Poslovni broj: I Kžzd-17/2021-6

Poslovni broj: I Kžzd-17/2021-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. L. zbog kaznenog djela iz članka 192. stavak 3. u vezi članka 191. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog M. L. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, broj Kzd-2/2017-94 od 28. siječnja 2021. u sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice branitelja optuženika, braniteljice K. F., odvjetnice u Z.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženi M. L. za kazneno djelo iz članka 192. stavak 3. u vezi članka 191. stavak 2. KZ/97., zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članaka 192. stavak 3. KZ/97. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci.

 

II Žalba optuženog M. L. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Kzd-2/2017. od 28. siječnja 2021. optuženi M. L. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz članka 192. stavak 3. u vezi članka 191. stavak 2. KZ/97. činjenično i pravno pobliže opisanog u prvostupanjskoj presudi te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), optuženi M. L. je oslobođen obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. te troškove nagrade i nužne izdatke postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti, dok je optuženiku naloženo podmiriti troškove za nužne izdatke oštećenice u iznosu od 528,00 kuna te trošak nagrade i nužne izdatke opunomoćenice oštećenice, a u visini kojih troškova će predsjednica vijeća donijeti posebno rješenje, kada se pribave podaci o visini istih.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni te je predložio da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

 

3. Optuženi M. L., po branitelju I. M., odvjetniku u Š. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati na ponovno odlučivanje.

 

4. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Na održanoj javnoj sjednici, za koju je obavijest tražio branitelj optuženog I. M., odvjetnik u Š., nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik i optuženi M. L. pa je sjednica održana na temelju članka 475. stavak 4. ZKP/08. u prisutnosti zamjenice branitelja, K. F., odvjetnice u Z..

 

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

 

7. U žalbi optuženik navodi da je počinjena apsolutna bitna povreda kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude te presuda nema uopće razloga i u njoj nisu navedeni razlozi o odlučim činjenicama i ti su razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude, o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, jer da sud nije obrazložio proturječnost iskaza oštećene K. L. i njezine majke D. F. te da iz tog razloga iste iskaze nije mogao cijeniti kao istinite. Ujedno se u žalbi ističe da nisu prihvaćeni dokazni prijedlozi pa se s time konkretizira bitna povreda odredaba kaznenog postupka u odnosu na pravo obrane, a ustvari se osporava utvrđeno činjenično stanje.

 

7.1. Međutim, u žalbi navedene proturječnosti i razlike u davanju iskaza oštećene K. L. i njezine majke D. F., su ustvari žalbeni navodi o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, o čemu će se kasnije u odnosu na tu osnovu odgovoriti. Nadalje, žalbom se citira odredba čanka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. o bitnoj povredi kaznenog postupaka, ali se ne konkretizira niti obrazlaže.

 

7.2. Ujedno, žalbom istaknut prigovor da prvostupanjski sud nije prihvatio dokazne prijedloge obrane i to pregledavanje ispisa poruka sa mobilnog telefona optuženikove kćeri M. L. i komunikacije s oštećenom K. L., dopunsko saslušanje oštećene K. L. te da se izvrši ginekološki pregled oštećene kao i da je povrijeđeno njegovo pravo, jer je pročitan iskaz svjedoka A. L., oca oštećene, je sadržajno prigovor u vezi s povredom prava na obranu iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.

 

7.3. Međutim, nije počinjena povreda prava na obranu, jer nakon predlaganja dokaza po obrani, sud je odlučivao o izvođenju dokaza, na temelju članka 419. i članka 421. ZKP/08. Prvostupanjski sud je obrazložio svoju odluku o neprovođenju određenog dokaza, a sukladno odredbi članka 459. stavak 5. ZKP/08.

