Posl. br. 18 P-12/2020

REPUBLIKA HRVATSKA TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Katarini Franković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. & O. S. d.o.o., P., OIB: ….., zastupanog po punomoćniku J. D., odvjetniku u P., protiv tuženika A.P., vl obrta G., obrt za građevinarstvo, B., OIB: …., zastupanog po punomoćniku D. Ž., odvjetniku iz Odvjetničkog društva Š.1., Š.2. i G. j.t.d. Pisarnica B., radi povrata ili naknade štete 12.000,00 kuna, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 15. prosinca 2021. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljenoj dana 13. siječnja 2022. godine,

p r e s u d i o              j e

I.                    Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženom A. P., B., vlasniku G., OBRT ZA GRAĐEVINARSTVO, OIB: ….,da tužitelju A. & O. S. društvo sa ograničenom odgovornošću za graditeljstvo i usluge, sa sjedištem u P., OIB: ….., u roku od 8 dana vrati slijedeće pokretnine: dvadeset kamenih štokovanih fiksnih ploča "SIVAC M" dimenzija 150x35x4 cm."

II.                  Nalaže se tuženom Nalaže se tuženom A. P., B., vlasniku G., OBRT ZA GRAĐEVINARSTVO, OIB: ….,da tužitelju A. & O. S. društvo sa ograničenom odgovornošću za graditeljstvo i usluge, sa sjedištem u P., OIB: ….. isplati sa naslova naknade imovinske štete iznos od 7.192,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude 13. siječnja 2022.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem

prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku osam dana.

III.                Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojem se nalaže tuženom Nalaže se tuženom A. P., B., vlasniku G., OBRT ZA GRAĐEVINARSTVO, OIB: ….,da tužitelju A. & O. S. društvo sa ograničenom odgovornošću za graditeljstvo i usluge, sa sjedištem u P., OIB: ….. isplati sa naslova naknade imovinske štete iznos od 4.807,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude 13. siječnja 2022.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku osam dana.

IV.               Nalaže se tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.560,00 kuna.

Obrazloženje

1.                  U tužbi tužitelj navodi da je obavljao izolatorske, keramičarske i kamenorezačke radove kao podizvođač za tuženika kao izvođača na dva identična objekta na Visu a prema Ugovoru o građenju od 15.3.2019.g. Ističe da se radi o stambenim objektima namijenjenim za turističke svrhe izgrađenosti prizemlje + kat tlocrtne površine cca 100 m2. U tužbi se navodi da je tužitelj obavljao izolatorske, keramičarske i kamenorezačke radove i u odnosu na dva bazena koji su locirani neposredno ispred objekta, a da je oko bazena uređena terasa obložena kamenom i keramikom. Ističe se da je sav materijal osigurao tužitelj prema čl. 5 Ugovora, te da tuženik nije platio tužitelju za izvedene radove, te neovisno od toga na samom gradilištu ostala je paleta od cca 1 tone kamena sivca u vlasništvu tužitelja. Tuženik je u odnosu na paletu kamena naveo kako tvrdi tužitelj da podsjeća na pravo zadržanja iz čl. 618. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj tužbom traži povrat u posjed stvari dvadeset kamenih štokovanih fiksnih ploča "sivac M" dimenzija 150x35x4 cm, a ukoliko je tuženik u međuvremenu raspolagao sa navedenim stvarima potražuje naknadu štete u iznosu 12.000,00 kuna.

2.                  Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu tužitelja. Ističe da je aktivna legitimacija sporna, te da je potrebno da tužitelj sudu dokaže da je vlasnik stvari čiju predaju u posjed traži, a da tužitelj, u trenutku podnošenja tužbe, više nije bio vlasnik kamena koji je predmetom tužbe već je vlasnik istog investitor Plutonij d.o.o. iz Splita kojemu je tužitelj predao utuženi kamen u samostalan posjed, a radi ugradnje u njegove građevine na temelju ugovora

o građenju od 15.03.2019.g. koji je tužitelj u svojstvu podizvođača sklopio s tuženikom kao glavnim izvođačem. Činjenica da je kamen predan u posjed investitoru tuženik navodi da je razvidna upravo iz fotografije u spisu   iz koje se vidi da predmetni kamen nesporno nalazi na nekretnini investitora. Tuženik ističe da je predmetnim ugovorom o građenju od 15.03.2019.g. tužitelj očitovao svoju volju na način da sav materijal (koji će tužitelj osigurati, pa tako i utuženi kamen), prijeđe u vlasništvo investitoru za ugovorenu cijenu tamo naznačenu, u koju cijenu su uključeni i radovi oko postavljanja i ugradnje svog materijala. Također se navodi da sav materijal koji je tužitelj kupio za potrebe ugradnje u predmetne građevine, a između toga i predmetni kamen, tuženik je u svojstvu glavnog izvođača u ime i za račun investitora (s kojim tuženik također ima sklopljen ugovor o građenju) i platio tužitelju i to sa prve dvije uplate od 20.03.2019.g. i 11.04.2019.g., učinjene tužitelju koje se odnose na avans i predujam potreban radi kupnje kamena i ostalog materijala bez kojeg nisu mogli započeti radovi. Nadalje tuženik navodi da je sporna i pasivna legitimacija. Ističe se da se tuženik ne nalazi u posjedu predmetnog kamena već vjerojatno investitor, odnosno vlasnik građevina u koje je predmetni kamen ugrađen, odnosno prethodno dopremljen. Tuženik ističe da nije u posjedu predmetnih nekretnina nego njen vlasnik - investitor, niti je tuženiku iz tog razloga utuženi kamen dostupan. Nadalje tuženik osporava identitet, količinu, vrijednost i stanje kamena koji je predmet tužbe. U konkretnom slučaju ističe radi se o istovrsnim kamenim pločama pomiješanim s ostalim kamenom kojeg je tužitelj kupio, a koje tužitelj ne može opisati po svojim osobinama koje ih razlikuju od drugih kamenih ploča, bilo ugrađenih bilo neugrađenih u građevine investitora, te je sporno da li se taj račun odnosi na kamen koji je predmet spora. Konačno, tuženik ukazuje da tužitelj tužbom traži predaju u posjed, odnosno isplatu naknade štete za 20 kamenih ploča, a tuženiku je nejasno odakle ta brojka tužitelju osobito što su u priloženom računu količine kamena prikazane u kvadraturi, a ne brojčano kako se to tužbom zahtjeva. Posljedično sporna je tuženiku i količina i stanje, a shodno tome i cijena kamena budući je iz fotografije tužitelja razvidno da su barem pola te palete, ostatci – retaji, koji su preostali nakon ugrađivanja. Ističe tuženik da tužitelj nije izveo radove u skladu sa predmetnim ugovorom o građenju i pravilima struke radi čega je tuženik odbio primiti djelo. Tuženik je pozvao tužitelja da otkloni nedostatke djela, a kako to tužitelj nije napravio, to je tuženiku nastala šteta jer je morao sam otklanjati nedostatke. Ističe tuženik da je imao, a ima je i sada prema tužitelju dospjelu tražbinu u još neutvrđenom iznosu pa tuženik ima pravo zadržati predmetni kamen, ako ne po članku 618. ZOO-a, onda svakako po članku 72.

3.                  Tužitelj po punomoćniku tijekom parničnog postupka ustraje u svojim navodima iz tužbe te ističe da budući je vještak Siniša Krolo (OSLONAC d.o.o.) u svom vještvu utvrdio kako su svi radovi izvedeni kvalitetno i u potpunosti da to ukazuje da je u konkretnom slučaju riječ o višku materijala koji je vlasništvo tužitelja, a ne tuženika. Tuženik po punomoćniku tijekom parničnog postupka ustraje u svojim navodima iz odgovora na tužbu.

