1                  Poslovni broj 6 Gž-800/2021-2

                           

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Gorana Škugora predsjednika vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Perice Norac-Kevo članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. Z. (OIB: …), …, D., kojeg zastupa Ž. J., odvjetnik u D., protiv tuženika G. D. (OIB: …), …, D., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika T. d.o.o. (OIB: …), …, Č., koje zastupa punomoćnik O. D., odvjetnik u D., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i žalbi umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-22/2021 od 25. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 13. siječnja 2022.,

                                                                                                 

             

p r e s u d i o  j e

 

I Odbijaju se kao neosnovane žalba tuženika G. D. i žalba umješača na strani tuženika T. d.o.o. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-22/2021 od 25. svibnja 2021. pod točkom I. izreke za iznos od 92.300,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 11. studenog 2013. do isplate, pod točkom II. izreke za iznos od 5.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2021. do isplate, pod točkom III. izreke za iznos od 16.886,25 kn sa zateznom kamatom tekućom od 25. svibnja 2021. do isplate, pod točkom IV. Izreke za iznos od 17.296,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 9. srpnja 2013. do isplate i pod točkom V. izreke.

             

II Preinačava se navedena presuda pod točkom III. izreke za zateznu kamatu tekuću na iznos od 16.886,25 kn od 26. lipnja 2013. do 24. svibnja 2021., pod točkom IV. izreke za zateznu kamatu tekuću od 29. lipnja 2013. do 8. srpnja 2013. te pod točkama I., II, III. i IV izreke glede stope zatezne kamate i za isto sudi:

 

1. Nalaže se tuženiku G. D. da tužitelju L. Z. na dosuđene iznose od 92.300,00 kn i 17.296,00 kn plati zateznu kamatu po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, za razdoblje od dospijeća do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te na iznose od 5.000,00 kn i 16.886,25 kn od dospijeća do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja L. Z. za zateznu kamatu tekuću na iznos od 16.886,25 kn od 26. lipnja 2013. do 24. svibnja 2021. i na iznos od 17.296,00 kn za zateznu kamatu tekuću od 29. lipnja 2013. do 8. srpnja 2013.

 

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev umješača na strani tuženika T. d.o.o. za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 5.717,70 kn.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

''I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju s osnova neimovinske štete iznos od 92.300,00 kn, zajedno s zakonskom zateznom kamatom, po kamatnoj stopi u smislu čl.29 st.2 ZOO-a određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB, tekućom od 11. studenog 2013. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju s osnova imovinske štete tuđe pomoći i njege iznos od 5.000,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, po kamatnoj stopi u smislu čl.29 st.2 ZOO-a određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB, tekućom od 26. svibnja 2021. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju s osnova imovinske štete troškova uništenog motocikla iznos od 16.886,25 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, po kamatnoj stopi u smislu čl.29 st.2 ZOO-a određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB, tekućom od 26. lipnja 2013. godine pa do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju s osnova imovinske štete izgubljene zarade iznos od 17.296,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, po kamatnoj stopi u smislu čl.29 st.2 ZOO-a određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB, tekućom od 29. lipnja 2013. godine pa do isplate.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 40.159,80 kuna zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena te da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.''

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi su nejasni i nepotpuni i u protivnosti sa zapisnicima održanih rasprava, zbog čega se presuda ne može ispitati te je zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, da je sud postupio protivno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP, jer u obrazloženju presude nisu navedeni dokazi koje je sud izveo i koje činjenice je njihovim izvođenjem utvrdio. Nadalje navodi da tužitelj nije dokazao da je zbog činjenja odnosno nečinjenja G. D. došlo do konkretne štete, odnosno nije dokazana uzročnost, niti proizlazi iz zapisnika policije da bi na cesti bio pronađen kamen ili odron kamenja, iz čega da proizlazi da tuženik nije odgovoran za štetu, a da sud nije ni utvrdio u čemu se sastoji eventualni propust tuženika. Smatra da je sud i pogrešno utvrdio visinu štete. Predlaže preinačiti pobijanu presudu.

 

3. Umješač na strani tuženika T. d.o.o. žalbu je podnio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi su nejasni i nepotpuni, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je u ponovljenom postupku sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno da bi do nesreće došlo uslijed udara motocikla (kojim je upravljao tužitelj) u kamen na cesti, jer kamen nije pronađen niti je zabilježen u zapisniku o očevidu Postaje prometne policije. Osporava tijek zatezne kamate na dosuđene iznose naknade štete, posebice one pod točkama III. i IV . izreke. Predlaže preinačiti presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev, uz obvezu tužitelja da plati parnične troškove umješaču, uključujući i troškove žalbe, podredno da se pobijana presuda ukine te predmet vrati na postupanje prvostupanjskom sudu. Za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu zahtijeva naknadu od 5.717,70 kn.

