1

Poslovni broj: Gž-191/2021-2

 

Poslovni broj: Gž-191/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Damira Ronića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice/protutuženice J. L. R. iz Z., OIB:…, zastupane po punomoćniku I. Č., odvjetniku iz Z., protiv tuženice/protutužiteljice Z. S. iz Z., OIB:…, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva E. i Š. iz Z., radi predaje u posjed i isplate te povodom protutužbe tuženice protiv tužiteljice, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2700/18-26 od 18. prosinca 2020., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2022.,

 

p r e s u d i o   j e   i   r i j e š i o   j e

 

Tuženičina žalba djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2700/18-26 od 18. prosinca 2020.:

- potvrđuje u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženici naloženo da tužiteljici preda u suposjed predmetnu nekretninu,

- ukida u točki I. izreke u dijelu u kojem je odlučeno o trošku postupka i u točki III. izreke

kojom je odbijen protutužbeni zahtjev i u tom ukinutom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I Nalaže se tuženici/protutužiteljici predati tužiteljici/protutuženici u suposjed nekretninu koju u naravi predstavlja jedan stan na II katu, a sastoji se od jedne sobe i ostalih prostorija, ukupne površ. 22,02 čm, i nalazi se u Stambenoj zgradi I..., Z., sagrađenoj na čest. br. 435, po novoj izmjeri čest. br. 1963 k.o. C. i upisanoj u Knjizi položenih ugovora u podul. 29382/zk.ul.br. 201 k.o. G. Z. te naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 21.110,00 kuna sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tužiteljici/protutuženici isplatiti tuženici/protutužiteljici iznos 1.629,48 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

-na iznos 33,03 kuna od 15.07.2015. godine

-na iznos 33,03 kuna od 15.08.2015. godine

-na iznos 33,03 kuna od 15.09.2015. godine

-na iznos 33,03 kuna od 15.10.2015. godine

-na iznos 33,03 kuna od 15.11.2015. godine

-na iznos 33,03 kuna od 15.12.2015. godine

-na iznos 33,03 kuna od 15.01.2016. godine

-na iznos 33,03 kuna od 15.02.2016. godine

-na iznos 33,03 kuna od 15.03.2016. godine

-na iznos 33,03 kuna od 15.04.2016. godine

-na iznos 33,03 kuna od 15.05.2016. godine

-na iznos 33,03 kuna od 15.06.2016. godine

-na iznos 33,03 kuna od 15.07.2016. godine

-na iznos 33,03 kuna od 15.08.2016. godine

-na iznos 33,03 kuna od 15.09.2016. godine

-na iznos 33,03 kuna od 15.10.2016. godine

-na iznos 55,05 kuna od 15.11.2016. godine

-na iznos 55,05 kuna od 15.12.2016. godine

-na iznos 55,05 kuna od 15.01.2017. godine

-na iznos 55,05 kuna od 15.02.2017. godine

-na iznos 55,05 kuna od 15.03.2017. godine

-na iznos 55,05 kuna od 15.04.2017. godine

-na iznos 55,05 kuna od 15.05.2017. godine

-na iznos 55,05 kuna od 15.06.2017. godine

-na iznos 55,05 kuna od 15.07.2017. godine

-na iznos 55,05 kuna od 15.08.2017. godine

-na iznos 55,05 kuna od 15.09.2017. godine

-na iznos 55,05 kuna od 15.10.2017. godine

-na iznos 55,05 kuna od 15.11.2017. godine

-na iznos 55,05 kuna od 15.12.2017. godine

-na iznos 55,05 kuna od 15.01.2018. godine

-na iznos 55,05 kuna od 15.02.2018. godine

-na iznos 55,05 kuna od 15.03.2018. godine

-na iznos 55,05 kuna od 15.04.2018. godine

-na iznos 55,05 kuna od 15.05.2018. godine

-na iznos 55,05 kuna od 15.06.2018. godine,

pa sve do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se protutužbeni zahtjev tuženice/protutužiteljice za iznos 16.522,02 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos 16.500,00 kuna od 02.07.2018. godine do isplate, kao neosnovan.“

 

2. Protiv presude žali se tuženica zbog svih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Tuženica se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ali u obrazloženju žalbe ne navodi u čemu se ta bitna povreda sastoji. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti tako da taj žalbeni razlog nije osnovan.

 

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da između stranaka nije sporno da su suvlasnice predmetnog stana, svaka u ½ dijela, a da je stan u posjedu tuženice.

