- 1 -              Kžzd 5/2021-7

 

 

 

 

 

Broj: Kžzd 5/2021-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. E. R., zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. u vezi s čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, oštećenice i optuženika podnijetim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 27. listopada 2020. broj Kzd-2/2019-31, u sjednici održanoj 13. siječnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženik za kazneno djelo iz čl. 153. st. 1. u vezi s čl. 152. st. 1. KZ/11. za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim na temelju čl. 153. st. 1. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju mu se kaznu, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. lipnja 2018. do 20. srpnja 2018.

 

II. Odbijaju se kao neosnovane žalbe ošt. D. B. i opt. E. R. te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu opt. E. R. je proglašen krivim zbog kaznenog djela silovanja iz čl. 153. st. 1. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine, u koju se, na temelju čl. 54. KZ/11. uračunava vrijeme lišenja slobode od 17. lipnja 2018. do 20. srpnja 2018. godine.

 

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08. u ukupnom iznosu 4.944,00 kn (1.800,00 kn trošak vještačenja, 644,00 kn putni trošak i nužni izdaci svjedoka te 2.500,00 kn paušalna svota), dok će se naknadno posebnim rješenjem odlučiti o troškovima branitelja po službenoj dužnosti te opunomoćenika oštećenice.

 

1.3. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08. ošt. D. B. je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

 

2. Protiv te presude žalbu su podnijeli:

 

- državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju;

 

- ošt. D. B. po opunomoćeniku S. V., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a sadržajno i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet uputi „na ponovno suđenje i odluku o imovinskopravnom zahtjevu“;

 

- optuženik putem branitelja T. K., odvjetnika iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima postupka. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači (u kazni) odnosno ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a zatražena je i obavijest o sjednici vijeća.

 

2.1. Državni odvjetnik je odgovorio na optuženikovu žalbu, a optuženik je odgovorio na žalbe državnog odvjetnika i oštećenice.

 

3. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Sukladno čl. 475. st. 2., 4. ZKP/08. sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenih državnog odvjetnika, optuženika i branitelja.

 

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok su žalbe oštećenice i optuženika neosnovane.

 

6. Optuženik se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka  uz parafraziranje teksta povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, zamjerkom da presuda ne sadrži „valjane razloge“ jer su u obrazloženju citirani dokazi „... da bi se na kraju sumarno zaključilo da bi okrivljenik bio počinitelj utuženog kaznenog djela ... radi se o iznimno teškom kaznenom djelu, za koje, usput rečeno, nema gotovo nikakvih materijalnih dokaza ... sud je morao detaljnije obrazložiti ... dovesti u vezu izvedene relevantne dokaze te ih međusobno usporediti i valjano i detaljno obrazložiti kojima od istih poklanja vjeru a kojima ne i iz kojih razloga.“

 

6.1. Pored toga navodi da je obrana predlagala ispitivanje M. B. kao svjedoka što je prvostupanjski sud odbio smatrajući da predloženi nema saznanja o inkriminiranom događaju premda je svjedok „imao saznanja generalno o ponašanju okrivljenika ... i funkcioniranju veze između okrivljenika i žrtve“. Nasuprot tome prihvaćen je prijedlog za ispitivanje svjedoka iz optužnice koji također nisu imali nikakvih neposrednih saznaja o događaju čime da je povrijeđeno pravo optuženika na učinkovitu obranu.

 

7. Protivno optuženikovim prigovorima, pobijana presuda sadrži jasne, određene i potpune razloge o odlučnim činjenicama, a to što žalitelj nije zadovoljan ocjenom dokaznog materijala, suštinski predstavlja osporavanje pravilnosti utvrđenja činjeničnog stanja. Prvostupanjski je sud nakon korektne reprodukcije bitnog sadržaja dokazne građe određeno naveo kojim se dokazima rukovodio pri utvrđivanju kaznenopravne odgovornosti optuženika odnosno dokazanosti odlučne činjenice o primjene sile kako iskazuje oštećenica (str. 6 do 8 presude) uzimajući u obzir personalne dokaze i dokumentaciju sadržanu u spisu predmeta.

 

7.1. Nadalje, kada se ima na umu način na koji je proveden prvostupanjski postupak (mogućnost optuženika da aktivno sudjeluje i koristi sva zakonom predviđena procesna sredstva na raspravi) te osobito ocjena dokaznog materijala u pobijanoj presudi (ispitana u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja) prema kojoj nema mjesta zaključku da bi ispitivanjem predloženog svjedoka M. B. pozicija obrane bila ojačana u mjeri koja čini upitnom opstojnost osuđujuće presude, nije u pravu optuženik da je zbog odbijanja dokaznog prijedloga uskraćen u pravu na učinkovitu obranu, neosnovano smjerajući time na povrede iz čl. 468. st. 2. i 3. ZKP/08.

