1

Poslovni broj: 7 Povrv-347/2020

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Zagrebačka 22, Sesvete

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 7 Povrv-347/2020-20

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A   I   R J E Š E NJ E

 

              Općinski sud Sesvetama po sucu pojedincu Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja G. p. Z. – O.  d.o.o. Z., OIB ……..kojeg zastupa punomoćnik T. J. zaposlenik tužitelja, protiv tuženika J. B. iz S.,OIB ………………….kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik iz Z., radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 7. prosinca 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 13. siječnja 2022., objavio je i

 

 

              p r e s u d i o   j e             

 

I              Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi j.b. M. Č. iz S. poslovni broj Ovrv-219/2020 od 20. studenog 2020.u dijelu u kojem je tuženiku J. B. iz S. OIB ………….. naloženo da tužitelju G.P.Z– O. d.o.o. Z. OIB …………… isplati iznos od 210,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 52,50 kn od 6. rujna 2019. do isplate

na iznos od 52,50 kn od 4. prosinca 2019. do isplate

na iznos od 52,50 kn od 4. ožujka 2020. do isplate i

na iznos od 52,50 kn od 2. lipnja 2020. do isplate i odbija se tužbeni zahtjev u tom dijelu.

II              Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi j.b. M.Č. iz S. poslovni broj Ovrv-219/2020 od 20. studenog 2020.u u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi nastali trošak u iznosu od 150,00 kn i predvidivi trošak u iznosu od 56,25 kn, oboje sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

III              Nalaže se tužitelju G.P.Z– O. d.o.o. Z.,  OIB ……………….. da tuženiku J. B. iz S. OIB …………………. nadoknadi trošak postupka u iznosu od 725,00 kn u roku od 15 dana.

 

r i j e š i o   j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi j.b. M. Č. iz S. poslovni broj Ovrv-219/2020 od 20. studenog 2020. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 67,08 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 4. lipnja 2019. do isplate, iznos od 12,71 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 6. rujna 2019. do isplate, iznos od 14,26 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 4. prosinca 2019. do isplate, iznos od 14,71 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 5. ožujka 2020. do isplate i iznos od 15,56 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 2. lipnja 2020. do isplate i utvrđuje se da je tužba u tom dijelu povučena.

Obrazloženje

 

1.              Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja od 31. kolovoza 2020. J.b. M. Č. iz S. je 20. studenog 2020. protiv tuženika kao ovršenika donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-219/2020 kojim je određena ovrha radi naplate iznosa od 334,32 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 67,08 kn od 4. lipnja 2019. do isplate, na iznos od 65,21 kn od 6. rujna 2019. do isplate, na iznos od 66,76 kn od 4. prosinca 2019. do isplate, na iznos od 67,21 kn od 5. ožujka 2020. do isplate i na iznos od 68,06 kn od 2. lipnja 2020. do isplate te radi nastalih troškova u iznosu od 150,00 kn i predvidivih troškova u iznosu od 56,25 kn, oboje sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Povodom pravodobnog prigovora tuženika ovaj sud je rješenjem poslovni broj Povrv-347/2020 od 2. veljače 2021. stavio rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha dok je u odnosu na dio u kojem je naloženo plaćanje nastavljen parnični postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2.              Tuženik u svom prigovoru osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, tijek zakonskih zateznih kamata i troškove, navodi da tužitelju ništa ne duguje, ističe prigovor zastare i prigovor nedostatka aktivne legitimacije i dodaje da nije u obvezi plaćati naknadu za priključak kad ne postoje prethodna i konačna energetska suglasnost, potpisani ugovor o priključenju ni ugovor o distribuciji. Dodaje i da nije tražio opskrbu plinom već je to tužitelj napravio samovlasno i samoinicijativno, a tuženik uopće ne koristi plin i više puta je tražio da ga se isključi s plinske mreže. Osporava i vjerodostojnu ispravu i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te potražuje naknadu troškova.

