- 1 -              Revd 5577/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 5577/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. P., Z., OIB …, koju zastupa punomoćnica Z. Z. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika D. P., Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-559/2021-2 od 2. lipnja 2021., kojima su djelomično potvrđeni i djelomično preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj P-2521/2015-87 od 12. ožujka 2021., u sjednici održanoj 12. siječnja 2022.

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-559/2021-2 od 2. lipnja 2021. kojom su djelomično potvrđeni i djelomično preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj P-2521/2015-87 od 12. ožujka 2021.

 

2. Tuženik na taj prijedlog nije odgovorio.

 

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

 

4. Tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije ustvrdila da prijedlog podnosi „zbog materijalnopravnog pitanja koje se odnosi na pogrešnu primjenu materijalnog prava“ za koje smatra da je važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) i potom navela: „Pravno pitanje glasi: Dopuštenost pozivanja suda na poništene sudske odluke kao temelja utvrđenja činjenica u parničnim postupcima, te može li ih sud na bilo koji način uzeti u obzir prilikom donošenja sudske odluke?“.

 

5. Postavljeno pitanje nije dovoljno određeno da bi se odgovorom na njega mogla osigurati jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Pri tom valja reći i da nije jasno koje bi to materijalnopravne propise sud imao u vidu odgovarajući na pitanje kojim se problematizira mogućnost korištenja određenih dokaznih sredstava radi utvrđenja određenih odlučnih činjenica, pa nije jasno ni zašto to pitanje tužiteljica kvalificira kao materijalnopravno. Stoga se uopće ne radi o pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

6. Osim toga, tužiteljica nije određeno izložila razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP, što je bila dužna na temelju odredbe čl. 387. st. 3. toga Zakona.

 

7. Konačno, dijelom drugostupanjske odluke (t. II. izreke rješenja) odlučeno je i o tužiteljičinom zahtjevu za plaćanje sudske pristojbe. To nije odluka kojom se pravomoćno završava postupak u predmetu spora, pa se ne radi o odluci protiv koje je dopušteno podnijeti reviziju (čl. 400. st. 1. ZPP) te nije dopušteno podnijeti ni prijedlog za dopuštenje revizije. 

 

8. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 12. siječnja 2022.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v.r.