Baza je ažurirana 14.04.2026. zaključno sa NN 20/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Kzz 13/2020-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Kzz 13/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. B. zbog kaznenog djela iz članka 271. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98 - ispravak, 50/00 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05 - ispravak, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: državni odvjetnik) od 2. ožujka 2020. broj KZZ-DO-88/2017-4 podignutom protiv pravomoćnog rješenja koje čine rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 21. lipnja 2017. broj K-48/2014-75 i rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 28. kolovoza 2017. broj Kv-45/2017-4, u sjednici održanoj 13. siječnja 2022.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem koje čine rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 21. lipnja 2017. broj K-48/2014-75 i rješenje Općinskog sud u Slavonskom Brodu od 28. kolovoza 2017. broj Kv-45/2017-4 povrijeđen zakon u odredbama članka 468. stavak 1. točka 11. i članka 487. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08), te se pobijano rješenje ukida i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno citiranim pravomoćnim rješenjem djelomično je dosuđena naknada troškova kaznenog postupka branitelju D. M. u iznosu od 66.875,00 kuna te je naloženo računovodstvu suda da taj iznos isplati na njegov bankovni račun.

 

2. Pobijano rješenje doneseno je temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Požegi broj K-48/2014 od 14. svibnja 2015. kojom je okr. J. B. oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo iz članka 271. stavak 1. KZ/97. te je, u smislu članka 149. stavak 1. ZKP/08., odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP-a te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

3. Protiv pravomoćnog rješenja državni odvjetnik podnosi zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona u odredbi članka 149. stavak 1., članka 468. stavak 1. točka 1. i članka 487. stavak 1. ZKP/08., s prijedlogom da se pravomoćno rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

4. Sukladno članku 510. stavak 4. ZKP/08., o sjednici vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske uredno je izviješten državni odvjetnik, koji nije pristupio.

 

5. Zahtjev je osnovan.

 

6. U pravu je državni odvjetnik da je izreka rješenja suda prvog stupnja nerazumljiva, a obrazloženje tog rješenja ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. toč. 11. ZKP/08..

 

7. Naime, iz izreke prvostupanjskog rješenja, kojim je naložena isplata dijela zatraženog iznosa na ime nagrade branitelja, uopće nije razvidno u kojem dijelu je zahtjev branitelja za naknadu troškova prihvaćen, a u kojem dijelu odbijen. Ovo tim više jer su zahtjevom za naknadu troškova zasebno specificirani troškovi s osnova nagrade i nužnih izdataka branitelja, kao i s osnova nužnih izdataka okrivljenika te je isplata zatražena na zasebne bankovne račune svakog od njih.

 

8. Navedena nerazumljivost nije otklonjena niti razlozima danim u obrazloženju tog rješenja. Nasuprot tome, preostali iznos ukupnih troškova branitelja i okrivljenika odbijeni su uz paušalni zaključak "da isti nisu neophodni za vođenje postupka u smislu materijalnih troškova, izbivanja iz pisarnice i sl. i sud ih smatra već obračunatim u priznatoj nagradi". O zatraženim nužnim troškovima okrivljenika nema niti riječi.

 

9. Slijedom izloženog, dakle, prvostupanjsko je rješenje manjkavo u mjeri da se ne može ispitati, a sud drugog stupnja nije odgovorio na navode žalbe kojima je taj prigovor izričito istaknut niti je povredu otklonio po službenoj dužnosti.

 

10. Naime, u pravu je državni odvjetnik da se razlozi navedeni u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ne mogu smatrati dostatnom i valjanom ocjenom žalbenih razloga, kako predviđa odredba članka 487. stavak 1. ZKP/08.. Iako je žalitelj istaknuo i obrazložio žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., drugostupanjski je sud to ocijenio neosnovanim uz paušalno prihvaćanje razloga prvostupanjskog suda te je pritom pogrešno naložio branitelju "da je mogao angažirati i odvjetnika u mjestu u kojem se nalazi sud" pa kako je branitelj to propustio učiniti "nije mu u cijelosti priznata naknada za troškove putovanja i cestarinu". Ovakvim obrazloženjem drugostupanjski sud uopće nije uočio razliku između nagrade branitelja, s jedne strane, i njegovog prava na naknadu nužnih troškova (prijevozni i drugi troškovi) s druge, niti se osvrnuo na žalbom istaknuti prigovor o zasebnom pravu okrivljenika na naknadu njegovih nužnih izdataka.

 

11. Ovakvo izloženi razlozi suda drugog stupnja, ne samo da su manjkavi i arbitrarni u mjeri da povređuju pravo stranaka na obrazloženu sudsku odluku, već su i u suprotnosti s temeljnim pravom okrivljenika da se brani uz branitelja po vlastitom izboru, kao nužnom preduvjetu pravičnosti postupka.

 

12. S obzirom na naprijed navedene nedostatke pravomoćnog rješenja, u zahtjevu istaknuta povreda članka 149. stavak 1. ZKP-a nije utvrđena s obzirom da se pravomoćno rješenje ne može ispitati u meritumu stvari.

 

13. Slijedom izloženog trebalo je utvrditi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan te, na temelju članka 513. stavak 1. ZKP/08., ukinuti pravomoćno rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Zagreb, 13. siječnja 2022.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu