- 1 -              Kžzd 19/2020-6

 

 

 

 

 

Broj: Kžzd 19/2020-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te  Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. T., zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 10. prosinca 2019. broj Kzd-7/18 u sjednici održanoj 13. siječnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu optuženikovog branitelja, odvjetnika mr. sc. D. L.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog D. T., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se prihvaćaju kao utvrđene kazne zatvora iz prvostupanjske presude za kazneno djelo iz članka 158. stavka 5. KZ/11. od 3 (tri) godine, za kazneno djelo iz članka 158. stavka 6. KZ/11. od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci te za kazneno djelo iz članka 165. stavka 1. KZ/11. od 3 (tri) mjeseca pa se optuženi D. T. za ta djela uz, primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju mu se kaznu na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. ožujka 2018. do 25. listopada 2018.

 

II. U ostalom se dijelu žalba optuženog D. T. odbija kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu opt. D. T. je proglašen krivim zbog tri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, iz čl. 158. st. 5. KZ/11. za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju tri godine, iz čl. 158. st. 6. KZ/11. za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci i iz čl. 165. st. 1. KZ/11. za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju tri mjeseca. Na  temelju čl. 51. KZ/11. optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine i šest mjeseci u koju se, na temelju čl. 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 22. ožujka 2018. do 25. listopada 2018.

 

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.-17) optuženiku je naloženo platiti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1., 6. i 7. ZKP/08.-17, troškove vještačenja 4.800,00 kn, svjedoka 128,00 kn, paušalnu svotu 1.500,00 kn, te trošak opunomoćenice oštećene po službenoj dužnosti koji će biti određen posebnim rješenjem.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja mr. sc. D. L., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači izricanjem oslobađajuće presude odnosno ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a zatražena je i obavijest o sjednici vijeća.

 

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

3. Na temelju čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.-19) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Sukladno čl. 475. st. 2., 4. ZKP/08.-19 sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika i optuženika, a u prisutnosti optuženikovog branitelja.

 

5. Žalba optuženika je djelomično osnovana.

 

6. Optuženik se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka smjerajući na povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/8.-19, kada tvrdi da „u prvostupanjskoj presudi nema razloga o nekim odlučnim činjenicama, te da je presuda protivna dokazima u spisu.“

 

7. Protivno istaknutom prigovoru, pobijana presuda sadrži jasne, određene i potpune razloge o odlučnim činjenicama, a to što žalitelj nije zadovoljan ocjenom dokaznog materijala (žalbeni navod da je presuda protivna dokazima) predstavlja osporavanje pravilnosti utvrđenja činjeničnog stanja. Prvostupanjski je sud nakon korektne reprodukcije bitnog sadržaja dokazne građe određeno naveo kojim se dokazima rukovodio pri utvrđivanju kaznenopravne odgovornosti optuženika (str. 11 do 13 presude) uzimajući u obzir personalne dokaze (iskaz oštećenice, djelatnici OŠ R., pomajka R. R.) te provedeno psihologijsko vještačenje oštećenice.

 

8. Iz navedenih razloga nije osnovana optuženikova žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede procesnog ili materijalnog zakona iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08.-19 na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik prigovara ocjeni dokaza, ističe da je povod za ispitivanje oštećenice „rabljeni mobitel koji optuženik poklanja oštećenoj na traženje svoje supruge“ te nema drugih dokaza, pri čemu je psihologijska vještakinja „prepoznala pitanja“ sa dokaznog ročišta „kao sugestivna“. U odnosu na kazneno djelo iz čl. 165. st. 1. KZ/11. tvrdi da nema materijalnog dokaza za filmove seksualnog sadržaja na optuženikovom mobitelu, da oštećenica ne zna i ne može opisati sadržaj „fornića“, gdje se događaj zbio i koliko je trajao i u koje doba dana, a k tome je pomajka iskazala da je za pornografski sadržaj na mobitelu optuženika saznala od policije. Prigovara kako postoji jedino „jedan od osam iskaza oštećene dan prigodom ispitivanja na dokaznom ročištu (šesti iskaz oštećene)“ o navodnoj penetraciji prstom u njeno spolovilo zbog čega je obrana predlagala ispitivanje oštećenice na raspravi što je odbijeno. Stoga, po mišljenju žalitelja: “Temeljiti osuđujuću presudu samo na sugestivnim pitanjima pribavljenom iskazu sada već 17 godišnje oštećene bez potvrde u materijalnim dokazima i saslušanju oštećene na glavnoj raspravi protivno je načelima kaznenog procesnog prava.“

 

10. Nasuprot žalbenim prigovorima, ovaj drugostupanjski sud nalazi da su na raspravi izvedeni svi potrebni dokazi koji su sveobuhvatno i temeljito ocijenjeni, uz pravilan zaključak da je dokazana optuženikova krivnja za sva tri spolna delikta.

 

11. Opravdano je sud prvog stupnja iskaz oštećenice ocijenio vjerodostojnim jer, osim što ga podupiru ostali personalni dokazi, sposobnost oštećenice za svjedočenje nije kompromitirana, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud iz nalaza i mišljenja psihologijskog vještačenja.

 

11.1. Naime, iako je oštećenica skromnih intelektualnih sposobnosti s poteškoćama u razvoju, stručnom psihologijskom evaluacijom po vještaku dr. sc. J. Z. utvrđeno je da je sposobna na pojednostavljen način konkretno opisati proživljene događaje.

 

11.2. Obrana tijekom postupka, sada i u žalbi ustraje u uopćenoj tvrdnji da su oštećenici na dokaznom ročištu postavljana sugestivna pitanja. Međutim, ovaj žalbeni prigovor nije osnovan već je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da je oštećenica ispitana zakonito uz pomoć stručne osobe koja je pitanja prilagodila njenoj dobi i psihofizičkom statusu.

 

11.3. Naime, vještakinja je na raspravi ponovila navod iz pisanog nalaza i mišljenja da je oštećenica pokazivala u dovoljnoj mjeri otpornost prema sugestivnim pitanjima. Nastojeći prikazati sugestibilnost ispitivača obrana je na raspravi izdvojila tek jedno pitanje postavljeno oštećenici (je li bila zaljubljena u optuženika) za koje je vještakinja mišljenja da se radi o sugestivnom pitanju. Vještakinja je potom dodala kako je prilikom vođenja intervjua s bilo kojim oštećenikom nemoguće provesti ispitivanje a ne postaviti nekoliko sugestivnih pitanja kada je važno da ispitivač kasnije krene u pojašnjavanje tog odgovora postavljanjem pitanja u otvorenoj formi, dakle u formi koja će mu omogućiti slobodno iskazivanje time da se tijekom vještačenja pokazalo kako je oštećenica sugestibilno otporna, a što je utvrđeno primjenom znanstveno utemeljenih metoda i tehnika koje je vještakinja podrobno pojasnila i opisala upravo na upit obrane (str. 6 zapisnika od 26. rujna 2019.). Prema tome, valja ponoviti da je korištenjem psihologijskih instrumenata vještakinja na raspravi jasna u ocjeni da „Konkretno, u odnosu na M., ona se pokazala otporna na takva pitanja, što ukazuje da se radi o osobi koja neće mijenjati svoje odgovore sukladno načinu na koji su joj pitanja postavljena.“

 

11.4. Pored toga, iz snimke i zapisnika o ispitivanju oštećenice razvidno je da je ispitivanje provedeno u nazočnosti optuženika i branitelja, da obrana nije imala primjedbi na provedenu radnju te da  pitanja nisu formulirana tako da ostavljaju mogućnost samo  jednog odgovora što pitanje u kaznenopravnom smislu čini nedopuštenim (čl. 289. st. 3. ZKP/08.-17).

 

11.5. Nadalje, na vjerodostojnost iskaza oštećenice upućuje i način na koji je kriminalno postupanje optuženika otkriveno, o čemu zorno iskazuju svjedoci A. D., R. R., G. E., D. K. te G. L. Oštećenica je kasnila u povratku iz škole kada je prijevoz učenika s poteškoćama u razvoju obavljao upravo optuženik koji je pridobio njeno povjerenje prigodnim poklonima (rabljeni optuženikov mobitel, odlazak u trgovinu, kupovanje sladoleda, ćevapa). Oštećenica na prve upite o kašnjenju i donošenju tuđeg mobitela pokušava prikriti istinu (pomajci govori da je prijevoz obavljala optuženikova supruga, da je mobitel dobila od prijateljice), da bi se o spolnom zlostavljanju povjerila najprije A. D., a potom i ostalim stručnim osobama škole koju je pohađala kao i pomajci R. R., kojoj, osim o neprimjerenim optuženikovim dodirima (bludnim radnjama) govori i o prikazivanju pornografskih snimki na optuženikovom mobitelu (govorio da mu „popuši“, da to nije ništa, da to sva djeca rade, a rekla je i da joj je pokazivao porniće na mobitelu, kako se to treba raditi, ali ga nije poslušala i to napravila već joj je tada zbog toga sve "dogustilo" pa se otvorila i rekla sve učiteljici.). Konačno, iz stanja dokazne građe nedvojbeno proizlazi da se oštećenica odlučila povjeriti učiteljici kada je optuženik jasno manifestirao zahtjeve za njenim aktivnim sudjelovanjem u seksualnom odnosu na što nije pristala.

