1              Poslovni broj: Gž R-436/2020-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž -436/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu po sucu pojedincu mr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. T. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika W. O. V. I. G. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 24 Pn-2632/16-36 od 9. svibnja 2019., dana 13. siječnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Djelomično se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 24 Pn-2632/16-36 od 9. svibnja 2019. na način da se sudi:

 

a) Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.500,00 kuna (tri tisuće i petsto kuna) sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 9. prosinca 2014. do isplate, i to po stopi od 12% godišnje od 9. prosinca 2014. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

b) Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju zateznu kamatu koja na iznos od 12.500,00 kuna teče od 9. prosinca 2014. do 6. lipnja 2016., i to po stopi od 12% godišnje od 9. prosinca 2014. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 6. lipnja 2016. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

c) Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju zateznu kamatu koja na iznos od 6.156,00 kuna teče od 9. prosinca 2014. do 6. lipnja 2016. i to po stopi od 12% godišnje od 9. prosinca 2014. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 6. lipnja 2016. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 24 Pn-2632/16-36 od 9. svibnja 2019. u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke preko iznosa od 3.500,00 kuna do iznosa od 14.694,00 kuna (dakle u dijelu od 11.194,00 kuna) sa zateznom kamatom koja:

- na iznos od 844,00 kuna teče od 9. prosinca 2014. do isplate i

- na iznos od 10.350,00 kuna teče od 13. listopada 2015. do isplate.

 

III. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 24 Pn-2632/16-36 od 9. svibnja 2019. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke i to baš u dijelu preko dosuđenog iznosa od 9.000,00 kuna do iznosa od 12.500,00 kuna, s osnova naknade neimovinske štete, (dakle za razliku od 3.500,00 kuna s osnova naknade neimovinske štete) sa pripadajućom zateznom kamatom, kao i u pobijanom dijelu tijeka zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od 6.156,00 kuna, a koja kamata na navedeni iznos teče od 7. lipnja 2016. do presuđenja 9. svibnja 2019.

 

IV. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana isplati tužitelju iznos od 5.635,00 kuna (pet tisuća šesto trideset i pet kuna), na ime nadoknade parničnih troškova.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu slijedećeg sadržaja:

 

„I/ Nalaže se tuženiku W. O. V. I. G. d.d., Z. isplatiti tužitelju M. M. iznos od 18.656,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi članka 29. stavka 2. i 8. ZOO-a („Narodne novine“, broj 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 12.500,00 kn počevši od 7.6.2016. do isplate,

- na iznos od 6.156,00 kn počevši od 7.6.2016. do isplate, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 9.203,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi članka 29. stavka 2. i 8. ZOO-a („Narodne novine“, broj 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, počevši od 9.5.2019. do isplate, sve u roku 15 dana.

 

II/ Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Nalaže se tuženiku W. O. V. I. G. d.d., Z. isplatiti tužitelju M. M. iznos od 14.694,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, i to:

-  na iznos od 3.500,00 kn počevši od 09.12.2014. do isplate,

-  na iznos od 844,00 kn počevši od 09.12.2014. do isplate,

-  na iznos od 10.350,00 kn počevši od 13.10.2015. do isplate,

te isplatiti mu zakonske zatezne kamate, i to:

-  na iznos od 12.500,00 kn počevši od 09.12.2014. do 6.6.2016.,

-  na iznos od 6.156,00 kn počevši od 09.12.2014. do 6.6.2016.,

s tim da zakonske zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.7.2015. budu isplaćene po stopi na osnovi članka 29. stavka 2. ZOO-a („Narodne novine“, broj 35/05) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a počevši od 1.8.2015. do isplate po stopi na osnovi članka 29. stavka 2. i 8. ZOO-a („Narodne novine“, broj 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena.“.

 

III/ Nalaže se tužitelju M. M. naknaditi tuženiku W. O. V. I. G. d.d., Z. troškove parničnog postupka u iznosu od 4.406,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi članka 29. stavka 2. i 8. ZOO-a („Narodne novine“, broj 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, za tri postotna poena, počevši od 9.5.2019. do isplate, sve u roku 15 dana.“

 

2. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkama II. i III. izreke podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji su žalbeni razlozi predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH i 70/19., dalje ZPP). Tužitelj u žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno podredno da ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik je također protiv prvostupanjske presude podnio žalbu no on je pobija u dijelu pod točkom I. izreke i to baš preko dosuđujućeg iznosa od 15.156,00 kuna do iznosa od 18.656,00 kuna, dakle za razliku od 3.500,00 kuna. Tuženik podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji su žalbeni razlozi predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. 2. i 3. ZPP-a. On predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da za taj dio (dosuđenih 3.500,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom) odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

4. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja, a tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

 

5. Žalba tužitelja djelomično je osnovana, a djelomično nije osnovana.

