Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž R-1828/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Maričić-
Orešković, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća i sutkinje
izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. P. iz V.OIB: …, zastupanog po punomoćniku K.L., odvjetniku iz V., protiv tuženika P. d.o.o., iz Z. OIB:…., zastupanog po punomoćnicima iz OD B. & G.B., odvjetnicima iz Z., , radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i naknadeštete rješavajući žalbu tužitelja podnesenu protiv presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pr-71/2020-13 od 28. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj12. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pr-71/2020-13 od 28. rujna 2021. potvrđuje.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom u točki I izreke odbijen je zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopušten otkaz na temelju Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. rujna 2020. kojom je tuženik bez prava na otkazni rok, otkazao tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 29. svibnja 2019. za obavljanje poslova radnog mjesta prodavač i da radni odnos tužitelju kod tuženika nije prestao na temelju tog otkaza.
2. Odbijen je i zahtjev na sudski raskid citiranog Ugovara o radu s danom donošenja ove presude.
3. Isto tako odbijen je zahtjev da se tuženiku naloži da tužitelju na ime
naknade štete zbog prestanka Ugovora o radu sukladno odredbi čl. 125. st. 1.
Zakona o radu u roku od 15 dana isplati iznos od 25.576,00 kn sa zakonskom
zateznom kamatom od donošenja presude do isplate. Ujedno je odbijen i zahtjev dase tuženiku naloži da mu isplati naknadu na ime izgubljene zarade u ukupnom iznosu od bruto 38.308,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u izreci.
Poslovni broj: Gž R-1828/2021-3
4. Točkom II izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 9.476,00 kn u roku od 8 dana.
5. Protiv te presude tužitelj je podnio žalbu pozivajući se na sve zakonske
žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“
broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11,
25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). Predlaže da se uvaženjem žalbe pobijana
presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji, odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog
stupnja na ponovno suđenje.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. Žalba nije osnovana.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nezakonitosti odnosno nedopuštenosti citirane Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu te u svezi s tim osnovanost zahtjeva na sudski raskid Ugovora o radu, pravo na naknadu štete teisplatu naknade plaće.
9. Sud prvog stupnja na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka utvrđuje:
- tužitelj je na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29. svibnja
2019. bio zaposlen kod tuženika na obavljanju poslova prodavača,
- 23. rujna 2020. tuženik je donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o
radu koju je tužitelj zaprimio 28. rujna 2020. a protiv iste je 12. listopada 2020. podnio
zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik zaprimio 13. listopada 2020. U daljenjem roku od 15 dana tuženik na isti nije dogovorio pa je tužitelj kod suda prvog stupnja ustaotužbom 3. studenog 2020.
- tužitelj je nakon završetka rada u smjeni 10. rujna 2020. uzeo 250,00 kn i odnio ih kući, smatrajući da se radi "o višku" da bi sljedećeg dana taj iznos vratio u sef,
- radnik tuženika Mario Križetić kao poslovođa je istog dana vršio obračun i
utvrdio manjak od 250,00 kn o čemu je obavijestio T. J. te su pregledali snimku video nadzora iz čijeg sadržaja su utvrdili da je tužitelj uzeo dvije novčanice jednu od 200,00 kn koju je stavio u čarapu i jednu od 50,00 kn koje jestavio u džep,
- potom su 11. rujna 2020. pozvali tužitelja koji je sačinio vlastoručnu izjavu u
kojoj je navedeno da je u dva navrata tijekom smjene utvrdio manjak od 200,00 kn pa
da je stavio u kasu svoj novac ali da je prilikom obračuna na kraju smjene imao
250,00 kn viška tako da je uzeo ovih svojih 200,00 kn kojih je prethodno stavio u
kasu i 50,00 koje nije smio uzeti,
- kao razlog donošenja pobijane Odluke tuženik je naveo da je povjerenje
između njih kao radnika i poslodavca trajno i nepopravljivo narušeno jer da je iz
dnevnog utrška neovlašteno uzeo novac pa nije siguran da li bi za slučaj nastavka
Poslovni broj: Gž R-1828/2021-3
radnog odnosa to ponovo učinio. Ovo osobito iz razloga što prilikom iznošenja
obrane nije govorio istinu pa da ni činjenica što je idući dan vratio novac ne može
predstavljati olakotnu okolnost. Zbog svega navedenog da uz uvažavanje svih
okolnost i interesa obiju ugovorenih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.
10. Žalbeni navodi tužitelja kojima sadržajno ukazuje na počinjenu apsolutno
bitnu procesnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a nisu osnovani jer je sud prvog stupnja u obrazloženju presudu iznio razloge o svim odlučnim činjenicama tako da o istima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave i zapisnika o iskazima datim u postupku i samih isprava I zapisnika, pa je presudu moguće ispitati. Isto tako nije utvrđeno da bi bila počinjena koja od drugih apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
11. Činjenično stanje relevantno za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja je potpuno utvrđeno te je na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je pored takvih utvrđenja tužbeni zahtjev cijenjen neosnovanim.