 

6.1. Tužiteljica je tužbom zatražila da se tuženici naloži da joj predmetni stan preda u suposjed.

 

6.2. Tuženica se je protivila tužbenom zahtjevu pozivajući se, između ostalog, i na pravo na dom navodeći da je predmetni stan njezin jedini dom u kojem živi već dugi niz godina, da se radi o malom stanu površine svega 22 m2 zbog čega je suposjed stana nemoguć te se pozivajući na to da tužiteljica ima u vlasništvu još osam nekretnina.

 

6.3. Prvostupanjski sud je razmotrio prigovor prava na dom te je zaključio da taj prigovor nije osnovan, poglavito zbog toga jer nije zatraženo iseljenje tuženice iz stana već predaja suposjeda tako da u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva tuženica neće izgubiti dom budući da ima pravo ostati u predmetnom stanu i suposjedovati ga.

 

6.4. Takav stav prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. O prigovoru prava na dom se može raspravljati jedino u slučaju kada prijeti gubitak doma što u ovom postupku nije slučaj jer tuženica neće izgubiti dom ukoliko suposjed predmetnog stana preda tužiteljici. Zbog toga se ne može smatrati da je povrijeđeno tuženičino pravo na dom time što će predmetni stan morati predati u suposjed bez obzira na činjenicu da se radi o stanu male kvadrature. Zbog tog razloga su neosnovani žalbeni razlozi tuženice kojima ona osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o neosnovanosti njezinog prigovora prava na dom te je taj dio njezine žalbe odbijen temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđen je dio prvostupanjske presude kojim je tuženici naloženo da tužiteljici preda u suposjed predmetni stan.

 

7. Tuženica je protiv tužiteljice podnijela protutužbu kojom je zatražila naknadu nužnih i korisnih troškova koje je imala radi adaptacije stana. U protutužbi je navela da je 2009. godine promijenila ulazna vrata na prostorijama 2009. godine budući da su se dotadašnja vrata raspala od starosti, da je promijenila električne instalacije u stanu te da je renovirala kupaonicu i wc budući da isti nije bio primjeren za korištenje. Navela je da je za troškove tih radova u travnju 2013. godine podigla kredit u iznosu od 33.000,00 kn te da je sredstva tog kredita u cijelosti uložila u predmetne radove kao i vratila dugovanje za ugradnju vrata i ranije izvršene radove. Slijedom tih činjenica je protutužbenim zahtjevom zatražila da se tužiteljici naloži da joj plati ½ dijela sredstava utrošenih za navedene radove, odnosno iznos od 16.500,00 kn.

 

7.1. Prvostupanjski sud je odbio protutužbeni zahtjev zbog toga jer je našao da tuženica nije dokazala točno razdoblje kada je radove izvodila niti da li su isti bili neophodni niti visinu troškova izvedenih radova kao niti da je sve troškove upravo ona platila, a niti da je za radove imala suglasnost tužiteljice odnosno da je istu o izvedenim radovima obavijestila u smislu članka 39. stavak 1. i članka 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12 i 152/14 – dalje u tekstu: ZVDSP) u vezi članka 121. i 122. stavak 1. i 2. te članka 124. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18  – dalje u tekstu: ZOO). Naime, tuženica je u protutužbi navela da je navedene radove financirala sredstvima kredita iz 2013. godine, a iz iskaza tuženice danog tijekom postupka kada je saslušana kao stranka u svrhu dokazivanja proizlazi da je radi izvođenja predmetnih radova podigla kredit u E. banci 2015. godine. Iz računa koji se odnose na kupnju materijala potrebnog za izvođenje navedenih radova nije vidljivo na čije ime su izdani i tko je platio te račune osim računa izdanog od trgovačkog društva E. od 18. svibnja 2015. na iznos od 1.650,00 kn na ime usluge uređenja instalacije u kuhinji i preuređenja elektroinstalacije u stanu. Iako je tim računom tuženica dokazala istinitost činjeničnih navoda protutužbe i svog iskaza u dijelu u kojem iskazuje o troškovima elektroinstalacija, prvostupanjski sud smatra da tuženica u smislu odredbe članka 219. u vezi odredbe članka 221.a ZPP-a nije dokazala da je predmetne radove izvela uz suglasnost tužiteljice u smislu odredbe članka 39. ZVDSP-a, a niti da su predmetni radovi bili nužni radi otklanjanja nastanka eventualne štete, ne dokazujući pri tome niti da je tužiteljicu o izvedenim radovima obavijestila sve to u smislu odredbe članka 39. stavka 2. ZVDSP-a u vezi odredbe članka 1121. i članka 1122. stavak 1. i stavak 2. ZOO-a. Zbog tih razloga prvostupanjski sud niti nije odredio izvođenje dokaza vještačenjem po građevinskom vještaku, a što je tuženica predlagala tijekom postupka.