 

6. Žalba tuženika nije osnovana.

 

7. Predmet spora u ovom žalbenom stadiju postupka jest zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao i imovinsku štetu, a koja šteta da je tužitelju nastala u uzročno posljedičnoj vezi sa teškim tjelesnim ozljedama koje je zadobio u prometnoj nesreći 31. ožujka 2013.

 

8. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je 31. kolovoza 2013. došlo do prometne nesreće u mjestu Bjelopoljski Tuk u kojoj su sudjelovali I. Š. koji je upravljao automobilom marke „Mercedes“ registarskih oznaka i broja: RI ... te tužitelj koji je upravljao motociklom registarskih oznaka i broja: ZG ...,

- da je predmetni automobil marke „Mercedes“ bio osiguran kod tuženika,

- da je za nastanak predmetne prometne nesreće isključivo odgovoran vozač automobila marke „Mercedes“,

- da je tužitelj u prometnoj nesreći 31. kolovoza 2013. zadobio slijedeće ozljede: veliku otvorenu ranu lijeve potkoljenice sa ozljedom tetiva kratkog peronealnog mišića i fleksora palca lijevog stopala, prijelom 6. lijevog rebra s pomakom koštanih ulomaka i natučenje lijeve strane prsnog koša i desnog koljena te natučenje i oguljotinu lijevog koljena,

- da je tužitelj bolnički liječen u Specijalnoj bolnici za ortopediju dr. N. u M. 12. i 13. listopada 2015., kojom je prilikom tužitelju učinjen korektivni operativni zahvat (revizija tetiva te produljenje tetive dugog fleksora palca lijevog stopala), uz sadrenu imobilizaciju lijeve potkoljenice,

- da je tužitelj u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedama koje je pretrpio u predmetnoj prometnoj nesreći bio liječen i na Kirurškom odjelu Opće bolnice G., te da je obavljao redovne i dugotrajne ambulantne kontrole kod velikog broja specijalista raznih medicinskih struka te da je bio podvrgnut medicinskoj rehabilitaciji,

- da je tužitelj kao posljedicu prometne nesreće i zadobivenih tjelesnih ozljeda trpio jake fizičke boli 2 do 3 dana, srednje fizičke boli 4 do 5 dana, a slabe, povremene boli daljnjih 3 mjeseca,

- da je kod tužitelja u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedama koju je pretrpio u štetnom događaju, došlo do smanjenja životnih aktivnosti od 5%, a što će se manifestirati na način da će u ovom postotku morati ulagati povećane napore u svakodnevnom životu,

- da je tužitelj nakon nesreće, a u uzročno posljedičnoj vezi s istom, pretrpio kratkotrajni primarni strah jačeg intenziteta, te sekundarni strah, (u vidu zabrinutosti za ishod liječenja i mogućih trajnih posljedica), jakog intenziteta u trajanju 4 do 5 dana, koji je potom slabio i nestao kroz razdoblje od 4 tjedna, da bi potom kod tužitelja bio prisutan tzv. „kasni strah“ koji se javlja u situacijama prometa,

- da je tužitelju u svezi sa predmetnom ozljedom noge zaostao na vanjskoj strani lijevog gležnja postoperativni ožiljak površine 5,5 cm x 1 cm te ožiljak na unutarnjoj strani lijevog stopala dužine 7 cm, oba boje kože, a koji ožiljci da predstavljaju naruženost u lakom stupnju,

- da je tužitelj nakon predmetnog štetnog događaja, a u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedama koje je tom prilikom zadobio, bio potreban tuđe (nemedicinske) njege i pomoći u ukupnom trajanju od 342 (tristo četrdeset i dva) sata,

- da cijena usluge davanja nemedicinske njege i pomoći iznosi 18,00 kuna po satu,

- da je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku, radi naknade štete, 9. prosinca 2014.,

- da je tuženik u mirnom postupku prije podnošenja tužbe, isplatio tužitelju iznos od 12.000,00 kuna, a s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

 

9. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Posebno je za istaknuti kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio opseg i vrstu ozljede tužitelja, trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha, smanjenje njegovih životnih aktivnosti, naruženost, kao i potrebu za tuđom njegom i pomoći. Ove činjenice naročito su utvrđene na temelju logičnog, stručnog i dostatno obrazloženog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke M. A., dr. med., spec. kirurgije i traumatologije.

