Poslovni broj 40 P-1822/2019-30

 

 

 

 

 

 

                    Poslovni broj 40 P-1822/2019-30
                                                              

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E               

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

              Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A.S. iz P., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B.J., odvjetnik u P., protiv tuženica 1. D.S. iz P., trenutno u Dom u M., OIB: …, koju zastupa posebna skrbnica M.F. odvjetnica u P. i 2. H.S. iz P., OIB: …, radi utvrđenja i izdvajanja iz ostavine bračne stečevine, nakon glavne rasprave zaključene 2. prosinca 2021. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i posebne skrbnice prvotuženice D.S., te u odsutnosti uredno pozvane drugotuženice H.S., 14. siječnja 2022. objavio i

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I Utvrđuje se da nekretnina označena kao 11. suvlasnički dio: 1/102 etažno vlasništvo (E-11), kč.br. 4326/ZGR zgrada, dvorište i kč.br. 4484/ZGR zgrada, P., upisane u zk.ul. 16767 k.o. P., s kojim je povezano vlasništvo na stanu br. 7 na IV. katu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika, dvije lođe, ukupne površine 85,97 m2, predstavlja zajedničku imovinu i bračnu stečevinu tužiteljice A.S., P, OIB … i pok. M.S. (od S.), P., OIB …, rođenog … umrlog ..., svakog u ½ dijela.

 

II Ovlašćuje se tužiteljica da temeljem ove presude, po pravomoćnosti iste, ishodi upis prava vlasništva na ½ dijela nekretnine opisane i označene u toč. I izreke presude na svoje ime i u svoju korist.

 

III Utvrđuje se da pokretnine i prava:

 

- novčana sredstva kod O. banke d.d. na računu IBAN: HR…,

- novčana sredstva kod O. banke d.d. na računu IBAN: HR…,

- oročena novčana sredstva kod O. banke d.d. na računu br. …

- oročena novčana sredstva kod O. banke d.d. na računu br. …,

- novčano potraživanje prema zavodu, Područna služba u P., na ime neisplaćene mirovine, u neutvrđenom iznosu, JMBG …,

- prava iz presude Republike Srbije, Prvi osnovni sud u Beogradu, poslovni broj 52 II 5745/14 od 16.5.2017. koja je postala pravomoćna 14.6.2017.,

- prava iz ugovora o vansudskom poravnanju zaključenog sa fondom Filijala B. od 8.12.2015., broj 105037-0/1,

 

predstavljaju zajedničku imovinu i bračnu stečevinu tužiteljice A.S., P., OIB … i pok. M.S. (od S.), P., OIB …, rođenog ..., umrlog ..., svakog u ½ dijela, pa 1/2 navedene imovine ne ulazi u ostavinu iza pok. M.S.

 

IV Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica zahtijeva utvrđenje da pokretnine i prava detaljno naznačena u toč. III izreke presude ne ulaze u ostavinu iza pok. M.S., u preostaloj ½ dijela.

 

 

r i j e š i o  j e

 

              I Odbacuje se tužba u dijelu u kojem tužiteljica zahtijeva utvrđenje da

 

- pravo na isplatu devizne štednje u iznosu od 21.912,00 EUR-a, sukladno rješenju ministarstva, br. 401-15/2017-001 od 23.12.2019.,

 

predstavlja zajedničku imovinu i bračnu stečevinu tužiteljice A.S., P., OIB … i pok. M.S. (od S.), P., OIB …, rođenog ..., umrlog … svakog u ½ dijela, te da navedena imovina ne ulazi u ostavinu iza pok. M.S.

 

              II Nalaže se tuženicama D.S., OIB …, i H.S., OIB …, da tužiteljici A.S., OIB …, naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 6.875,00 kuna, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu, u iznosu od 5.625,00 kuna, odbija zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

 

III Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 12.600,00 kuna, kao neosnovan.             

 

 

Obrazloženje           

 

1. Tužiteljica u tužbi i dopuni tužbe navodi da je rješenjem ovoga suda, u ostavinskom postupku iza pok. M.S., rođenog ..., a umrlog ... bez izjave posljednje volje, upućena na pokretanje parnice radi utvrđenja i izdvajanja iz ostavine bračne stečevine. Ističe da je u ostavinskom postupku pred javnim bilježnikom utvrđeno da ostavinu čine nekretnine, pokretnine i prava detaljno naznačena u izreci. Navodi da ½ cjelokupne ostavinske imovine predstavlja bračnu stečevinu nje i ostavitelja ostvarenu u njihovom skladnom braku koji je trajao od …. do ostaviteljeve smrti …. U tom braku rođene su dvije kćeri, i to ... prvotuženica D.S. te ... drugotuženica H.S. Ostavitelj je bio vojno djelatna osoba, često na službi i odsutan, tako da je tužiteljica skrbila o djeci i kućanstvu, a pored toga je bila zaposlena i ostvarivala redovna primanja tijekom dvadesetogodišnjeg radnog staža u U. i A. Ona i ostavitelj su zajednički priređivali, vodili financije i štedjeli, o čemu svjedoče i potvrde o deviznim sredstvima na računu J. ostvarene još prije 1991., odnosno prije zaključenja ugovora o kupnji stana. Ugovor o kupnji stana sklopljen je na ime pok. M.S. iz razloga što je on bio nositelj ugovora o stanarskom pravu. Supružnici su zajedno ulagali u opremanje i održavanje stana, a otkupili su ga tek 2001., jer je ostavitelj kao pripadnik bivše JNA 1992. morao napustiti P. te je bio bez ikakvih primanja, za koje vrijeme ga je uzdržavala tužiteljica. Stan je otkupljen 2001. obročno na rok od 26 godina. Do podnošenja tuže je otplaćeno 216 mjesečnih obroka od 348,96 kuna, koje je tužiteljica plaćala i dalje uredno otplaćuje, dok tuženice nemaju prihoda niti su sudjelovale u otplaćivanju stana nakon smrti ostavitelja. U konkretnom slučaju se, glede utvrđivanja bračne stečevine, primjenjuju odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima, a kako je imovina naznačena u tužbi stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice te kako su supružnici podjednako privređivali i doprinosili u ostvarivanju prihoda i plaćanju troškova, njihovi udjeli u stvaranju bračne stečevine su podjednaki, pa je nesporno da tužiteljici pripada ½ imovne po osnovi bračne stečevine. To je pravo tužiteljici osporavao Centar za socijalnu skrb u P. s ciljem zaštite prava prvotuženice D.S. koja boluje od shizofrenije te je duže vrijeme smještena u domu u M., jer se tužiteljica i njen suprug zbog podmakle životne dobi nisu mogli o njoj adekvatno brinuti, iako su je redovno posjećivali, donosili joj potrepštine te komunicirali s djelatnicima centra, što tužiteljica čini i danas. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir da je tužiteljica u stjecanju bračne stečevine sudjelovala ravnopravno, da je dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva, da redovito otplaćuje obroke za stan, da živi u zajedničkom kućanstvu s drugotuženicom H.S., koju uzdržava jer je bez primanja i zaposlenja, da redovito obilazi prvotuženicu D.S. i skrbi o njenim potrebama, predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev naznačen u izreci presude, a koji je tužiteljica konačno uredila podneskom od 29. siječnja 2021. i dodatno ispravila na pripremnom ročištu 8. travnja 2021.

 

2. Rješenjem Centra za socijalnu skrb P. Klasa: UP/I-552/02/20-08/18 od 9. ožujka 2020. (list 55-56 spisa), ispravljenim rješenjem Klasa: UP/I-552/02/20-08/18 od 19. ožujka 2020. (list 47-48 spisa) prvotuženici D.S., kao osobi djelomično lišenoj poslovne sposobnosti, imenovan je poseban skrbnik u osobi M.F., odvjetnice u P., s ciljem zaštite njenih interesa i prava, s obzirom da u aktualnom parničnom postupku postoji sukob interesa između prvotuženice D.S. i njene skrbnice, a ovdje tužiteljice A.S. (čl. 241. st. 1. toč. 3. Obiteljskog zakona - "Narodne novine" broj 103/15 i 98/19).

 

