- 1 -              Poslovni broj: Usž-4520/2020-3

Poslovni broj: Usž-4520/2020-3

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. d.o.o., V., kojega zastupa opunomoćenik P. V., odvjetnik u O., protiv tuženika Državnoga inspektorata Republike Hrvatske, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi zaštite potrošača, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-820/2020-7 od 6. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-820/2020-7 od 6. listopada 2020.

II              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.              Osporenom presudom upravnog suda u Osijeku odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-336-02/20-01/108, urbroj: 443-01-23-01/5-20-3 od 1. lipnja 2020. i rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda O., Ispostave u V., klasa: UP/I-336-02/20-01/1, urbroj: 443-02-01-21/4-20-3 od 3. travnja 2020.

2.               Rješenjem tuženika od 1. lipnja 2020., točkom 1. izmijenjena je točka 1. izreke, prethodno citiranog prvostupanjskog rješenja od 3. travnja 2020., na način da je preciziran proizvod na koji se odnosi zabrana nepoštene poslovne prakse povećanja cijene (Brašno N. 5kg T-550 glatko, šifra 615285, dalje: Brašno), dok je u preostalom dijelu žalba odbijena.

3.              Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Prvenstveno ukazuje na povredu u postupku dostave pobijane presude budući ista nije dostavljena punomoćniku tužitelja sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, odnosno nije izvršena osobna dostava već je pismeno samo ostavljeno u poštanskom sandučiću punomoćnika tužitelja.

3.1.               Nadalje, utvrđenja suda smatra pogrešnima i protivnima materijalnim dokazima. Suprotno tvrdnji suda, tvrdi da je u tužbi, uz koju je priložio i Odluke o posebnom obliku prodaje od 3. siječnja 2020. i 14. ožujka 2020. dokazao da je maloprodajna cijena spornog proizvoda na dan 30. siječnja 2020. bila određena sukladno točki III. stavku 3. Odluke o iznimnim kontrolama cijena za određene proizvode, odnosno sukladno odredbi članka 18. Zakona o zaštiti potrošača. Navodi da sud nije dao ocjenu zašto nije prihvatio navedene Odluke o posebnom obliku prodaje, a koje su relevantne za utvrđivanje okolnosti da li je nakon 30. siječnja 2020. povećao maloprodajnu cijenu.

3.2.              Citirajući članak 18. Zakona o zaštiti potrošača, navodi da je sud potpuno zanemario što se smatra najvišom cijenom te da se prema stavku 3. točki 3. Odluke o iznimnim mjerama kontrole cijena za određene proizvode, najvišom cijenom smatra maloprodajna cijena koja je prethodila cijeni za vrijeme posebnih oblika prodaje, a to je maloprodajna cijena od 2. siječnja 2020., odnosno cijena koja je na taj dan iznosila 19,99 kuna.

3.3.              Naglašava da u razdoblju od 3. siječnja 2020. do 30. siječnja 2020. pa sve do 16. ožujka 2020., kao i dana inspekcijskog nadzora, nije povećavao maloprodajnu cijenu proizvoda, već je navedena cijena bila određena posebnim oblikom prodaje - akcijska prodaja, a koja cijena je bila ispod redovne maloprodajne cijene, odnosno ispod 19,99 kuna, stoga se takvo postupanje ne može smatrati nepoštenom, odnosno agresivnom poslovnom praksom.

3.4.              Smatra neustavnom i nezakonitom Odluku o iznimnim mjerama kontrole cijena za određene proizvode obzirom da je stupila na snagu 16. ožujka 2020., a djeluje i primjenjuje se retroaktivno na razdoblje koje se odnosi na 30. siječnja 2020., što je u suprotnosti s člankom 90. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske.

3.5.              Protivi se obrazloženju suda da saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja ne bi dovelo do drukčijeg rješavanja ove upravne stvari, jer je upravo navedeni svjedok potpisao Odluke o posebnim uvjetima prodaje spornog proizvoda, a koje su od bitnog značaja u ovom postupku.

3.6.              Predlaže ovom Sudu preinačiti prvostupanjsku presudu, odnosno istu poništiti te poništiti prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak sastava žalbe.

4.              Tuženik, u odgovoru na žalbu, navodi kako je sud pravilno utvrdio činjenično stanje obzirom da je točno naveo kako je tužitelj u inspekcijskom postupku predočio karticu artikla za sporni proizvod za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 27. ožujka 2020., a iz koje je vidljivo kretanje maloprodajne cijene spornog proizvoda u navedenom razdoblju. Ističe i da je sud točno utvrdio kako se navedena kartica artikla za Brašno, koju je sudu dostavio tijekom postupka razlikuje od kartice artikla istog proizvoda dostavljene uz žalbu za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 5. veljače 2020.

4.1.              Smatra nejasnim postupanje tužitelja tijekom upravnog postupka, u situaciji kad je od njega bilo zatraženo dostaviti sve čime bi dokazao istinitost svojih tvrdnji prije donošenja prvostupanjskog rješenja, a isti je Odluke o promjeni cijena dostavio tek u žalbenom postupku.