 

10. Iako pasivna legitimacija tuženika nije bila sporna za navesti je kako ona proizlazi iz odredbe članka 11. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje ZOOP) i odredbi članka 921. i 1069. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje ZOO).

 

11. Upravo na temelju nalaza i mišljenja vještaka, prvostupanjski je sud dosudio tužitelju s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 12.500,00 kuna, a ovo na temelju odredbi članka 1100. i 19. stavak 2. ZOO-a. Za navesti je kako je prvostupanjski sud prethodno utvrdio da bi pravedna satisfakcija tužitelju radi povrede njegovog prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosila 24.500,00 kuna. Od ovog iznosa prvostupanjski je sud odbio iznos od 12.000,00 kuna, koji je isplaćen tužitelju u mirnom postupku, te je tako došao do navedenog iznosa od 12.500,00 kuna koji je dosudio tužitelju u točki I. izreke pobijane presude.

 

12. Također, prvostupanjski je sud dosudio tužitelju u točki I. izreke, s osnova naknade imovinske štete (troškovi tuđe njege i pomoći) iznos od 6.156,00 kuna, a ovo na temelju odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO-a.

 

13. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud tužitelju s osnova naknade neimovinske i imovinske štete dosudio ukupan iznos od 18.656,00 kuna (12.500,00 kuna + 6.156,00 kuna = 18.656,00 kuna).

 

14. U svezi sa žalbenim navodima stranaka u dijelu prvostupanjske presude u kojem je odlučeno o zahtjevu tužitelja za naknadom neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, na način da je u točki I. izreke tužitelju dosuđen iznos od 12.500,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, a u točki II. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 3.500,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, za reći je slijedeće.

 

15. Odredbom članka 1100. stavak 1. ZOO-a, propisano je kako će u slučaju povrede prava osobnosti sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom

 

16. Odredbom članka 19. stavak 2. ZOO-a određeno je kako se pod pravima osobnosti u smislu navedenog Zakona, pored ostalog razumijevaju i prava na tjelesno i duševno zdravlje.

 

17. Slijedom navedenih utvrđenja, a s obzirom na prirodu i težinu ozljede koju je pretrpio tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći, te vodeći računa o duljini trajanja i intenzitetu pretrpljenih fizičkih boli, smanjenju životnih aktivnosti, pretrpljenom strahu, naruženosti, trajanju liječenja, izvršenom kirurškom zahvatu, te uzimajući u obzir i druge relevantne okolnosti u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a, kao što je dob tužitelja (rođ. 1974.), ovaj drugostupanjski sud smatra kako pravedne satisfakcija tužitelju radi povrede njegovog prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi 28.000,00 kuna. No, kako je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju s ovog osnova iznos od 12.000,00 kuna, to je pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju trebalo dosuditi iznos od 16.000,00 kuna kako je on i zahtijevao, a ne samo 12.500,00 kuna kako je to presudio prvostupanjski sud u točki I. izreke presude.

 

18. Prilikom donošenja odluke o visini naknade neimovinske štete koju je potrebno dosuditi tužitelju ovaj drugostupanjski je sud vodio računa i o pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj zapisnika Su-IV-47/2020-5), a koje glasi:

„Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

 

Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“

 

19. Sukladno iznijetom žalba tužitelja je djelomično osnovana i to baš u onom dijelu u kojem je zahtijevao da mu se dosudi naknada neimovinske štete u dijelu u kojem je njegov zahtjev odbijen kao neosnovan, dakle da mu se dosudi, pored dosuđenog iznosa od 12.500,00 kuna, i daljnji iznos od 3.500,00 kuna, a ovo na temelju odredbi članka 1100. ZOO-a.

 

20. Na ovaj iznos od 3.500,00 kuna teče zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tužitelja tuženiku tj. od 9. prosinca 2014., kako je to tužitelj i zahtijevao, a ovo na temelju odredbe članka 12. stavak 4. ZOOP-a kojom je propisano da u slučaju neizvršavanja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. U tom smislu izjasnio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj: Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021.