4.                  Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih u spisu i to: izvadak iz sudskog registra za tužitelja, izvadak iz obrtnog registra za tuženika, ugovor o građenju, rješenje Trgovačkog suda u

D. Povrv-… od 17.10.2019.g., rješenje Trgovačkog suda u D. Povrv-….. od 28.1.2020.g., opomena pred ovrhu, dopis punomoćnika tuženika upućen tužitelju od 10.9.2019.g., račun broj 188/11/2, potvrda od 17.10.2019.g., fotografija, račun za predujam 2/1/3, račun za predujam 1/1/3, salda konti kartica, izvadak iz sudskog registra za plutonij doo, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka T. d.o.o. u R1-….., izvadak iz zemljišne knjige, podnesak vještaka iz O. d.o.o. u predmetu Povrv-……, prijedlog za osiguranje dokaza R1-……, zapisnik R1- ….., elaborat osiguranje dokaza R1-…..od O. d.o.o., prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i rješenje o ovrsi Ovrv…. od 20.9.2019.g., nalaz i mišljenje T. d.o.o. i O. d.o.o., , te je izvršio uvid u spis predmeta Trgovačkog suda u D., Povrv-…… i Općinskog suda u S. R1-….., te je saslušao svjedoke G. F., I. M., R. B., A. K. i Z. S., te je sud odredio saslušanje parničnih stranaka i saslušao zastupnika po zakonu tužitelja S. F. dok je tuženik po punomoćniku naveo da tuženik neće davati svoj iskaz jer nema neposrednih saznanja te da odustaje od njegovog saslušanja. Sud je na temelju izvedenih dokaza mogao donijeti nedvojbenu odluku.

5.                  Svjedok G. F., zaposlenik tužitelja, ističe da su oni, tj. tužitelj došli na V. i prema ugovoru došli raditi u svibnju i to za obrt G. i da su odradili: 2 stambene zgrade, bazene, stubišta i okolno uređenje, odnosno da su radili keramičarske, kamene i izolatorske radove. Ističe da je firma tužitelja snosila trošak materijala osim keramike koja je bila od tuženika, te da nije bilo prigovora na izvedene radove kamena, a da je bilo prigovora na bazene i tako. Bio je vještak ističe koji je odradio svoj posao. Svjedok iskazuje da je on baš osobno radio na kamenu, lijepio kamen i drugo i da nije nitko nadzirao rad, te samo je nekad navratio inženjer R. od tuženika. Iskazuje da su radove na objektima na Visu smo završili u lipnju 2019.g., te da je na gradilištu ostala jedna paleta kamena sivca i to 20 komada jer da su oni iz obrta G. rekli da je to njihov kamen, a svjedok ističe da zna da tužitelj ima i račune i sve i da je to "naš kamen", te ističe da je sam dolazio po tu paletu kamena ali da mu nisu dali pristupa tom kamenu. Nadalje iskazuje da je bio 6. mjesec i počela je sezona i da nisu više mogli ući unutra jer su ogradili gradilište. Sve kamene radove na predmetnoj lokaciji navodi da su odradili, a da je ta paleta ostala jer su trebali raditi još neke radove ali na kraju ih nisu radili jer nisu platili niti ostale radove. Svjedok navodi da je suprug S. F.. Iskazuje da je kamen već ugrađen u donje kuće, a na upit na što se odnosi predujam od 100 000 kn uplaćen od strane obrta G. navodi da ne zna. Na pitanje jeli kamen isporučen na nekretninu investitora iskazuje da je kamen isporučen od strane A. O. za radove na kući. Punomoćnik tuženika je prigovorio iskazu svjedoka zbog pristranosti obzirom da se radi o suprugu direktorice tužitelja.

6.                  Svjedok I. M., kao direktor trgovačkog društva koje je investitor na predmetnoj građevini iskazuje da nije bio ni u kakvom ugovornom odnosu sa tužiteljem, a bio je u ugovornom odnosu s tuženikom i to na temelju ugovora o građenju gdje je tuženik bio glavni izvođač radova, te da ne znam ništa o podizvođačima, a da nije na gradilištu primijetio nikakvu paletu

kamena koja bi tamo ostala i da je sav kamen koji je bio dopremljen i ugrađen i nije primijetio nikakve ostatke kamena. Navodi da je vlasnik nekretnine.

