1                                                                    9 P-40/2020

 

 

9 P-40/2020

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA 

TRGOVAČKI SUD U ZADRU

STALNA SLUŽBA U ŠIBENIKU

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E  

 

P R E S U D A 

 

 

Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, po sutkinji Terezija Goreta, u pravnoj stvari tužitelja D.S. iz B., zastupan po punomoćniku J.A., odvjetniku u Š., protiv tuženika V.K. d.o.o. iz Š., zastupan po punomoćnicima A.J., odvjetniku u Z. i A.K., odvjetnici u Z., radi dostave dokumentacije, na ročištu objave održanom dana 14. siječnja 2022. godine, 

 

 

p r e s u d i o   j e 

 

 

I.               Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, koji glasi:

 

" 1. Utvrđuje se da tužitelj D.S. iz B., ima pravo temeljem Ugovora o tajnom društvu od 2. kolovoza 2005. godine, ovjerenog od javnog bilježnika Lj.M. pod poslovnim brojem OV-6472/05 sklopljenog s tuženikom V.K. d.o.o., Š., na dostavu prijepisa financijskih izvješća za godine 2005., 2006., 2007., 2008., 2009., 2010., 2011., 2012., 2013., 2014., 2015., 2016., 2017., 2018. i 2019.  

 

2.                 Nalaže se tuženiku V.K. d.o.o., Š., da dostavi tužitelju D.S.iz B., prijepise  financijskih izvješća za razdoblje od sklapanja Ugovora o tajnom društvu, ovjeren od javnog  bilježnika LJ.M. pod poslovnim brojem OV-6472/05, dakle, za godine 2005., 2006., 2007., 2008., 2009., 2010., 2011., 2012., 2013., 2014., 2015., 2016., 2017., 2018. i 2019., sve u roku od 8 dana od donošenja ove presude i pod prijetnjom ovrhe. 

 

3.             Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 15.220,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe." 

 

 

II.               Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od

15.220,00 kuna  u roku o 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. 

 

 

Obrazloženje 

 

 

Tužitelj  je u tužbi naveo da je s tuženikom dana 1. kolovoza 2005. godine, sklopio Ugovor o tajnom društvu, a koji da je ovjeren od strane javnog bilježnika Lj.M. u Š. pod poslovnim brojem OV-6472/05 dana 2. kolovoza 2005. godine. Člankom 1.2 predmetnog Ugovora stranke da su međusobno ugovorile osnivanje Tajnog društva u kojem da će tajni član ovdje tužitelj uložiti u društvo vrijednost od 250.000,00 kuna, a koji ulog da ulazi u imovinu društva tuženika. Također, da je ugovoreno kako tajnom članu D. S. pripada 25% udjela u dobiti i gubitku društva tuženika. Sve navedeno da je vidljivo u člancima 2.1. - 2.3. ugovora. Nadalje, tužitelj je naveo da tuženik nije ispoštovao svoje ugovorne obveze, odnosno da nije omogućio tužitelju sudjelovanje u ranije navedenom udjelu, iako da je tužitelj svoju obvezu uredno ispunio, te kako tuženik nije tužitelju niti dostavljao poslovne podatke temeljem kojih bi se uopće mogla utvrditi stvarna vrijednost tužiteljeva udjela kako u dobiti, tako i u gubitku. Isto tako, tužitelj je naveo da je dana 27.11.2019. godine, pisanim dopisom pozvao tuženika da mu dostavi prijepise financijskih izvješća za razdoblje od sklapanja ugovora, od kolovoza 2005. godine do 2018. godine, te odnosne Odluke o raspodjeli i uporabi dobiti za svaku od navedenih godina, a koji dopis da je tuženik zaprimio što da potvrđuje i priložena povratnica, ali da se potpuno oglušio o osnovanom zahtjevu tužitelja kao tajnog člana. Tužitelj je u tužbi posebno istakao da je čl. 4.1. Ugovora  utvrđeno navedeno pravo tužitelja, a isti da glasi:  Tajni član ima pravo nadzora nad poslovanjem Društva, pa je ovlašten zahtijevati da mu se preda prijepis godišnjih financijskih izvješća, radi provjere njihove ispravnosti, pa da mu se u tu svrhu dopusti uvid u poslovne knjige i dadu potrebna razjašnjenja, te da Zakonom o trgovačkim društvima i to čl. 152. propisano da na kraju poslovne godine se utvrđuje  dobit ili gubitak poduzetnikovog poduzeća, te se tajnome članu isplaćuje njegov udio u dobiti. Nadalje, tužitelj je u tužbi naveo  da tuženik nije postupio po ugovornoj i zakonskoj obvezi, odnosno nije omogućio tužitelju da sudjeluje u ugovorenim pravima određenim ranije navedenim Ugovorom sklopljenim između stranaka, te da je time  povrijedio i posve jasnu odredbu citiranog čl. 152. Zakona o trgovačkim društvima.  Nadalje, tužitelj je istakao da u prilog zahtjevu tužitelja, članak 150. st. 1., 2. i 4. Zakona o trgovačkim društvima propisuje: Tajni član ima pravo zahtijevati da mu se preda prijepis godišnjih financijskih izvješća radi provjere njihove ispravnosti, da mu se u tu svrhu dozvoli uvid u poslovne knjige i dadu potrebna razjašnjenja. Kada za to postoji opravdan razlog, sud će na zahtjev tajnog člana u svako doba naložiti poduzetniku da tajnome članu priopći financijska izvješća društva u pisanom obliku, te da mu dade druga razjašnjenja i omogući uvid u poslovne knjige društva i druge isprave. Isto tako, tužitelj je naveo kako prava tajnoga člana iz stavka 1. i 2. ovog članka ne mogu se ugovorom isključiti ni ograničiti, dakle, da navedene odredbe Zakona o trgovačkim društvima, a koje se odnose upravo na prava tajnog člana na uvid u poslovnu dokumentaciju društva, u cijelosti su suglasne pravima tužitelja utvrđenima u Ugovoru kojeg su stranke ovog postupka sklopile.  

