Pristupanje sadržaju
Poslovni broj: 27 P-4833/18-21
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Biserka Pavković Fućak
kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice N. V. iz V., OIB …, zastupana po M. C., odvjetniku iz V., protiv tuženika R. A. d.d., OIB: …, Z., zastupana po zastupana po B. I., P. K. i H. N., odvjetnicima Z. radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 28. listopada 2021. godine, dana 14. siječnja 2022. godine,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku, R. A. d.d., Z., , OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici, N. V. iz V., OIB …, iznos od 8.351,11 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose i to;
- 54,55 kn od 04.12.2007.do isplate
- 55,74 kn od 29.01.2008. do isplate - 56,87 kn od 05.03.2008. do isplate - 56,45 kn od 10.04.2008. do isplate - 55,25 kn od 06.05.2008. do isplate - 71,14 kn od 10.06.2008. do isplate - 70,91 kn od 16.07.2008. do isplate - 70,56 kn od 08.08.2008. do isplate - 70,73 kn od 16.09.2008. do isplate - 76,69 kn od 25.10.2008. do isplate - 76,52 kn od 15.11.2008. do isplate - 73,19 kn od 01.12.2008. do isplate - 77,64 kn od 14.01.2009. do isplate - 79,05 kn od 13.02.2009. do isplate - 80,50 kn od 12.03.2009. do isplate
- 128,73 kn od 01.04.2009. do isplate - 129,03 kn od 01.05.2009 do isplate - 126,65 kn od 01.06.2009. do isplate - 124,90 kn od 01.07.2009. do isplate - 125,37 kn od 01.08.2009. do isplate - 125,97 kn od 29.09.2008. do isplate - 125,09 kn od 15.10.2009. do isplate - 125,70 kn od 07.11.2009. do isplate - 126,85 kn od 04.12.2009. do isplate - 128,86 kn od 16.01.2010. do isplate
Poslovni broj: 27 P-4388/18-21
- 129,97 kn od 25.02.2010. do isplate - 129,85 kn od 10.03.2010. do isplate - 132,30 kn od 25.04.2010. do isplate - 135,26 kn od 20.05.2010. do isplate - 136,80 kn od 17.06.2010. do isplate - 140,01 kn od 16.07.2010. do isplate - 141,26 kn od 20.08.2010.do isplate
- 145,24 kn od 18.09.2010. do isplate - 142,94 kn od 15.10.2010. do isplate - 144,20 kn od 17.11.2010. do isplate - 150,62 kn od 18.12.2010. do isplate - 155,13 kn od 01.01.2011. do isplate - 147,34 kn od 15.02.2011. do isplate
- 151,19 kn od 02.03. 2011. do isplate - 148,82 kn od 01.04.2011. do isplate - 149,28 kn od 01.05.2011. do isplate - 160,19 kn od 01.06.2011. do isplate - 161,25 kn od 01.07.2011. do isplate - 162,09 kn od 01.08.2011. do isplate - 157,64 kn od 01.09.2011. do isplate - 152,76 kn od 01.10.2011. do isplate
- 131,44 kn od 01.11.2011.do isplate
- 131,37 kn od 02.12.2011. do isplate - 133,13 kn od 01.01.2012. do isplate - 135,06 kn od 02.02.2012. do isplate - 135,11 kn od 01.03.2012. do isplate - 133,79 kn od 07.04.2012. do isplate - 134,23 kn od 16.05.2012. do isplate - 134,55 kn od 30.06.2012.do isplate
- 134,40 kn od 02.08.2012. do isplate - 133,66 kn od 17.08.2012. do isplate - 131,52 kn od 22.09.2012. do isplate - 133,73 kn od 24.10.2012. do isplate - 134,79 kn od 27.11.2012. do isplate - 134,33 kn od 08.01.2013. do isplate - 131,15 kn od 01.02.2013. do isplate - 133,75 kn od 01.03.2013l do isplate - 133,98 kn od 01.04.2013. do isplate - 130,92 kn od 15.05.2013. do isplate - 130,29 kn od 19.06.2013. do isplate - 130,80 kn od 03.08.2013. do isplate - 130,83 kn od 13.08.2013. do isplate
s time da su kamate do 31.12.2007. godine određene po stopi određenoj čl. 1
Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine do 31 srpnja 2015.
godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,
te od 01. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita
odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
Poslovni broj: 27 P-4388/18-21
izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.500,00 kuna u roku od 15 dana
III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi s tuženikom dana 1.07.2007. godine sklopila Ugovor
o kreditu broj ... Citira odredbu čl. 2 Ugovora kojom je određeno da
redovna kamata iznosi 5,49% godišnje, te je ista promjenjiva u skladu s Odlukom o
kamatnim stopama Kreditora. Također je određeno da kamata po dospijeću u visini
zakonske zatezne kamate, koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 15% godišnje, je
promjenjiva a obračunava se na dospjele i neplaćene iznose koje Korisnik kredita
duguje temeljem ovog Ugovora, osim u slučajevima kada je to zabranjeno prinudnim
zakonskim propisima. Ovo znači da kreditor ima mogućnost samostalno i bez obzira
na volju korisnika kredita, odnosno bez njegove suglasnosti mijenjati odluku o visini
kamatne stope iz ugovora, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja, ubog čega
je ta odredba ništetna. Stranke prema čl. 2 Ugovora nisu ugovorile metodu kojom se
kamate obračunavaju tijekom obračunskog razdoblja. Tužitelj smatra da se radi o
ugovornom odnosu na koji treba primijeniti odredbu čl. 320 ZOO-a primjenjujući
načelo pravičnosti te uzimajući u obzir da je tužena pripremila ugovor na unaprijed
pripremljenom i odštampanom obrascu, dok među strankama uopće nije bilo
pregovora o načinu obračuna kamata. Sve navedeno je utvrđeno i detaljno
argumentirano presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu br. PŽ-
7129/13 od 13. lipnja 2014. godine. Kamatna stopa se za vrijeme trajanja ugovora
povećala najprije na 6,45%, te na 6,75%, te tužitelj potražuje iznos po osnovi razlike
svakog mjesečnog iznosa kamata na kredit koja odgovara razlici od naplaćene
kamate i ugovorne kamate u ukopnom iznosu od 1.513,01 CHF u kunskoj
protuvrijednosti s pripadajućim kamatama. Tijekom postupka navodi da specificira
tužbeni zahtjev te potražuje iznos od 8.351,11 kuna s pripadajućim kamatama.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je s prednikom tužiteljice sklopio
predmetni ugovor. protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da nije
točna tvrdnja da se u pogledu kamatne stope iz Ugovora o kreditu nisu utvrdili
egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji bi utjecali na odluku tuženika o
promjeni kamatne stope, odnosno da činidba u tom smislu nije bila moguća,
dopuštena i određena, odnosno odrediva. Kriteriji i promjenama kamatne stope su
utvrđeni u pravilnicima o obračunu kamata i naknada tuženika koji predstavljaju Opće
uvjete poslovanja u smislu odredbe čl. 295 ZOO-a i kao takvi obvezuju ugovorne
strane na isti način kao i same ugovorne odredbe. Presudom Visokog trgovačkog
suda RH poslovni broj Pž-7129/13 potvrđen je dio izreke prvostupanjske presude
Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 kojom je utvrđeno da je tuženik
povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći nepoštenu
ugovoru odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom
postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te
je utvrđeno da se u takve odredbe potrošačkih kredita ništetne. Premda se odredbom
Poslovni broj: 27 P-4388/18-21
čl. 138a Zakona o zaštiti potrošača navodi kako odluka suda donesena u postupku
kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač
osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, to
ne znači da se gore navedena izreka može automatski i izravno primijeniti na