7.                  Svjedok R. B., zaposlenik kod tuženika, iskazuje da je tužitelj bio podizvođač tuženiku za kamen i keramiku i da su se izvodila 4 gotovo identična objekta od kojih su 2 bila gotova, a 2 još nisu. Troškovnik je bio napisan iskazuje, te da je tuženik uplatio avans tužitelju prema ugovoru, a onda su zvali nakon par dana da bi im trebalo još financijskih sredstva za početak radova i onda im je to isto uplaćeno. Onda iskazuje da su počeli radovi i neki problemi, te je materijal i to kamen koji je tužitelj kupio, a keramika je kupljena direktno od strane investitora i predana tuženiku da se ugradi. Ističe da je došla sezona i bila je zabrana radova, a o navedenom je tužitelj obaviješten više puta čak i putem mail-a, te materijal koji je bio na gradilištu kamen i keramika je ugrađen, te nije bilo nikakvog ostavljenog materijala na gradilištu. Ipak ističe da je ostalo možda nekih 20-30 centimetara materijala, ali da su to su bili ostaci. Tužitelj je ugradio sav materijal, iskazuje svjedok, koji je imao na gradilištu i da nije ostalo viška materijala, a to zna jer je bio voditelj radova za tuženika. Navodi da na gradilištu nije bila tona kamena sivca niti 20 utuženih ploča nakon što je tužitelj otišao sa gradilišta, već je to je bilo ugrađeno sve, na gradilištu nije ostalo nikakvog materijala. Kada je svjedoku pokazan l.s. 26 na kojoj se nalaze kamene ploče, ističe da su mu one poznate i da je te ploče ugradio tužitelj prije napuštanja gradilišta. Nadalje navod da je avans uplaćen upravo kako je i običaj u građevini za nabavu materijala: kamen, fuga, keramika i fleksibilna ljepila.

8.                  Svjedok A. K. zaposlenik tužitelja, iskazuje da je bio na gradilištu objekta i može potvrditi da je tužitelj uzeo kamen sivac, odnosno, kupio ga i donio na gradilište, a koji kamen su ugrađivali, ali je na gradilištu ostala jedna paleta tog kamena sivac i to dimenzije 150x35x4 cm. Paleta je ostala na gradilištu iskazuje jer su trebali raditi i još dodatno 2 objekta za tuženika. Taj kamen ističe nisu mogli uzeti tijekom sezone zbog gostiju, a nakon sezone kamena više na tom gradilištu nije bilo. Nema informaciju gdje je nestala ta paleta kamena od otprilike 20 komada kamenih ploča. Te ploče su bile na paleti navodi a cijelo gradilište je mrežom bilo osigurano. Kao točno mjesto gdje se nalazi ostavljeni kamen, odgovara da se nalazi ispod prve kuće. Kako nema radova za vrijeme sezone, u to vrijeme nisu išli po kamen, a već je jednom redar dolazio s upozorenjem o zabrani radova, te stoga navodi nisu pokušali uzeti kamen u tom periodu, bojeći se kazni zbog zabrane, jer se ne smije paliti nikakav stroj. Kada mu je pokazana fotografija na l.s. 26, potvrđuje da je na toj fotografiji upravo taj premetni kamen. Objašnjava da je slika slikana još za vrijeme radova, a da su oni taj kamen složili i premjestili ispod te kuće.

9.                  Svjedok Z. S. kao zaposlenik tužitelja radio je na objektu na kojem su imali kamene ploče sivac m, te nakon što su odradili, iskazuje da su kamene ploče složili na paletu i ostavili ispod kuće. Tih kamenih ploča je ističe bilo 20 i da su sve ploče bile iste dimenzije i to 150x35x4 cm. Te su ploče bile tamo dok su radili i dok su otišli s gradilišta, a nisu s ničim bile pokrivene,

stajale su na paleti ispod kuće. Iskazuje da je on osobno sve te ploče složio na paletu ispod kuće kad su odlazili s gradilišta.

