Poslovni broj 11 P-139/2021-142

 

 

 

 

 

 

 

 

              Poslovni broj 11 P-139/2021-142

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. M.. iz B. na M., OIB: … i 2. I. M. iz B. na M., zastupani po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ž. i partneri iz Z.1, Pisarnica Z.2, protiv tuženika Stečajna masa iza G. P. R. d.d. u stečaju, Z.2, OIB: …, zastupanog po stečajnom upravitelju F. Z. N., a ovaj po punomoćniku D. J., odvjetniku u Z2. uz sudjelovanje umješača na tuženikovoj strani i to: 1. Z. M. iz Z., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. N. d.o.o., Z.2, 2. I. J. iz B., OIB: … 3. D. Č. iz B., OIB:…, 4. M. K. iz B., OIB:… , 5. B. J. iz B., 6. N. V. iz B., OIB: ..., 7. M. B. iz B., OIB:… i 8. M. P.. iz Z., OIB: …, radi utvrđenja, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 14. prosinca 2021. u nazočnosti punomoćnice i majke tužitelja sa punomoćnikom, zamjenika punomoćnika tuženika i umješača M. P. i punomoćnika umješača Z. M., te stalnoga sudskog vještaka A. M., na ročištu za objavu odluke 14. siječnja 2022.

 

p r e s u d i o    j e

 

Utvrđuje se da je osnovana tražbina tužitelja kao vjerovnika prvog višeg isplatnog reda u iznosu od 313.507,98 kuna, sukladno prijavi tražbine, na ime neisplaćenih minimalnih neto plaća prednika tužitelja za razdoblje od 1. listopada 1992. do 16. veljače 2003. godine u iznosu od 174.012,78 kuna, na ime zakonskih zateznih kamata obračunatih na glavnice neisplaćenih minimalnih neto plaća prednika tužitelja za period od 1. listopada 1992. do 26. rujna 2003. u iznosu od 139.495,20 kuna.

 

i

 

r i j e š i o  j e

 

              Nalaže se tuženiku i umješačima da solidarno naknade tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 91.088,84 kuna, sve u roku od 8 dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadom troška u iznosu od preostalih 90.384,91 kune odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

             

