1

              Poslovni broj: 7 Gž-1491/2019-2

                  

       Republika Hrvatska

    Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9                            Poslovni broj: 7 Gž-1491/2019-2

 

U  I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Mirjane Macure, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. M. iz S. L., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. Š., odvjetniku iz P., protiv tuženice O. S. L., S. L., OIB: ..., zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku Goranu Čaliću, odvjetniku iz Pule, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pu P-1456/2017 od 19. kolovoza 2019., u sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2022,

 

p r e s u d i o    j e

Odbija se žalba E. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pu P-1456/2017 od 19. kolovoza 2019. u dijelu pod toč. I., II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

»I. Odbija se u cijelosti tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              „1. Utvrđuje se da je tužitelj M. E. iz P., OIB: ..., vlasnik nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli, zemljišnoknjižni odjel Poreč, k. č. br. ..., zk. ul. ..., V., put, površine 410 m2, k.o. L., čije je vlasništvo stekao dosjelošću.

 

              2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Poreču da izvrši prijenos vlasništva nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli, zemljišnoknjižni odjel Poreč, k. č. br. ..., zk. ul. ..., V., put, površine 410 m2, k.o. L. sa tuženika na tužitelja“.

 

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 42.675,00 kuna.

 

III. Tužitelj je dužan tuženici naknaditi parnični trošak u iznosu od 17.500,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

IV. U preostalomu dijelu, u visini od 8.000,00 kuna, tuženičin zahtjev za naknadu parničnog troška odbija se.»

 

2. Protiv gornje presude u dijelu pod toč. I., II. i III. izreke žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da je predmetna nekretnina više od 150 godina u vlasništvu obitelji M. i u posjedu je do današnjeg dana. Navodi da osim ulaza postoje i tzv. pomoćni objekti na toj čestici, koji su u njegovom vlasništvu. Prvostupanjski sud da nije u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje jer nije proveo dokaz niti saslušanjem sudskog vještaka, niti stranaka, niti predloženih svjedoka. Tvrdi da je navedena nekretnina izvorno bila dijelom veće katastarske čestice broj ... koja je naknadno cijepana te je od iste nastala čest. broj ..., čiji se oblik nije mijenjao od 1935. Prednici tužitelja bili su upisani u zemljišne knjige kao vlasnici predmetne nekretnine sve do 1946., kada su zemljišne knjige za navedeno područje uništene u požaru te je vlasnički status nekretnine reguliran u zemljišnim knjigama tek 2005., kada je ista upisana kao javno dobro, iako ta nekretnina nikada nije služila kao put. Evidentno je kako je k.č. br. ... postala javno dobro i kao takva upisana bez ikakvog pravnog osnova. Prvostupanjski sud nije utvrdio na koji način i s kog osnova je predmetna nekretnina klasificirana kao nerazvrstana cesta, odnosno javno dobro, te ima li za to osnova, a što tužitelj osporava. Ukoliko je prvostupanjski sud i bio stajališta da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, tada nema mjesta primjeni čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku u ovom predmetu. Predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti i u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te traži naknadu troška žalbe

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj u žalbi ne konkretizira prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ovaj drugostupanjski sud pazeći po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013. i 89/2014. - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 70/2019.), na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, ne nalazi da bi pred sudom prvog stupnja bile počinjene takve povrede postupka, pa žalba tužitelja iz navedenog žalbenog razloga nije osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva k.č. br. ..., put površine 410 m2 k.o. L., s osnove dosjelosti, uz zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja.