10.             U svom iskazu zastupnik po zakonu tužitelja S. F., iskazuje da su oni bili izvođači radova za obrt G. na otoku Visu i to za 2 objekta, te da je još ostalo neplaćeno oko 130 000 kuna, a da su radovi završeni koncem 6 mjeseca 2019.g. Iskazuje da su oni kao tvrtka kupili od J. K. sav kamen za sve objekte, a odradili su 2 objekta a ne 4 kako je bilo dogovoreno i ostao je višak kamena na gradilištu. Obzirom da im G. nije platio izvedene radove pokrenuli su spor jer su htjeli da im se vrati materijal tj. taj kamen koji je ostao viška na gradilištu. Kamen ističe je ostao na gradilištu objekta, a o tome je upoznat tuženik kao i inženjer R.. Ističe da su tražili da im se vrati taj kamen a inženjer R. i A. P. su rekli da ne mogu sad preuzeti kamen jer je počela turistička sezona te su rekli njih dvojica da dođu po kamen u 9 mjesecu. Takav je bio dogovor ističe zz tužitelja. Nadalje iskazuje da kad su u rujnu otišli na ., kamena tamo nije bilo, te je to odmah prijavila policiji jer je to kazneno djelo krađe. Nakon toga se više nisu čuli s tuženikom, nego su pokrenuli postupak. Ističe da na gradilištu nije bilo kamena gdje su ga ostavili. Iskazuje da se radi o kamenu sivcu tih dimenzija kako je naveden u troškovniku i da je vještak bio i sve vidio. Na upit na što se odnosi predujam navodi da je to dogovor na početne izolatorske radove, te je navedeno i u ugovoru, a da je kamen kupljen u svrhu ugradnje na objektima tuženika i to za 4 objekta, a ugrađeno je u 2.. Kupljeno je kamena koliko se moglo kupiti u tom trenutku financijski. Taj kamen je ostao na gradilištu i navodi da ga nije poklonila tuženiku, a da je tuženik znao da je tu kamen i rekao da zbog sezone dođu po kamen u rujnu. Postoji dugovanje tuženikovo za neplaćene izvedene radove od strane tužitelja u konačnici iskazuje. Cijena 20 kamenih štokovanih fiksnih ploča čiji se povrat traži je vrijednosti 12.000,00 kuna a navodi da se to vidi iz troškovnika.

11.             Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li 20 kamenih ploča Sivac M u vlasništvu tužitelja koji je bio podizvođač ostalo u posjedu tuženika na gradilištu na kojem je tuženik bio glavni izvođač radova. Eventulni tužbeni zahtjev je postavljen ukoliko sud odbije prvo postavljeni zahtjev i to onaj za naknadu štete u visini cijene – vrijednosti prethodno spomenutih kamenih ploča.

12.             Provedene dokaze sud je cijenio sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,148/11, 25/13, 89/14, 70/19

– dalje: ZPP), te nakon brižne analize svakog tijekom postupka provedenog dokaza za sebe i u međusobnoj korelaciji s ostalim dokazima, a na temelju ocjene sadržaja isprava koje prileže spisu, te kako tuženik nije osporio valjanost istih isprava, te iz iskaza svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja sud je utvrdio da su stranke bile u ugovornom odnosu.

13.             Stranke su bile u ugovornom odnosu a temelju ugovora o građenju a koji ugovor je priložen spisu i među strankama to nije sporno. Obzirom na prigovore tuženika sporna je činjenica je li 20 kamenih ploča bilo u vlasništvu tužitelja i je li ostalo u posjedu tuženika te ima li tuženik pravo tražit iste natrag

u svoj posjed. Sud je vjeru poklonio posebno svjedocima Z. S. i A. K. koji su iskazivali da su osobno prenijeli kamene ploče sa mjesta gdje su se nalazile kako je vidljivo na fotografiji u spisu na drugo mjesto ispod kuće i ostavili ih prilikom napuštanja gradilišta s namjerom preuzimanja nakon turističke sezone. Nije sporno da je tuženik bio kao naručitelj ovog posla ali i glavni izvođač radova na gradilištu. Naime, tuženik je kao glavni izvođač bio u obvezi osigurati gradilište i paziti na sav građevinski materijal na gradilištu za koje odgovara.

