1              Poslovni broj: I Kž-Us-25/2021-8

Poslovni broj: I Kž-Us-25/2021-8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te Sande Janković i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. Š. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 293. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje KZ/11.) odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje - USKOK), optuženog M. Š., optuženog I. M. i optuženog R. M. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 4. ožujka 2021., broj: K-Us-13/2019., u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženika R. M. i njegovog branitelja odvjetnika H. V.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbijaju se žalbe Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, optuženog M. Š., optuženog I. M. i optuženog R. M. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, u ponovljenom postupku, optuženi M. Š. i optuženi I. M. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela iz članka 293. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude, te na temelju članka 293. stavak 1. KZ/11. osuđeni na kazne zatvora u trajanju od jedne godine svaki. Na temelju članka 55. stavak 1. KZ/11. optuženicima je izrečena kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro koji će se izvršiti u roku kojeg odredi nadležno tijelo za probaciju, a koji ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine, na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada. Optuženici su pri tome upozoreni da će sud donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu, ako se u roku od osam dana ne jave nadležnom uredu za probaciju ili im se poziv ne može dostaviti na adresu koju je dao sudu ili ne daju pristanak za izvršenje rada za opće dobro, odnosno, ako svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrše rad za opće dobro. Istom je presudom optuženi R. M. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 294. stavak 1. KZ/11., koji je također činjenično i pravno opisan u izreci, za koje je na temelju članka 294. stavak 3. oslobođen od kazne.

 

1.1. Na temelju članka 560. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.) u vezi članka 77. KZ/11. utvrđeno je da novčani iznos od 100,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju su optuženi M. Š. i optuženi I. M. ostvarili kaznenim djelom protiv službene dužnosti - primanjem mita - iz članka 293. stavak 1. KZ/11., te predstavlja imovinu R. H., a svakome od optuženika je naloženo izvršiti uplatu novčanog iznosa od 50,00 kuna u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08. optuženicima je naloženo podmiriti troškove kaznenog postupka, te trošak svjedoka svaki u iznosu od 24,30 kuna.

 

2. Žalbe protiv te presude podnijeli su USKOK, te sva trojica optuženika.

 

2.1. USKOK se žali zbog odluke o kazni odnosno, zamjeni radom za opće dobro za optuženog M. Š. i optuženog I. M. te zbog odluke o oslobođenju od kazne optuženog R. M., s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženike M. Š. i I. M. kazne "bezuvjetnom" kaznom zatvora, a da se optuženom R. M. izrekne adekvatna kazna umjesto primjene članka 294. stavak 4. KZ/11.

 

2.2. Optuženi M. Š. žali se po branitelju G. Š., odvjetniku u Z., zbog "…svih zakonom propisanih razloga…", a posebno obrazlaže bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe, podredno, da se ta presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

2.3. Optuženi I. M. podnio je žalbu po branitelju B. Š., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ta presuda preinači izricanjem oslobađajuće presude, podredno, da se ista ukine i predmet "…vrati na ponovni postupak…".

 

2.4. Optuženi R. M. se žali po branitelju H. V., odvjetniku u Z., zbog pogrešnog i nepotpunog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe, a zatražio je i obavijest o sjednici vijeća.

 

2.5. Odgovor na žalbu USKOK-a podnio je optuženi R. M. s prijedlogom da se žalba USKOK-a odbije kao neosnovana.

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća, spis je na temelju članka. 474. stavak 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

3.1. Sukladno članku 475. stavak 2. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19.- dalje: ZKP/08.-VIII) sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika, a u prisutnosti optuženog R. M. i njegovog branitelja odvjetnika H. V.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Iako uvodno ističe da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženi M. Š. tu žalbenu osnovu pobliže ne obrazlaže, već samo navodi da u pobijanoj presudi o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza, navodeći da je pogrešan navod prvostupanjskog suda iz obrazloženja kako je trećeoptuženi izjavio kako je prvooptuženik spremio 100 kuna u džep od majice, budući da je trećeoptuženik izjavio kako je prvooptuženik navedeni iznos spremio u džep od košulje, upirući time na počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Međutim, navedena proturječnost nije odlučna, jer se ne radi o proturječju o bitnoj činjenici.