 

7. Prvostupanjski sud je, na temelju izlaganja stranaka i izvedenih dokaza, utvrdio da je predmetna k. č. br. ..., put, površine 410 m2 (V.), upisana u zk. ul. broj ...k.o. L. kao javno dobro, a koji upis je izvršen prilikom osnivanja zemljišne knjige za k.o. L., koje osnivanje je okončano 2005. Također je utvrđeno da je pri osnivanju novog katastarskog operata za k.o. L. 1956. ista nekretnina temeljem Zapisnika o izlaganju katastarskih podataka na javni uvid evidentirana kao posjed Narodnog odbora O. L., te da je od tada u popisu katastarskih čestica evidentirana kao put u površini od 410 m2 a danas se vodi kao društveno vlasništvo O. P. Nadalje, utvrđeno je da po južnoj strani predmetne nekretnine postoji asfaltni put koji prolazi kroz naselje, da sjeverna strana predstavlja dvorište, gospodarsku zgradu i garažu u posjedu tužitelja, a sjeveroistočna strana čini dvorište uz zgradu k. č. br. z. ..., da je u naravi vidljiv ulaz sa k. č. br. ... na dvorište k. č. z. ... te ulazi na k. č. br. ..., na stražnje i prednje dvorište k. č. br. z. ..., u zgradu k. č. br. z. ... i u zgradu k. č. br. z. .... Utvrđeno je i to da je sporna nekretnina kao nerazvrstana cesta upisana pod rednim brojem 27 u Popisu cesta iz registra nerazvrstanih cesta na području O. S. L. (dalje Popis cesta), temeljem Odluke Općinskog vijeća O. S. L. o nerazvrstanim cestama na području O. S. L., Klasa: 340-01/14-01/1, Ur. broj: 2167/04-03-14-1 od 12. prosinca 2014. (dalje Odluka).

 

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja te imajući na umu mišljenje Županijskog državnog odvjetništva u Puli br. M-DO-159/08 od 16. prosinca 2008. iz kojeg proizlazi da se sporno pitanje prava vlasništva predmetne nekretnine „rješava u sudskom postupku podizanjem tužbe protiv Općine koja gospodari takvim putovima“, prvostupanjski sud ocjenjuje neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženice te zaključuje da je tužitelj, ukoliko je pretendirao na uspjeh u sporu, trebao postaviti svoj tužbeni zahtjev na način da istim određeno obuhvati samo onaj dio predmetne nekretnine koji ne čini nerazvrstanu cestu u smislu odredbe čl. 100. Zakona o cestama („Narodne novine”, broj 84/2011., 22/2013., 54/2013., 83/2013. i 92/2014., dalje: ZC), no tako što da ovdje nije bio slučaj pa je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

 

9. Prema odredbi iz čl. 101. st. 1. ZC nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.

10. Po čl. 2. st. 1. toč. 6. ZC „nerazvrstane cesteˮ su ceste koje se koriste za promet vozilima, koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona,

 

11. Odredbom čl. 101. st. 2. ZC propisano je da se nerazvrstana cesta ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste.

12. Prema odredbi čl. 131. st. 1. ZC ceste koje se na dan stupanja na snagu tog Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog Zakona, postaju nerazvrstane ceste.

13. Po st. 7. istog članka nekretnine koje su prema tom Zakonu nerazvrstane ceste i bile su u uporabi kao nerazvrstane ceste ili javne ceste prije 1. siječnja 1997., javno su dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze.

14. Polazeći od citiranih odredbi ZC i rezultata provedenog postupka iz kojeg proizlazi da je još od 1956. sporna nekretnina u katastru upisana kao put, na temelju Zapisnika o izlaganju katastarskih podataka na javni uvid, da je iste godine u katastru evidentirana i kao posjed Narodnog odbora O. L., da je prilikom osnivanja zemljišne knjige za k.o. L., koji postupak je okončan 2005., također upisana kao put-javno dobro, da se njezin oblik nije mijenjao, da je u Popisu cesta upisana kao nerazvrstana cesta na temelju odredbi ZC, da prema nalazu i mišljenju vještaka mjernika T. V., dipl. ing. geod. po njezinoj južnoj strani postoji asfaltni put, koji prolazi kroz naselje, ocijeniti je da dio predmetne nekretnine jest nerazvrstana cesta koja je bila u uporabi i prije 1. siječnja 1997. i kao takva je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu tuženice kao jedinice lokalne samouprave na temelju zakona.