predmetni Ugovor obzirom je ista apstraktna i ne može se izravno odnositi na sve
ugovore koji su sklapani u vremenskom razdoblju od 10.09.2003. godine do
31.12.2008. godine. Stoga treba tek utvrditi i dokazati nalaze li se nepoštene
odredbe u tom smislu i u predmetnom Ugovoru. Osim toga, presudom Trgovačkog
suda nije utvrđena ništetnost cijele odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, već
ništetnost odredbe o pravu na promjenu kamatne stope jednostranom odlukom bez
ugovaranja kriterija za promjenu stope. Stoga treba utvrditi da li su promjene
kamatne stope učinjene od strane tuženika bile opravdane i učinjene u skladu s
načelom savjesnosti i poštenja ili ne. Pored toga nije sporno da su stranke iz ugovora
imale namjeru ugovarati promjenjivu kamatnu stopu, jer da je ugovorena fiksna, ista
bi bila ugovorena pod drugim financijskim uvjetima. Nadalje, tuženik je kamatnu
stopu mijenjao zbog opravdanih razloga u skladu sa svojim uredno objavljenim i
zakonito dostupnim općim aktima, a što je navedeno u točki VI Općih uvjeta gdje se
određuje da banka visinu kamatnih stopa određuje u zavisnosti od tekućih prilika,
cijene novaca i kapitala na domaćem i inozemnim tržištima, a koje promjene tuženik
nije mogao predviđati niti na iste utjecati, dok su isti bili jasni. Prilikom promjene
kamate stope tuženik je koristio sljedeće parametre koje je uzimao u obzir prilikom
promjena kamatne stope i to bili 6-mjesečni LIBOR za CHF, 10-godišnje premije
rizika za hrvatsko tržište (tzv. CDS) i 6-mjesečni trošak regulacije izračunat za
obveznu pričuvu banaka koja se mora održavati na računu HNB-a (po propisanoj
naknadi) i za propisani minimum pokrića deviznih obveza banaka s kratkoročnim
deviznim potraživanjima. Navodi da tužitelj u tužbenom zahtjevu traži na ime
naknade štete iznose koji se odnose na razliku između navodne ugovorene kamatne
stope i promijenjene kamatne stope, no propusito je zatražiti od suda utvrđenje u
kojoj je mjeri rata kredita povećana uslijed promjene tečaka švicarskog franka u
odnosu na hrvatsku kunu, a u kojoj mjeri je to posljedica promijenjene kamatne
stope, te je u konkretnom slučaju nemoguće utvrditi da li je uopće došlo do značajne
neravnoteže u pravima i obvezama stranaka kako je to navedeno u presudi
Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12. Navodi da tužitelj nije dokazao sve
pretpostavke koje su potrebne a da bi mu se dosudila naknada štete. Ističe prigovor
zastare u dijelu koji se odnosi na razdoblje prije 11.10.2015. godine obzirom se radi o
trogodišnjem zastarnom roku.
3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izračun razlike kamate po kreditu (list 6
spisa), u prijepis knjigovodstvene kartice na dan 02.08.2018. (list 7-11 spisa), u
otplatni plan (list 12-13 spisa), Ugovor o kreditu (list 14-16 spisa), u otplatnu karticu
(list 17-19 spisa), u Odštetni zahtjev tužitelja tuženiku (list 20 spisa), u presliku
presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 14.06.2018. broje Pž-6632/10 (list
21-56 spisa), u Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom tuženika (list 65-69 spisa),
u Pravilnik o obračunu kamata i naknade (list 70-91 i 92-114 spisa), proveden je
dokaz saslušanjem svjedoka M. B. i A. S. i tužiteljice (list 130
spisa) te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku D.
d.o.o. (list 139-147 spisa).
4. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženik dana 18.07.2007.
Poslovni broj: 27 P-4388/18-21
godine sklopili Ugovor o kreditu broj … na kreditni iznos od 28.336,45
CHF u protuvrijednosti u kuna (valutna klauzula u CHF po srednjem tečaju kreditora
na dan korištenja kredita) s promjenjivom kamatnom stopom koja u trenutku
sklapanja ugovora iznosi 5,49% godišnje.