 

7.2. Pravni odnos stranaka povodom protutužbe treba razmotriti temeljem članka 164. stavak 2. ZVDSP-a kojim je propisano da zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. Stoga se u ovom postupku ne bi primjenjivale odredbe članka 39. stavka 2. i 41. ZVDSP-a te odredbe članka 1121. i članka 1122. stavak 1. i stavak 2. ZOO-a.

 

7.3. Što se tiče zamjene ulaznih vrata na prostorijama, tuženica je u protutužbi navela da je to izvršeno 2009. godine. Nije sporno između stranaka da je tužiteljica svoj suvlasnički dio predmetnog stana stekla ugovorom o prodaji nekretnina sklopljenog 2010. godine sa ranijim suvlasnicama stana S. P. i M. P. što znači da 2009. godine, kada je tuženica mijenjala ulazna vrata na prostorijama, tužiteljica nije bila suvlasnica predmetnog stana. Zbog tog razloga ona niti nije pasivno legitimirana u odnosu na dio protutužbenog zahtjeva kojim tuženica traži naknadu ½ dijela troškova zamjene ulaznih vrata već bi pasivno legitimirane bile gore navedene suvlasnice koje su u vrijeme zamjene vrata bile suvlasnice predmetnog stana. Stan je zbog zamjene dotrajalih vrata imao nešto veću prometnu vrijednost koju su u ½ dijela stekle ranije suvlasnice prodajom ½ dijela stana tužiteljici. Stoga po mišljenju ovog suda taj dio protutužbenog zahtjeva nije osnovan ali ovaj sud nije mogao potvrditi dio prvostupanjske presude kojim je odbijen protutužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na plaćanje naknade troška zamjene vrata jer tužiteljica u protutužbi nije specificirala iznos tog troška, a niti ga je prvostupanjski sud utvrdio.

 

7.4. Što se tiče stava prvostupanjskog suda da tuženica priloženim računima nije dokazala da je ona plaćala troškove uređenja stana, ovaj sud nalazi da takav stav nije osnovan. Tuženica je fizička osoba, a imena fizičkih osoba se ne unose u račune kada te osobe kupuju, primjerice, neki građevinski materijal pa budući da tuženica raspolaže određenim računima, ovaj sud smatra da nema zapreke da se na temelju toga utvrdi da je tuženica i platila te račune. Što se, pak, tiče različitog iskazivanja tuženice u pogledu vremena izvođenja radova i izvora financiranja tih radova, to po mišljenju ovog suda ne bi bilo odlučno za odluku o protutužbenom zahtjevu ukoliko bi se utvrdilo da je tuženica doista izvela radove koje navodi da ih je izvela i ukoliko bi se utvrdilo da se radi o nužnim ili korisnim radovima.

 

7.5. Što se tiče zaključka prvostupanjskog suda da činjenicu da li se radi o nužnim radovima nije moguće utvrditi zbog toga što tuženica nije dokazala u kakvom je stanju bio stan prije izvođenja tih radova, ovaj sud nalazi da činjenično stanje u tom dijelu za sada nije potpuno utvrđeno jer prvostupanjski sud prilikom saslušanja tuženice u svrhu dokazivanja nju nije ispitao na okolnost stanja stana prije izvedenih radova.

 

7.6. Zbog tih razloga se činjenično stanje za sada ne može smatrati pravilno i potpuno utvrđenim zbog čega je dio prvostupanjske presude kojim je odbijen protutužbeni zahtjev ukinut temeljem članka 370. ZPP-a i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

7.7. U ponovnom suđenju je potrebno utvrditi kada je tuženica izvodila sporne radove obzirom da je ona u protutužbi navela da je kreditom podignutim 2013. godine vratila dugovanje za ugradnju vrata i ranije izvršene troškove, ali nije navela koji su to troškovi ranije nastali, niti kada su nastali. Ukoliko bi se utvrdilo da su neki radovi izvršeni prije nego što je tužiteljica postala suvlasnica, tada sukladno gore izraženom stavu ovog suda tuženica ne bi imala pravo na naknadu tih troškova. Potrebno je tuženicu ponovno saslušati u svrhu dokazivanja te ju podrobnije ispitati o stanju stana prije izvršenih radova, a također je potrebno odrediti izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem i utvrditi da li troškovi učinjeni povodom izvođenja spornih radova predstavljaju nužne ili korisne troškove u smislu članka 164. stavak 2. ZVDSP-a pogotovo u odnosu na preuređenje sanitarnog čvora i ugradnju kade budući da iz iskaza tuženice proizlazi da kada ranije nije postojala, kao i starost stana i vjerojatnost tuženičinih tvrdnji o dotrajalosti električnih instalacija.

 

Koprivnica, 13. siječnja 2022.