 

Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužbu pobija u cijelosti, te da isto tako prigovara visini istaknute vrijednosti spora jer da je ista neosnovana, kao i da  osporava potraživanja istaknuta u tužbi i tužbenom zahtjevu iz  razloga što su netočni i neistiniti  navodi da je tužitelj kao tajni član sudjelovao s imovinskim ulogom u poduzeću tuženika, te da na tužitelja nikada nije prešao ulog tajnog člana. Tuženik je u odgovoru na tužbu posebno istakao da je ugovor na koji se poziva tužitelj sklopljen sa pravnom osobom, a ne sa vlasnikom pravne osobe, te je stoga istakao prigovor  promašene pasivne legitimacije i kako predmetni ugovor nikada nije proizveo pravne posljedice. Isto tako, tuženik je naveo da nije točno da je tužitelj u društvo uložio 250.000,00 kuna kako je to naveo u tužbi, te da tužitelj nije ničim dokazao da je izvršio uplatu na koju se poziva, pa samim time da nije točno da tužitelju pripada 25% udjela u dobiti i gubitku društva. Isto tako, tuženik je u odgovoru na tužbu posebno istakao da ugovor na koji se tužitelj poziva nije valjan jer da  isti nikada nije konzumiran, te da je to razvidno  iz činjenice da je isti sklopljen 2005 godine i da se nikada u sve ove godine tužitelj ništa nije potraživao, dakle od 2005 do 2020 tužitelj da nikada nije tražio financijska izvješća, ili učestvovao u gubitku ili dobiti društva, te da tuženik nema nikakvu obvezu, niti ugovornu niti zakonsku, tužitelju dostaviti poslovne kako u ovoj pravnoj stvari se ne radi o tome da je jedna osoba uložila neku imovinsku vrijednost u poduzeće druge osobe, te da tužitelj nije niti u jednom trenu položio ulog koji je ušao u imovinu tvrtke u vlasništvu tuženika, a ugovor na koji se poziva tužitelj da na proizvodi pravne učinke.