 

8. Prvostupanjski sud je obrazložio zbog čega je odbio dokazni prijedlog da se zatraži ispis SMS poruka razmijenjenih između oštećene i optuženikove kćeri u periodu od 29. listopada 2019. do 2. siječnja 2020. jer se radilo o neprikladnom prijedlogu zbog toga što je optuženikova kćer promijenila mobilni aparat od vremena kad je on izvršio fotografiranje predmetne komunikacije dok se od mobilnog operatera sukladno članku 339.a stavak 1. ZKP/08. temeljem naloga suda može zatražiti samo usluga provjere istovjetnosti, trajanja i učestalosti komunikacije sa određenim elektroničkim komunikacijskim adresama. Također je ispravno prvostupanjski sud odbio kao neprikladan dokazni prijedlog branitelja optuženika da se provede dopunsko medicinsko vještačenje ginekološkim pregledom oštećene K. L., jer iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje ginekologinje za ginekologiju i opstetriciju proizlazi da se sada ginekološkim pregledom oštećenice po proteku vremena ne bi se moglo utvrditi je li u inkriminirano vrijeme bilo spolne zlostave. Ujedno je odbijen dokazni prijedlog da se dodatno sasluša oštećenica te da se izjasni je li imala spolne odnose sa osobama suprotnog spola nakon navodnog počinjenja ovog kaznenog djela, a što je ustvari nedozvoljeno pitanje u odnosu na žrtve kaznenih djela protiv spolne slobode, temeljem članka 44. stavak 4. točka 4. ZKP/08.

 

8.1. Stoga nije u pravu branitelj optuženika kada navodi da je povrijeđeno pravo na obranu jer prvostupanjski sud nije prihvatio dio dokaznih prijedloga obrane, ali i dokazni prijedlog državnog odvjetnika, a isto je smisleno obrazloženo, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, pravo na predlaganje dokaza ne podrazumijeva dužnost suda da takve dokaze i provede ukoliko valjano obrazloži razloge za njihovo odbijanje.

 

9. Pobijana presuda ispitana je u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. i pri tome nije utvrđeno da bi bile počinjene žalbom istaknute bitne postupovne povrede pa tako niti koja druga povreda odredaba kaznenog postupka, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

9.1. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik ponavlja svoju obranu, objašnjavajući da je on sa svojom obitelji bio često sa obitelji oštećene K. L., jer su se družili za vrijeme ljetovanja na otoku M., a kada je došlo do ovog postupka, njegova kćer M. L. nije željela svjedočiti pa je prema tome on zaključio da je njegova kćer u očekivanju kakve imovinske koristi. Optuženik ponavlja da je majka oštećenice na raspravi rekla da ukoliko dobije novac od odštete u ovom kaznenom postupku da će isti dati njegovoj kćeri M. L..

 

10. Međutim, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da prihvaća iskaze kako oštećenice tako i njezine majke, a što ustvari ne dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza djevojčice niti njezine majke koja je posredni svjedok i koja je čula od djevojčice tek po saznanju da je optuženik spolno zlostavljao i svoju kćer, da se to isto dogodilo i sa njezinom kćeri K. L..

 

10.1. Također, nije u pravu žalitelj kada navodi da je protek vremena učinio da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer nije imao na temelju čega utvrditi što se dešavalo u inkriminirano vrijeme, jer je to suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, a to je da je iskaz djevojčice provjeren sa iskazom njezine majke te provedenim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem.

 

11. Ponovno citiranje u žalbi iskaza oštećene K. L. i uspoređivanje iskaza kojeg je dala pred Okružnim sudom u Mariboru, a potom pred Županijskim sudom u Šibeniku je objašnjenje navedeno pod točkom 7.2. prvostupanjskog suda gdje su psiholog i psihijatar u svom vještačkom nalazu obrazložili da promjene u iskazu neke osobe zapravo više govori u prilog istinitog kazivanja zbog nepouzdanosti sjećanja i zbog različitih situacija u kojima se osoba tijekom proteka vremena nalazi, pri čemu treba uzeti u obzir i snažnu emocionalnu reakciju u situaciji kada se radi o napadu na tijelo ili život, tako da pamćenje detalja od strane žrtve slabi što je događaj stresniji i da je najčešće vezano uz nekoliko podražaja koji su žrtvi bili najstresniji. Vještaci su pojasnili da je kod oštećene bitan centralni događaj da ju je optuženi silovao, prodro svojim spolovilom u njezino spolovilo pa da je osjetila mirise i taktilni osjećaj mokrine na nogama, a sutradan bol u predjelu spolovila. Također su vještaci naveli da je uobičajeno da žrtva seksualnog zlostavljanja pokuša potisnuti traumatski događaj pa da se zato i ne sjeća svih detalja događaja. Ujedno, nije osnovan navod žalbe da su proturječnosti i razlike u davanju iskaza oštećene K. L. i njezine majke D. F., jer prvostupanjski sud interpretirajući iskaze oštećenice i njezine majke u točkama 6. i 11. prvostupanjske presude, ispravno iznosi iskaz svjedokinje majke D. F., koja potvrđuje povjeravanje djevojčice K. L. i saznanje da je optuženik zlostavljao svoju kćer.