 

4. Žalbe su djelomično osnovane.

 

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio u štetnom događaju 25. lipnja 2013. Tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je upravljajući motociklom registarske oznake … naletio na odron kamenja na kolničkoj traci kojom se kretao te pri naletu izgubio kontrolu nad motociklom, pao i pri padu zadobio teške tjelesne ozljede. Navodi da je mjesto štetnog događaja kolnik nerazvrstane ceste na udaljenosti od oko 1700 m od raskrižja sa državnom cestom D-420 u blizini mjesta Č.  te da je za održavanje te nerazvrstane ceste odgovoran tuženik.

 

6. Tuženik i umješač na strani tuženika T. d.o.o. osporavaju tužbeni zahtjev tužitelja. Tuženik navodi da su susjedne nekretnine, sa kojih je možebitno došlo do odrona, u privatnom vlasništvu, pa tuženik nije odgovoran za održavanje tih nekretnina.

 

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu  u okviru žalbenih navoda tuženika i umješača, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP na koje upiru žalitelji. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati, u obrazloženju presude je sud naveo koje je dokaze izvodio i koje činjenice je utvrdio.

 

8. Sud prvog stupnja u postupku je utvrdio da se štetni događaj dogodio 25. lipnja 2013. u 1,26 sati u blizini mjesta Č., na cesti koju ima obvezu održavati tuženik, da je tuženik sa umješačem T. d.o.o. imao zaključen ugovor o održavanju cesta, na temelju kojeg je umješač za tuženika obavljao poslove ophodnje i održavanja ceste, da je tužitelj upravljajući svojim motociklom izgubio kontrolu nad vozilom te prvo udario u bankinu, a potom pao na kolnik, pri čemu je zadobio teške tjelesne ozljede. Nadalje je utvrdio da je ophodar umješača izvršio ophodnju predmetne ceste 24. lipnja 2013. i 25. lipnja 2013., da pri tome nije evidentiran nikakav odron kamenja ni oštećenje kolnika, već  je evidentirano da je 25. lipnja 2013. u 1,50 sati u mjestu Č. bila intervencija po pozivu policije te da je tada izvršeno posipanje motornog ulja na kolniku i čišćenje cca 20 m, uz privremenu regulaciju.

 

9. Također je utvrđeno da je policija prilikom očevida na mjestu nesreće utvrdila postojanje dvaju oštećenja na kolniku, za koje je policija navela da su najvjerojatnije nastala uslijed odrona kamena s brda s južne strane kolnika, ali da policija kamen na mjestu štetnog događaja nije pronašla.

 

10. Tužitelj je u tužbi tvrdio da je do nesreće došlo kada je sa motociklom naletio na odron kamenja na prometnom traku kojim se kretao i pri naletu izgubio kontrolu nad vozilom, a saslušan kao stranka je naveo da je tijekom vožnje naletio na kamen promjera 20 cm te od udarca u kamen izgubio kontrolu nad vozilom, da se kretao brzinom od oko 60 km/h, a vidljivost da je bila slaba.

 

11. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet V. B., sud prvog stupnja je utvrdio da je dinamička nestabilnost i prevrtanje motocikla mogla nastati zbog udara u kamen, da je brzina motocikla na početku tragova klizanja bila 62,50 km/h, da bi, pod pretpostavkom da se kamen nalazio na mjestu na kojem je na situacijskom planu u spisu Prekršajnog suda označeno oštećenje kolnika koje je 18 m udaljeno od mjesta gdje je udario u bankinu, tužitelj uslijed dinamičke nestabilnosti udario u bankinu na mjestu gdje je udario prilikom nastanka štetnog događaja, da motocikl prilikom udara u nosač ograde ima brzinu od 55,5 km/h, da je preglednost na tome dijelu ceste dosta dobra. Iz nalaza i mišljenja nadalje proizlazi da tehničkim putem, jer uz kolnik nije pronađen kamen, nije moguće utvrditi da li je do dinamičke nestabilnosti  i prevrtanja motocikla došlo uslijed udara u kamen na kolniku, niti je moguće odgovoriti s koje udaljenosti je bilo moguće vidjeti ovaj kamen, jer su nepoznati izgled i karakteristike kamena, ali da je tužitelj, s obzirom na uvjete na kolniku i brzinu kojom se kretao, pod pretpostavkom da kamena nije bilo, mogao proći predmetnu dionicu.