 

5.1. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka ističe i optuženi I. M., ali istu ne obrazlaže već je sadržajno njegova žalba usmjerena na pogrešno i nepotpuno činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud i koje je opisano u izreci pobijane presude kao i žalbe optuženih M. Š. i R. M.

 

5.2 Ispitujući pobijanu presudu u pravcu istaknutih žalbenih navoda optuženog M. Š. i optuženog I. M. u odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. ZKP/08. i po službenoj dužnosti, drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje se pozivaju žalitelji niti one na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

 

6. Protivno žalbenim navodima optuženog M. Š., optuženog I. M. i optuženog R. M., činjenično je stanje potpuno i pravilno utvrđeno. Naime, prvostupanjski sud je proveo temeljitu analizu svih u postupku izvedenih dokaza, kako samih za sebe, tako i međusobno, te dao logične razloge za ocjenu njihove vjerodostojnosti, pa su uslijed toga pravilno utemeljeni zaključci suda o postojanju svih odlučnih činjenica, pa su neosnovane žalbe optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6.1. Optuženi M. Š. i optuženi I. M. osporavaju vjerodostojnost iskaza optuženog R. M. tvrdnjom da je tijekom postupka proturječno iskazivao o pojedinim okolnostima podmićivanja policijskih službenika, a prvostupanjski sud je pojedine dijelove iskaza optuženog R. M. cijenio istinitima, a dijelove tog iskaza cijenio neistinitima, pa žalitelji ne prihvaćaju ocjenu dokaza utemeljenu na iskazu optuženog R. M., prezentiranu u obrazloženju pobijane presude smatrajući je arbitrarnom i neprihvatljivom.

 

6.2. Navedene žalbene tvrdnje žalitelji zasnivaju na vlastitoj preocjeni iskaza optuženog R. M., te potom izvode vlastite zaključke koji su suprotni zaključcima prvostupanjskog suda.

6.3. Suprotno ovim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pomno analizirao i ispravno ocijenio sve raspoložive dokaze o razlozima zbog kojih je optuženi R. M. podnio kaznenu prijavu protiv policijskih službenika, te je, protivno žalbenoj argumentaciji, posebnu pozornost u ponovljenom postupku posvetio upravo raščlambi obrane optuženog R. M., te nakon otklanjanja svih proturječnosti u odnosu na pojedine okolnosti događaja, pravilno utvrdio sve odlučne činjenice od kojih zavisi odluka o kaznenoj odgovornosti optuženika.

 

6.4. Iako optuženici M. Š. i I. M. u žalbama ustraju na svojim obranama o tome da nisu zaustavili vozilo optuženog R. M., niti od njega zahtijevali i primili novac u zamjenu za nesankcioniranje prekršaja zbog prekoračenja brzine kretanja, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da u pogledu ove okolnosti optuženi R. M. ne osporava da su ga ostala dvojica optuženika zaustavili, već osporava da je počinio prometni prekršaj, pa se njegove različite izjave tijekom postupka odnose upravo na pojedinosti vezane uz ove tvrdnje (koja je brzina vožnje predočena po policiji, tko je od policajaca držao mjerač brzine, što je optuženi M. Š. pitao optuženika, je li tražio da se napiše opomena, razlike u opisu postupanja s novcem). Međutim, u ponovljenom postupku otklonjene su i te nedosljednosti te je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da optuženi M. Š. nije sam iz novčanika vadio novac, jer je to i objektivno nemoguće, budući da je optuženi R. M. nakon zaustavljanja sjedio u vozilu a optuženi M. Š. je stajao pored njegovog vozila. Nadalje, optuženi R. M. je tijekom obavljanja dokazne radnje prepoznavanja opisao da je policajcu s kojim je razgovarao dao 150,00 kuna, a da mu je taj policajac nakon dogovora sa optuženim I. M. vratio 50,00 kuna te je taj način postupanja suglasno opisao i kasnije čime je jasno i nedvojbeno, i po ocjeni drugostupanjskog suda, potvrđena činjenica davanja novca u zamjenu za nesankcioniranje prekršaja. Da se događaj odvijao upravo na način kako je o tome iskazivao optuženi R. M. u ponovljenom postupku, prvostupanjski sud pravilno zaključuje i na temelju analize drugih materijalnih dokaza (izvješća Policijske uprave Karlovačke, Policijske postaje Duga Resa, zapisnika o prepoznavanju).