3.              Tužitelj je u podnesku od 23. veljače 2021. u bitnom naveo da je tuženik evidentirani korisnik usluge opskrbe plinom na adresi S.,  pod šifrom …………. u utuženom razdoblju što nije sporno jer sam tuženik navodi da ima montiran plinomjer pa je dužan podmiriti dospjelo potraživanje. Navodi da je priključnica G.P.Z. d.o.o. kao operatera distribucijskog sustava za ovo obračunsko mjerno mjesto dokaz postojanja obveznopravnog odnosa između stranaka i navodi da je to društvo nadležno za montiranje plinomjera. Prema Općim uvjetima opskrbe plinom tužitelj kao opskrbljivač plinom obavlja isporuku i naplatu usluge opskrbe plinom na temelju potrošnje plina u obračunskom razdoblju, cijene plina, naknada i ostalih davanja propisanih posebnim propisima i ispostavlja račun krajnjem kupcu te ističe da tuženik nije dokazao da bi protiv utuženih računa podnio ikakav prigovor tužitelju. Dodaje da se ugovor o opskrbi plinom ne mora sklopiti u propisanom obliku, nego ga je moguće sklopiti i konkludentnim radnjama kao u ovom slučaju. Pojašnjava da se utuženo potraživanje odnosi na obračunatu mjesečnu fiksnu naknadu za distribuciju plina (TS2) koja se plaća na temelju Odluke Vlade RH (NN 49/12), a odnosi se na distribuciju plina odnosno na održavanje plinomjera i pripadajuće troškove i ona ne ovisi o količini potrošenog plina tj. njeno je plaćanje vezano uz postojanje plinomjera na obračunskom mjernom mjestu.

4.              S obzirom na izjavljeni prigovor zastare tužitelj je povukao tužbu u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 67,08 kn, a povukao je i iznose koji se na preostalim računima odnose na obračunate zakonske zatezne kamate u iznosima od po 12,71 kn, 14,26 kn, 14,71 kn i 15,56 kn tako da tužbenim zahtjevom specificiranim u ovom podnesku predlaže da sud održi na snazi platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 210,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 52,50 kn od 6. rujna 2019. do isplate, na iznos od 52,50 kn od 4. prosinca 2019. do isplate, na iznos od 52,50 kn od 4. ožujka 2020. do isplate i na iznos od 52,50 kn od 2. lipnja 2020. do isplate. Iz specificiranog tužbenog zahtjeva proizlazi da je tužitelj povukao i tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je potraživao zakonske zatezne kamate na povučene iznose pa je sud u izreci rješenja ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u tom dijelu i u skladu s čl. 456 st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) utvrdio da je tužba u tom dijelu povučena, a u nastavku postupka odlučivao je o osnovanosti preostalog tužbenog zahtjeva kako ga je tužitelj specificirao.

5.               Očitujući se na ovaj podnesak tužitelja tuženik je u podnesku od 23. ožujka 2021. ponovio da je nesporno da on ne koristi plin i da s tužiteljem nema zaključen nikakav ugovor i da nije kupac tužiteljeve usluge kao i da ne može biti kupac jer ne ispunjava zakonom propisane uvjete za isporuku. Dodaje da tužitelj i G.P.Z. d.o.o. koja je izvršila ugradnju plinomjera nisu ista pravna osoba. Navodi i da su prekršena njegova potrošačka prava jer nije dopušteno potrošaču pružiti uslugu koju on nije unaprijed naručio, a radi se o naplatnom poslu i ističe da se naknada TS2 ne može naplatiti ako nema potrošnje plina.

6.              Sud je pročitao isprave u spisu i to izvadak iz poslovnih knjiga (str. 3), utužene račune (str. 19-23), analitičku karticu (str. 36) i priključnicu (str. 39). Sud nije saslušavao tuženika jer to nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja u ovom sporu. Dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis nakon proteka rokova iz čl. 461.a st. 3 i 4 ZPP-a sud nije uzimao u obzir jer se radi o sporu male vrijednosti, a stranke su bile upozorene da su dužne iznijeti sve dokaze u propisanim rokovima tj. tužitelj u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim se ukida platni nalog, a tuženik u roku od 15 dana od primitka tog tužiteljevog podneska.

7.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.              Među strankama su sporni osnova i visina tužbenog zahtjeva, aktivna legitimacija tužitelja i je li nastupila zastara. Nije sporno da je na tuženikovoj nekretnini ugrađen plinomjer i nije sporno da tuženik ne koristi plin kako to proizlazi iz očitovanja stranaka tijekom postupka.

