1

Poslovni broj Gž R-624/2019-2

                                                                                      Poslovni broj Gž R-624/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja L. G. iz Z., OIB: ....., zastupanog po punomoćnici S.L. M., dipl.iur. u Sindikatu u Z., protiv tuženika HP - d.d. Z, OIB: ........, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2176/2019-12 od 31. listopada 2019., dana 14. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2176/2019-12 od 31. listopada 2019.

Obrazloženje

1.Citiranom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 900,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

2.Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom

čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da se presuda  preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba nije osnovana.

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati dnevnice za službena putovanja iz Z. u Z. radi sudjelovanja na edukacijama u organizaciji Akademije HP i to u dane 23/24.03.2018., 27./28.04.2019. i 25./26.05.2018., u ukupnom iznosu od 900,00 kn. Nije sporna visina tužbenog zahtjeva. Sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu dnevnice za službena putovanja na temelju odredbe članka 55. stavak 1. Kolektivnog ugovora za radnike HP d.d. (dalje: KU).

6. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj s tuženikom imao sklopljen Ugovor o radu od 21.06.2017. i Ugovor o pravima i obvezama voditelja mreže poštanskih ureda od 01.07.2017. Iz Ugovora o radu od 21.06.2017. da je razvidno da je tužitelj kod tuženika zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme za radno mjesto administrativni suradnik u organizacijskoj jedinici Divizija mreža, Sektor upravljanja mrežom poštanskih ureda Grupe područja 4. Iz Ugovora o pravima i obvezama voditelja mreže poštanskih ureda u Sektoru upravljanja mrežom poštanskih ureda Grupe područja 4 od 01.07.2017. da je razvidno da se tužitelj na temelju Ugovora o radu sklopljenog s tuženikom 21.06.2017. nalazi u radnom odnosu kod poslodavca na neodređeno vrijeme, te se utvrđuju međusobna prava i obveze između poslodavca i voditelja za vrijeme obnašanja funkcije voditelja poslovne mreže u Sektoru upravljanja mrežom poštanskih ureda Grupe područja 4; utvrđuje se da je voditelj osoba s posebnim ovlastima i odgovornostima, da je Ugovor sklopljen na razdoblje od 01.07.2017. do 30.06.2018., te da se nakon njegova prestanka primjenjuje Ugovor o radu od 21.06.2017. Člankom 12. točka 5. Ugovora o pravima i obvezama voditelja mreže od 01.07.2017. da je ugovoreno da u slučaju da voditelj ostvaruje pravo na dnevnicu, neovisno o visini, ne ostvaruje pravo na dodatak za prehranu za one dane u kojima ostvaruje pravo na dnevnicu. Prvostupanjski sud poziva se na odredbe članka 1. i 2. KU (Radnik je prema KU-u fizička osoba koja obavlja određene poslove za poslodavca na temelju ugovora o radu) i utvrđuje da se pravna pravila sadržana u istom primjenjuju i na tužitelja budući da je tužitelj u razdoblju za koje traži isplatu dnevnica bio u radnom odnosu kod tuženika. To što je, pored Ugovora o radu, kojim je zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme kod tuženika, tužitelj imao sklopljen i Ugovor o pravima i obvezama voditelja mreže, da ne znači da tužitelj nije bio u radnom odnosu kod tuženika u spornom razdoblju, a navedena činjenica da slijedi i iz članka 1. Ugovora o pravima o i obvezama voditelja mreže poštanskih ureda u kojem stranke suglasno utvrđuju da se tužitelj nalazi u radnom odnosu kod poslodavca na neodređeno vrijeme na temelju Ugovora o radu od 21.06.2017. Dakle, na temelju činjenice da je tužitelj 01.07.2017. sklopio Ugovor o pravima i obvezama voditelja mreže da ne slijedi činjenica da mu je prestao radni odnos kod tuženika i da više nije bio radnik tuženika. Prvostupanjski sud nadalje se poziva na odredbu članka 55. stavak 1. KU i na članke 1. i 7. Pravilnika o naknadama troškova na službenom putovanju od 16.08.2017. i utvrđuje da je tužitelj u spornom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu od 21.06.2017., te da je u utuženom razdoblju imao sklopljen i Ugovor o pravima i obvezama voditelja mreže na temelju kojeg je obavljao poslove voditelja mreže i koji ima obilježja menadžerskog ugovora, ali da niti iz KU, niti iz Pravilnika o naknadi troškova na službenim putovanjima ne slijedi da se na tužitelja, kao zaposlenika tuženika koji je u radnom odnosu kod tuženika, ne primjenjuju odredbe KU i Pravilnika.