3. U odgovoru na tužbu i dopunu tužbe posebna skrbnica prvotuženice D.S. je u njeno ime osporila tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi da se u ostavinskom postupku iza pok. ostavitelja M.S., ovdje tužiteljica (a majka tuženica) valjanom nasljedničkom izjavom danom na zapisnik 22. ožujka 2018. odrekla potraživanja ½ dijela ostavine na ime bračne stečevine te se prihvatila svog zakonskog nasljednog dijela. Na temelju odredbe čl. 135. Zakona o nasljeđivanju izjava o odricanju ili prihvaćanju nasljedstva je neopoziva i može se pobijati samo zbog mana volje. S obzirom da se tužiteljica na raspravi održanoj 22. ožujka 2018. prihvatila svog zakonskog nasljednog dijela, ona ne može naknadno takvu izjavu pobijati, a što je učinila. Tužiteljica se svjesno odrekla svog prava na potraživanje ½ dijela ostavine na ime bračne stečevine te se svjesno i voljno prihvatila nasljedstva koje joj pripada na temelju zakona, a u tužbi nije navela nikakve činjenice ni dokaze na temelju kojih bi imala mogućnost pobijati svoju nasljedničku izjavu. Nadalje, tužiteljica se 26. kolovoza 2018. (nakon davanja nasljedničke izjave) obratila Centru za socijalnu skrb P., zahtijevajući svoju bračnu stečevinu glede ½ dijela ostavine, a koji zahtjev je centar odbio, jer nije u skladu s odredbama Zakona o nasljeđivanju, niti je u interesu prvotuženice kao njihove štićenice. Opreza radi, osporava navode tužiteljice da imovina obuhvaćena tužbom predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i pok. ostavitelja M.S., ističući da ti navodi nisu potkrijepljeni odgovarajućim dokazima. Ujedno ističe prigovor prekluzije prava tužiteljice na odvajanje ½ dijela ostavine na ime bračne stečevine na temelju čl. 140. Zakona o nasljeđivanju, zbog proteka roka od tri mjeseca od otvaranja nasljedstva. Uzimajući u obzir da je tužiteljica tijekom ostavinskog postupka dala valjanu nasljedničku izjavu kojom se prihvatila nasljedstva temeljem zakona te da takvu izjavu nije nikada pravovaljano opozvala, prvotuženica smatra da je tužba bespredmetna i neosnovana, slijedom čega predlaže njeno odbacivanje, a podredno odbijanje tužbenog zahtjeva, sve uz naknadu parničnog troška. 

 

4. Drugotuženica H.S. je u odgovoru na tužbu i dopunu tužbe u cijelosti priznala tužbu i tužbeni zahtjev, priznajući da ½ ostavinske imovine pripada tužiteljici po osnovi bračne stečevine i da, stoga, ne ulazi u ostavinu, te predlažući da se preostala ½ ostavinske imovine rasporedi tužiteljici i tuženicama kao zakonskim naljednicama.

 

4.1.Unatoč priznanju tužbenog zahtjeva, sud nije u odnosu na drugotuženicu H.S. donio presudu na temelju priznanja (čl. 331. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP). Naime, u sporu radi utvrđenja i izdvajanja iz ostavine s osnova bračne stečevine tuženice kao zakonske nasljednice ostavitelja imaju položaj jedinstvenih (ujedno i nužnih) suparničara, a u takvom sporu suparničari se smatraju kao jedna parnična stranka (čl. 201. ZPP). Pritom, u situaciji poput predmetne, kad jedan od suparničara prizna tužbeni zahtjev, a drugi ga osporava, priznanje tužbenog zahtjeva ne može se odnositi na suparničara koji je osporio tužbeni zahtjev, pa se tada ne može donijeti presuda na temelju priznanja, jer bi donošenje takve presude bilo u suprotnosti s odredbom čl. 201. ZPP prema kojoj se u slučaju jedinstvenog suparničarstva spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 608/2012). Jedinstveni suparničari mogu samo zajednički priznati tužbeni zahtjev, odnosno ne mogu samostalno priznati tužbeni zahtjev, a priznanje ne djeluje ni prema onome koji je dao tu izjavu. U koliziji priznanja i osporavanja tužbenog zahtjeva uzima se da je zahtjev osporen od strane svih jedinstvenih suparničara, pa je unatoč priznanju tužbenog zahtjeva od strane drugotuženice, valjalo provesti dokazni postupak, uzimajući u obzir sve navode i prigovore prvotuženice.

 

5. U tijeku postupka pročitani su rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj O-3015/17 od 26. ožujka 2019., potvrde banaka od 13. veljače 2019., Ugovor o korištenju stana od 23. ožujka 1970., Ugovor o kupoprodaji stana od 21. svibnja 2001., zemljišnoknjižni izvadak, dopis upućen Centru za socijalnu skrb P. od 25. listopada 2019., dokumentacija na listovima 21 - 43 spisa, rješenja Centra za socijalnu skrb P. od 19. ožujka 2020. (list 47 spisa), 24. rujna 2018. (list 53 spisa) i 9. ožujka 2020. (list 55 spisa), vjenčani list tužiteljice i pokojnog M.S., smrtni list pok. M.S., rodni listovi tuženica, rješenje Republičkog fonda mirovinskog invalidskog osiguranja od 13. veljače 1992. te rješenje Centra za socijalnu skrb P. od 9. srpnja 2019. Proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice te je izvršen uvid u ostavinski spis poslovi broj O-3015/17 iz pok. M.S..