 

12. Na temelju ovih utvrđenja, sud prvog stupnja zaključuje da je uzrok nesreće moglo biti postojanje kamena na kolniku i to na mjestu oštećenja kolnika koje je prikazano brojem 3 u situacijskom planu (priloženom spisu Prekršajnog suda u Dubrovniku poslovni broj III-3821/13) te utvrđuje, ocijenivši vjerodostojnim iskaz tužitelja, da je do nesreće došlo stoga što je tužitelj u vožnji motociklom naletio na kamen promjera 20 cm i zbog toga izgubio kontrolu nad vozilom. Za štetan događaj sud utvrđuje odgovornost tuženika, jer da se nesreća dogodila stoga što je tuženik propustio održavati kolnik predmetne ceste, odnosno nije popravio oštećenja na kolniku te zaključuje da tuženik, odnosno od njega ovlaštena osoba neredovito i neuredno obavlja komunalnu djelatnost održavanja nerazvrstane ceste. Odgovornost tuženika prvostupanjski sud temelji na odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu te Zakona o obveznim odnosima.

 

13. Kako  se prometna nesreća dogodila na nerazvrstanoj cesti, pravilno je sud prvog stupnja o predmetu spora odlučivao na temelju odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu (''Narodne novine'', broj 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99., 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 178/04, 39/09, 79/09, 153/09, 49/11, 90/11, 142/12 i 56/13 – dalje: ZKG), jer u smislu odredbe čl. 3. toč. 7. toga Zakona održavanje nerazvrstanih cesta spada u komunalnu djelatnost koju organizira jedinica lokalne samouprave. Prema čl. 3. st. 10. ZKG pod održavanjem nerazvrstanih cesta podrazumijeva se održavanje površina koje se koriste za promet po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane ceste u smislu posebnih propisa, te gospodarenje cestovnim zemljištem uz nerazvrstane ceste. U smislu odredbe čl. 4. i čl. 13. ZKG jedinica lokalne samouprave može obavljanje komunalne djelatnosti ugovorom povjeriti pravnoj osobi. Odredbom čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) je propisano da osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost.

 

14. Tuženik, u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO odgovara po načelu pretpostavljene (presumirane) krivnje, što znači da tužitelj mora dokazati da bi imao pravo na naknadu štete od tuženika da je točno određenim propustom tuženika njemu prouzročena šteta, a da bi se oslobodio odgovornosti tuženik mora dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje.

 

15. Kako je u postupku utvrđeno da je šteta tužitelju nastala zbog stanja nerazvrstane ceste, a tuženik nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, odnosno uslijed slučaja koji nije mogao predvidjeti ni na njega utjecati, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik odgovoran za štetu koju je pretrpio tužitelj. Naime, kada je tuženik prigovorio iskazu tužitelja samo u dijelu u kojem je iskazivao o brzini kretanja te da u trenutku nesreće nije jednom rukom podešavao retrovizor već je obje ruke imao na volanu, a ne i u dijelu u kojem je iskazivao o kamenu na cesti, kada ni tuženik ni umješač na strani tuženika nisu prigovorili nalazu i mišljenju te iskazu vještaka za cestovni promet V. B., koji je nalazom i mišljenjem potvrdio mogućnost nastanka prometne nesreće na način kako je to opisao tužitelj, a niti su tuženik i umješač predložili izvođenje dokaza kojima bi dokazali da je šteta nastala bez krivnje tuženika, osnovano je sud prvog stupnja vjerodostojnim ocijenio iskaz tužitelja i ocjenjujući sve izvedene dokaze u smislu čl. 8. ZPP utvrdio da je tuženik odgovoran za štetu.

 

16. U postupku je utvrđeno da je zbog zadobivenih ozljeda (prijelom obje kosti lijeve potkoljenice, višestruki prijelom daljeg dijela desne palčane kosti, višestruki prijelom daljeg dijela desne lakatne kosti, iščašenje lijeve nadlaktične kosti – ramena, prijelom lijevih poprečnih nastavaka prvog do trećeg slabinskog kralješka, oguljotine donje usne, rana razderotina lijeve potkoljenice, oguljotine kože područja prsnog koša, desnog koljena, desnog stopala i desne šake te krvni podljev lijevog bedra) i liječenja tužitelj osjećao bolove jakog intenziteta 8 do 10 dana, srednjeg intenziteta oko 15 do 20 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera 6 do 8 tjedana, te slabog intenziteta povremenog karaktera, koji su uračunati u smanjenje životne aktivnosti, da je pretrpio primarni strah koji je trajao koliko i sam događaj ozljeđivanja, dok je zabrinutost za ishod liječenja što ima karakter sekundarnog straha, jakog intenziteta trajao jedan do dva tjedna, srednjeg intenziteta oko tri do četiri tjedna te slabog intenziteta četiri do šest tjedana, da su nakon zaostalog liječenja zaostale trajne posljedice od 36 %, zbog čega trpi duševnu bol, da kod tužitelja postoji naruženost srednjeg stupnja zbog ozljeda, a ozljeda koja se nalazi na bradi je vrlo uočljiva trećima. Nadalje je utvrđeno da je nakon izlaska iz bolnice tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 8 sati dnevno kroz jedan do dva tjedna, 4 sata dnevno kroz tri do četiri tjedna, 2 sata dnevno kroz četiri do šest tjedana.