1.               Pok. D. M., kao raniji tužitelj, je u tužbi podnesenoj Općinskom sudu u Zadru 6. studenoga 1992. protiv Upravnog odbora G. R. u bitnome, naveo kako istu podnosi radi poništenja odluke od 1. i 30. rujna 1992., a po kojoj odluci više nije radnik G. R. Z.2. Navedenu odluku donio je Povjerenik Vlade Republike Hrvatske za općinu B., a po njenom donošenju vršilac dužnosti direktora G. R. Z2. usmeno je rekao predniku tužitelja da ne dolazi na posao dok ne riješi svoj status sa Povjerenikom. Tuženik nije odgovorio na žalbu koju mu je prednik tužitelja uputio, a niti na dostavu odgovora po prigovoru Povjerenika Vlade. Kako je prošao zakonski rok od 30 dana od podnošenja žalbe za donošenje odluke, to je prednik tužitelja podnio predmetnu tužbu. Ističe kako je bio radnik G. R. od 1987. i odlazi o je na posao iz B. na M., gdje mu je prebivalište u B., gdje je bilo sjedište poduzeća sve dok je to radi terorističkih oružanih akcija bilo moguće. Nakon toga radni status tužitelju je bio nedefiniran, pa se cijelo vrijeme raspitivao na Zavodu u B., kod Povjerenika Vlade, na Crvenom križu, na što su oni svi odgovarali da će se status radnika, kao što je on, riješiti jedinstveno za sve. Zdravstvenu knjižicu ovjeravao je na Crvenom križu, a kasnije na Ispostavi zdravstva u B. na M.. Kad je saznao da je imenovan Upravni odbor za G. R. odmah se javio i nakon nekog vremena stavljen je na spisak radnika navedenog poduzeća, gdje mu je s obzirom na Uredbu o radnim odnosima u slučaju radnog stanja ili neposredne ugroženosti, neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske i bilo mjesto. Primio je minimalnu plaću za mjesec prosinac 1991. i siječanj 1992., te je od strane vršitelja dužnosti direktora poduzeća pozvan na posao negdje početkom kolovoza 1992. Radio je oko tri tjedna, sve dok se nije umiješao Povjerenik Vlade s konstatacijom da se nije javio na javni poziv preko R. Z2, te da ne može raditi. Vršitelj dužnosti tuženika mu je rekao da ne dolazi na posao dok ne riješi status sa Povjerenikom. Išao je u Povjereništvo, gdje mu je rečeno da se obrati pisanim zahtjevom što je isti i učinio. 7. rujna 1992. dobio je odgovor u kojem stoji da temeljem članka 5. Uredbe o osiguranju sredstava, ostvarivanja prava i načinu isplate minimalnih plaća i naknada određenim fizičkim i pravnim osobama tuženik donosi odluku o konačnoj listi za isplatu minimalne plaće. Prednik tužitelja ističe kako navedena Uredba ne regulira prava ranika iz radnog odnosa, veća da regulira pravo korisnika sredstava na osiguranje sredstava za isplate minimalnih plaća po stjecanju uvjeta. Što se tiče poziva preko R. Z., tužitelj ga nije čuo. Možda ga može opravdati ratno stanje, nestašica električne energije i bolest. Navodi kako se Uredbom o radnim odnosima u slučaju ratnog stanja iz radnog odnosa isključuju oni radnici koji su napravili povrede iz čl. 7. Uredbe a što kod prednika tužitelja nije slučaj. U roku je posao zahtjev za zaštitu prava Povjereniku na što mu je ovaj odgovorio da nema pravo na minimalnu plaću, a da radnopravni status riješi sa tuženikom. Tim tužbenim zahtjevom prednik tužitelja tražio je da se utvrdi da je radnik G. R. Z.2, da mu radni odnos uslijed nemogućnosti odlaska na posao zbog okolnosti prouzročenih obrambenim ratom ne može prestati te ga se vraća na listu radnika G. R. Z.2. Nalaže se tuženiku da tužitelja stavi na spisa radnika radi isplate minimalne plaće od 1. veljače 1992. pa nadalje.
2.               Tuženik u svom odgovoru na tužbu iznesenom na ročištu održanom 18. ožujka 1993., u bitnome, najprije ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Zadru jer je sjedište istoga privremeno u Biogradu. Navodi kako je tužba tužitelja nedopuštena i pogrešno upravljena na Upravni odbor G. R. koji nije donio ni jednu odluku vezanu za status svojih radnika niti je odlučio da bi tužitelju prestao radni odnos.
3.               Rješenjem od 18. ožujka 1993. Općinski sud u Zadru se oglasio mjesno nenadležnim i odredio da se spis po pravomoćnosti istoga ima dostaviti na daljnji postupak i odlučivanje mjesno nadležnom Općinskom sudu u Biogradu na Moru.