 

U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o tajnom društvu od 01.08.2005. godine, ovjeren od javnog bilježnika Lj.M. pod poslovnim brojem OV-6472/05, Dopisa  tuženiku od 27.11.2019. godine, povratnice kao dokaz primitka dopisa tuženiku, potvrde od 3. listopada 2005. godine, Ugovora o ortakluku od 31.05.2004. godine, Ugovora o zajmu od 04.listopada 2004. godine, kupoprodajnog ugovora od 27.srpnja 2005. godine, platnog naloga od 11.listopada 2004. godine i platnog naloga od 02.studenog 2004. godine, saslušanjem tužitelja D.S. i zakonskog zastupnika tuženika S.G.. 

 

Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

Neosnovan je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, pregledom Ugovora o tajnom društvu razvidno je da je Ugovor potpisan od strane tužitelja i tuženika V.K. d.o.o. dakle, potpisnik ugovora je i tuženik u ovoj parnici.

 

Nadalje, neosnovan je navod tuženika da navedeni Ugovor nije valjan. Naime, tuženik nije ugovor raskinuo a niti je tražio poništenje istog niti je pobijao istog niti je tražio utvrđenje istog ugovora ništetnim niti je u tom pravu predložio izvođenje bilo kakvog dokaza. 

 

Odredbom čl. 152. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19 ) propisano je da na kraju poslovne godine se utvrđuje  dobit ili gubitak poduzetnikovog poduzeća, te se tajnome članu isplaćuje njegov udio u dobiti, dok je odredbom čl. 150 propisano da tajni član ima pravo zahtijevati da mu se preda prijepis godišnjih financijskih izvješća radi provjere njihove ispravnosti, da mu se u tu svrhu dozvoli uvid u poslovne knjige i dadu potrebna razjašnjenja. Kada za to postoji opravdan razlog, sud će na zahtjev tajnog člana u svako doba naložiti poduzetniku da tajnome članu priopći financijska izvješća društva u pisanom obliku, te da mu dade druga razjašnjenja i omogući uvid u poslovne knjige društva i druge isprave. Isto tako, tužitelj je naveo kako prava tajnoga člana iz stavka 1. i 2. ovog članka ne mogu se ugovorom isključiti ni ograničiti, dakle, da navedene odredbe Zakona o trgovačkim društvima, a koje se odnose upravo na prava tajnog člana na uvid u poslovnu dokumentaciju društva, u cijelosti su suglasne pravima tužitelja utvrđenima u Ugovoru kojeg su stranke ovog postupka sklopile.  

 

U postupku saslušani tužitelj je na ročištu održanom dana 30. studenog 2021.