4.2.               Zaključno, smatra točnim utvrđenje suda da tužitelj postupa suprotno Odluci o posebnim uvjetima prodaje te da obavlja nepoštenu, odnosno agresivnu poslovnu praksu jer je isti upravo u razdoblju nakon službenog proglašenja epidemije pa do dana nadzora povećao cijenu proizvoda Brašno s 15,99 kn na 19,99 kn, koji su već bili zaduženi u prodavaonici i za koje se nije povećavala nabavna cijena proizvoda.

4.3. Budući je sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalni propis te donio zakonitu i pravilnu presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Sud nalazi da se, suprotno žalbenim navodima, osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima  ("Narodne novine", broj:  20/10., 143/12., 152/14. i 29/17.,110/21. dalje: ZUS).

7.              Prije svega, u odnosu na prigovor tužitelja da mu dostava pobijane presude nije izvršena sukladno odredbama ZUS-a, valja istaknuti da eventualnom povredom pravila o dostavi, tužitelj nije izgubio mogućnost da konzumira svoje procesno pravo podnošenja žalbe. Navedenu mogućnost je i iskoristio, a zbog čega je ovaj Sud meritorno odlučio o osnovanosti žalbenih navoda koje nije smatrao osnovanima iz niže navedenih razloga.

8.              Točkom I. Odluke o iznimnim mjerama kontrole cijena za određene proizvode (Narodne novine, broj: 30/20., dalje: Odluka), koja je stupila na snagu 15. ožujka 2020., propisano je da se tom Odlukom uređuju iznimne mjere kontrole cijena za određene proizvode, među kojima je i brašno, radi sprječavanja negativnih učinaka promjene cijena ili radi sprječavanja monopolističkog određivanja cijena tih proizvoda, a slijedom Odluke ministra zdravstva o proglašenju epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 od 11. ožujka 2020. godine. Točkom III. stavkom 2. iste Odluke, propisano je da se u smislu članka 5. podstavka 1. i 2. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena (Narodne novine, broj: 79/97., 129/199., 66/01.), najvišom cijenom smatra cijena na dan 30. siječnja 2020. godine, osim u slučajevima kada je do povećanja cijene proizvoda došlo isključivo iz razloga povećanja nabavne cijene proizvoda iz točke II. ove Odluke, neovisno o volji gospodarskog subjekta. U slučaju da je na dan 30. siječnja 2020. godine maloprodajna cijena bila određena sukladno članku 18. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/14., 110/15. i 14/19.), najvišom cijenom smatra se maloprodajna cijena koja je prethodila cijeni za vrijeme posebnih oblika prodaje (stavak 3.). Gospodarski subjekti iz stavka 1. ove točke obvezni su odrediti cijenu za proizvode iz točke II. ove Odluke, najviše do razine cijene određene sukladno stavcima 2. i 3. ove točke (stavak 4.).

9.              Prema odredbi članka 18. Zakona o zaštiti potrošača posebnim oblicima prodaje smatra se prodaja proizvoda i usluga po cijenama nižim od cijena u redovnoj prodaji (stavak 1.). Prodaja iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća, među ostalim, akcijsku prodaju, rasprodaju, sezonsko sniženje, prodaju proizvoda s greškom i prodaju proizvoda kojima istječe rok uporabe (stavak 2.).

10.              Uvidom u spis predmeta proizlazi da je zapisnikom od dana 30. ožujka 2020., sastavljenim od strane Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda O., Ispostave V., o obavljenom inspekcijskom nadzoru poslovanja tužitelja u prodavaonici br. 2453 PJ N. b., Lj. G. 13,, V., utvrđeno, između ostalog, kako je u trenutku nadzora u prodaji zatečen jedan komad proizvoda – Brašno N. 5 kg T 550 glatko šifra 615285, za koji je istaknuta maloprodajna cijena od 19,99 kn. Tužitelj je, tom prilikom, na uvid predočio karticu artikla za navedeni proizvod za razdoblje od 1. siječnja do 27. ožujka 2020., iz koje je vidljivo da je cijena brašna na dan 1. siječnja 2020. iznosila 15,99 kn, na dan 2. siječnja 2020. iznosila je 19,99 kn, na dan 3. siječnja 2020. iznosila je 15,99 kn te je ostala na tom iznosu do 17. ožujka 2020., kada je povećana na 19,99 kn, dok je 18. ožujka 2020. smanjena na 18,99 kn te potom istoga dana povećana na 19,99 kn. Utvrđeno je, također, i da se nabavna cijena predmetnog proizvoda kroz cijelo razdoblje od 1. siječnja do 26. ožujka 2020. nije se mijenjala i iznosila je 11,90 kn.