 

8. Iz navedenih razloga nije osnovana optuženikova žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede procesnog ili materijalnog zakona iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08. na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi  da za predmetno kazneno djelo „nema gotovo nikakvih materijalnih dokaza“. Dodaje kako je u spisu priloženo „privatno izviješće Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Z.“ koja institucija nema status vještaka zbog čega je neosnovano odbijen prijedlog obrane za kombinirano psihijatrijsko psihologijsko vještačenje oštećenice „kojim bi se objektiviziralo“ je li iskaz rezultat nečije prisile i je li oštećenica pretrpjela traumu koja bi potjecala od predmetnog kaznenog djela čime je „relevantno činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.“

 

10. Nasuprot žalbenim prigovorima, ovaj drugostupanjski sud nalazi da su na raspravi izvedeni svi potrebni dokazi koji su sveobuhvatno i temeljito ocijenjeni, uz pravilan zaključak da je dokazana optuženikova krivnja za predmetno kazneno djelo.

 

11. Konfrontirajući obranu optuženika, koji tvrdi da se radilo o dragovoljnom spolnom odnosu, sa iskazom oštećenice koja optuženika tereti za nasilni spolni odnos, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio vjerodostojnim iskazivanje oštećenice. Optuženik ne daje nikakav razuman razlog zbog kojeg bi ga oštećenica lažno teretila,  oštećenicu je neposredno nakon događaja svjedokinja I. T. zatekla uplakanu i s ogrebotinama na nogama (ozljede utvrđene i liječničkim pregledom), oštećenica joj se odmah požalila da ju je optuženik silovao što je rekla i roditeljima. Pored toga, na uvjerljivost iskaza oštećenice, glede prijetnje pištoljem upućuje fotografija pištolja za kojeg je iskazima svjedoka A. B. i A. P. potvrđeno da ga je optuženik posjedovao, kao sve podrobno i pravilno argumentira prvostupanjski sud.

 

11.1. Kraj takvog stanja stvari, imajući na umu da je oštećenica iskazivala o događaju u fazi rasprave kao punoljetna osoba i nije bilo nikakvih pokazatelja koji bi kompromitirali njenu sposobnost za svjedočenje u postupku, to za utvrđenje odlučnih činjenica o kojima ovisi dokazanost krivnje nije bilo potrebno provoditi psihijatrijsko psihologijsko vještačenje kako je to pravilno ocijenio sud prvog stupnja.

 

12. Slijedom navedenog nije osnovana optuženikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

13. Nezadovoljan odmjerenom kaznom zatvora državni odvjetnik smatra da prvostupanjski sud nije dao odgovarajući značaj otegotnim okolnostima, učinu djela „neposredno nakon isteka roka provjeravanja iz uvjetne osude izrečene presudom Općinskog suda u Varaždinu“ te iskorištavanjem povjerenja  petnaestogodišnje žrtve koja prije nije imala spolne odnose i s kojom je bio u vezi.

 

13.1. Optuženik smatra da je kod odmjeravanja kazne propušteno olakotno cijeniti mladost, odrastanje u nefunkcionalnoj sredini bez prave roditeljske skrbi, primjereno držanje pred sudom, a da se osuđivanost odnosi na drugu vrstu kaznenih djela, imovinske delikte.

 

14. Razmotrivši žalbene navode stranaka, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je kod odmjeravanja kazne veći značaj trebalo dati okolnostima pod kojima je kazneno djelo počinjeno, na štetu maloljetne, petnaestogodišnje žrtve, što doduše ne predstavlja kvalifikatornu okolnost (sugerirano u žalbi oštećenice), ali se svakako ima cijeniti otegotnim. Stoga nije u pravu optuženik kada predlaže osudu na blažu kaznu već je trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci kojom će se ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja.

 

15. Neosnovana je i žalba optuženika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, koja k tome nije posebno obrazložena. Optuženik je pobijanom presudom proglašen krivim pa je prvostupanjski sud zakonito i pravilno, u skladu s čl. 148. st. 1. ZKP/08., naložio plaćanje troškova kaznenog postupka kako je jasno specificirano i obrazloženo u razlozima presude.

 

16. Oštećenica je u žalbi naznačila da prvostupanjsku presudu pobija zbog  bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja što obrazlaže izražavanjem nezadovoljstva zbog preblago odmjerene kazne zatvora i, po mišljenju oštećenice, pogrešne pravne oznake djela. Međutim prema čl. 464. st. 4. ZKP/08. oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, a zbog svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati, jedino kada državni odvjetnik preuzme progon od oštećenika kao tužitelja, što ovdje nije slučaj. Ipak iz sadržaja žalbe kojim se „protivi i odluci suda da se ...na postavljeni imovinsko pravni zahtjev upućuje u parnicu, kada svi podaci iz kaznenog postupka daju pouzdan osnov za potpuno presuđenje“, proizlazi da je žalba podnijeta i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu u kojem dijelu je neosnovana.

 

16.1. Naime, prema čl. 153. ZKP/08. adhezioni postupak (rasprava o imovinskopravnom zahtjevu oštećenice) se provodi ako se time znatno ne odugovlači kazneni postupak time da je, prema čl. 155. st. 3. ZKP/08., osoba ovlaštena na podnošenje prijedloga dužna određeno naznačiti svoj zahtjev i podnijeti dokaze. Budući da je opunomoćenik oštećenice tek formalno postavio imovinskopravni zahtjev, ali se nije mogao izjasniti o njegovoj visini (zapisnik o raspravi od 22. listopada 2020.). to je zakonita i pravilna odluka o upućivanju oštećenice sa imovinskopravnim zahtjevom  u parnicu.

 

17. Slijedom navedenog, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb,  13. siječnja 2022.