9.              Među strankama je sporno jesu li one u ugovornom odnosu. U čl. 89 Zakona o tržištu plina (NN 18/18) i čl. 95 Zakona o tržištu plina (NN 23/20), koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, propisano je donošenje općih uvjeta opskrbe plinom. Opći uvjeti opskrbe plinom propisuju da se ugovor o opskrbi plinom sklapa u pisanom obliku i to u čl. 4 st. 1 i 2 i čl. 6 st. 1 Općih uvjeta opskrbe plinom (NN 158/13, 74/17, 18/18, 50/18) i Općih uvjeta opskrbe plinom (NN 50/18, 88/19, 39/20, 100/21). To znači da tužitelj kao opskrbljivač plinom s krajnjim kupcima, pa tako i s tuženikom, uređuje međusobne odnose ugovorom o opskrbi plinom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku. Prema tome, ovaj ugovor nije moguće sklopiti konkludentno kako to tvrdi tužitelj niti ga je moguće sklopiti usmeno jer takav ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku prema čl. 290 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) nema pravni učinak. Također, nije osnovna tvrdnja tužitelja da bi priključnica predstavljala dokaz postojanja obveznopravnog odnosa između tužitelja i tuženika. Tu priključnicu (str. 39) sastavilo je društvo G.P.Z. d.o.o., a ne tužitelj i ona samo dokazuje da je na adresi …….. J. B. ugrađen plinomjer, a ne dokazuje da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o opskrbi plinom. Sud je stoga utvrdio da tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da s tuženikom ima sklopljen ugovor o opskrbi plinom.

10.              Nadalje, iz utuženih računa (str. 19-23) proizlazi da tuženik uopće ne troši plin jer je stanje plinomjera na svim računima navedeno kao 83, a i obje stranke navode da tuženik ne troši plin pa tužitelj ne može ni tvrditi da bi tuženik bio korisnik usluge opskrbe plinom koju bi tužitelj pružao. Potraživanje tužitelja odnosi se na naknadu TS2, kako je to navedeno u računima, koja je propisana Odlukom o visini tarifnih stavki u Tarifnom sustavu za distribuciju prirodnog plina, bez visine tarifnih stavki (NN 49/12) kojom je Vlada RH odredila da ta naknada predstavlja fiksnu naknadu koja se naplaćuje kod svakog izdanog računa ili mjesečne novčane obveze.

11.              Budući da je sud utvrdio da tuženik nije kupac tužiteljeve usluge jer s njim nije sklopio nikakav ugovor i da ga tužitelj nije opskrbljivao plinom, tuženik nije dužan plaćati ovu fiksnu naknadu TS2 koju su dužni plaćati kupci tužiteljeve usluge. Sud je stoga ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u preostalom dijelu u kojem nije bio povučen i odbio je tužbeni zahtjev u tom dijelu kao neosnovan.

12.              Odluka o trošku postupka temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a. Kako je postupak koji je započeo kao ovršni nakon izjavljenog prigovora nastavljen kao parnični, sud o trošku postupka u ovoj presudi odlučuje jednom odlukom koja obuhvaća i troškove iz faze ovršnog postupka i troškove iz faze parničnog postupka. Sud je stoga u točki II izreke presude ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi nastale troškove u iznosu od 150,00 kn i predvidive troškove u iznosu od 56,25 kn, oboje sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Budući da je tužitelj izgubio spor trošak je dosuđen tuženiku i to s obzirom na vrijednost predmeta spora od 334,32 kn koja obuhvaća i dio tužbenog zahtjeva koji je odbijen i dio u odnosu na koji je tužitelj povukao tužbu. Tuženikov trošak je odmjeren prema troškovniku sadržanom u podnesku od 2. prosinca 2021. Taj se trošak sastoji od jednokratne nagrade za zastupanje u postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 1.000,00 kn sa 25 % PDV-a u iznosu od 625,00 kn prema Tbr. 7/8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) koja obuhvaća i radnje poduzete u fazi ovršnog postupka i od sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 100,00 kn. Ukupni tuženikov trošak iznosi 725,00 kn pa je tužitelju u točki III izreke naloženo da mu plati taj iznos.

13.              Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu jer on nije obveznik plaćanja ove pristojbe.

U Sesvetama 13. siječnja 2022.

                                                        Sudac

                                                              Martina Ivanković v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354 st. 2 t. 3 ZPP-a.

Žalba protiv presude u sporovima male vrijednosti ne odgađa ovrhu.

 

DNA

1. G.P.Z.– O. d.o.o. na Interni broj: ………..
2. odvjetnik M.B.