 

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da nekretnine, pokretnine i prava (kako su detaljno naznačeni u izreci presude i rješenja) predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice A.S. i pokojnog ostavitelja M.S., svakog ½ dijela, te da navedena imovina ne ulazi u ostavinu.

 

8. Pritom, među strankama nisu sporne odlučne činjenice, i to:

 

- da su tužiteljica i tuženice zakonske nasljednice pokojnog M.S., rođenog ..., a umrlog ..., uz napomenu da je tužiteljica supruga pokojnog ostavitelja, a tuženice njegove kćerke (ujedno i kćerke tužiteljice);

- da je provođenje ostavinskog postupka iza pok. M.S. povjereno javnoj bilježnici S.O.S., kao povjerenici suda;

- da je u tijeku ostavinskog postupka utvrđeno da se ostavinska imovina sastoji od nekretnine – obiteljskog stana te pokretnina i prava detaljno naznačenih u izreci presude i rješenja;

- da su tužiteljica i pokojni M.S. bili u braku od … pa sve do smrti ostavitelja ..., u kojem braku su rođena i njihova zajednička djeca, ovdje tuženice, i to D.S. ... te H.S. ....; 

- da je prvotuženica D.S. osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti, na način da je sposobna poduzimati sve pravne radnje, osim samostalno raspolagati imovinom (nekretninama i pokretninama), novčanim iznosima većim od 100,00 kuna, kreditno se zadužiti, jamčiti i samostalno pokretati pravne radnje kod javnih tijela i tijela s javnim ovlastima te samostalno se zastupati pred upravnim i pravosudnim tijelima (rješenje Centra za socijalnu skrb P. od 9. srpnja 2019. – list 81 spisa);

- da je skrbnicom D.S. imenovana njena majka, a ovdje tužiteljica A.S., dok joj je u ostavinskom postupku imenovan poseban skrbnik u osobi A.B., djelatnice Centra za socijalnu skrb P., radi davanja nasljedničke izjave;

- da se posebna skrbnica prvotuženice D.S. na ostavinskoj raspravi 16. veljače 2018. u njeno ime i za njen račun prihvatila nasljedstva koje joj pripada po zakonu;

- da nasljednica H.S., ovdje drugotuženica, nije dala nasljedničku izjavu, slijedom čega se smatra da se prihvatila nasljedstva koje joj pripada na temelju zakona;

- da iz raspravnog zapisnika poslovni broj: O-3015/2017 od 22. ožujka 2018. proizlazi da je tužiteljica A.S. navedenog dana pristupila u javnobilježnički ured radi davanja nasljedničke izjave, da ju je javna bilježnica upoznala s dotadašnjim tijekom ostavinskog postupka, nakon čega je tužiteljica izjavila da se prihvaća nasljedstva koje joj pripada na temelju zakona, ujedno navodeći da ne potražuje svoj dio po osnovi bračne stečevine;

- da je tužiteljica nakon davanja nasljedničke izjave podneskom od 26. ožujka 2018. izjavila da potražuje ½ ostavinske imovne s osnova bračne stečevine (list 50 ostavinskog spisa poslovni broj: O-3015/2017);

- da je nasljednica H.S., ovdje drugotuženica, u podnesku zaprimljenom u javnobilježničkom uredu 25. travnja 2018. izjavila da „prihvaća odluku A.S. da potražuje bračnu stečevinu ostvarenu u braku s pok. M.S.“ (list 52 ostavinskog spisa poslovni broj: O-3015/2017);

- da je Centar za socijalnu skrb P. rješenjem Klasa: UP/I-552-02/18-15/53 od 24. rujna 2018. odbio zahtjev A.S. za priznanjem bračne stečevine iza pok. M.S., s obrazloženjem da je takav zahtjev protivan odredbi čl. 135. st. 2. Zakona o nasljeđivanju te da bi priznaje takvog neutemeljenog zahtjeva bilo protivno interesima njihove štićenice D.S. (list 62 ostavinskog spisa poslovni broj: O-3015/2017);

- da su u ostavinskom postupku iza pokojnog M.S. donijeta dva djelomična rješenja o nasljeđivanju, kojima je raspoređena nesporna ostavinska imovina, i to:

(1) djelomično rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-3015/17 od 22. veljače 2019., kojim je utvrđeno da se nesporna ostavina iza pokojnog M.S. sastoji od pokretnine – osobnog automobila marke F. 55, reg. oznaka …, te je njegovom nasljednicom, na temelju zakona i sporazuma, proglašena ovdje tužiteljica A.S., te