 

17. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO je propisano da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

18. Cijeneći dužinu i trajanje povredom izazvanih duševnih boli, fizičkih boli te intenzitet i trajanje straha, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelju s osnove naknade neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 92.300,00 kn, zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate, sukladno čl. 1103. ZOO, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.

 

19. Prema odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, pa je tuženik dužan naknaditi tužitelju štetu s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 5.000,00 kn, sa zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO tekućoj od donošenja prvostupanjske presude do isplate, kako je to presudio sud prvog stupnja, ocjenjujući taj iznos primjerenim.

 

20. Tužitelj je pretrpio i štetu na vozilu, jer je njegov motocikl oštećen, a na temelju nalaza i mišljenja vještaka za cestovni promet je utvrđeno da popravak vozila nije ekonomski opravdan te da šteta iznosi 16.886,25 kn. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj vlasnik obrta za taxi prijevoz na vodi ''S.'' te da je sa tvrtkom A. G. d.o.o. 16. svibnja 2013. zaključio ugovor o poslovnoj suradnji prema kojem je za tu tvrtku trebao obavljati prijevoz, da je tvrtka A. G. d.o.o. rezervirala plovilo tuženika za razdoblje od 28. lipnja 2013. do 8. srpnja 2013. za iznos od 17.296,00 kn, da taj prijevoz tuženik nije mogao zbog ozljeđivanja izvršiti te je zbog toga pretrpio štetu zbog izgubljene zarade.

 

21. Stoga je tuženik tužitelju, u smislu odredbe čl. 1089. ZOO u vezi čl. 1046. ZOO dužan naknaditi štetu u iznosu od 16.886,25 kn, koju je pretrpio na vozilu te u iznosu od 17.296,00 kn izmakle koristi.

 

22. No, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je na iznos izmakle koristi od 17.296,00 kn tužitelju dosudio zateznu kamatu tekuću od 29. lipnja 2013. do isplate. Imajući u vidu sadržaj ugovora o poslovnoj suradnji prema kojem bi A. G. d.o.o. vršio plaćanje na temelju računa i dospijeću navedenom na računu, a fakturiranje usluga će obrt ''S.'' vršiti jednom tjedno (čl. 11. ugovora) tužitelj bi zaradu ostvario po obavljenoj usluzi, tj. najranije 9. srpnja 2013. pa mu tek od tada pripada zatezna kamata na iznos izmakle koristi, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.

 

23. Visinu naknade štete na vozilu prvostupanjski sud je utvrdio prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke. Stoga tužitelju na dosuđeni iznos naknade štete od 16.886,25 kn s te osnove pripada zatezna kamata od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO. Prema tome, sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na dosuđeni iznos naknade štete na vozilu dosudio zateznu kamatu tekuću od 26. lipnja 2013.

 

24. Umješač na strani tuženika T. d.o.o., dakle, osnovano prigovara tijeku zatezne kamate na dosuđene iznose s osnove izgubljene zarade i štete na vozilu.

 

25. Odlučujući o stopi zatezne kamate na dosuđene iznose naknade štete, sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo, jer je zateznu kamatu na sve iznose, neovisno o dospijeću, dosudio po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO važećoj do 31. srpnja 2015., zanemarujući da je čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 78/15) koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2015. mijenjana stopa zateznih kamata iz čl. 29. st. 2. Stoga je valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkama I, II, III. i IV. izreke glede stope zatezne kamate.

 

26. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tužitelj je djelomično uspio u sporu pa mu je tuženik dužan naknaditi razmjeran dio troškova postupka, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, jer ni djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude glede tijeka zatezne kamate i stope uspjeh stranaka nije izmijenjen. U smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka pa kako ni tuženik niti umješač, iako su pobijali i odluku o troškovima parničnog postupka, nisu određeno naveli u čemu bi se sastojala pogrešna primjena materijalnog prava u odluci o troškovima, glede visine troškova postupka, prvostupanjska odluka nije ispitivana.

 

27. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1 ZPP valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude pod točkom I. izreke, a na temelju odredbe čl. 373. st. 3. ZPP djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao pod točkom II. izreke.

 

28. Odluka pod točkom III. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 5. ZPP. Zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer je njegova žalba neosnovana glede glavne stvari, a samo djelomično osnovana glede kamata kao sporedne tražbine.

 

 

U Velikoj Gorici 13. siječnja 2022.

 

 

                                                                                                                 Predsjednik vijeća

 

                                                                                                       Goran Škugor, v.r.