5. Sporno je da li su u konkretnom slučaju odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi
ništetna, a samim time da li tužiteljica ima pravo na potraživani iznos na ime naknade
štete, sporno je da li je nastupila zastara potraživanje, te je sporna visina tužbenog
zahtjeva.
6. Temeljem provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze
zajedno, na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91,
91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11,
25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je u podnesku od 04.05.2021.
konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.
7. Među strankama nije sporno da je presudom i rješenjem Trgovačkog suda u
Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.godine, a koja je djelomično
potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 16.
srpnja 2014. godine, te presudom Vrhovnog suda RH pod brojem Revt-249/14 od 09.
travnja 2015.godine, pravomoćno odlučeno da je ovdje tuženik u razdoblju od
01.travnja 2005. godine do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje,
povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u
potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je
ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze
promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno
pregovaralo, a koja je ništetna.
8. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa
potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca
2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari),
povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i
tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne
odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja
obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima
tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i
korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom
utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o
promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u
pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju
kamatnih stopa.
9. Sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.
53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,
89/14 i 70/19 dalje: ZPP) i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je
za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan
je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi
Poslovni broj: 27 P-4388/18-21
redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. U tom pravcu nije potrebno provoditi
dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna
zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda
donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. Zakona
o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje
ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate.
Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju
direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju
sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati
na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz
članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno
provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz
tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno,
neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti s
navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača (Vrhovni sud Republike
Hrvatske, Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).
10.Neosnovan je prigovor zastare, jer je podnošenjem tužbe u postupku za
zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem
tužbe 4. travnja 2012., došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a.
Potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno
članku 225. ZOO-a i tužitelj je mogao od prvog naplaćenog anuiteta, u roku 5 godina,
tražiti od tuženika povrat iznosa naplaćenog na temelju ništetne ugovorne obveze.
Tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu za razdoblje otplate kredita od studenog
2007. do srpnja 2013. godine 2010. godine. U odnosu na prvo (najstarije)
potraživanje došlo je do prekida zastare 4. travnja 2012. i zastara u odnosu na
preplaćenu kamatu iznova počinje teći 14. lipnja 2014. (zbog toga što je 13. lipnja
2014. donesena pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni
broj Pž-7129/13 kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava
potrošača, a koja odluka obvezuje sud u ovom sporu), Člankom 245. stavak 1. ZOO-
a propisano je da se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom
određeni rok za zastaru. Tužitelj je tužbu podnio 11. listopada 2018. iz čega slijedi da
prigovor zastare nije osnovan obzirom se ovdje radi o petogodišnjem zastarnom roku
(osim za potraživanje s dospijećem od 01.12.2005. godine).
11.Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena
promjenjiva kamatna stopa to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i
tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih
odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne
novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO) tuženik je dužan
vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle,
tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između
iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj
kamatnoj stopi a te iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu.
12.Uvidom u Ugovor o kreditu, plan otplate, a poglavito iz nalaza i mišljenja
stalnog sudskog vještaka za financije D. d.o.o., a koji dokaz je sud prihvatio jer je
dan stručno, sažeto i jasno, te uzimajući u obzir činjenicu da stranke nisu prigovarale
matematičkom izračunu vještva, sud je utvrdio da je tuženik za trajanja kredita u više
Poslovni broj: 27 P-4388/18-21
navrata mijenjao stopu ugovorne kamate pa da je tako ona tijekom otplate kredita
postupno narasla s početnih 5,49 % godišnje sve do stope od 7,75% godišnje, te je
utvrđeno da je tužitelj počeo s otplatom kredita odnosno da je prvi anuitet kredita
dospio 31.08.2007., a da je posljednji utuženi anuitet dospijeva 31.07.2013. godine.
Tuženik ne spori da je tužitelj platio sve anuitete.