(2) djelomično rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-3015/17 od 19. srpnja 2021., kojim je utvrđeno da se nesporna ostavina iza pokojnog M.S. sastoji od prava – devizne štednje na temelju štednog uloga 13-80-15457 i 12-80-64407-2 kod J. d.d. B., u stečaju, u iznosu od 21.912,00 eura, te su njegovim nasljednicama na toj ostavinskoj imovini proglašene A.S. supruga ostavitelja, u 4/6 dijela, te H. i D.S., kćerke ostavitelja, svaka u 1/6 dijela, uz napomenu da su se nasljednice prihvatile nasljedstva koje im pripada na temelju zakona, a ujedno su D. i H.S. (ovdje tuženice) učinile nespornim da nasljednici A.S. (ovdje tužiteljici) pripada pravo na ½ dijela te ostavine po osnovi bračne stečevine;

- da je ovosudnim rješenjem poslovni broj O-3015/17 od 26. rujna 2019. prekinut ostavinski postupak iza pokojnog M.S. te je nasljednica A.S. upućena da u roku od 30 dana pokrene parnicu protiv sunasljednica D.S. i H.S., radi utvrđenja i izdvajanja iz ostavine bračne stečevine.

 

8.1. Nadalje, iako je prvotuženica D.S. prethodno osporavala da ½ ostavinske imovine pripada tužiteljici po osnovi bračne stečevine, u tijeku postupka je, na izričit upis suda, istaknula kako nije sporno da sva imovina obuhvaćena tužbom predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i pokojnog ostavitelja M.S., odnosno da je riječ o imovini stečenoj radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao i da suvlasnički udio tužiteljice u bračnoj stečevini iznosi ½. Kao što je već navedeno, drugotuženica H.S. je te navode priznala još u odgovoru na tužbu.

 

9. Međutim, prvotuženica smatra da tužiteljica ne može ostvariti traženu pravnu zaštitu te s uspjehom zahtijevati utvrđenje i izdvajanje iz ostavine po osnovi bračne stečevine, odnosno da je prekludirana u svome pravu, jer je u neopozivoj nasljedničkoj izjavi danoj na zapisnik od 22. ožujka 2018. (list 43 ostavinskog spisa poslovni broj O-3015/17) istaknula da ne potražuje svoj dio po osnovi bračne stečevine. Osim toga, smatra da su istekli rokovi za podnošenje tužbe te da je nastupila zastara predmetne tražbine, sve pozivom na odredbe čl. 135., čl. 138. i čl. 140. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15, dalje: ZN). Upravo u smislu citiranih zakonskih odredbi valjalo je ispitati osnovanost tužbenog zahtjeva.

 

10. Na okolnost navoda iz tužbe i odgovora na tužbu, a napose radi utvrđenja okolnosti oko davanja nasljedničke izjave, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice. U svom iskazu tužiteljica je navela da su ona i njen pokojni suprug bili u skladnom braku 57 godina (sve do njegove smrti) te da je u tom braku rođeno dvoje djece - ovdje tuženice D. i H.S.. D.S. je zbog psihičkih problema negdje od 2000. smještena u dom u M., a tužiteljica i njen suprug su je do njegove smrti redovno posjećivali i za nju se brinuli. U posljednje vrijeme tužiteljica nije bila u posjeti svojoj kćerki jer to zbog pandemije nije bilo dozvoljeno, a prije pandemije ju je redovno posjećivala. Svu imovinu koju imaju supružnici su stekli za vrijeme braka. Pokojni M.S. bio je vojno lice u službi JNA te je često bio službeno odsutan i više je zarađivao od tužiteljice, ali ja i ona 20 godina radila u U. i A., a zbog njegovog odsustva isključivo ja ona brinula o djeci. Poziv za ostavinsku raspravu dobila je u zadnji tren pa se nije mogla organizirati da pravovremeno stigne na raspravu 22. ožujka 2018. Kada joj je predočen zapisnik s rasprave, navela je da tada nije obraćala pažnju na riječ "stečevina", nije joj to bilo jasno jer je njen materinji jezik talijanski, na tom se jeziku školovala i pretežno ga koristi i danas. Ne sjeća se da ju je javna bilježnica upozorila na neopozivost nasljedničke izjave, odnosno čini joj se da ju nije upozorila. Nakon što je sastavljen zapisnik na ostavinskoj raspravi, potražila je pravnu pomoć i savjetovala se s odvjetnikom, a nakon što ju je on upoznao s njenim pravima, postavila je zahtjev za izdvajanje ostavine po osnovi bračne stečevine.

