Poslovni broj: I Kž-239/2021-8

Poslovni broj: I Kž-239/2021-8

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. K. zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog S. K. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj K-42/2020. od 11. lipnja 2021. u javnoj sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog S. K. i branitelja optuženika B. K., odvjetnika u Z.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba optuženog S. K. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-42/2020. optuženi S. K. proglašen je krivim zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 1. i 2. i članka 136. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci prvostupanjske presude, te je nakon utvrđenih kazni zatvora za pojedinačna kaznena djela temeljem članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) godina u koju mu je temeljem članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. veljače 2020. pa nadalje.

1.1 Na temelju članka 69. stavak 1. i 3. KZ/11. optuženom S. K. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine. Na temelju članka 77. stavak 1. KZ/11. u vezi sa člankom 560. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) utvrđeno je da je novčani iznos od 1.800,00 kuna koji predstavlja imovinsku korist koju je optuženi S. K. ostvario kaznenim djelima iz članka 230. stavak 1 i 2. KZ/11. opisanim u točkama 1. do 8. izreke pa je utvrđeno da je novčani iznos od 1.800,00 kuna imovina Republike Hrvatske i naloženo je optuženom S. K. da Republici Hrvatskoj isplati taj iznos u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08. oštećeni J. P. sa imovinsko pravnim zahtjevom upućen je u parnicu. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. do 7. ZKP/08. optuženi S. K. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka i to trošak svjedoka u iznosu od 257,00 kuna, trošak psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 4.176,00 kuna, trošak bolničkog liječenja u iznosu od 899,52 kune, trošak paušala u iznosu od 3.000,00 kuna i trošak branitelja po službenoj dužnosti koji će biti određen posebnim rješenjem nakon što se pribave podaci o njihovoj visini.

2. Protiv te presude žalbe je podnio optuženi S. K. osobno i putem branitelja B. K., odvjetnika u Z., zbog odluke o kazni pa će se obzirom da se žalbe nadopunjuju odlučiti kao o jednoj žalbi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Na javnu sjednicu vijeća nije pristupio državni odvjetnik koji je uredno izviješten pa je temeljem članka 475. stavak 4. ZKP/08. održana javna sjednica vijeća u nazočnosti branitelja B. K. i optuženog S. K. putem video-linka iz Zatvora.

6. Žalba nije osnovana.

7. Žalitelj navodi da je prvostupanjski sud cijenio kao olakotno priznanje, iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog, kao i njegovu smanjenu ubrojivost, ali ne u bitnom, dok mu je kao otegotno cijenio raniju osuđivanost i to za istovrsna kaznena djela, a nije olakotnim cijenio sudjelovanje u ratu, da boluje od PTSP-a te da mu je u ratu poginuo brat, kao i činjenicu da je otac dvoje djece od koje je jedno u dobi do 18 godina. Ujedno, žalitelj smatra da je prvostupanjski sud trebao cijeniti i držanje optuženika tijekom postupka, a da je prevelik značaj dao otegotnim okolnostima.

8. Međutim, žalitelj gubi iz vida da je prvostupanjski sud, a prema priznanju optuženika utvrdio da je od 2019. do 14. siječnja 2020. počinio sedam kaznenih djela te da mu je za svako kazneno djelo razbojništva s kvalifikatornim oblikom utvrđena kazna zatvora u vremenskom trajanju od 4 (četiri) godine, što je bliže donjoj granici propisane kazne za ovo kazneno djelo, dok su za kaznena djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavak 2. KZ/11. utvrđene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a koje su prema zapriječenosti kazne za ovo kazneno djelo od 6 (šest) mjeseci do 5 (pet) godina, dakle, opet bliže donjoj granici, pa se stoga ne može smatrati da nisu olakotne okolnosti dovoljno uzete u obzir pri utvrđivanju svake pojedinačne kazne. Također, pri utvrđivanju jedinstvene kazne zatvora, na temelju članka 51. KZ/11., kojim je propisano da jedinstvena kazna ne može biti zbroj utvrđenih kazni ili veća od zbroja kazni, koji zbroj u ovom konkretnom slučaju iznosi 15 (petnaest) godina, prvostupanjski sud je osudom posebno cijenio olakotne okolnosti, jer je optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) godina. Time žalba optuženika zbog odluke o kazni nije dovela u sumnju ispravnu, logičnu i jasnu odluku prvostupanjskog suda o pojedinačnim kaznama i jedinstvenoj kazni zatvora. Okolnosti koje optuženik ističe kao olakotne, a da ih prvostupanjski sud nije takvima cijenio, obzirom na narav i prirodu kaznenih djela nemaju značaj da bi opravdali blaže kažnjavanje.

9. Upravo ovakvom izrečenom kaznom, po prvostupanjskom sudu, će se izraziti odgovarajući prijekor društva prema nizu kaznenih djela, koja je počinio optuženik kao recidivist te sa tako utvrđenim pojedinačnim kaznama zatvora te izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora može se utjecati na optuženika da shvati neprihvatljivost vlastitog ponašanja, a ujedno će se upozoriti drugi građani da se klone sličnih postupaka.

10. S obzirom na sve naprijed izloženo, a kako nije osnovana žalba optuženika, a niti po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavak 1. ZKP/08., nije utvrđena povreda odredaba kaznenog postupka, a niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon pa je sukladno članku 482. ZKP/08. riješeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 13. siječnja 2022.