godine u svom iskazu naveo da je nekretnine na kojima je izgrađen hotel bilo vlasništvo S. te da je on kao zakonski zastupnik S. imao viziju na toj lokaciji napraviti hotel. Međutim, da kako je firma u tom periodu zapala u poteškoće, da nije uspio dići kredit te da mu je tada gospodin B. koji je bio direktor Erste banke savjetovao da stupi u kontakt s S.G. i da budu partneri u navedenom poslu te da su sklopili ugovor o tajnom društvu kako mu je tada odgovaralo. Nadalje, tužitelj je naveo da je prema tom ugovoru S.G. odnosno V..K. steklo 75% poslovnih udjela a da je njemu ostalo 25% ali da je prema ugovoru S.G. o svemu njega trebao obavještavati ali da se isti toga nije pridržavao te da mu nije dostavljao izvješća, da mu je samo prve dvije godine dostavio financijska izvješća a kasnije ne a da mu nikad nije isplatio niti dobit. Osim toga,  tužitelj je naveo da S.G. odnosno V.K. nisu unijeli svoj novac već su za to podigli kredite i opteretili ovu nekretninu a što da je razvidno u zemljišnoj knjizi a za što on nije dao pristanak. Također, tužitelj je naveo da je S.G. navedena sredstva po njemu ulagao istovremeno i u izgradnju A.K. na B. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja je li njegova volja bila da sklopi ugovor o tajnom društvu isti je odgovorio da ne. Na daljnje pitanje punomoćnika tužitelja je li S.G. potpisao tajni ugovor kao fizička osoba i kao zakonski zastupnik tuženika, isti je odgovorio da  jest. Na daljnje pitanje punomoćnika tužitelja je li mu tuženik izdao potvrdu o tužiteljevom  ulaganju od 250.000,00 kuna, isti je odgovorio da jest. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika je li 75% V.K. prodao gospodinu G. isti je odgovorio da jest za 750.000,00 kuna te je nadalje pojasnio da je prodao zemljište a da su V.K. zajednički osnovali.  Na posebno pitanje punomoćnika tuženika od koga je kupio zemljište i za koliko ga je prodao isti je odgovorio  da je kupio od Hrvatskih šuma za otprilike 350.000,00 kuna a da ga je prodao za 750.000,00 kuna a što misli da je to 75%. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika za koliko vremena je to prodao isti je odgovorio da se ne sjeća. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika A.K. da li je vodio spor s H.Š. isti je odgovorio  da ne. Na daljnje pitanje punomoćnika tuženika A.K. da li je u vrijeme prodaje V.K. bilo tereta H.Š. na navedenom zemljištu isti je odgovorio  da se ne sjeća ali da je imao ugovor o kupoprodaji s H.Š. Na daljnje pitanje punomoćnika  tuženika A.K. je li sklopio kupoprodajni ugovor za prodaju zemljišta s V.K. isti je odgovorio da ne. Na daljnje pitanje punomoćnika tuženika A.K. je li poslovao i ranije s gospodinom G. ili nekom njegovom tvrtkom isti je odgovorio da jest, da je kupovao gorivo za svoje autobuse. Na daljnje pitanje punomoćnika tuženika A.K. je li 250.000,00 kuna uložio u novcu, isti je odgovorio da jest a da se ne može sjetiti je li dao gotovinu ili nešto drugo. Na daljnje pitanje punomoćnika tuženika A.K. kad je tražio financijsko izvješće isti je odgovorio  da je nakon izgradnje hotela dobio par kad je već hotel radio izvješća a da nakon toga nije dobivao izvješća ali da ih je tražio i da je to tražio osobno i putem e-maila. Na daljnje pitanje punomoćnika tuženika A.K. kako je saznao da firma V.K. ostvaruje dobit isti je odgovorio da je to saznao putem javnih servisa FINA-e u kojoj se ti podatci javno objavljuju iz kojih da je razvidno da je firma poslovala s dobiti. Na daljnje pitanje punomoćnika tuženika A.K. je li ikad zatražio dobit isti je odgovorio  da je to u više navrata tražio od G. i od više njegovih odvjetnika i da je tražio i financijska izvješća i dobit, odnosno da nikada ništa gospodin G. njemu nije platio niti V.K.. Na posebno pitanje punomoćnika  tuženika A.K. je li ikad poduzeo kakva pravna sredstva da bi zaštitio opterećivanje nekretnina isti je odgovorio da je  u više navrata kontaktirao G. ali da isti figurira na Trgovačkom sudu kao jedini osnivač ali da je sada zatražio. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika A.K. koji je bio cilj tajnog ugovora, isti je odgovorio da je on kao uspješni turistički djelatnik htio napraviti hotel a kako  gospodin G. kao uspješni poslovni čovjek u Š. koji se bavio naftom nije imao iskustva u turizmu da je cilj bio napraviti uspješni hotel. Osim toga isti  je nadodao da su imali ugovor da on imam plaću i službeno vozilo i to da je trebao imati 7.000,00 kuna plaću koja mu nikad nije isplaćena a dvije godine da je vozio vozilo i nakon isteka dvije godine ga vratio. Na daljnje pitanje punomoćnika tuženika A. K. što bi on trebao po tom ugovoru raditi isti je odgovorio da je on trebao obzirom na svoje iskustvo u turizmu puniti hotel 365 dana. Na daljnje pitanje punomoćnika tuženika A.K. je li on to učinio, punio hotel svaki dan, isti je odgovorio da su se poremetili odnosi zbog čega nije punio hotel.