4.               Navedeno rješenje ukinuto je rješenjem Okružnog suda u Zadru posl. br. Gž-245/93 od 21. rujna 1993. nakon čega je rješenjem suda prvog stupnja od 22. listopada 1993. tuženiku odnosno Upravnom odboru G. R. ukinuto svojstvo stranke u postupku te je pozvan tužitelj ispraviti tužbu na način da kao tuženika označi G. R. , čemu je i udovoljeno 9. studenoga 1993.
5.               U nastavku postupka tuženik je iznio odgovor na tužbu na ročištu održanom 2. prosinca 1993. gdje među ostalim ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije ističući kako tuženik nije donio ni jednu odluku o prestanku radnog odnosa tužitelja. Navodi kako je tužitelj bio dužan postupiti sukladno odredbama Zakona o radnim odnosima i Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa te u roku podnijeti zahtjev nadležnom organu tuženog u cilju zaštite svojih prava. U konkretnom slučaju, taj je krajnji rok bio 15. ožujka 1992. pa budući da nije postupio prema naznačenom niti nema pravo tražiti zaštitu svojih prava na ovaj način. Istakao je kako se tužitelj nije odazvao pozivu od 11. prosinca 1991. pa smatra i da je bez osnove primio i plaću za prosinac 1991. i siječanj 1992.
6.               Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na ročištu održanom 7. ožujka 2002. na način da se traži utvrđenje da je tužitelj zaposlenik tuženika te da mu nije prestao radni odnos kod tuženika i nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto na kojem je bio zaposlen odnosno radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi. Također je nadopunio i točku II. tužbenog zahtjeva po pitanju iznosa.
7.               Tužitelj je također uredio tužbeni zahtjev i podneskom od 16. lipnja 2003.,  i to na način da navodi kako je raniji tužitelj D. M. umro 16. veljače 2003., te kako njegovi nasljednici M. M. i mldb. I. M. preuzimaju postupak te se sada potražuje utvrditi da predniku tužitelja D. M. nije prestao radni odnos kod tuženika do dana 16. veljače 2003. dok su iznosi plaća koje bi tuženik dugovao tužiteljima usklađeni sa zaprimljenim nalazom i mišljenjem vještaka ekonomsko-financijske struke.
8.               Rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. P-1267/92 od 16. listopada 2003. prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari te je određeno da će se postupak nastaviti kada stečajni upravitelj ili pravni sljednik tuženika preuzme postupak ili kada ga sud na prijedlog protivne strane pozove da to učini.
9.               Rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. P-1267/92 od 16. prosinca 2003. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari te se rješenjem od 15. siječnja 2004. Općinski sud u Zadru oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je odlučeno da će se spis predmeta dostaviti Trgovačkom sudu u Zadru kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.
10.          Ovosudnim rješenjem posl. br. P-72/04 od 24. ožujka 2004. određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari zbog smrti tužitelja D. M., a koji postupak je nastavljen ovosudnim rješenjem posl. br. P-130/06 od 24. svibnja 2006. sa tužiteljima M. i I. M. kao nasljednicima ranijeg tužitelja pok. D. M..
11.          Tužitelji su uredili tužbeni zahtjev podneskom od 10. svibnja 2007. na način da se sada traži utvrđenje da je osnovana tražbina tužitelja kao vjerovnika prvog višeg isplatnog reda u iznosu od 594.242,42 kune, te također i podneskom od 30. rujna 2008., kada je tužbeni zahtjevu  ovoj pravnoj stvari konačno uređen, a u kojem podnesku se samo dodaje točka I. tužbenog zahtjeva prema kojoj bi trebalo utvrditi da predniku tužitelja nije prestao radni odnos do dana 16. veljače 2003. kao dana smrti.
12.          Rješenjem Trgovačkog suda u Šibeniku, čija je nadležnost uslijed izuzeća sudaca Trgovačkog suda u Zadru određena rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 17. travnja 2008., utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari budući da o prijavljenoj tražbini ovdje tužitelja u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom još uvijek nije odlučeno.