7.Prvostupanjski sud utvrđuje da kada je po nalogu poslodavca tužitelj iz Z. išao u Z. na edukacije u Akademiju HP d.d. u tri navrata, da je išao na službeni put. Konkretna predavanja da se odnose na poslove koje je tužitelj obavljao za tuženika, te je bio obvezan ići na ista, stoga da tuženik pogrešno smatra da tužitelj ne ostvaruje pravo na dnevnice za vrijeme edukacije, budući da su te edukacije bile organizirane radi potreba poslova koje je tužitelj obavljao za tuženika u sklopu funkcije na koju je imenovan, radi podizanja menadžerskih kompetencija i dijeljenja usvojenih znanja i iskustava.

8.Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik pogrešno smatra da tužitelj ne ostvaruje pravo na dnevnice iz razloga što nije podnio nalog za službeno putovanje na obračun Sektoru financija i računovodstva jer da na taj način nije ispunjena pretpostavka iz Pravilnika o naknadi troškova za službena putovanja za isplatu dnevnice. Naime, člankom 7. stavkom 2. Pravilnika da su propisane pretpostavke za isplatu dnevnice, a te su da je udaljenost mjesta u koje se radnik upućuje najmanje 30 km, odnosno za prijevoz brodom 16,20 morskih milja od mjesta rada, prebivališta ili uobičajenog boravišta radnika, a ovisno o vremenskom trajanju službenog putovanja i drugim uvjetima utvrđenim Pravilnikom. Slijedom navedenog, radnik ne gubi pravo na isplatu dnevnice zbog nepodnošenja naloga za službeno putovanje na obračun Sektoru financija i računovodstva, već ga ostvaruje ako je dobio službeni nalog, a nije sporno da je tužitelj putovao na temelju naloga iz Z. u Z. na Akademiju HP d.d., pri čemu je mjesto prebivališta tužitelja u Z., a udaljenost između mjesta prebivališta (Z.) i mjesta na koje je upućen u Akademiju u Z., nesporno je veća od 30 km. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.

9.U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovog Zakona i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a i čl. 467. st.1. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od bitnih povreda parničnog postupka, pa tako ni one iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se sadržajno upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev su jasni, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Suprotno žalbenim navodima tuženika, u obrazloženju presude navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika da tužitelju naknadi trošak dnevnica, te su neosnovani svi žalbeni navodi tuženika.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da tužitelj nema pravo na dnevnice jer da je u utuženom razdoblju imao zaključen menadžerski ugovor, pa da se zato na njega ne primjenjuje KU. Naime, točno je da je u utuženom razdoblju tužitelj imao zaključen menadžerski ugovor, ali istim tim Ugovorom, u članku 12. stavku 5., ugovoreno je da u slučaju da tužitelj ostvaruje pravo na dnevnicu, ne ostvaruje pravo na dodatak za prehranu za one dane u kojima ostvaruje pravo na dnevnicu. Dakle, sam Ugovor predviđa mogućnost ostvarivanja dnevnice, pa u primjenu dolazi i članak 55. KU, koji se odnosi i na tužitelja koji je u utuženom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika. 

              11. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da tužitelj nema pravo na dnevnice jer da se nalazio na edukaciji. Naime, temeljem članka 2. Pravilnika o naknadama troškova na službenom putovanju, službeno putovanje je putovanje na koje se radnik upućuje iz mjesta rada u drugo mjesto udaljenosti najmanje 30 kilometara radi obavljanja određenih poslova njegova radnog mjesta u svezi s djelatnosti Društva. Kao što je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, odlazak na edukaciju smatra se službenim putovanjem jer su edukacije bile organizirane radi potreba poslova koje je tužitelj obavljao za tuženika, pa tužitelj ima pravo na dnevnice.

              12. To što tužitelj nije dostavio nalog za službeno putovanje računovodstvu tuženika ne utječe na njegovo pravo na ostvarivanje dnevnice, nego je samo od utjecaja na tijek zatezne kamate, u skladu s čime je tužitelj i postavio tužbeni zahtjev na način da kamate potražuje od dana podnošenja tužbe sudu, pa su neosnovani žalbeni navodi tuženika da zbog nepodnošenja naloga računovodstvu tužitelj nema pravo na dnevnice.

13. Iz ovih je razloga, na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 14. siječnja 2022.

Sutkinja

Ksenija Dimec