 

6.5. Iako optuženi R. M. nije bio dosljedan u opisu same predaje novca optuženom M. Š., jer je netočno opisujući vrstu uniforme koju su predmetne zgode nosili policajci, navodeći da je novac stavio u džep košulje, iako su policajci bili odjeveni u kratke majice bez džepa, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da time nije osporena vjerodostojnost iskaza optuženog R. M. o relevantnim okolnostima, pa su u tom pravcu neosnovani žalbeni prigovori optuženog M. Š., a time nije dovedena u pitanje ni ispravnost zaključka prvostupanjskog suda o činjenici primanja novca od vozača, koji je neposredno nakon toga prijavio događaj nadležnim tijelima.

 

6.6. Konačno, u odnosu na žalbene navode o izostanku daktiloskopskih tragova optuženog M. Š. na dokumentima, ugovoru i novčanici koje mu je navodno dao optuženi R. M. prilikom kontrole, valja ukazati da je prvostupanjski sud pravilno otklonio zahtjev za provođenjem daktiloskopskog vještačenja, budući da je prihvaćanjem iskaza R. M. u cijelosti utvrdio sve relevantne činjenice oko predaje novca te su stoga i ovi žalbeni prigovori promašeni.

 

7. Optuženi I. M. ističe suštinski identične žalbene prigovore kao i optuženi M. Š., te vlastitom analizom obrane optuženog R. M. nastoji osporiti utvrđenja prvostupanjskog suda o tome da je žalitelj postupao zajednički i dogovorno sa optuženim M. Š., te da su zajedničkim protupravnim radnjama zahtijevali i primili mito u zamjenu za nesankcioniranje prometnog prekršaja u cilju ostvarenja zajedničke koristi. Na ovaj način u svojoj žalbi ističe i žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, ali se i ti prigovori optuženika svode na osporavanje po prvostupanjskom sudu utvrđenih činjenica relevantnih za primjenu materijalnog prava.

 

7.1. Po žalitelju M., iskaz optuženog R. M. je "…konfuzan, kontradiktoran i zato neuvjerljiv…." u odnosu na sam događaj prijavljivanja kaznenog djela i na pojedine detalje inkriminiranog događaja povezane s prepoznavanjem optuženika, koja je brzina vožnje predočena po policiji, je li optuženi R. M. vidio ili nije vidio mjerenje brzine, pokazivanje novca optuženom M. Š.

 

