog objekta, sanaciju pokosa i pukotina
na objektu. Sudski vještak D. S. zaista govori o opasnosti koja prijeti od
sličnog štetnog događaja, puknuća vodovodne cijevi, međutim, navodi i iskazuje da
je, da bi se to spriječilo, potrebno otkloniti uzrok potencijalne opasnosti
sprječavanjem mogućnosti nastanka ili izbijanja nekontroliranog dotoka vode,
isključivo radovima na vodovodnoj cijevi, te uličnom odvodu. Dakle, vještak govori o
onome što je potrebno napraviti da do nadiranja vode ne dođe iz cjevovoda tuženika,
to bi bilo otklanjanje potencijalne buduće opasnosti za tužiteljev objekt, tada bi se
radilo o uklanjanju izvora opasnosti od kojega prijeti znatnija šteta njemu ili drugome,
vezano za odredbu čl. 1047. ZOO-a, takav zahtjev tužitelj spram tuženika nije
postavio, vezano za provjeru vodovodnih instalacija, zamjenu eventualno dotrajalih, o
čemu govori vještak u vještvu. Tužitelj navodi da mu je šteta već nastala vezano za
štetnih događaj iz 2009.godine, a ista da se manifestira u potkopavanju temelja
poslovnog objekta i zaštitnog nasipa prema brodogradilištu - škveru, te sitnim
pukotinama na objektu. Tu i takvu štetu, situaciju potkopanih temelja, poremećene
statike tužiteljevog objekta, samog pokosa odnosno nasipa prema Š., vještak
S. nije utvrdio, tužitelj tako nešto nije ni dokazao, kao što nije dokazana ni
uzročno-posljedična veza između oštećenja na objektu predočenih na očevidu od
strane z.z. tužitelja (pukotine na uglu zidne keramičke pločice zalijepljene na
zapadnom zidu suterena i pukotina na spoju metalne konstrukcije prizemlja i
središnjeg dijela sjevernog betonskog ogradnog zida – fotografije 3 i 4 na str. 3
vještva vještaka S.) i predmetnog događaja izlijevanja vode odnosno pucanja
tuženikove cijevi. Da je predmetni štetni događaj prouzročio nestabilnost pokosa
odnosno strme padine, poremećaj statike predmetnog objekta, da tako nešto postoji i
da je to tužitelj dokazao, a da je u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim
događajem, tužitelj bi imao pravo, mogao bi tražiti da tuženik obavi radove na sanaciji
temelja i sanaciji/učvršćenju pokosa, ovako, tužitelj nema pravo postaviti zahtjev za
naknadu štete temeljem nepotpunog troškovnika dobivenog od trgovačkog društva
po svom izboru, sadržaj i manjkavost te ponude obrazložio je i sam vještak
S.. Da je vještak pronašao oštećenja na objektu tužitelja, temeljima objekta i
samom pokosu, vezano za štetni događaj, koji su nastali kao posljedica istog, sud bi
tražio od vještaka da navede i vještači sve potrebne radove i zahvate za sanaciju, sa
cijenama tih radova, kvalitetno obrazloženo vještvo po pitanju visine štete. Ovako
štete vezano za predmetni događaj nema, na objektu tužitelja, isti ne traži otklanjanje
opasnosti u pogledu vodovodnih instalacija, saniranjem istih, događaj se nije niti
ponovio što znači da su adekvatno instalacije sanirane 2009. godine, pa je zahtjev
tužitelja u cijelosti neosnovan.

11 Pn. 117/20

Za navesti je da na sigurnost pokosa treba paziti osoba na čijem se zemljištu
nalazi/jedinica lokalne samouprave, nikakva sanacija ne može biti napravljena o
trošku tuženika, ako nije dokazano, a ovdje nije dokazano, da je došlo do
nestabilnosti pokosa radi događaja pucanja cijevi iz 2009. godine. Za vodovodne
instalacije, ispravnost istih, odgovara tuženik, tužitelj je takav zahtjev mogao postaviti
spram tuženika, dakle, da se utvrdi stanje vodovodnih instalacija koje imaju direktne
ili indirektne veze sa njegovim objektom, te ukoliko se utvrdi da iste nakon 20. veljače

2009. godine od strane tuženika nisu adekvatno sanirane odnosno učinjene potpuno
bezopasnima, zahtjev da se to točno i precizno napravi, dakle, da se otkloni ta
opasnost od eventualnog budućeg pucanja vodovodne cijevi ili sličnog štetnog
događaja. Takav zahtjev tužitelj spram tuženika nije postavio, nakon 20. veljače