13.          Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2009. ukinuto je naprijed citirano rješenje Trgovačkog suda u Šibeniku te je predmet vraćen na ponovni postupak, iz razloga što kraj ovakvih okolnosti ne dolazi do prekida postupka ex lege već konstitutivnom odlukom suda, slijedom čega je rješenjem Trgovačkog suda u Šibeniku od 12. svibnja 2009. prekinut postupak u ovoj pravnoj stvari do donošenja odluke o prijavljenoj tražbini tužitelja u stečajnom postupku koji se vodi kod Trgovačkog suda u Zadru pod posl. br. St-294/03.
14.          Ovosudnim rješenjem posl. br. P-109/2019 od 15. svibnja 2019. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari a temeljem prijedloga tuženika jer je u ovosudnom spisu posl. br. St-294/2003 14. veljače 2019. doneseno rješenje kojim se osporava tražbina prvog višeg isplatnog reda M. M. i I. M. kao nasljednika iza pok. D. M. u iznosu od 590.242,42 kune te su imenovani upućeni nastaviti odnosno preuzeti parnicu u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti toga rješenja, sve sukladno odredbi čl. 179. st. 1. Stečajnoga zakona.
15.          Nadalje, ovosudnim rješenjem od 4. studenoga 2019. prihvaćeno je sudjelovanje Z. M. iz Z. kao umješača u ovoj pravnoj stvari, dok je ovosudnim raspravnim rješenjem donesenim na ročištu održanom 25. studenoga 2020. prihvaćeno i sudjelovanje I. J., D. Č., M. K., B. J., N. V., M. B. i M. P. kao umješača u ovoj pravnoj stvari.
16.          U. su se tijekom postupka, nakon odluke kojom se dopušta miješanje, u potpunosti pridružili navodima tuženika, kao stranke na čijoj strani su se umiješali, uz dodatak da prednik tužitelja nije bio u radnom odnosu kod prednika tuženika, a što proizlazi iz potvrde pravnog slijednika G. R. B., G. R. Z, a također i iz dopisa Zavoda gdje proizlazi da pok. D. M. u razdoblju od 1. listopada 1992. do 16. veljače 2003. nije bio prijavljen na mirovinsko osiguranje kod poslodavca G. R. d.d. Z., a kod tog poslodavca je odjavljen 31. kolovoza 1991.
17.          U ovoj pravnoj stvari donesena je 15. ožujka 2021. pod posl. br. P-109/2019-93 presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, utvrđeno je da predniku tužitelja nije prestao radni odnos do dana 16. veljače 2003. te da je osnovana tražbina tužitelja kao vjerovnika prvog višeg isplatnog reda u iznosu od 594.242,42 kune, sukladno prijavi tražbine.
18.          Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 29. travnja 2021. pod posl. br. Pž-1870/2021-3 presudom odbio kao neosnovane žalbe tuženika i umješača te potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I izreke, u kojem je dijelu utvrđeno da predniku tužitelja nije prestao radni odnos do 16. veljače 2003., kao dana smrti, dok je rješenjem ukinuo točku II izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je određeno da je osnovana tražbina tužitelja kao vjerovnika prvog višeg isplatnog reda u iznosu od 594.242,42 kune i u tom dijelu vratio predmet na ponovni postupak. Kod ukidnog dijela prvostupanjske presude, drugostupanjski sud ukazuje prvenstveno kako je nužno označiti odnosi li se iznos iz točke II izreke presude na neto ili bruto iznos, kako prvostupanjski sud nije dao razloge zašto je tražbinu tužitelja svrstao u prvi viši isplatni red, u utvrđenu visinu izgubljene zarade sud nije uključio primanja koja je pravni prednik tužitelja ostvario kod drugih poslodavaca kao i utjecaj navedenoga na visinu obračunatog iznosa kamata, te kako je potrebno utvrditi je li sudski vještak primijenio pravilnu metodu obračuna kamata uz napomenu da je prvostupanjski sud u utvrđeni iznos izgubljene zarade neopravdano uključio određeno vrijeme nakon smrti pravnog prednika tužitelja.
19.          U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te pročitao priloženu dokumentaciju i to: dopis od 1. rujna 1992. (l.s. 3), odgovor na zahtjev za zaštitu prava od 30. rujna 1992. (l.s. 4), zahtjev za zaštitu prava na podnesak Povjerenika Vlade RH za Općinu B. od 1. rujna 1992. (l.s. 32), odgovor na zahtjev za zaštitu prava od 30. listopada 1992. (l.s. 34), dopis inspekciji rada od 6. studenog 1992. (l.s. 35), obračunski list (l.s. 67 do 71), izvještaj o trajanju privremene nesposobnosti – spriječenosti za rad (l.s. 72 do 83 i 177 do 190), potvrdu Sekretarijata obrane, Stožera civilne zaštite u B. na M. od 