 

10.1. Sud je iskaz tužiteljice ocijenio istinitim u cijelosti, s obzirom da sukladan ostalim dokazima provedenim u tijeku postupka, a ni prvotuženica nije prigovorila istinitosti i vjerodostojnosti toga iskaza.

 

11. Tuženica D.S. neosnovano smatra da tužiteljica nije ovlaštena u ovom postupku zahtijevati izdvajanje iz ostavine po osnovi bračne stečevine, s obzirom na okolnost da je prilikom davanja nasljedničke izjave istaknula da ne potražuje svoj dio po osnovi bračne stečevine (list 43 ostavinskog spisa poslovni broj O-3015/17). Naime, tuženica smatra da je takva nasljednička izjava neopoziva te da tužiteljica, koja se prihvatila nasljedstva na temelju zakona, nastavno nije ovlaštena postavljati dodatne zahtjeve niti na opisani način osporavati sastav ostavine.

 

11.1. Odredbom čl. 220. st. 1. do 3. ZN propisano je da je svatko ovlašten, ali nitko nije dužan dati nasljedničku izjavu. Za osobu koja nije dala izjavu o odricanju od nasljedstva smatra se da želi biti nasljednikom. Osoba koja je valjano dala izjavu da prihvaća nasljedstvo, ne može ga se više odreći.

 

11.2. Nadalje, odredbom čl. 135. ZN propisano je da se izjava o odricanju od nasljedstva ili o prihvatu nasljedstva ne može opozvati. Nasljednik može takvu izjavu pobijati po općim pravilima o pobijanju pravnih poslova zbog mana volje.

 

11.3. Nasljednička izjava je izjava o tome prihvaća li se nasljednik nasljedstva ili se istog odriče, odnosno ustupa li svoj nasljednički dio nekom o sunasljednika. Samo navedeno predstavlja sadržaj nasljedničke izjave i samo je taj dio neopoziv.

 

11.4. Dakle, točno je da se izjava o prihvatu ili odricanju nasljedstva ne može opozvati, ali u konkretnom slučaju nasljednica A.S. nije opozvala danu nasljedničku izjavu, jer je i u danoj nasljedničkoj izjavi, a i u kasnijim očitovanjima u tijeku postupka, izjavila da se prihvaća nasljedstva koje joj pripada na temelju zakona. Tužiteljica je tijekom ostavinskog postupka, doduše, opozvala svoj navod da ne potražuje dio koji joj pripada po osnovi bračne stečevine, te je, navodeći da ½ ostavinske imovine predstavlja njenu bračnu stečevinu, postavila zahtjev za izdvajanje iz ostavine po osnovi bračne stečevine. Međutim, u tom dijelu njenih navoda ne radi se o nasljedničkoj izjavi (odnosno izjavi o prihvatu ili odricanju od nasljedstva), već o zahtjevu za izdvajanje dijela imovine iz ostavine po osnovi bračne stečevine, a takav zahtjev se može postaviti do okončanja ostavinskog postupka, dok je izjavu o odricanju od toga prava (što bi eventualno predstavljao tužiteljičin prvotni navod da "ne potražuje svoj dio po osnovi bračne stečevine") moguće opozvati do donošenja odluke (čl. 331.a st. 5. ZPP u vezi s čl. 175. st. 2. ZN).

 

11.5. Slijedom navedenog, bespredmetno je pozivanje prvotuženice D.S. na odredbu čl. 135. ZN, jer u konkretnom slučaju tužiteljica nije opozvala svoju nasljedničku izjavu.

 

12. Prvotuženica se pogrešno poziva i na odredbu čl. 140. ZN navodeći da je tužiteljica svoj zahtjev trebala postaviti u roku od 3 mjeseca od otvaranja nasljedstva.

 

12.1. Naime, odredbom čl. 140. ZN propisano je da ostaviteljevi vjerovnici mogu zahtijevati u roku od tri mjeseca od otvaranja nasljedstva da se ostavina odvoji od imovine nasljednika, ako učine vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da bez odvajanja ne bi mogli namiriti svoju tražbinu. Citiranom zakonskom odredbom dano je pravo vjerovnicima ostavitelja zahtijevati da se ostavina izdvoji od imovine nasljednika, a to s ciljem da se vjerovnicima ostavitelja omogući naplate njihove tražbine iz sredstva ostavine (čl. 140. st. 3. ZN), prije naplate nasljednikovih vjerovnika te uz onemogućavanje nasljednika u raspolaganju stvarima i pravima ostavine sve dok potraživanje ostaviteljevih vjerovnika ne bude u cijelosti podmireno ili osigurano (čl. 140. st. 2. ZN).