 

12. Ispravno je prvostupanjski sud u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka doc. dr. sc. G. A. koji je naveo da oštećenica kao djevojčica može imati određene probleme i zbog nepovoljnog odrastanja u smislu rastave roditelja i smrti očuha, svoje bolesti epilepsije, no da se njene tegobe ne mogu objasniti samo epilepsijom i obiteljskom situacijom, jer je oštećenica navela vještaku da se osjeća prljavo, da izbjegava intimne veze, a što je jedna od uobičajenih i očekivanih posljedica seksualnog zlostavljanja.

 

13. Također, nije u pravu žalitelj optuženik kada navodi da se nije smio pročitati iskaz oca oštećene A. L., jer je ispravno prvostupanjski sud temeljem članka 431. stavak 1. točka 2. ZKP/08. (list 494 prvostupanjskog spisa) pročitao, zbog bolesti svjedoka, iskaz svjedoka koji nije mogao pristupiti na raspravu iz S. u Š. kada ga se pozivalo na raspravu, a priložio je medicinsku dokumentaciju, koja opravdava nemogućnost dolaska. Osporavanje vjerodostojnosti iskaza D. F., majke oštećenice, zato što je ista rekla da ukoliko se u ovom postupku uspije i ostvari kakva novčana naknada, ista će se ustupiti kćeri optuženika M., je neosnovano. Naime, i iz same obrane optuženika, ali i iz iskaza majke oštećenika je utvrđeno da je optuženik spolno zlostavljao svoju kćer M., za koje kazneno djelo je vođen kazneni postupak i gdje je optuženik osuđen, a kazneno djelo je nakon ovog događaja koji se inkriminira u ovom kaznenom postupku pa komunikacija kćeri optuženika i oštećenice, dvije djevojčice, nije nelogična, jer je stav kćeri, djevojčice, kada navodi da ne želi da njezina prijateljica K. uspije u ovom postupku, njena želja, a što bi više išlo u prilog optuženiku, a ne samoj oštećenici K., koja je rekla da će ostati pri svom iskazu.

 

13.1. Dokazivanje optuženika da je njegova kćer dobila ugovorom o darovanju stan od djeda ne umanjuje vjerodostojnost iskaza oštećene K. L., jer bi upravo s time bilo nelogično da se djevojčice dopisuju kako je prijavljivanje optuženika lažno, a sve iz razloga, koji se doista ne može povezati sa dobivanjem ili nedobivanjem stana od strane djeda, koji stan daruje svojim unucima M. i M. L.. Je li kćerka M. govorila oštećenoj K. L. da ukoliko optuženi bude osuđen mora izaći iz bakine ili djedove kuće, kuće optuženikovih roditelja, je nebitno za ocjenjivanje vjerodostojnosti iskaza, kako same oštećenice, tako i posredne svjedokinje, njezine majke D. F..

 

14. Prvostupanjski sud je ispravno odbio prihvatiti SMS poruke koje su izmjenjivali optuženik i njegova kćer M. L. iz kojih proizlazi kako oštećena K. L. i njezina majka lažno terete optuženika, jer je ispravno prvostupanjski sud zaključio da se radi o porukama koje su snimane i kojima se ne može utvrditi autentičnost sa kojeg i čijeg mobitela proizlaze te da ne mogu poslužiti kao dokaz.