 

Zakonski zastupnik tuženika je na ročištu održanom dana 30. studenog 2021. godine u svom iskazu naveo da mora naglasiti da nije točno da ga je sa D.S.. upoznao B. u E. banci već da su se znali zbog toga što je S. kupovao gorivo na njegovim benzinskim stanicama zbog čega da mu je isti bio dužan određeni iznos novaca. Nadalje, zakonski zastupnik tuženika je naveo kako je firma S. u kojoj je D.S. bila zakonski zastupnik pala u probleme i prijetio joj je stečaj a kako bi izvukao svoje potraživanje da je pristao  sa S. na dogovor o ortakluku kojim je G. firma u kojoj je on  bio vlasnik,  uči sa 40% udjela u S.. Međutim, da je tada uvidio da S. kao firma je pred totalnim stečajem i u bilanci da je utvrdio da ista ima zemljište u svom vlasništvu. Tada da je predložio S. i da uđu u partnerstvo kako bi išta spasio od svojih potraživanja G. prema S., isti da mu je  garantirao da je S. vlasnik zemljišta na L. i osobno da  je vidio da je to u zemljišnim knjigama upisano i da nije bilo tereta tek kad su potpisali ugovor, da ga je S. obavijestio da zemljište nije plaćeno, tako da je morao  i H.Š. platiti zemljište 385.000,00 kuna. Nadalje, zakonski zastupnik tuženika je naveo da mora naglasiti da se svim tim dugovanjima popeo dug na skoro milijun kuna u vrijeme kada su potpisali ovaj ugovor da mu je D.S. dugovao oko milijun kuna. Nadalje, isti je naveo kako mora naglasiti da ga D.S. nikad nije kontaktirao da mu dostavi izvještaj jer da je bio svjestan činjenice da nikada nije uložio niti lipe. Osim toga da mora naglasiti da unatoč tvrdnji gospodina S. da je dovodio turiste nikad nije doveo niti jednog jedinog gosta unatoč svom turističkom iskustvu zbog čega da su prvotno i krenuli u dogovor odnosno u ortakluk. Osim toga, da mora naglasiti da misli osobno da je samo cilj ove tužbe da gospodin S. nešto izvuče od firme kao što je dosada radio, te da mora naglasiti da je  u V.K. kao S.G. prodavao svoju imovinu i ulagao u V.K., da je 15 milijuna kuna uloženo u V.K. osobno a plaću da nema. Nadalje, zakonski zastupnik tuženika je naveo da ovaj ugovor o tajnom društvu nikad nije konzumiran te da je isti sastavljen na posebno inzistiranje S. i partnera iz Italije a da on ne zna tko je to, te da mora naglasiti da je potvrda o 250.000,00 kuna bila fiktivna jer u to vrijeme S. nije imao niti kune. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika A.K. jesu li osnovali V.K. zajedno, isti je odgovorio da ne,  da je on jedini osnivač. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika A.K. zašto je potpisao potvrdu na 250.000,00 kuna isti je ogovorio da je to napravio isključivo iz razloga što je D.S. tvrdio da će puniti hotel i da mu je to bio poticaj. Na daljnje pitanje punomoćnika tuženika A.K. je li ista potvrda knjižena isti je odgovorio da nije i da je nema u bilancama. Na daljnje pitanje punomoćnika tuženika da li V.K.  ostvaruju dobit isti je odgovorio da ne i da imaju veliki gubitak. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja kada je izvršio uplatu od 385.000,00 kuna H.Š. isti je u spis dostavio dokaz iz kojeg je razvidno da je uplata izvršena 11. listopada 2004.g. i 2. studenog 2004. godine. Na daljnje pitanje punomoćnika tužitelja je li imao dogovor prema kojem je S. trebao imati naknadu 7.000,00 kuna mjesečno, isti je odgovorio da je bio dogovor da će se S. imati auto uz plaću ali da je za to trebao dati izvješće što da  je napravio a kako isti nije davao izvješće nije mu se davala ni plaća a auto da je vozio dvije godine. Na daljnje pitanje punomoćnika tužitelja je li on potpisao ugovor kao S.G. i kao zakonski zastupnik  društva V.K. isti je odgovorio da su to njegovi potpisi. Na daljnje pitanje punomoćnika tužitelja je li se s tim ugovorom obvezao da neće otuđivati i opterećivati nekretnine bez pisane suglasnosti tajnog člana, isti je odgovorio da to nije istina jer da tada ne bi mogao raditi. Na daljnje pitanje punomoćnika tužitelja je li se obvezao čl. 4.st.1. da će članu tajnog društva dostavljati financijska izvješća, isti je odgovorio da nije jer da je za njega taj ugovor ništetan. Na daljnje pitanje punomoćnika tužitelja može li još jednom potvrditi na zapisnik da je ta potvrda na vrijednost od 250.000,00 kuna fiktivna isti je odgovorio da jest. Na daljnje pitanje punomoćnika tužitelja da li je onda ta potvrda lažna, punomoćnici tuženika su prigovorili navedenom pitanju te je također uredujući sudac isto zabranio iz razloga što je to subjektivna ocjena punomoćnika tužitelja.  