 

12.2. Kako u konkretnom slučaju nije riječ o postupku u kojem su ostaviteljevi vjerovnici zatražili odvajanje ostavine od imovine nasljednika, već o sporu među zakonskim nasljednicima o sastavu ostavine, citirana zakonska odredba nije primjenjiva u ovom slučaju niti se tromjesečni rok od otvaranja nasljedstva odnosi na zahtjev tužiteljice istaknut u ostavinskom postupku.

 

13. Nije osnovan ni prigovor zastare istaknut po prvotuženici D.S. pozivom na odredbu čl. 138. ZN. Prema čl. 138. ZN pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja prema poštenom posjedniku koji također tvrdi da na nju ima pravo kao nasljednik zastarijeva za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviteljeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke. Prema nepoštenu posjedniku ovo pravo zastarijeva za dvadeset godina.

 

13.1. Odredba o zastari prava zahtijevati ostavinu primjenjuje se između osoba koje se spore o pravu nasljedstva, kad jedan nasljednik zahtjeva predaju stvari ostavine od drugog nasljednika koji te stvari drži temeljem svog nasljednog prava, a što ovdje nije slučaj. Tužiteljica u tužbi ne zahtijeva ostavinu od njezina držatelja (poštenog ili nepoštenog posjednika), pa nema mjesta primjeni odredbe čl. 138. ZN. Predmetni parnični postupak vodi se povodom tužbe bračnog druga ostavitelja koji zahtjeva izdvajanje iz ostavine imovine stečene radom za vrijeme trajanja braka, a ta imovina nije ostavinska imovina (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Gž-3342/73 od 16. listopada 1974.). Slijedom navedenog, prigovor zastare nije osnovan.

 

14. Nakon što su otklonjeni prigovori tuženice D.S. (odnosno nakon utvrđenja da tužiteljica nije opozvala nasljedničku izjavu, da nije bila obvezna podnijeti tužbu u prekluzivnom roku od 3 mjeseca od otvaranja nasljedstva te da tužbeni zahtjev nije u zastari), ovaj je sud, na temelju utvrđenih činjenica koje su u pretežitom dijelu nesporne, a posebno uvažavajući okolnost da su obje tuženice priznale da je cjelokupna imovina naznačena u izreci presude stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i pokojnog ostavitelja M.S. te da suvlasnički udio tužiteljice u toj imovini iznosi ½, odnosno da je njihov doprinos u stjecanju cjelokupne imovine podjednak (čl. 211. st. 1. ZPP), prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica zahtjeva utvrđenje da nekretnina naznačena u toč. I izreke presude, te pokretnine i prava naznačeni u toč. III izreke presude predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i pokojnog ostavitelja M.S., svakog u ½ dijela. Pritom valja reći da su za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini mjerodavni propisi koji su vrijedili u vrijeme njezina stjecanja, pa je navedeno utvrđenje (da predmetna imovina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i pokojnog ostavitelja kao bračnih drugova, svakog u ½ dijela) u skladu s odredbama čl. 277. i čl. 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 11/78, 45/89 i 59/90) – u odnosu na imovinu bračnih drugova stečenu do 1. srpnja 1999., kao i odredbama čl. 252. i čl. 253. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 162/98 – ObZ/98), odredbama čl. 248. i čl. 249. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 5/15 – ObZ/03) te odredbi čl. 36. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15), ovisno o vremenu stjecanja imovine.

 

15. Kako je utvrđeno da nekretnina naznačena u toč. I izreke presude predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i pokojnog M.S., svakog u ½ dijela, to je osnovan zahtjev tužiteljice i u dijelu u kojem se ista ovlašćuje da na temelju presude, a po njenoj pravomoćnosti, ishodi upis prava vlasništva na ½ dijela predmetne nekretnine na svoje ime i u svoju korist (toč. II izreke presude).

 

15.1. Naime, riječ je o stjecanju prava vlasništva na temelju zakona pa je tužiteljica kao stjecateljica na temelju čl. 130. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17- službeni pročišćeni tekst, 152/14 i 81/15 - službeni pročišćeni tekst) ovlaštena ishoditi upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.

 

16. Pored utvrđenja da pokretnine i prava naznačeni u toč. III. izreke presude predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i pokojnog ostavitelja M.S., svakog u ½ dijela, tužiteljica zahtjeva i utvrđenje da „navedena imovina ne ulazi u ostavinu iza pok. M.S.“. Takav zahtjev je, međutim, samo djelomično osnovan (glede ½ dijela pokretnina i prava u vlasništvu tužiteljice).

