- 1 -              Poslovni broj: Usž-4426/21-2

Poslovni broj: Usž-4426/21-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. K., S.1, kojeg zastupa opunomoćenik A. F., odvjetnik iz S.1, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja), Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba T. B., S.1, koju zastupa opunomoćenik D. M., odvjetnik iz S.1, i M. B., S.2, koju zastupa opunomoćenik T. T., odvjetnik iz G., otok Š., radi naknade troškova upravnog spora, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 UsIgr-130/20-17 od 10. studenog 2020., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2022.

r i j e š i o   j e

I              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 UsIgr-130/20-17 od 10. studenog 2020.

II              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda nalaže se tužitelju naknaditi zainteresiranoj osobi T. B. trošak upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn, a zainteresiranoj osobi M. B. u iznosu od 5.000,00 kn, dok se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora odbija.

2.              Tužitelj je protiv osporenog rješenja izjavio žalbu zbog bitnih povreda pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, osporeno rješenje je pogrešno i neutemeljeno te se zasniva na pogrešno i nepravilno primijenjenom materijalnom pravu iz kojeg razloga rješenje ne sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama pa stoga ima nedostatke zbog kojih ga nije moguće ispitati. Predmetno rješenje je preuranjeno jer upravna stvar Upravnog suda u Splitu UsIgr-130/20 nije pravomoćno okončana, a pobijano rješenje nije samo sebi svrha. Budući su tužbe i tužbeni zahtjev osnovani u cijelosti, to nema razloga da se ikakav trošak dosuđuje zainteresiranim osobama u ovoj upravnoj stvari, već isključivo tužitelju. Nadalje, tužitelj smatra da je pogrešno primijenjena Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.-dalje u tekstu: Tarifa), konkretno Tbr. 23. točka 1. koji za neprocjenjive predmete propisuje 250 bodova za cijeli prvostupanjski upravni postupak, a ne za svaku pojedinu radnju. Stoga je iznos troška za svaku zainteresiranu osobu iznad 2.500,00 kn pogrešno obistinjen. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu da preinači pobijano rješenje sukladno navodima iz žalbe te naloži tuženiku da mu naknadi trošak žalbenog postupka. Ujedno potražuje trošak sastava žalbe.

3.              Zainteresirane osobe, uredno pozvane, nisu dostavile odgovor na žalbu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitujući zakonitost osporenog rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, a zainteresiranim osobama priznao zatražene troškove u opisanim iznosima.

6.              Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je tužiteljev tužbeni zahtjev odbijen prvostupanjskom presudom od 9. studenog 2020., koja je potvrđena ovosudnom presudom, poslovni broj: Usž-526/21-2 od 15. travnja 2021., a što posljedično znači da su zainteresirane osobe uspjele u predmetnom upravnom sporu, zbog čega imaju pravo na zatražene troškove koji se sastoje od troškova zastupanja po njihovim odvjetnicima, i to trošak odgovora na tužbu (Tbr. 23. točka 1. Tarife) i pristupa na ročište (Tbr. 23. točka 2. Tarife), s pripadajućim PDV-om u odnosu na zainteresiranu osobu T. B. (Tbr. 42. Tarife), a koji troškovi se smatraju opravdanim izdacima u smislu članka 79. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21.-dalje u tekstu: ZUS).

7.              Stoga tužitelj neosnovano osporava pravilnost primjene Tbr. 23. točke 1. Tarife, koja se odnosi na trošak sastava odgovora na tužbu, pri čemu, međutim, ne vodi računa o točki 2. citirane odredbe koja regulira nagradu za zastupanje na raspravi, a za koje radnje su zainteresiranim osobama troškovi i dosuđeni.

8.              Nadalje, a s obzirom da je tužiteljev tužbeni zahtjev odbijen, to je tužitelj osnovano odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora, jer, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

9.              Kako, dakle, tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne razloge koji bi bili od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

10.              Na kraju, Sud nalazi neosnovanim i tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava ove žalbe, jer tužitelj nije uspio u predmetnom žalbenom postupku, zbog čega je njegov zahtjev valjalo odbiti.

11.              Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1., u vezi članka 67. stavka 3. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 14. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović, v.r.