 

21. Prvostupanjski je sud u točki II. izreke presude odbio kao neosnovan i tužbeni zahtjev u dijelu zatražene zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete od 12.500,00 kuna, a koja bi zatezna kamata tekla od 9. prosinca 2014. do 6. lipnja 2016. Naime prvostupanjski je sud smatrao kako u konkretnom slučaju zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje od 12.500,00 kuna teče od završetka liječenja tužitelja 7. lipnja 2016., a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tužitelja tuženiku, 9. prosinca 2014. No, suprotno tome, pravilnom primjenom materijalnog prava na dosuđeni iznos od 12.500,00 kuna, koji je dosuđen tužitelju prvostupanjskom presudom, s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zatezna kamata teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 9. prosinca 2014., sukladno odredbi članka 12. stavak 4. ZOOP-a, a što je u suglasju i sa pravnim shvaćanjem iskazanim u već navedenoj odluci Vrhovnog suda od 27. travnja 2021.

 

22. Također je za istaknuti kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je sukladno odredbi članka 1095. stavak 1. ZOO-a, tužitelju s osnova troškova tuđe njege i pomoći (nemedicinskog karaktera), a s obzirom na utvrđenja vještaka i utvrđenje cijene koštanja jednog sata ove usluge od 18,00 kuna dosudio iznos od 6.156,00 kuna Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u točki II. izreke odbio zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete (troškovi tuđe njege i pomoći) za daljnji iznos od 844,00 kuna. Naime tužitelj je s ovog pravnog osnova zahtijevao ukupni iznos od 7.000,00 kuna. Za navesti je i to kako tužitelj nikakvim konkretnim žalbenom razlogom nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za isplatom iznos od 844,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom.

 

23. Prvostupanjski je sud u točki II. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev i u dijelu zatražene zatezne kamate na dosuđeni iznos od 6.156,00 kuna, koji je tužitelju dosuđen s osnova naknade imovinske štete (troškovi tuđe njege i pomoći), a koja bi kamata na ovaj iznos tekla u razdoblju od 9. prosinca 2014. do 6. lipnja 2016. No, pravilnom primjenom materijalnog i na dosuđeni iznos od 6.156,00 kuna teče zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 9. prosinca 2014., sukladno odredbi članka 12. stavak 4. ZOOP-a, a što je u suglasju i sa pravnim shvaćanjem iskazanim u već navedenoj odluci Vrhovnog suda od 27. travnja 2021.

 

24. Na kraju, a u svezi sa žalbom tužitelja na odbijajući dio prvostupanjske presude iz točke II. izreke, u kojem je dijelu odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadom imovinske štete u iznosu od 10.350,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom za reći slijedeće.

 

25. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio kako je tužitelj u Specijalnoj bolnici za ortopediju i opću kirurgiju dr. N. u M. 12./13. listopada 2015. obavio operaciju, a u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedama koje je pretrpio u predmetnoj prometnoj nesreći, te da su troškovi operacije u ovoj privatnoj bolnici iznosili 10.350,00 kuna. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio naknadu ovog troška, a prvostupanjski sud tužbeni zahtjev u tom dijelu odbio kao neosnovan u točki II. izreke prvostupanjske presude.

 

26. U obrazloženju ove odluke prvostupanjski je sud naveo kako tužitelj, koji je hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata, a uzimajući u obzir i odredbu članka 11. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 33/13., 148/13., 92/14. i 121/17.) ne bi imao trošak operacije da je istu obavio u državnoj bolnici. Stoga je prvostupanjski sud smatrao kako tužitelj neosnovano potražuje naknadu imovinske štete u navedenom iznosu od 10.350,00 kuna, pa je u ovom dijelu i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

27. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi kako su troškovi operacije u iznosu od 10.350,00 kuna bili nužni i potrebni, pa stoga da je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju i ovaj iznos.

 

28. Zaista, odredbom članka 1095. stavak 1. ZOO-a je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan mu je naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

Međutim, vodeći računa o ovoj odredbi kao i o načelu potpune naknade štete iz članka 1090. ZOO-a, ostaje tužiteljeva obveza kao oštećenika, da i sam nastoji smanjiti štetu, a ovo u smislu odredbi članka 1092. ZOO-a. Naime tužitelj je morao poduzeti sve potrebne mjere da bi otklonio ili smanjio imovinsku štetu (troškove liječenja) koja bi nastala u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedama koje je pretrpio u predmetnoj prometnoj nesreći.