12. S obzirom na naprijed opisana neprijeporna utvrđenja suda prvog stupnja o donošenju pobijane odluke i uručenju iste tužitelju, podnošenju zahtjeva za zaštitu prava te pokretanju predmetnog postupka tužbom, proizlazi da je tužitelj sudsku zaštitu zatražio u okviru prekluzivnog roka propisanog odredbom čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR).
13. Nadalje, proizlazi da je tužitelju omogućeno iznošenje obrane jer je nakon utvrđenja o manjku isti pozvan pa je svoju obranu iznio sastavom izjave od 11. rujna 2020., kao i da je donošenju pobijane odluke prethodilo savjetovanje sa radničkim vijećem, koje se je suglasilo sa donošenjem Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, pa je tuženik pri tom postupio u okviru odredbe čl. 119. st. 2. i čl. 150. st. 1.ZR-a.
14. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima tvrdi da je pobijana odluka nezakonita već iz razloga što u izreci ne sadrži razloge njena donošenja, već je to pobliže navedeno u obrazloženju, pa se kao takva niti ne može ispitati. Potivno takvim tvrdnjama iz sadržaja pobijane odluke proizlazi da su u obrazloženju iste jasno navedeni razlozi njena donošenja, a to je osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa time što je tužitelj prilikom brojenja gotovinskog utrška uzeo za sebe 250,00 kn i odnio kući, o čemu je drugi zaposlenik na prodajnom mjestu sljedećeg dana obavijestio nadređene i stručne službe pa je prilikom obračuna slijedećeg dana u blagajni nedostajalo 250,00 kn, da bi ih tog istog dana ali naknadno tužitelj vratio u sef, tako da je zbog toga povjerenje poslodavca u njegov rad i odnos prema radu trajno i nepopravljivo narušeno, odnosno da je došlo do gubitka povjerenja da bi on savjesno i korektno izvršavao povjerene mu radne zadatke. Kako je predmetna odluka donesena u pisanom obliku i sadrži odgovarajuće obrazloženje to je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je kod donošenja iste tuženik postupio sukladno odredbi čl. 120. ZR-a.
15. Tužitelj u žalbi ponavlja tvrdnje iznesene tijekom prvostupanjskog
postupka kako nije imao namjeru ošteti poslodavca već da je takvo postupanje splet
nesretnih okolnosti u kojima se može zateći svaki radnik prosječnih radnih
sposobnosti i prosječne radne discipline. Pri tome da je trebalo cijeniti da je svoju
pogrešku priznao i novac vratio prije nego što se to otkrilo a da je razlog takvog
Poslovni broj: Gž R-1828/2021-3
postupanja bio umor na kraju napornog radnog dana, neevidentiranje uzimanja
sitnog novca na početku smjene zbog gužve, a radio je sam i inače diskriminatorni
odnos nadređenih prema njemu, kao i činjenica da za poslodavca nije nastala
nikakva šteta. S obzirom na sve te okolnosti smatra da je bila obveza poslodavca
prije donošenja odluke prethodno ga upozoriti na kršenje obveza iz radnog odnosa imogućnost otkaza ako nastavi s kršenjem.
16. Pored utvrđenja suda prvog stupnja o postupanju tužitelja u konkretnim okolnostima neosnovano su opisane tvrdnje tužitelja.
17. Protivno tvrdnjama tužitelja proizlazi da je navedeni iznos vratio u sef, ali nakon što je prethodno utvrđen manjak i on zbog toga pozvan od strane M.K. koji je u idućoj smjeni utvrdio manjak. Osim toga, pravilno sud prvog stupnja
cijeni različite navode u tvrdnjama tužitelja o razlozima uzimanja iznosa iz sefa zbog
čega njegovom iskazu na poklanja vjeru. Naime, tužitelj u zahtjevu za zaštitu prava navodi da je iznos od 250,00 kn uzeo nakon završetka radnog vremena zbog najobičnijeg previda koji je rezultat činjenice da je toga dana bilo više posla od uobičajenog i da je na početku smjene iz sefa za potrebe rada, odnosno naplate gotovine od kupaca uzeo 50 komada novčanica od 5,00 kn (250,00 kn), pa je kod završetka radnog vremena i obračuna utrška utvrdio "višak" od 250,00 kn i zaključio da je to moguće ostalo od stranaka kada plaćaju gotovinom i dio novca ostave na pultu. Kako poslodavac ne odobrava niti manjkove niti viškove, to je umoran od posla zaključio je da je najbolje da taj višak uzme, a da će slijedeći dan vidjeti kako će to riješiti. U izjavi od 11. rujna 2020. naveo je da je oko 15,00 – 15,30 sati utvrdio manjak od 200,00 kn pa da je u blagajnu stavio svoj novac u tom iznosu, ali da je kod brojanja novca na kraju smjene utvrdio višak od 250,00 kn koji je uzeo i to ovih svojih 200,00 kn koje je prethodno dao, i 50,00 kn koje nije smio uzeti. Prilikom saslušanja u svojstvu stranke tvrdio je da je apoene od po 5,00 kn za potrebe vraćanja gotovine kupcima uzeo u popodnevnim satima (oko 16,00 sati), da je prilikom obračuna oko 22,00 sata utvrdio višak od 250,00 kn koji je uzeo da ga makne od šefa kako ga ne bi pozivao na razgovor, a nije evidentirao na papiriću.