13.Na okolnost visine utuženog potraživanja sud je proveo dokaz financijskim
vještačenjem te je iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka D. d.o.o. i iz
dokumentacije koja se nalazi u spisu utvrđeno da razlika između visine ugovorenih
kamata određenih u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu i iznosa računatih
temeljem promijenjene kamate koje su tužitelju naplaćene za predmetno razdoblje
iznosi 8.351,11 kuna.
14.Tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate temeljem odredbe čl. 1111. ZOO
jer je tuženik stekao taj iznos bez osnove.
15.Prigovor tuženika kako stranke nisu ugovorile fiksnu, nego promjenjivu
kamatnu stopu ne utječe na odluku u ovoj stvari obzirom je nakon utvrđenja da je dio
ugovorne odredbe kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ništav, kao valjani
dio ugovora preostao samo dio te odredbe iz kojeg je razvidna visina stope ugovorne
kamate u trenutku sklapanja ugovora pa se temeljem čl. 105. ZOO-a ima primijeniti
preostali dio navedene ugovorne odredbe prema kojem je početna visina ugovorne
kamate iznosila 5,49% godišnje.
16. Obzirom na izraženi stav suda, sud nije posebno cijenio ostale provedene dokaze koji se nalaze u spisu.
17. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a sud je tužitelju dosudio trošak parničnog
troškova, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika i to; trošak sastava tužbe prema Tbr 7/1 75 bodova, trošak sastava
podneska od 07.12.2019 prema Tbr 8/1 75 bodova, trošak pristupa na ročište dana
19.04.2019. prema Tbr 9/1 75 bodova, trošak pristupa na ročište dana 06.09.2019.
prema Tbr 9/1 75 bodova, trošak sastava podneska od 16.09.2019 prema Tbr 8/3
18,75 bodova, trošak sastava podneska od 22.11.2019 prema Tbr 8/1 75 bodova,
trošak sastava podneska od 26.10.2021 prema Tbr 8/3 18,75 bodova, trošak pristupa
na ročište dana 28.10.2021. prema Tbr 9/1 75 bodova, što ukupno iznosi 487,5
bodova, odnosno 4.875,00 kuna, a što uvećano za iznos PDV-a čini iznos od
6.093,75 kuna. Tužitelju je također priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu
od 300,00 kuna, te presudu 300,00, tako da ukupan trošak dosuđen tužiteljici iznosi
6.693,75 kuna.
18. Sud je odbio tužiteljicu za zahtjevom za naknadom troškova pristupa na
ročište za objavu, te sa troškom sastava odštetnog zahtjeva, obzirom smatra kako
isto nije neophodno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, kao i trošak
preliminarnog vještačenja, ishođenja dokumentacije, obzirom taj trošak sud ne
smatra potrebnim niti tužitelj isti dokazuje, dok također smatra neosnovanim i trošak
dolaska (sud pretpostavlja odvjetnika na ročište održano dan 06.09.2019. godine)
obzirom je na isto mogao po zamjeni pristupio odvjetnik sa sjedištem u Zagrebu,
Poslovni broj: 27 P-4388/18-21
odnosno tužitelj je mogao opunomoćiti odvjetnika u sjedištu suda, a kada takvi
dodatni troškovi ne bi nastali,a slijedom čega ih sud smatra nepotrebnim.
19.Temeljem čl. 154 ZPP-a sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.
U Zagrebu, dana 14. siječnja 2022. godine
Sudac: Biserka Pavković Fućak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene
materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2
osim zbog povrede iz čl. 354 st. 2 točke 3 ZPP-a.
Dna:
tužiteljica po punomoćniku tuženik po punomoćniku
Rj/
rješenje tužitelju na platež pristojbe na tužbu 300,00 kuna i presudu 300,00 kuna
Kontrolni broj: 05679-cff51-bbfb6
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=BISERKA PAVKOVIĆ FUĆAK, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU,
C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski građanski sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.