18. kolovoza 1992. (l.s. 191), rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-206/03 (l.s. 141), potvrda RH, Općina BnM, Sekretarijat obrane, Stožer civilne zaštite, Klasa: 810-01/92-01/01, Urbroj: 2102-05-05-92-46 od 18. kolovoza 1992. (l.s. 191), rješenje o otvaranju stečajnog postupka posl. broj IV St-294/03-28 od 26. rujna 2003. (l.s. 196 do 199), rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama od 18. ožujka 2004. (l.s. 200 do 203 i 246 do 247 te 318 do 319), rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama od 1. rujna 2005. (l.s. 204 do 206), rješenje o osporenoj tražbini I. višeg isplatnog reda, poslovni broj 2 St-294/03-357 od 14. veljače 2019. (l.s. 234 do 236), potvrde HZMO-a za D. M. (l.s. 251-253), preslik matične knjige prednika tuženika (l.s. 254), zapisnik o vještačenju broj 877-07/18 od 27. srpnja 2018. (l.s. 273 do 276), radna knjižica (l.s. 303 do 308), tablica II višeg isplatnog reda, diobeni popis (l.s. 326 do 330) dopis Regosa, Središnjeg registra osiguranika od 1. srpnja 2020. (l.s. 297-298), dopis HZMO-a, Područnog ureda u Zadru od 18. kolovoza 2020. zajedno sa potvrdama o razdobljima u kojima je D. M. bio prijavljen na mirovinsko osiguranje te ovjerenim preslikama njegovih radnih knjižica (l.s. 301-308). Proveden je i dokaz saslušanjem prednika tužitelja D. M. (l.s. 57), ranijeg zakonskog zastupnika tuženika vršitelja dužnosti direktora G. B. na ročištu održanom 17. prosinca 1993. (l.s. 28), svjedoka B. D. (l.s. 352 do 353) i B. N. (l.s. 38 i 367).
20.          Isto tako, proveden je dokaz financijsko-računovodstvenim vještačenjem po vještaku D. Š., dipl. oec., koji je dostavio svoj pisani nalaz 26. svibnja 2003. (l.s. 95 do 107) kao dokaz financijsko-računovodstvenim vještačenjem po vještaku A. M. koji je dostavio svoj pisani nalaz 17. kolovoza 2021. (l.s. 488-505) te je dao i usmeni nalaz i mišljenje na ročištu održanom 14. prosinca 2021.
21.          U ponovljenom postupku tuženik je predložio sudu izvršiti uvid u dokumentaciju koju isti dostavlja u sudski spis, a koja dokumentacija se odnosi na utvrđivanje nespornom činjenice da je pravni prednik  tuženika kroz utuženo vrijeme uglavnom isplaćivao zajamčene odnosno minimalne plaće kako zbog ratnih prilika, tako i zbog teškog gospodarskog stanja prednika tuženika. Umješač I. J. je u svom podnesku također, u bitnome, ukazivao na isto. Međutim, sud nije uvažio dodatnu dokumentaciju na navedenu okolnost, jer ta okolnost, prema uputi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, ni nije bila sporna odnosno utvrđivanje visine mjesečnoga primanja bilo je dio prvostupanjskog postupka do donošenja ukinute odluke i uključeno u nalaz i mišljenje vještaka Š., koji nije bio sporan u tom dijelu.
22.          Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 -  u nastavku teksta ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.
23.          Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
24.          Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
25.          Predmet ovoga postupka je utvrđenje osnovanosti tražbine tužitelja osporene u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom. Inicijalno, u ovom se postupku radilo o tužbi prema radnom pravu radi vraćanja radnika na rad i naknade neisplaćenih plaća. Protekom vremena i promjenom okolnosti, mijenjan je i tužbeni zahtjev, na način da je sada ovdje riječ o utvrđenju postojanja tražbine prednika tužitelja koji je tijekom ovoga postupka umro i to za period od trenutka osporavanog prestanka radnog odnosa do trenutka njegove smrti, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama za cijeli period.
26.          U ovom trenutku, u ponovljenom postupku a nakon što je odluka o tome da radni odnos prednika tužitelja nije prestao do trenutka njegove smrti postala pravomoćna, valjalo je odlučiti o visini tražbine tužitelja kao i o činjenici spada li ista u prvi viši isplatni red ili ne.
27.          Sukladno uputi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske ovosudnim rješenjem od 6. srpnja 2021., ispravljenim 9. srpnja 2021., vještaku financijske struke je naloženo izraditi pisani nalaz i mišljenje na sljedeće okolnosti:

