- 1 -              Poslovni broj: I Kž-348/2021-4

Poslovni broj: I Kž-348/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. M., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. i 2. u vezi članka 154. stavak 1. točka 1. i stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 12. listopada 2021. broj Kov-11/2021 u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2021.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog D. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Županijski sud u Vukovaru rješenjem od 12. siječnja 2021. broj Kov-11/2021 odbio je kao neosnovan prijedlog okrivljenog D. M. da se iz spisa predmeta kao nezakoniti dokaz izdvoji zapisnik o ispitivanju oštećene S. P., sastavljenog u Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, broj:Kis-DO-2/2021. od 5. ožujka 2021. (list spisa 106-111).

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. M. po branitelju B. H., odvjetniku u V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovljeno odlučivanje.

3. Na temelju članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Okrivljenik je u žalbi kao žalbenu osnovu naveo bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. smatrajući da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima rješenja. Smatra da u situaciji kada se u okviru državnoodvjetničke istrage provodi dokaz ispitivanja oštećenika, a bez nazočnosti okrivljenika , odnosno njegovog branitelja, eklatantno se krši konfrontacijsko pravo obrane zajamčeno u članku 29. stavak 2. točka 6. Ustava Republike Hrvatske i u članku 6. stavak 3. točka d) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te ujedno ukazuje na pogrešan stav prvostupanjskog suda da konfrontacijsko načelo vrijedi samo za stadij postupka u kojem bi došlo do kontradiktorne rasprave.

5.1. Međutim, suprotno takvim tvrdnjama, prvostupanjski sud je dao jasne i dostatne razloge zbog kojih prijedlog okrivljenog D. M. za izdvajanjem prethodno navedenog zapisnika smatra neosnovanim. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju rješenje osnovano ukazuje da zapisnik o ispitivanju svjedoka pred državnim odvjetnikom nije nezakonit dokaz u smislu članka 10. stavak 2. ZKP/08. , zbog činjenice da provođenjem te dokazne radnje nije bio nazočan branitelj okrivljenika, odnosno okrivljenik, te da nijednom odredbom ZKP/08. nije propisana obveza državnog odvjetnika u okviru državnoodvjetničke istrage da obavještava okrivljenika i njegova branitelja o ročištu na kojem se ispituju oštećenici i svjedoci  kao i da se konfrontacijska klauzula odnosi na cjelokupni kazneni postupak, a u cijelosti se ostvaruje u stadiju rasprave u kontradiktornom postupku uz poštivanje načela pravičnog postupka.

5.2. Okrivljenika kao žalitelja treba uputiti na ustaljenu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske prema kojoj pravo okrivljenika ispitati svjedoka optužbe (tzv. konfrontacijsko pravo), kao jedno od „minimalnih prava obrane“ kojima se ostvaruje načelo kontradiktornosti, a koji pak predstavlja jednu od temeljnih sastavnica prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.)  kao i Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.) nije pravo koje se okrivljeniku treba omogućiti već u prethodnom postupku (posebno ne državnoodvjetničkoj istrazi koja je propisana ZKP/08., a kojoj je cilj prikupiti dokaze i podatke potrebne da bi se moglo odlučivati hoće li se podignuti optužnica ili obustaviti postupak), nego se to pravo, u svom punom značenju, ostvaruje tek na kontradiktornoj raspravi pred sudom na kojoj se odlučuje o krivnji (tako u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 370/2020, I Kž-35/2020, I Kž-630/2019, I Kž-Us-102/15, I Kž-Us-145/16-4, I Kž-Us-77/2018 te Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj I Kž–25/21, I Kž–24/21 i drugima), kako to ispravno zaključuje i prvostupanjski sud, pa ne može biti riječi o nezakonitosti istražnih zapisnika o ispitivanju svjedoka kao posljedici neobavještavanje obrane o tim ispitivanjima.

6. Slijedom izloženog, s pravom je sud prvog stupnja odbio prijedlog obrane da se zapisnik o ispitivanju oštećene S. P. od 5. ožujka 2021. izdvoji iz spisa kao nezakoniti dokaz, jer se, i po ocjeni drugostupanjskog suda, ovdje ne radi o dokazu koji bi, po bilo kojoj osnovi iz članka 10. stavka 2. ZKP/08., bio nezakonit.

7. Zbog navedenog, kako žalbenim navodima nisu s uspjehom dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, a ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 12. siječnja 2021.