14.             Iz računa u spisu br 188/11/2 je vidljivo da su kamene ploče bile u vlasništvu tužitelja jer ih je kupio od J. d.d. u stečaju. Međutim tužitelj je kupio ploče različitih cijena (iako se cijene jako malo razlikuju) te su sve debljine 4 cm pa je sud izračunao srednju cijenu od cijena 524,00 kn, 550,80 kn, 590,00 kn, 537,00 kn, 530,00 kn i 557,00 kuna što proizlazi 548 kuna. Nadalje dimenzije 150x35x4 cm računskom radnjom 1,5x0,35x20 se dolazi do 10,5 m2 a obzirom da je u računu sve označeno u m2. Tako je 10,5 m2 bilo u 20 kamenih ploča navedenih dimenzija i pomnoženo sa srednjom cijenom iz računa 118/11/2 iznosi 5.754,00 kuna i kada se na to pribroji PDV 25% od 1.438,50 kuna ukupna cijena je 7.192,50 kuna, a ne 12.000,00 kuna kako je to izračunao tužitelj. U skladu sa navedenim je sud odlučio kao u toč. II i III izreke.

15.             Iz iskaza svjedoka pa i zz tužitelja je jasno da kamenih ploča više nema jer da su naknadno ugrađene u objekt, stoga nije moguće prihvatiti prvotno postavljen tužbeni zahtjev. Sud je odbio dio tužbenog zahtjeva kao pod I. izreke, a tužitelj je postavio eventualni tužbeni zahtjev, u smislu čl. 188 st. 2. ZPP-a, koji propisuje da tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. Kako je ovaj sud odbio prvi tužbeni zahtjev odlučivao je i po drugom eventualnom tužbenom zahtjevu, jer je predviđen isti postupak i nadležnost ovoga suda, u skladu sa čl. 188. st. 3 ZPP-a.

16.             Čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 dalje u tekstu ZOO) propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), dok čl. 1045.st.1. ZOO-a propisuje da onaj tko drugome prouzroči štetu dužan ju je nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. U ovom predmetu potražuje se obična materijalna šteta, a koja se sukladno čl. 1085.st.3 i 4 ZOO-a popravlja kada nije moguća uspostava prijašnjeg stanja odgovarajućim iznosom novca, te sukladno čl. 1089 ZOO sud je dosudio iznos od 7.192,50 kuna jer je u tom iznosu tužitelju nastala šteta jer je toliko platio 20 predmetnih kamenih ploča.

17.             Na dosuđeni iznos glavnice tužitelju su sukladno odredbi čl. 29 st. 1 ZOO-a   priznate i zatezne   zakonske kamate. Dužnik pada u zakašnjenje kada ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za njezino ispunjenje. Tužitelj potražuje zatezne kamate od presude pa je stoga sud odlučivao unutar podnesenog zahtjeva stranaka.

18.             Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a. Naime sud je prvo utvrdio da je tužitelj uspio sa 60 % tužbenog zahtjeva, a tuženik sa 40%. Stoga sud sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a treba od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela odnosno 60%-40% iznosi 20%, pa nakon toga sud utvrđuje iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Dakle sud je na temelju do zaključenja glavne rasprave određeno postavljenog zahtjeva tužitelja (l.s. 144), sukladno čl. 155. ZPP, vrijednosti predmeta, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 dalje: OT), našao potrebnim za vođenje ovog postupka troškove i to za sastav tužbe 100 bodova (Tar.br. 7toč.1 OT-a), zastupanje na ročištima na kojima su se izvodili dokazi ili se raspravljalo o glavnoj stvari 4.11.2020.g., 15.3.2021.g., 7.6.2021.g., 30.8.2021.g. I 15.12.2021.g. po 100 bodova po ročištu (Tar.br. 9.toč. 1 OT-a), za sastav obrazloženog podneska kojim odgovara na navode odgovora na tužbu 100 bodova (Tar.br. 8.toč.1 OT-a), što ukupno iznosi 700 bodova što temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 7.000,00 kuna po ročištu, trošak sudske pristojbe na presudu 400,00 kuna i tužbu 400,00 kuna(Tar br. 2 st 1 i Tar.br. 1. st. 1 Tarife sudskih pristojbi – prilog Uredbi NN 53/19, a temeljem čl. 4 st.1 Zakona o sudskim pristojbama NN 118/18), što sve zbrojeno iznosi 7.800,00 kuna, a 20% od toga je 1.560,00 kuna pa je tako odlučeno kao u toč. III izreke odluke.

19.             Zbog navedenog, temeljem spomenutih propisa odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, dana 13. siječnja 2022. godine

Sutkinja:

Katarina Franković, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i

11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.