15. Prema tome, tvrdnja tužitelja da predmetna nekretnina ni u kojem dijelu faktično nema svojstvo i svrhu javnog dobra u općoj uporabi, dakle ni u dijelu za koji je vještak mjernik T. V. naveo da je u naravi asfaltni put, koji prolazi kroz naselje, nije osnovana. Stoga, na okolnost da sporno zemljište nikad ni u kojem dijelu nije imalo svrhu javnog puta, nije bilo potrebno saslušavati tužitelja i svjedoke koje je on predložio a niti vještaka geodeta T. V., čije saslušanje tužitelj nakon provedenog vještačenja nije predložio, niti je nalazu i mišljenju istog vještaka prigovorio.

16. Za kazati je da je odredbom čl. 59. st. 1. toč. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine”, broj 68/2018. i 110/2018 – dalje ZKG) propisano da nerazvrstane ceste predstavljaju komunalnu infrastrukturu, a odredbom čl. 61. st. 4. ZKG propisano je da komunalna infrastruktura stječe status dobra u općoj uporabi danom njezine izgradnje, uređenja odnosno stupanja na snagu odluke o proglašenju javnog dobra u općoj uporabi. Odredbom čl. 61. st. 1. ZKG određeno je kako je komunalna infrastruktura javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost.

17. Pri tome je za kazati da sukladno odredbi čl. 101. st. 2. ZC, na nerazvrstanoj cesti (ovdje na dijelu sporne nekretnine koji je nerazvrstana cesta) nije moguće stjecati pravo vlasništva temeljem dosjelosti, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

18. U vezi s tim, a s obzirom na žalbene navode tužitelja da je tužbeni zahtjev bilo moguće prihvatiti ukoliko je djelomično osnovan valja reći da u slučaju kada se tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva na cijeloj nekretnini, a zahtjev bi bio osnovan samo za točno određeni realni dio nekretnine, taj dio nekretnine u tužbenom zahtjevu treba biti individualiziran odnosno precizno grafički označen prema skici lica mjesta (tako i Vrhovni sud u odluci Rev-x-1075/2012).

 

18.1. Ako pak zahtjev na taj način nije postavljen, sud bi bio u mogućnosti djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev (jer je u većem sadržano manje), ali samo ako se faktično odijeljeni dio nekretnine može precizno grafički individualizirati prema skici lica mjesta s oznakom površine, što ovdje nije slučaj, a niti je tužitelj predlagao da se na taj način označi dio nekretnine koji u naravi nije cesta. Stoga, pod pretpostavkom da je u ovom postupku tužitelj dokazao da postoje uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću dijela nekretnine koji ne predstavlja nerazvrstanu cestu, tužbeni zahtjev sadržaja navedenog u predmetnoj tužbi ne bi bilo moguće prihvatiti ni djelomično, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

19. Također je za dodati da za utvrđenje prava suvlasništva tužitelja u određenom suvlasničkom (idealnom) dijelu (za slučaj da je u postupku uspio dokazati opstojnost uvjeta za stjecanje prava vlasništva dosjelošću dijela predmetne nekretnine koji ne predstavlja nerazvrstanu cestu) nema pravne osnove. Ovo zbog toga što vlasništvo na određenom realnom dijelu nekretnine isključuje suvlasništvo na cijeloj nekretnini kako to proizlazi iz odredbe čl. 36. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novineˮ, broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. – pročišćeni tekst).

20. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja, kao i kod odluke o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. ZPP) kada je tužitelju naložio naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 17.500,00 kn.

21. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. I., II. i III. izreke.

22. U preostalom a nepobijanom dijelu pod toč. IV. izreke, ista prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

Zadar, 13. siječnja 2022.

 

                                                                                                                       Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                      Sanja Prosenica, v.r.