a)     izračuna bruto iznosa od 74.665,11 kuna u neto iznos, koji iznos je pravni prednik tužitelja primio kao plaću radeći kod drugih poslodavaca

b)     izračuna zakonskih zateznih kamata na iznos primanja koja je pravni prednik tužitelja ostvario kod drugih poslodavaca

c)     utvrđenja stvarne visine izgubljene zarade u neto iznosu za pravnog prednika tužitelja do datuma smrti istoga sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i prikazom metode obračuna istih kamata, oduzimajući iznose pod točkama a i b;

d)     prikazati tražbinu iz točke c u bruto iznosu.

28.          Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka A. M. od 17. kolovoza 2021. utvrđeno je sljedeće:

ad. a) prednik tužitelja je kod drugih poslodavaca, u utuženom razdoblju, ostvario plaću u iznosu od ukupno 51.555,04 kn neto;

ad. b) zakonske kamate na iznos iz točke a ukupno iznose 53.675,23 kn;

ad. c) za utuženo razdoblje je utvrđena ukupna zarada i obračun zakonskih zateznih  kamata te je nakon oduzimanja iznosa iz točke a i b utvrđeno da tužitelji od tuženika potražuju iznos od ukupno 313.507,98 kn i

ad. d) razlika bruto plaća prednika tužitelja (ukupno za utuženo razdoblje) i bruto plaća prednika tužitelja ostvarenih kod drugih poslodavaca iznosi ukupno 238.755,41 kn bruto.