 

29. Kako tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao da je bilo nužno i potrebno za njegovo zdravlje da bude podvrgnut operaciji baš u privatnoj bolnici u listopadu 2015., umjesto u javnoj zdravstvenoj ustanovi, u kojem slučaju ne bi imao novčanih troškova, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u ovom dijelu zatražene naknade imovinske štete odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

30. Slijedom navedenog, a odlučujući o žalbi tužitelja trebalo je djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu te presuditi kao u točkama I. a), I. b) i I. c) ove drugostupanjske presude, a u suglasju sa odredbom članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

31. Odluka iz točke II. izreke ove drugostupanjske presude donesena je u suglasju sa odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

32. Tuženik je, kao što je već navedeno podnio žalbu smatrajući da je prvostupanjski sud neosnovano dosudio tužitelju u točki I. izreke presude iznos od 3.500,00 kuna (preko dosuđenog iznosa od 9.000,00 kuna do 12.500,00 kuna), a ovo s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Kako je tužitelju ovaj pobijani iznos pravilno i zakonito dosuđen, što je već obrazloženo u ovoj drugostupanjskoj presudi, to je žalba tuženika u ovom dijelu neosnovana.

 

33. Nadalje tuženik je pobijao prvostupanjsku presudu i u dijelu zatezne kamate dosuđene na iznos od 6.156,00 kuna, a koja kamata teče od 7. lipnja 2016. do dana presuđenja 9. svibnja 2019. Naime prvostupanjski je sud tužitelju na dosuđeni iznos imovinske štete (troškovi tuđe njege i pomoći) od 6.156,00 kuna dosudio i zateznu kamatu od 7. lipnja 2016. do isplate, dok tuženik smatra kako tužitelju zatezna kamata na dosuđeni iznos od 6.156,00 kuna pripada tek od dana presuđenja 9. svibnja 2019. do isplate.

 

34. U ovom je obrazloženju već navedeno kako tužitelju na dosuđeni iznos naknade neimovinske i imovinske štete teče i zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (u konkretnom slučaju od 9. prosinca 2014. do isplate), a ovo u suglasju sa odredbom članka 12. stavak 4. ZOOP-a, a što je u suglasju i sa pravnim shvaćanjem iskazanim u već navedenoj odluci Vrhovnog suda od 27. travnja 2021. Stoga je jasno kako prvostupanjski sud nije primijenio materijalno pravo na štetu tuženika kada je na dosuđeni iznos od 6.156,00 kuna tužitelju dosudio i zateznu kamatu koja na ovaj iznos teče od 7. lipnja 2016. do isplate. Dakle, žalba tuženika je i u dijelu u kojem pobija tijek zatezne kamate na dosuđeni iznos od 6.156,00 kuna neosnovana.

 

35. Slijedom navedenog žalbu tuženika je trebao odbiti kao neosnovanu u cijelosti te odlučiti kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

36. Odredbom članka 166. stavak 2. ZPP-a propisano je da kada sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek, odlučit će o troškovima cijelog postupka.

 

37. Prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi pravilno utvrdio kako je tužitelj koji je bio zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik imao ukupni parnični trošak u iznosu od 15.586,00 kuna, o ovo sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje „Tarifa“). Tužitelj je u ovoj parnici uspio sa 66,43 %, pa je sukladno tome tuženik uspio sa 33,57 %. Nakon što je od postotka uspjeha tužitelja odbijen postotak uspjeha tuženika , proizašlo je kako tuženik mora naknaditi parnični trošak koji je imalo tužitelj i to baš u dijelu od 32,86 %, a ovo na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a. Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je ukupni parnični trošak tužitelja iznosio 15.586,00 kuna, to je istom trebalo dosuditi 5.121,56 kuna. Pored toga tužitelju je u postotku od 32,86% trebalo priznati i trošak žalbe na presudu. Za sastav žalbe tužitelju je trebalo priznati trošak od 125 bodova, a ovo sukladno Tar. br. 10. točka 1. „Tarife“. Pri vrijednosti jednog boda od 10,00 kuna (Tar. br. 50 "Tarife") trošak navedenog zastupanja tužitelja iznosi 1.250,00 kuna. Na ovaj iznos trebalo je tužitelju priznati i trošak PDV-a od 25% (Tar. br. 42. "Tarife") što iznosi daljnjih 312,50 kuna, odnosno ukupno 1.562,50 kuna. Ovaj iznos trebalo je priznati tužitelju u dijelu od 32,86%, pa tako obračunat trošak žalbe iznosi 513,44 kune. Slijedom navedenog tuženik je u obvezi naknaditi tužitelju parnični trošak u ukupnom iznosu od 5.635,00 kuna, a ovo sukladno članku 154. stavak 2. i 155. ZPP-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki IV. izreke ove drugostupanjske presude.

 

U Splitu 13. siječnja 2022.