7.2. Prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku, protivno žalbenim navodima optuženog I. M., otklonio sve nejasnoće i nedosljednosti u iskazu optuženog R. M., koje su doista u pogledu pojedinih detalja događaja postojale u ranijim iskazima tog optuženika (zapisnik sa rasprave od 11. srpnja 2017. list 231-237 spisa). Međutim, žalitelj M. gubi iz vida da je u ponovljenom postupku nakon ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. ožujka 2019. broj I Kž-135/2017., optuženi R. M. ponovno ispitan (zapisnik sa rasprave od 4. ožujka 2021., list 414-421), a sadržaj njegove obrane iznesene prilikom prvog ispitivanja kompariran sa DVD snimkom, kao i navodima sadržanima u zapisniku o prepoznavanju, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud otklonio sve proturječnosti i izveo pravilne zaključke ocjenjujući "…u najvećem dijelu…", točnom obranu optuženog R. M. iznijetu prilikom prvog ispitivanja, te pravilno zaključio o životnoj i logičnoj prihvatljivosti takve obrane u odnosu na bitna obilježja kaznenog djela iz članka 293. stavka 1. KZ/11. u odnosu na žalitelje I. M. i M. Š. Ispravnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da su oba žalitelja kao službene osobe, policijski službenici zahtijevali i primili mito od davatelja mita, optuženog R. M., kao zamjenu za nesankcioniranje prometnog prekršaja kao i daljnji zaključak o izostanku obavljanja službene radnje koju su optuženi M. Š. i I. M. morali obaviti, a radnja nije obavljena, jer je optuženi R. M. dao novac u zamjenu za neobavljanje službene radnje nisu osporeni žalbenim prigovorima žalitelja I. M., pa slijedom toga nije osnovana ni njegova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8. Također, protivno žalbenim navodima optuženog R. M., prvostupanjski sud u ponovljenom postupku, pravilnom ocjenom njegovih navoda sadržanih u zapisniku o prepoznavanju, sadržaju obrane iznesene prilikom prvog ispitivanja i sa rasprave u ponovljenom postupku, ispravno zaključuje o tome da je, nakon što je zaustavljen po policijskim službenicima zbog prekršaja, dao novac u zamjenu za nesankcioniranje prometnog prekršaja. Iako u žalbi optuženik ponovno osporava da je počinio prometni prekršaj, te tvrdnje nemaju uporišta, jer je prvostupanjski sud pravilno te navode ocijenio kontradiktornima. Nadalje, prvostupanjski sud sasvim opravdano motive za izmjenu njegove obrane nalazi u pokušaju izbjegavanja kaznene odgovornosti, kako ne bi bio terećen za kazneno djelo davanja mita. Sukladno tome, prihvatljiva je argumentacija prvostupanjskog suda o razlozima zbog kojih prihvaća upravo sadržaj njegove obrane prilikom prvog ispitivanja, kao i navode sadržane u zapisniku o prepoznavanju, jer se i po ocjeni drugostupanjskog suda optuženik bolje sjećao događaja neposredno nakon što se dogodio, dakle kako ga je opisao telefonskim putem prijavljujući isti, a što u potpunosti odgovara navodima sadržanima u zapisniku o prepoznavanju i sadržaju obrane prilikom prvog ispitivanja.

9. Optuženi R. M. nadalje prigovara utvrđenjima prvostupanjskog suda u odnosu na bitna obilježja kaznenog djela davanja mita, te navodi da kod njega nije postojala volja da dade mito, već svoje postupanje opisuje kao nemogućnost drugog izbora zbog njegove ranije osuđivanosti, pa na ovaj način osporava da je postupao s izravnom namjerom, pri čemu polazi od vlastite ocjene dokazne građe.

 

9.1. Prvostupanjski je sud za sva svoja utvrđenja u odnosu na utvrđeno činjenično stanje i elemente kaznenog djela za koje je optuženi R. M. proglašen krivim dao valjano i logično obrazloženje te se na isto upućuje žalitelj. Pri tome, treba reći da je prvostupanjski sud pravilno, iz radnji koje poduzima optuženi R. M. utvrdio postojanje svijesti i htijenja o obilježjima kaznenog djela davanja mita čime je, protivno žalbenim navodima, utvrđeno da je žalitelj u odnosu na to kazneno djelo postupao sa izravnom namjerom.

 

10. Žaleći se zbog odluke o kazni USKOK smatra da su izrečene kazne u odnosu na optuženog M. Š. i I. M. preblage, te da utvrđene otegotne okolnosti nisu adekvatno vrednovane, dok u odnosu na optuženog R. M. nije bilo mjesta primjeni instituta oslobođenja od kazne.

