- 1 -              Rev 1486/2019-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1486/2019-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB ... , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, Stalna služba u P., protiv tuženika-protutužitelja F. d.o.o. U., u stečaju, OIB ... , zastupan po stečajnom upravitelju B. D., a on po punomoćniku I. K., odvjetniku u P., radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o revizije tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-424/16-2 od 11. travnja 2016., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u B.-B., poslovni broj P-595/15-197 od 9. srpnja 2015., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj P-595/15-200 od 23. prosinca 2015. te o reviziji tužiteljice-protutuženice protiv dopunskog rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-424/16-4 od 15. svibnja 2017., u sjednici održanoj 12. siječnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o  j e :

 

Revizija tuženika-protutužitelja izjavljena protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-424/16-2 od 11. travnja 2016. odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Revizija tužiteljice-protutuženice izjavljena protiv dopunskog rješenja o troškovima postupka Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-424/16-4 od 15. svibnja 2017. odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u B.-B. poslovni broj P-595/15-197 od 9. srpnja 2015., ispravljenom rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u B.-B. poslovni broj P-595/15-200 od 23. prosinca 2015. nalaženo je tuženiku i protutužitelju da tužiteljici i protutuženici preda u posjed nekretnine označene kao k.č. br. 5208 dio u površini od 283 m2, k.č. br. 5209 dio u površini od 403 m2, glavnu zgradu na k.č. br. 5210 te dio okolnog zemljišta na k.č. br. 5210 u površini od 1601 m2, k.č. br. 5206 dio u površini od 1353 m2, sve upisane u k.o. U., prema skici vještaka geodeta N. G. od 29. lipnja 2007., koja skica čini sastavni dio presude, kao i da iseli i preda u posjed slobodne od osoba i stvari i sve ostale objekte koji se nalaze na navedenim dijelovima predmetnih nekretnina (I.). Istom presudom naloženo je tuženiku i protutužitelju da tužiteljici i protutuženici plati zbog neosnovanog korištenja nekretnine iznos od 2.457.100,96 kn sa zateznim kamatama kako je pobliže naznačeno u izreci (II.), a tužiteljici i protutuženici je naloženo da tuženiku i protutužitelju plati iznos od 1.112.319,00 kn sa zateznom kamatom kako je pobliže označeno u izreci, dok je u ostalom dijelu u iznosu od 331.102,00 kn protutužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (III.), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove (IV.).

 

1.2. Rješenjem istog suda od 23. prosinca 2015. ispravljena je prvostupanjska presuda označavanjem OIB-a parničnih stranaka.

 

2.1. Presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-424/16-2 od 11. travnja 2016. suđeno je:

 

              "Prihvaća se žalba tužiteljice i protutuženice, preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u B.-B. posl.br. P-595/15-197 od 9. srpnja 2015., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u B.-B. posl.br. P-595/15-200 od 23. prosinca 2015. u dijelu kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev (III.), tako da se u cijelosti odbija zahtjev tuženika i protutužitelja da mu tužiteljica i protutuženica plati iznos od 1.112.319,00 kuna sa zateznom kamatom počevši od 1. prosinca 2003. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena.

 

              Odbija se žalba tuženika i protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u B.-B. posl.br. P-595/15-197 od 9. srpnja 2015. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u B.-B. posl.br. P-595/15-200 od 23. prosinca 2015. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za predaju u posjed nekretnina i isplatu (I. i II.).

 

              Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove cijelog postupka u iznosu od 396.278,13 kuna u roku od 15 dana."

 

2.2. Ujedno je dopunskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-426/16-4 od 15. svibnja 2017. odbijen zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadu troškova postupka u ostalom dijelu za iznos od 1.277.438,13 kn.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) pobijajući je u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ista preinači i tužbeni zahtjev odbije, a prihvati protutužbeni zahtjev ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova revizije.

 

4. Protiv dopunskog drugostupanjskog rješenja o troškovima postupka tužiteljica-protutuženica (dalje: tužiteljica) je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijano rješenje na način da prihvati zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka. Traži i naknadu troškova revizije.

 

5. Odgovori na revizije nisu podneseni.

 

6. Revizija tuženika protiv presude nije osnovana, dok revizija tužiteljice protiv dopunskog rješenja nije dopuštena.

 

U odnosu na reviziju protiv presude:

 

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Nadalje, u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi (čl. 386. st. 1. ZPP). Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

8. Sve utvrđene činjenice relevantne za rješenje ovog spora detaljno su navedene u obje nižestupanjske presude, a navodi ih i tuženik u reviziji, a to su: da su stranke 25. srpnja 1994. sklopile Ugovor o izvršenju građevinskih radova o korištenju objekata i okolnog zemljišta na gospodarstvu P., kojim je tuženik preuzeo obvezu da će sanirati nekretnine te da će ih kao protuvrijednost za izvršene radove koristiti pet (5) godina bez naknade i slijedećih pet (5) godina s povlaštenom zakupninom; da je poslovi prostor (prema nalazu i miljenju sudskog vještaka) stavljen u funkciju 8. ožujka 1996. te da tuženik nakon toga nije izvodio radove osim redovnog održavanja (što je predviđeno Ugovorom); da vrijednost ugovorenih radova (odnosno radova odobrenih od strane tužiteljice) prema nalazu vještaka iznosi 724.694,00 kn; da prema nalazu vještaka visina zakupnine je iznosila 18.282,48 kn mjesečno do travnja 2007., a nakon toga 20.242,00 kn mjesečno.