11.              Iz ovako utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelj  kao trgovac u razdoblju nakon 11. ožujka 2020., odnosno nakon službenog proglašenja epidemije bolesti COVID-19 pa do dana nadzora povećao cijenu predmetnog proizvoda s 15,99 kn na 19,99 kn (učinivši to dana 17. ožujka 2020.), a koji proizvod je već bio zadužen u prodavaonici i za koji se nije povećala nabavna cijena. Navedenim postupanjem se prema mišljenju tuženika, kao i prvostupanjskog suda, tužitelj kao trgovac koristio praksom koja se smatra nepoštenom odnosno agresivnom, jer je za navedeni proizvod protivno Odluci te činjenici da nije došlo do povećanja nabavne cijene predmetnog proizvoda, maloprodajnu cijenu istoga povećavao unatoč okolnostima u kojima se potrošači nalaze nakon izbijanja epidemije bolesti COVID-19, koje su tolikog značaja da umanjuju sposobnost potrošača za razumno rasuđivanje, a tužitelj je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod. 

12.              Nadalje, odredbom članka 31. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da je nepoštena poslovna praksa zabranjena. Sukladno članku 32. stavku 4. nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra: agresivna poslovna praksa, kako je uređena člancima 36.-38. Zakona.

13.   Odredbom članka 37. stavkom 1. točkom 3. istog Zakona propisano je kako će se, prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući silu ili prijetnju, ili nedopušten utjecaj, voditi računa o tome je li trgovac iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazio, a koje su bile tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.

14.               Imajući na umu činjenično stanje koje je utvrđeno u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, a budući tužitelj nije dokazao da je maloprodajna cijena na dan 30. siječnja 2020. bila određena sukladno članku 18. Zakona o zaštiti potrošača, odnosno da se radilo o akcijskoj prodaji te unatoč nespornoj činjenici da se nabavna cijena Brašna nije mijenjala, time što je povećao maloprodajnu cijenu navedenog proizvoda šesti dan nakon službenog proglašenja epidemije, tužitelj je i po mišljenju ovog Suda postupio suprotno Odluci. Ovo iz razloga jer je, kao gospodarski subjekt iz točke III. stavka 1. Odluke, trebao biti svjestan da su okolnosti u kojima se potrošači nalaze nakon izbijanja epidemije bolesti COVID-19 tolikog značaja da umanjuju sposobnost potrošača za razumno rasuđivanje i da će utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod. Stoga je i ovaj Sud suglasan s ocjenom upravnih tijela, kao i prvostupanjskog suda da se prethodno opisanim postupanjem tužitelja, isti, u smislu citiranih odredbi Zakona o zaštiti potrošača koristio praksom koja se smatra nepoštenom odnosno agresivnom.

15.        Odluke o posebnom obliku prodaje od 3. siječnja 2020. i 14. ožujka 2020. na koje se tužitelj poziva navodeći da dokazuju da je maloprodajna cijena spornog proizvoda na dan 30. siječnja 2020. bila određena sukladno odredbi članka 18. Zakona o zaštiti potrošača, ovaj Sud ne prihvaća kao vjerodostojan dokaz. Naime, iz dostavljenih Odluka o posebnom obliku prodaje proizlazi da je tužitelj predmetno Brašno prodavao u akcijskoj prodaji po cijeni od 15,99 kn od 3. siječnja do 14. ožujka 2020. Iz kartice artikla, predočene inspektoru na sam dan provođenja nadzora, proizlazi da je tužitelj isti proizvod prodavao po navedenoj akcijskoj  cijeni od 15,99 kn od 3. siječnja do 17. ožujka 2020, a dok iz očitovanja tužitelja od 2. travnja 2020., dostavljenog prvostupanjskom tijelu neposredno nakon provedenog inspekcijskog nadzora, proizlazi da je navodna akcijska prodaja spornog proizvoda po cijeni od 15,99 kn trajala od 3. siječnja 2020. do 7. ožujka 2020.

16.              Osim navedene nedosljednosti u iskazivanju u kojem periodu je trajala, po navođenju tužitelja, akcijska prodaja, nelogično je da uz navedeno očitovanje od 2. travnja 2020., odnosno prije donošenja prvostupanjskog rješenja tom tijelu nije dostavio navedene Odluke o posebnom obliku prodaje, a za koje tvrdi da su relevantne za utvrđivanje sporne okolnosti, već ih je dostavio tek uz žalbu. Ovdje valja istaknuti da je odredbom članka 108. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP) propisano da kad se u žalbi iznose nove činjenice i novi dokazi, stranka je dužna obrazložiti zašto te činjenice i dokaze nije iznijela tijekom prvostupanjskog postupka. Tužitelj je navedene Odluke dostavio tek uz žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, bez da je obrazložio zašto te Odluke nije priložio tijekom prvostupanjskog postupka u kojem je aktivno sudjelovao.

17.              Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da nisu od utjecaja tvrdnje tužitelja o neustavnosti Odluke o iznimnim mjerama kontrole za određene proizvode, obzirom da ni ovaj Sud ne nalazi navedenu Odluku protivnom Ustavu, a tužitelj ima pravo predložiti pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti navedene Odluke s Ustavom pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.

18.              Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki I izreke, a odluka o troškovima spora (točka II izreke) utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. istog zakona, jer tužitelj sa žalbom nije uspio.             

U Zagrebu 14. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća

mr. sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.