 

16.1. Odredbom čl. 5. st. 3. ZN određeno je da se ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No, nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju.

 

16.1. Kako je utvrđeno da ½ pokretnina i prava naznačenih u toč. III. izreke predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice, a radi se o stjecanju prava vlasništva na temelju zakona (ispunjenjem zakonskih pretpostavki), jasno je da navedena imovina u trenutku smrti ostavitelja M.S. nije bio njegovo vlasništvo i da, stoga, ne ulazi u njegovu ostavinu. Stoga je u tom dijelu (glede ½ pokretnina i prava u vlasništvu tužiteljice) valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev, a u preostalom dijelu istog odbiti, jer je preostala ½ pokretnina i prava u trenutku smrti pokojnog M.S. bila njegovo vlasništvo te ulazi u njegovu ostavinu.

 

17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude (toč. I – IV).

 

18. Tužba je odbačena u dijelu u kojem tužiteljica zahtjeva utvrđenje da bračnu stečevinu tužiteljice i pokojnog M.S., svakog u ½ dijela, predstavlja pravo na isplatu devizne štednje u iznosu od 21.912,00 eura, sukladno rješenju ministarstva, br. 401-15/2017-001 od 23. prosinca 2019.

 

18.1. Naime, navedena ostavinska imovina raspoređena je među zakonskim nasljednicama (tužiteljicom i tuženicama) ovosudnim djelomičnim rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-3015/17 od 19. srpnja 2021., pri čemu su tuženice priznale tužiteljici pravo na ½ dijela te ostavine po osnovi bračne stečevine. Stoga se glede tog dijela ostavine radi o pravomoćno presuđenoj stvari pa je u tom dijelu tužbu valjalo odbaciti i na temelju odredbe čl. 333. st. 2. ZPP odlučiti kao u toč. I izreke rješenja.

 

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP. Tužiteljica nije uspjela u sporu u neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi pa su joj tuženice dužne naknaditi sve troškove postupka.

 

19.1. Pritom, drugotuženica H.S. neosnovano smatra da nije dužna naknaditi tužiteljici trošak postupka jer nije dala povoda tužbi, s obzirom da je odmah nakon zaprimanja tužbe priznala tužbeni zahtjev. Kao što je navedeno, tuženice su nužni i jedinstveni suparničari jer se spor može riješiti samo na jednak način za sve zakonske nasljednice, odnosno opseg ostavine ne može biti različit za pojedine nasljednice. Jedinstveni suparničari mogu samo zajednički priznati tužbeni zahtjev pa okolnost da je drugotuženica H.S. priznala tužbeni zahtjev u ovoj parnici nije imala pravnog učinka, odnosno sud nije bio ovlašten u odnosu na nju donijeti presudu na temelju priznanja, već je trebao provesti postupak uzimajući u obzir navode i prigovore prvotuženice D.S. Tuženice se kao jedinstveni suparničari smatraju kao jedna parnična stranka pa je i njihova odgovornost za troškove dosuđene protivnoj strani solidarna. Tužiteljica je sveukupni iznos troškova mogla zatražiti od bilo koje od njih (prema čl. 43. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a kako zahtjeva da joj trošak naknade obje tuženice (ne zahtijevajući solidarnu isplatu troška), to je objema tuženicama valjalo naložiti da tužiteljici naknade odmjerene troškove postupka.

 

19.2. Tužiteljici na temelju čl. 155. ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15: dalje: Tarifa) pripada iznos od po 62,5 bodova za zastupanje na ročištima 12. listopada 2020. i 8. travnja 2021. (Tbr. 9.5. Tarife), iznos od po 250 bodova za zastupanje na ročištima 21. listopada 2021. i 2. prosinca 2021. (Tbr. 9.1. Tarife) te iznos od 62.5 bodova za sastav podneska od 25. siječnja 2021. (Tbr. 8.3. Tarife), ukupno 687,50 bodova ili 6.875,00 kuna. U preostalom dijelu, u iznosu od 5.625,00 kuna, zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška je odbijen kao previsoko postavljen i time neosnovan.

 

19.3. Prvotuženica nije uspjela u sporu pa je njen zahtjev za priznanje parničnog troška u cijelosti odbijen kao neosnovan.

 

U Puli 14. siječnja 2022.

 

        Sutkinja

                                                                                               Izabela Barbić

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

 

 

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku, uz sudsku pristojbu za tužbu i presudu

2. prvootuženici D.S. po posebnoj skrbnici

3. drugotuženici H.S.