18. Kada se cijeni da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na
neodređeno vrijeme i da je bio upoznat s postupanjem prilikom poslovanja na
benzinskim postajama na način da ukoliko se u blagajni utvrdi višak, isti evidentira u PGU, odnosno da takav bilo višak bilo manjak treba evidentirati i o tome obavijestiti poslovođu, tada su takve tvrdnje neprihvatljive.
19. Dakle, poslovanje tužitelja vezano je svakodnevno uz uredno vođenje
blagajne jer prilikom predaje smjena mora biti točno evidentiran iznos novca u
blagajni sukladno internim aktima tuženika. Stoga opisano postupanje tužitelja predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa. Pri tome i ovaj sud cijeni da je, kao što su to potvrdili iskazi saslušanih svjedoka kod pregleda nadzornih kamera utvrđeno da je tužitelj dio novca stavio u čarapu, a dio u džep pa je očito bio svjestan da se radi o postupanju koje nije sukladno pravilima. Novac je vratio sutradan nakon što je upozoren od voditelja smjene da je utvrđen manjak i kada je na kamerama utvrđeno da je upravo on uzeo taj novac, pa se takvo postupanje ne može pripisati njegovom prividu ili nesnalaženju kao što to sugerira žalbenim navodima.
Poslovni broj: Gž R-1828/2021-3
20. Tužitelj niti ne poriče da je na navedeni način postupio protivno propisima i internim aktima tuženika vezanim uz blagajničko poslovanje. Prvostupanjski sud je iznio valjanu ocjenu i razloge zašto smatra da se radilo o neovlaštenom otuđenju imovine poslodavca, što je kod njega opravdano imalo za posljedicu gubitak povjerenja u tužitelja koji zbog naravi takvog posla uključuje pristup većoj količini novca, odnosno sefu. Pri tome protivno tvrdnjama tužitelja nije od utjecaja na kvalifikaciju postupanja tužitelja okolnost što se radilo o relativno manjem iznosu.
21. Kako posao prodavača koji je tužitelj obavljao uključuje svakodnevni
kontakt s kupcima usluga tuženika i naplatu istih, a time i raspolaganje sa
odgovarajućim novčanim sredstvima, to svakako podrazumijeva međusobno povjerenje radnika i poslodavca što je opisanim postupanjem tužitelja u potpunosti izgubljeno osobito i zbog mijenjanja iskaza tužitelja, odnosno navoda o razlozima viška u blagajni te uzimanja iznosa od 250,00 kn, a potom vraćanja istog.
22. Stoga je protivno tvrdnjama tužitelja sud prvog stupnja pravilno utvrdio da
su postupanjem tužitelja ostvareni elementi teže povrede obveza iz radnog odnosa,
zbog kojih uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, radni
odnos više nije moguć, pa su ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 116. st. 1. ZR-a.
23. S obzirom na navedeno nisu ispunjeni uvjeti za sudski raskid Ugovora o radu u smislu odredbe čl. 125. ZR-a, a u svezi s tim niti na naknadu štete, odnosno isplatu naknade plaće budući je pretpostavka za dopuštenost sudskog raskida utvrđenje suda da otkaz poslodavca nije dopušten, pa je sud prvog stupnja i u tom dijelu pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio.
24. Protivno tvrdnjama tužitelja pravilna je i odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke jer tuženiku pripada, s obzirom na tužbeni zahtjev koji se odnosi na zakonitost odluke o otkazu, ali i na sudski raskid te isplatu naknade štete i naknade plaće, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a uz odgovarajuću primjenu odredbe Tbr. 7. t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za radodvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), a ne samo prema Tbr. 7. toč. 2. kao što smatra tužitelj, odnosno u jednokratnom iznosu od 2.500,00 kn,već u dosuđenom iznosu.
24. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
U Rijeci 12. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća
Ivanka Maričić-Orešković