 

9. Ovaj sud je suglasan sa shvaćanjem sudova nižeg stupnja da je Ugovor kojeg su stranke sklopile po svojoj pravnoj naravi ugovor o zakupu, s tim da tužiteljica nije predala tuženiku predmet zakupa podoban za uporabu, već je ugovoreno da će predane mu nekretnine sanirati tuženik, a kao protučinidbu ugovoreno je da će biti oslobođen obveze plaćanja zakupnine u razdoblju od pet godina, a u slijedećih pet godina trebao je plaćati povlaštenu zakupninu.

 

10. Takvo ugovaranje nije zabranjeno tada važećim Zakonom o zakupu poslovnog prostora ("Narodne novine", broj 91/96 - dalje: ZZPP) na koji se u reviziji poziva i tuženik. Stranke su bile dužne uskladiti ugovor o zakupu s odredbama toga Zakona, a što međutim nisu učinile pa je Ugovor raskinut po samom zakonu (čl. 35. st. 2. ZZPP) i to, prema utvrđenju sudova nižeg stupnja, s danom 5. studenoga 1998. Treba reći da tu činjenicu navodi u reviziji i tuženik, ali smatra da je do toga došlo propustom (krivnjom) tužiteljice (nije raspisala javni natječaj). Međutim, predmet spora u ovoj parnici je obveza ugovornih strana da vrate ono što su primile, koja obveza je nastala kao posljedica raskida ugovora pa eventualna krivnja za raskid ugovora nije relevantna.

 

11. Tuženik u reviziji pobija presude i u dijelu u kojem mu je naloženo vraćanje nekretnina koje su bile predmet zakupa. Prema odredbi čl. 21. ZZPP, nakon prestanka zakupa zakupnik je dužan predati zakupodavcu poslovni prostor u stanju u kojemu ga je primio, ako nije drukčije ugovoreno ili propisano tim Zakonom. Obveza vraćanja također postoji i prema čl. 132. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91). Sudovi nižeg stupnja su se nepotrebno pozvali na Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (kako to pravilno navodi tuženik u reviziji) jer nije u pitanju vlasnička tužba niti se spor vodi o pravu vlasništva, ali to nije utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Prema odredbi čl. 286. st. 1. ZOO vjerovnik ima pravo zadržanja stvari dok mu ne bude isplaćeno potraživanje. Tuženik je imao tražbinu u iznosu od 721.694,00 kn za radove koje je izveo po projektu i koje je tužiteljica odobrila što su sudovi utvrdili prihvaćajući nalaz vještaka građevinske struke. Budući da je zakupnina koju tuženik prema Ugovoru nije plaćao iznosila 18.282,48 kn mjesečno, a razdoblje od pet godina je isteklo 21. ožujka 2001., pa je njegova tražbina prestala i time i pravo zadržanja (zakupnina za razdoblje od pet godina koju tuženik nije plaćao iznosi približno 1.100.000,00 kn).

 

12. U odnosu na navode revizije koji se odnose na radove koje je tuženik eventualno izveo, a mimo odobrenog projekta od strane tužiteljice i nakon raskida ugovora o zakupu, pravilno je drugostupanjski sud zaključio da se radi o poslovodstvu bez naloga u smislu odredbe čl. 220. ZOO, prema kojoj se obavljanju tuđeg posla može nezvano pristupiti ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da se radi o takvom poslu – nije dokazao da poslovi koje je obavio nisu trpjeli odgađanje tako da nije imao vremena obavijestiti tužiteljicu i zatražiti njezinu suglasnost (što uz sadašnje mogućnosti uspostavljanja komunikacije praktično i nije moguće), a jednako tako nije dokazao kakva je šteta za tužiteljicu mogla nastati ili pak očita korist. Stoga je pravilno drugostupanjski sud ocijenio da tuženiku ne pripadaju prava iz čl. 223. ZOO.

 

13. Tuženik je u reviziji naveo da je u podnesku od 23. travnja 2012. istaknuo prigovor zastare u odnosu na novčani zahtjev tužiteljice, tj. u odnosu na naknadu za korištenje nekretnina od 1. svibnja 2005. navodeći da je nastupila i zastara prava. Tuženik se na zastaru nije pozvao u žalbi pa to ne može učiniti u reviziji, a osim toga nejasno je na koji način bi mogla doći do primjene odredba čl. 373. ZOO budući da se u ovom slučaju ne radi o povremenom potraživanju u smislu čl. 372. st. 1. ZOO jer nije riječ o zakupnini (ugovor zakupu je raskinut pa ne postoji).

 

14. Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U odnosu na reviziju protiv dopunskog rješenja:

 

15. Tužiteljica pobija revizijom dopunsko rješenje kojim je odlučeno o troškovima postupka na način da je odbijen njen zahtjev za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu.

 

16. Odredbom čl. 400. st. 1. ZPP, propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

 

17. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija (Su-IV-19/15-19 od 16. studenoga 2015.).

 

18. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP, reviziju tužiteljice protiv dopunskog rješenja o troškovima postupka valjalo je odbaciti kao nedopuštenu.

 

Zagreb, 12. siječnja 2022.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.