29.          Nadalje, u odnosu na način obračuna zakonskih zateznih kamata za istaći je kako je vještak u svom nalazu na stranicama 14 i 15 objasnio izračun istih odnosno objasnio kako je zatezne kamate za razdoblje od 15. 11. 1992. pa do 31. 3. 1994. obračunao po konformnoj metodi, koja je propisana Zakonom o visini zatezne kamate (Službeni list br. 57/89) a koji je propis preuzet u zakonski sustav Republike Hrvatske. Zatezne kamate za razdoblje od 1. 4. 1994. pa do 19. 4. 1996. obračunao je sukladno uputi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz odluke od 29. travnja 2021. odnosno u osnovicu obračuna uključio je glavnice i obračunate zatezne kamate do dana 31. 3. 1994. i na tako utvrđenu glavnicu od 1.4.1994. do 19. 4. 1996. zatezne kamate je računao po zakonskim kamatnim stopama i prostoj (proporcionalnoj) metodi. Zaključno, obračun zateznih kamata za razdoblje od 20. 4. 1996. pa do 26. 9 2003. obračunao je po konformnom načinu obračuna za razdoblje kraće od godinu dana, a za razdoblje dulje od godinu dana po proporcionalnom (prostom) načinu obračuna, sukladno Vjerodostojnom tumačenju Hrvatskog sabora od 30. 4. 2004.
30.          Nalazu i mišljenju vještaka A. M. prigovorio je tuženik i umješač I. J., navodeći, prvenstveno, kako je za svoj izračun vještak uzeo pogrešan iznos plaće koja je isplaćivana u utuženom razdoblju te je tuženik u spis dostavio određenu dokumentaciju iz koje bi proizlazila visina primanja koja bi prednik tužitelja primao da je i dalje bio zaposlen kod tuženika, u utuženom razdoblju te je predložio provođenje kontrolnog financijskog vještačenja. Na gornje navode vještak se očitovao na način da isti u potpunosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja, a da je prilikom izrade istoga kao temelj uzeo vještačenje ranijeg vještaka D. Š., sukladno uputi suda.
31.          Tužitelji su također prigovorili nalazu i mišljenju vještaka u dijelu obračuna poreza na dohodak, ali, budući da je vještak u svom očitovanju otklonio dvojbe tužitelja, isti su odustali od prigovora i prihvatili nalaz i mišljenje vještaka te sukladno njemu uredili svoj tužbeni zahtjev.
32.          Sud smatra nalaz i mišljenje vještaka A. M. vjerodostojnim, izrađenim u skladu sa pravilima struke i uputama suda, kako ovoga prvostupanjskoga, tako i drugostupanjskoga. Također, sud nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenjem kontrolnoga vještačenja, jer doista u ukidnoj odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske nije ni dovedena u pitanje visina plaće koja je uzeta kao temelj izračuna nalaza i mišljenja ranijeg vještaka D. Š., već način obračuna zakonskih zateznih kamata i ne uzimanje u obzir plaća koje je prednik tužitelja zarađivao kod drugih poslodavaca u utuženom razdoblju, a ovaj sud smatra kako je vještak A. M. u svom nalazu i mišljenju otklonio navedene nedoumice. Također je bitno za istaći kako tijekom cijelog postupka tuženik nije dostavljao dokumentaciju vezanu za izračun plaća djelatnika u utuženom razdoblju, knjigovodstvenu dokumentaciju, ni neku drugu dokumentaciju vezanu za poslovanje, osim onoga što je bilo dostavljeno u spis do donošenja prvostupanjske odluke uz opravdanje da je to sve uništeno tijekom Domovinskoga rata, pa tako sud u ovom trenutku doista nije mogao uvažiti dokumentaciju koja je dostavljena u sudski spis, bez obrazloženja zašto nije ranije, a i bez dokaza o vjerodostojnosti te dokumentacije. Naposljetku, sama visina plaće prema kojoj je vršen izračun u ranijem nalazu i mišljenju nije doveden u pitanje do ovoga ponovljenog postupka, čime se jasno ide u smjeru odugovlačenja postupka i dovođenja u pitanje izračuna i analiza koje bi išle na štetu tuženika.
33.          Nadalje, prema odredbi čl. 71. Stečajnoga zakona (Narodne novine br. 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04 i 82/06; u daljnjem tekstu: SZ/96), a koji se ovdje ima primijeniti s obzirom na datum pokretanja stečaja nad tuženikom, sukladno odredbi čl. 441. Stečajnoga zakona (Narodne novine br. 104/17; u daljnjem tekstu: SZ) u tražbine prvog višeg isplatnog reda ulaze, među ostalim, tražbine radnika i prijašnjih radnika stečajnog dužnika nastale do dana otvaranja stečajnog postupka iz radnog odnosa.
34.          Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, utvrđeno je da su tužitelji dokazali osnovanost svojih navoda iz tužbe, slijedom čega je, a temeljem svega naprijed iznesenoga, valjalo odlučiti kao u izreci presude.
35.          Primjenom naprijed citirane odredbe SZ-a za zaključiti je kako bi predmetna tražbina zapravo spadala u prvi viši isplatni red, budući da je prednik tužitelja bio prijašnji radnik stečajnoga dužnika, ovdje tuženika. U odnosu na visinu i izračun predmetne utužene tražbine za naglasiti je kako je ista utemeljena na valjanom i iscrpnom vještačenju kako ranijeg vještaka D. Š. koji je svojim nalazom i mišljenjem postavio bazu, koja je u ovom postupku utvrđena osnovanom i nije uspješno osporena, a kako je sve to ranije navedeno, i zaključno, na vještačenju vještaka A. M. u ponovljenom postupku u kojem je detaljno razjašnjeno i potraživanje u dijelu koji se odnosi na plaće koje bi prednik tužitelja zaradio kod tuženika kao i u dijelu kojim je oduzet zarađeni dio kod drugih poslodavaca. Ovaj sud također smatra da je novim vještačenjem i razjašnjeno i pravilno primijenjeno zakonodavno uređenje u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate kroz utuženo razdoblje. U odnosu na navode da bi se utuženo potraživanje odnosilo i na razdoblje nakon smrti prednika tužitelja, a što onda tužiteljima nikako ne bi moglo pripadati ni činiti dio potraživanja, za istaći je kako iz tablica koje su dio nalaza i mišljenja vještaka A. M. jasno proizlazi da su plaće obračunate do zaključno datuma 16. veljače 2003. kao dana smrti prednika tužitelja, dok su zakonske zatezne kamate obračunate do otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom, a sukladno naprijed citiranim odredbama SZ-a.
36.          Slijedom svega navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
37.          Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 163. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa su tako tužiteljima priznati troškovi ovisno o promjeni vrijednosti predmeta spora u ovoj pravnoj stvari kako slijedi:

-                 dok je vps bila 10.000,00 kuna: trošak zastupanja na ročištima održanim 21. rujna 2000., 7. ožujka 2002., 15. studenoga 2002. i 7. siječnja 2003. od po 75 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), trošak zastupanja na ročištima odgođenim prije početka raspravljanja 18. lipnja 2002. i 25. rujna 2002. od po 25 bodova (Tbr. 9. toč. 2.),