 

11.6. Iz iskaza oštećenice i njene pomajke R. R. kao posrednog svjedoka posve jasno proizlazi da je bila izložena prikazivanju pornografskog materijala. Iako oštećenica rabi iskrivljeni izraz „fornići“, zorno opisuje sadržaj snimke koju joj je optuženik prikazivao (jasan odgovor stručnoj osobi da se ne radi o pušenju cigareta nego o „piši“) pa nema dvojbe u dokazanost ovog kaznenog djela, koje se zbilo unutar inkriminiranog razdoblja.

 

11.7. Nadalje, u pravu je žalitelj da oštećenica o penetraciji prstom govori tek na dokaznom ročištu. Prvostupanjski sud razumnom argumentacijom prihvaća vjerodostojnost iskaza oštećenice i u tom dijelu (str. 12 drugi odlomak presude). Polazeći od osobnosti oštećenice utvrđene psihologijskim vještačenjem te iskaza svjedoka, da je njeno povjeravanje o proživljenim zbivanjima bilo nevoljko i praćeno nelagodom, za razliku od temeljito i stručno vođenog ispitivanja na dokaznom ročištu, evidentno je oštećenica tek pred sudom detaljno opisala sve oblike spolnog zlostavljanja kojima je bila izložena. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je dokazana kaznena odgovornost optuženika i za spolnom odnošaju izjednačenu spolnu radnju.

 

11.8. Što se tiče žalbenog prigovora o odbijenom prijedlogu za ispitivanje oštećenice na raspravi valja ponoviti da je oštećenica na dokaznom ročištu ispitana u nazočnosti optuženika i branitelja. Pored toga obrana je u odnosu na prvotni prijedlog sa pripremnog ročišta za „neposredno ispitivanje“ oštećenice, ovaj prijedlog modificirala na raspravi 26. rujna 2019., navodeći da je „ključni dokaz u ovom postupku iskaz oštećene djevojčice, a ona je dala jedan iskaz pred sudom, no u 6 navrata je također govorila o događaju, pa tako radi usporedbe navedenog [obrana] predlaže ispitati kao svjedoke pedagoge OŠ R. G. E. i D. K., socijalnu radnicu CZSS D. S. A. L. te stručnu osobu Poliklinike za zaštitu djece grada Z. D. K..“ Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio prijedlog obrane te ispitao svjedoke G. E. i D. K. dok je ostale prijedloge odbio o čemu je dao dostane i razumne razloge na zapisniku o raspravi i pobijanoj presudi (str. 4, drugi odlomak).

 

12. Prema tome, imajući na umu stanje dokaza, poglavito da je obrana imala mogućnost ispitati oštećenicu na dokaznom ročištu, da se radi o djetetu, ranjivom svjedoku kojeg se iznimno ponovno ispituje, izostankom ispitivanja oštećenice na raspravi nije dovedena u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja niti pravičnost postupka. Ovo tim više što optuženik, negirajući bilo kakav oblik seksualnog kontakta sa oštećenicom, nema razumnog objašnjenja zašto ga oštećenica tereti, dok provedeno psihologijsko vještačenje govori u prilog autentičnosti njenog iskaza.

 

13. Stoga je neosnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u vezi i povrede kaznenog zakona koja je istaknuta tek kao posredna povreda.

 

14. Nasuprot tome u pravu je optuženik kada se žali zbog odluke o kazni.

 

15. Prvostupanjski sud je optuženiku olakotno cijenio neosuđivanost i teško narušeno zdravstveno stanje, dok je otegotnim uzeo brojnost terećenih radnji. Unatoč značaja otegotnih okolnosti koje se prije svega odnose na ustrajnost u kriminalnim radnjama prvostupanjski sud kod odmjeravanja jedinstvene kazne zatvora nije dostatno vrednovao činjenicu neosuđivanosti i teškog zdravstvenog stanja optuženika (u sjednici vijeća priložena recentna dokumentacija), zanemarivši činjenicu izostanka znakova traumatizacije kod oštećenice te da je najteži oblik spolnog zlostavljanja počinjen radnjom izjednačenom spolnom odnošaju, dakle modalitetom koji ukazuje na manji stupanj ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra. Stoga je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda jedinstvena kazna zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci primjerena težini i posljedicama djela te osobnim prilikama optuženika, u dostatnoj mjeri izražava društvenu osudu te će utjecati na ostvarenje generalne i specijalne prevencije.

 

 

 

16. Slijedom navedenog, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08.-19, odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 13. siječnja 2022.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.