 

Imajući u vidu ovako suprostavljene iskaze stranaka ovaj sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja, budući je iskaz tužitelja u suglasnosti sa ostalim u postupku izvedenim dokazima.

 

 

 

Naime, pregledom Ugovora o tajnom društvu od 01. kolovoza 2005. godine ovjerenog kod javnog bilježnika Lj.M. pod poslovnim brojem OV-6472/05 razvidno je da su stranke ugovorile osnivanje tajnog društva u kojem će tajni član tužitelj uložiti u društvo vrijednost od 250.000,00 kuna a koji ulog ulazi u imovinu društva tuženika, te je ugovoreno kako će tajnom članu D.S., ovdje tužitelju pripasti 25% udjela u dobiti i gubitku društva tuženika. 

 

Nadalje, pregledom potvrde koju je tužitelj predao (list 24 spisa) a za koju je tuženik priznao u svom iskazu da ju je potpisao proizlazi da je tajni član D.S. ovdje tužitelj unio vrijednost od 250.000,00 kuna te time ispunio ugovor o tajnom društvu od 01. kolovoza 2005. godine,a pa stoga ovaj sud nije prihvatio iskaz tuženika koji je naveo da tužitelj nije uplatio navedeni iznos jer upravo tuženik to ovjerio svojim potpisom kao odgovorne osobe kao i pečatom tuženika. 

 

Nadalje, valja naglasiti da je tužitelj dostavio u spis dopis s povratnicom od 27.

studenog 2019. godine u kojem poziva tuženika za dostavom financijskim izvješća a koje tuženik nije dostavio tužitelju. 

 

Nadalje, imajući u vidu da je predmet tužbenog zahtjeva tužitelja dostava financijskih izvješća tuženika koja tuženik nesporno nije dostavio tužitelju a koje je morao dostavljati s obzirom na sklopljeni Ugovor o tajnom društvu ovaj sud je ocijenio osnovanim potraživanje tužitelja da tuženik mora dostaviti istom financijska izvješća za utuženi period.

 

 

Slijedom svega naprijed navedenog, temeljem čl. 152. a u svezi čl. 155. ZTD-a valjalo je presuditi kao u izreci. 

 

 

              Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. ZPP-a, pa je tužitelju obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici, sukladno Tbr. Tbr. 7 točka 1. , Tbr. 9.točka 1. i Tbr. 8. točka 1. Tarife o naknadi i nagradi za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/04 i 107/15 dalje: OT) priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 3.125,00 kuna, za sastav podneska od 30. ožujka 2020. godine u iznosu od 3.125,00 kuna, za zastupanje na ročištu od 25. svibnja 2021. godine i za zastupanje na ročištu od 30. studenog 2021. godine u iznosu od 3.125,00 kuna (2x3.125,00 kuna), što daje ukupan iznos od 12.500,00 kuna.  Ujedno je tužitelju  priznat trošak sudske pristojbe na tužbu  u iznosu od 1.360,00 kuna i na presudu u iznosu od 1.360,00 kuna (Tbr.1.i 2. Tbr. 2. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama „Narodne novine“ 26/03), odnosno tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 15.220,00 kuna kako je i odlučeno u točki

2. izreke.                   

 

 

U Šibeniku, 14. siječnja 2022. godine 

                                                                                                                                             

                                                                                                                  SUDAC  

                                                                                                            Terezija Goreta

 

 

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

 

            Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana, žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud RH u Zagrebu.

 

 

DN-a:

 

-                      Punomoćniku tužitelja

-                      Punomoćniku tuženika   

 

 

 

 

 

Broj zapisa: eb304-a8def

Kontrolni broj: 01c41-0e027-95aff

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=TEREZIJA GORETA, L=ZADAR, O=TRGOVAČKI SUD U ZADRU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.