 

15. Prvostupanjski sud je obrazložio proturječnosti i razlike u davanju iskaza oštećene K. L. i njezine majke D. F. pa kao i promjenu određenih detalja i iskaza po proteku vremena, a dovodeći to u vezu sa nalazom i mišljenjem psihologa i psihijatra vještaka, koji su dali svoje mišljenje u ovom postupku, a što je navedeno pod točkom 9.

 

16. Stoga, prvostupanjski sud nije pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje niti je povrijedio kazneno pravo, a koja osnova se kasnije u žalbi ne konkretizira niti obrazlaže.

 

17. Prvostupanjski sud je utvrdio pravno postojanje kontinuiteta i primijenio blaži zakon za kazneno djelo spolnog odnošaja s djetetom iz članka 192. stavak 3. u vezi članka 191. stavak 2. KZ/97., jer isti ima kontinuitet u kaznenom djelu spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 (petnaest) godina iz članka 158. stavak 5. i 1. KZ/11. Kako je kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela najblaži za počinitelja, zbog zapriječene kazne od 1 (jedne) do 10 (deset) godina u odnosu na zapriječenu kaznu zatvora od 3 (tri) do 15 (petnaest) godina u kaznenom zakonu, koji je danas na snazi, zakon u vrijeme počinjenja kaznenog djela je ispravno primijenjen.

 

18. S obzirom na sve naprijed izloženo, a kako nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog prava, a niti po službenoj dužnosti, temeljem članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede kaznenog prava, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

19. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni smatrajući da prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio posljedice postupanja, koje trpi oštećenica, žrtva ovog kaznenog djela te da je optuženik po struci profesor psihologije, što njegovom ponašanju dodaje dodatnu težinu te da kazna u dovoljnoj mjeri ne izražava stupanj društvene osude ponašanja optuženika. Optuženik u odnosu na odluku o kazni smatra da je sud trebao cijeniti sve olakotne okolnosti, njegove obiteljske prilike i njegovu neosuđivanost u vrijeme počinjenja djela te da bi se i nižom kaznom zatvora mogla postići svrha generalne i specijalne prevencije.

 

20. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je mišljenja da je ispravno prvostupanjski sud cijenio ponašanje optuženika nakon ovog inkriminiranog kaznenog djela, a to je da je na štetu svoje kćeri počinio istovrsno kazneno djelo, kazneno djelo spolnog zlostavljanja, što ukazuje na njegovo ponašanje koje je nastavljeno protivno pravnim normama i to upravo na način da oštećuje djecu, prvo oštećenicu K. u dobi od 10 godina, a potom i svoju kćer M., koja je u vrijeme počinjenja djela prema njoj, bila sličnih godina kao i oštećenica. Životna dob oštećenice od 10 (deset) godina, zvanje optuženika, profesora psihologije te iskorištavanje djeteta za koje je znao da je s problemima epilepsije, kao i njegova kćer M. te da je oštećenicu K. jednom ranije škakljao "dolje" i pitao ju da li joj se to sviđa i prikazivao joj filmove s pornografskim sadržajem, što se sve trebalo cijeniti kao otegotno pri utvrđivanju visine kazne zatvora.

 

20.1. Dakle, niska životna dob oštećenice, njena posebna osjetljivost kao djeteta koje je imalo epilepsiju i boravak na jedrilici gdje je bio optuženik jedini odrastao čovjek, po struci psiholog, a imao je dvije djevojčice na brodu, u dobi od 10 i 8 godina, pa je tako u malom skučenom prostoru iskoristio djevojčicu, daje značaj za ocjenu visine kazne zatvora. Stoga, preinačenjem kazne zatvora na vremensko trajanje od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo na štetu djevojčice K. L., rođene … ovaj sud smatra da će se ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja. Time obiteljske prilike optuženika i njegova neosuđivanost u vrijeme počinjenja djela nisu od značaja da ovu preinačenu kaznu dovedu u sumnju.

 

20.2. Sve su to razlozi zbog kojih nije prihvaćena žalba optuženika zbog odluke o kazni, već je prihvaćena žalba državnog odvjetnika.

 

21. S obzirom na sve naprijed navedeno presuđeno je temeljem članka 486. stavak 1. članka i 482. ZKP/08.

 

U Zagrebu 13. siječnja 2022.