2009. godine nije došlo do sličnog događaja, pa je očito vodovodna instalacija do
danas u ispravnom stanju. S druge strane, kako nije utvrđeno da je prodorom vode u
veljači 2009.godine, tužitelju nastupila šteta, promjenom stanja objekta na gore,
vezano za širu sliku (sagledavajući i stanje pokosa), i da je stanje sada takvo da je
zbog toga objekt u opasnosti, to sud nije mogao naložiti tuženiku da tužitelju naknadi
štetu, jer takvu štetu tužitelj nije dokazao. Sam štetni događaj nije dokazano ugrozio
objekt, odnosno, nakon nastanka istog nije se pogoršalo stanje objekta, a da takvo
nije bilo i prije istog, niti je poremetio pokos na način da isti sada predstavlja
opasnost za tužiteljev objekt, više nego što je bilo prije predmetnog događaja.
Tuženik vezano za stanje stvari u ovom slučaju, zaista nije dužan, o svom trošku,
napraviti pokos potpuno sigurnim, jer tuženik sa tim i takvim pokosom nema ništa,
ukoliko stanje istog nije pogoršano nakon pucanja cijevi iz 2009. godine, položaj
objekta je sam po sebi upitan, ovaj položaj birao je tužitelj, a kako sam objekt nije
nakon štetnog događaja ugrožen u većoj mjeri nego što je bio prije štetnog događaja,
vezano za pokos, to je zahtjev neosnovan. Dakle, na objektu nema oštećenja koja su
u vezi sa štetnim događajem, a nema narušenosti statike objekta vezano za štetni
događaj, pa je valjalo odlučiti kao u izreci presude.

Osnovano tuženik ističe da je tužitelj izabrao rizičnu lokaciju, gradio
bespravno, nije proveo prije toga geomehanička istraživanja zemljišta u pogledu
lokacije objekta u odnosu na pokos, vezano za stanje zemljišta, pa da mu tuženik u
pogledu takve gradnje ne može odgovarati za bilo kakvu štetu, odnosno platiti
tužitelju bilo kakav iznos za učvršćenje građevine tužitelja izvođenjem radova na
pokosu. Ovaj sud drži da bi tuženik odgovarao tužitelju za štetu iz predmetnog
štetnog događaja, da je tužitelj dokazao da mu je šteta nastala ili da će izvjesno
nastati, baš zbog ovog štetnog događaja i konkretno u odnosu samo na ovaj
događaj, a što tužitelj nije dokazao. U dokazne svrhe sud ne koristi privatno
naručena vještva, jer sudskog vještaka kojem se povjerava zadatak vještačenja
određuje sud u postupku, tako je i napravljeno, određeni sudski vještak Smodlaka u
cijelosti je obavio zadatak vještačenja, njegovo vještvo sa usmenom dopunom je
stručno, logično i uvjerljivo.

Radi svega navedenog zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan, odlučiti kao u izreci ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155.
Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), tuženiku i umješaču

12 Pn. 117/20

tuženika obistinjen je samo trošak potreban za vođenje postupka, s obzirom na
v.p.s., potrebne radnje zastupanja u postupku i sve okolnosti slučaja. Obistinjeni
trošak tuženiku odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu kao jedino potrebnog
obrazloženog podneska u iznosu od 9.840,00 kn; zastupanja na 5 ročišta u iznosu od
po 9.840,00 kn po pojedinom ročištu (17. svibnja 2012. godine, 5. prosinca 2014.
godine, 20. listopada 2016. godine, 12. svibnja 2017. godine i 23. siječnja 2018.
godine); pristupa na 4 ročišta za glavnu raspravu na kojima se nije posebno
raspravljalo u iznosu od po 2.460,00 kn (25% - 15. studenog 2012. godine, 18.
prosinca 2013. godine, 20. svibnja 2015. godine i 25. siječnja 2017. godine);
zastupanja na ročištima održanim dana 9. rujna 2020. godine, 24. veljače 2021.
godine i 22. rujna 2021. godine u iznosu od po 9.840,00 kn; 25% PDV-a u iznosu od

24.600,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 123.000,00, koliko je na ime
naknade parničnog troška tužitelj obvezan isplatiti tuženiku. Daljnji trošak tuženiku
nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka, kao ni trošak sastava žalbe
protiv odluke i pristojbe žalbe, jer ovaj trošak nije bio potreban, ranija presuda ukinuta
je po žalbi tužitelja protiv presude. Trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu
tuženik nije ni imao jer obveza pristojbe odgovora na tužbu nastupa pravomoćnim
okončanjem postupka, razmjerno uspjehu stranaka u sporu.

Obistinjeni trošak umješaču na strani tuženika odnosi se samo na trošak
sastava jednog obrazloženog podneska u iznosu od 9.840,00 kn (jer je to jedino bilo
potrebno za vođenje postupka vezano za umješača na strani tuženika); 25% PDV-a
u iznosu od 2.460,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 12.300,00 kn, koliko je
na ime naknade parničnog troška tužitelj obvezan isplatiti umješaču na strani
tuženika. Preostali trošak ni tuženiku ni umješaču na strani tuženika nije priznat, jer
nije bio potreban za vođenje postupka, vezano za sve okolnosti slučaja. Umješač na
strani tuženika dao je opsežan i obrazložen odgovor na tužbu, niti jednom radnjom
zastupanja nije posebno pomogao niti trebao pomoći tuženiku koji je u postupku
imao kvalitetno zastupanje po punomoćniku. Dakle, sve osim odgovora umješača na
tužbu sa PDV-om, umješaču nije trebalo priznati vezano za trošak zastupanja, jer ti,
preostali zatraženi troškovi nisu bili potrebni za vođenje postupka, pa niti za uspjeh
tuženika u postupku.

U Splitu, 14. siječnja 2022. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti
žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

13 Pn. 117/20

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja 2. Pun. tuženika

3. Pun. umješača na strani tuženika