-                 dok je vps bila 269.050,45 kuna: trošak zastupanja na ročištima održanim 16. lipnja 2003., 29. kolovoza 2003., 17. rujna 2007. i 20. studenoga 2007. od po 500 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), trošak zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima 16. listopada 2003. i 24. ožujka 2004. od po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 2.), trošak zastupanja na ročištu odgođenom prije početka raspravljanja 7. studenoga 2006. od 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5.), trošak sastava podneska 30. rujna 2008. od 500 bodova (Tbr. 8. toč. 1.) te trošak sastava ostalih podnesaka 19. svibnja 2006. od 50 bodova (Tbr. 8. toč. 3.),

-                 dok je vps bila 594.242,42 kune: trošak zastupanja na ročištima održanim 17. rujna 2020., 27. listopada 2020., 25. studenoga 2020. i 27. siječnja 2021. od po 594 boda (Tbr. 9. toč. 1.), trošak zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima 28. listopada 2008. i 9. prosinca 2008. od po 297 bodova (Tbr. 9. toč. 2.), trošak zastupanja na ročištima odgođenim prije početka raspravljanja 2. listopada 2008. i 12. svibnja 2009. od po 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5.), trošak sastava obrazloženih podnesaka 30. listopada 2019., 12. veljače 2020. i 13. svibnja 2020., 29. lipnja 2021., 20. rujna 2021., 29. rujna 2021 i 16. studenoga 2021. te trošak sastava odgovora na žalbe od po 594 boda (Tbr. 8. toč. 1.) i trošak sastava ostalih podnesaka 11. ožujka 2019., 17. ožujka 2021. i 8. srpnja 2021. od po 50 bodova (Tbr. 8. toč. 3.),

-                 dok je vps bila 313.507,98 kuna: trošak zastupanja na ročištu održanom 14. prosinca 2021. od 500 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), što uz važeću vrijednost boda od 10,00 kuna ukupno iznosi 113.280,00 kuna, odnosno uvećano za 10% radi zastupanja više osoba (Tbr. 36. toč. 1.) 124.608,00 kuna.  Nadalje, uz pripadajući PDV (koji je do 31. srpnja 2009. bio 22%, do 29. veljače 2012. 23% i od 1. ožujka 2012. 25%) koji ukupno iznosi 28.320,00 kuna, sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 400,00 kuna i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 2.500,00 kuna trošak tužitelja ukupno iznosi 155.828,00 kuna. Tužiteljima je valjalo priznati i plaćeni predujam za vještačenja u ovoj pravnoj stvari u ukupnom iznosu od 8.500,00 kuna.

38.          Zahtjev tužitelja za naknadom PDV-a po stopi od 25% za cijeli period postupka valjalo je odbiti, jer se isti obračunava prema stopi koja je bila na snazi u vrijeme obavljanja radnje.
39.          Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, budući da su tužitelji uspjeli u postupku u dijelu osnove za 100% svoga zahtjeva, a u dijelu visine za 53% zahtjeva, iz čega proizlazi nakon što se navedeni postotci zbroje i podijele sa 2 da su tužitelji uspjeli u sporu za ukupno 76,5% svoga zahtjeva, a tuženik, prema tome, za 23,5%, slijedom čega je valjalo oduzeti manji postotak od većega i tužitelju dosuditi 53% ukupno priznatih troškova odnosno 53% od 155.828,00 kuna, što iznosi 82.588,84 kune. Tužiteljima je također valjalo priznati i plaćeni predujam vještačenja u  iznosu od 8.500,00 kuna budući da su navedenim dokaznim sredstvom tužitelji uspjeli dokazati svoje navode u ovom postupku.
40.          Slijedom svega navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja i naložiti tuženiku plaćanje tužiteljima troškova postupka u ukupnom iznosu od 91.088,84 kune.

 

U Zadru 14. siječnja 2022.

 

Sutkinja

                                                                            Katarina Zdunić

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 8 (osam) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 istovjetna  primjerka. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

 

DNA:

- Tužitelju ad.1. i ad.2. po pun.

- Tuženiku po pun.

- Umješačima