 

10.1. Optuženi M. Š. uvodno naznačuje da se žali "…iz svih žalbenih osnova…" pa dakle i odluke o kazni, a optuženi I. M. i optuženi R. M. se izrijekom ne žale zbog odluke o kazni, pa drugostupanjski sud ispitujući u tom dijelu presudu, na temelju članka 478. ZKP/08., i u pravcu žalbenih navoda USKOK-a u pogledu odluke o kazni, nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, a potom i vrednovao sve okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. odlučne za proces odmjeravanja i individualizacije izricanja kazne u odnosu na optuženog M. Š. i optuženog I. M. Tako su obojici optuženika pravilno utvrđene kao olakotne okolnosti, neosuđivanost i protek vremena od počinjenog djela, a kao otegotne okolnosti da su optuženici M. Š. i I. M. djelo počinili kao policijski službenici zaduženi za provođenje zakona i kontrolu drugih građana te da su svojim protupravnim postupanjem narušili povjerenje građana u pravni poredak.

 

10.2. Iako sam način izvršenja kaznenog djela, njegova težina, stupanj krivnje i svojstvo optuženika kao službenih osoba i po ocjeni suda drugog stupnja, doista predstavljaju otegotne okolnosti na strani optuženika, a sud prvog stupnja ih je kao takve i vrednovao, kada se navedene okolnosti dovedu u korelaciju s utvrđenim olakotnim okolnostima, a posebno činjenicom da je u međuvremenu obojici optuženika izrečena disciplinska kazna, prestanak državne službe, te da obojica više nisu policijski službenici, otegotne okolnosti nisu od takvog značaja i važnosti da bi u konkretnom slučaju zahtijevale strože kažnjavanje počinitelja, kako to sugerira USKOK. Konačno, obojici optuženika su izrečene kazne zatvora na zakonskom minimumu, čime je dostatno izražena društvena osuda zbog počinjenja konkretnog koruptivnog kaznenog djela. S druge strane, prvostupanjski sud je izrečene kazne zatvora zamijenio radom za opće dobro u skladu s odredbom članka 55. KZ/11. kao najblažim zakonom prije njegove izmjene donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona od 4. listopada 2017. ("Narodne novine" broj 101/17.) koji omogućava da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine zamijeni radom za opće dobro. Pri tome se i po ocjeni drugostupanjskog suda ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. može očekivati bez izvršenja izrečenih kazni, pa su dakle ispunjene pretpostavke iz članka 55. KZ/11.

11. Nisu osnovani žalbeni prigovori USKOK-a kojima predlaže da se optuženog R. M. sankcionira izricanjem adekvatne kazne zbog učina inkriminiranog mu kaznenog djela (davanje mita). Suprotno tome, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio postojanje zakonskih uvjeta za oslobođenje od kazne budući da je u postupku nesporno utvrđeno da je dao mito na zahtjev službenih osoba, a djelo je prijavio prije njegova otkrivanja. Doduše, u pravu je USKOK kada navodi da je taj optuženik tijekom postupka izmijenio obranu u pravcu otklanjanja kaznenopravne odgovornosti i procesnom nedisciplinom prouzrokovao dugotrajnost postupka. Međutim, imajući u vidu njegovu procesnu ulogu, pa u skladu sa time i njegova prava obrane, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ispunjenje zakonskih pretpostavki za oslobođenje od kazne. Protivno daljnjim žalbenim navodima USKOK-a, oslobođenje od kazne za onoga tko prijavi koruptivno kazneno djelo prije njegova otkrivanja utjecat će pozitivno na društvenu zajednicu i motivirati građane na prijavljivanje ovih kaznenih djela čime će se na učinkovit način prevenirati koruptivna protupravna ponašanja.

 

12. Kako žalbeni navodi USKOK-a i optuženika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. utvrđeno je da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon, trebalo je na temelju članka 482. presuditi kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 12. siječnja 2022.