REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Poslovni broj: 12 Gž-1417/2021-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću
sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća,
Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB:.., Ministarstvo, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika R. R., OIB…, iz B., zastupanog po punomoćniku Z. K., odvjetniku iz Z., radi regresnog potraživanja za isplatu po osnovi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: 9 P-254/2019-52, od 20. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2022.,

p r e s u d i o j e

Žalba tuženika R. R. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: 9 P-254/2019-52, od 20. listopada 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: 9 P-254/2019-52, od 20. listopada 2021., presuđeno je:

I. Nalaže se tuženiku R. R., iz B., da tužiteljici Republici Hrvatskoj za Ministarstvo, isplati iznos od 161.807,12 kn (slovima: stošezdesetjednatisućaosamstosedamkunaidvanaestlipa), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. svibnja 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje, od

2

Poslovni broj: 12 Gž-1417/2021-3

1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, a od 1. kolovoza

2015. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 147.114,99 kn od 2. svibnja 2007. do isplate;
- na iznos od 14.692,13 kn od 25. ožujka 2008. do isplate,
sve to u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku R. R. iz B., da tužiteljici Republici Hrvatskoj za Ministarstvo, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 44.369,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, od 20. listopada 2021. do isplate, u roku 15 dana.

2. Protiv presude žalbu je uložio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog
postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene
materijalnog prava i odluke o troškovima postupka sa prijedlogom da se žalba uvaži,
a pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

2.1. Bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a tuženik vidi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno, ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

2.2. U sadržaju žalbe tuženik posebno ukazuje na nelogičnosti u nalazima vještaka na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoju presudu i smatra da su iskazi vještaka koji su ponovo saslušani u ovom postupku identični kao u postupku pred Općinskim sudom u Sesvetama smatra da se na tim nalazima i mišljenima nije mogla temeljiti ova presuda, jer su preuveličali težinu povreda oštećenika, te im je shodno tome dosuđen znatno viši iznos štete nego što bi im pripao s obzirom da su pretrpjeli laketjelesne povrede. U prilog svojih navoda tuženik navodi da je jedan od oštećenika član vatrogasnog društva i politički aktivan što ukazuje da u štetnom događaju nije pretrpio trajne posljedice i ponavlja da je trebalo provesti drugo vještačenje.

2.3. U odnosu na troškove postupka tuženik u žalbi ističe da su isti previsoko određeni i da je tužiteljici trebalo priznati samo troškove koji su bili neophodni za vođenje parnice.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te
u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,

3

Poslovni broj: 12 Gž-1417/2021-3

123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj
dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak

2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio
neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno
obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla
preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga
presude.

7. U ovom postupku tužiteljica je svoj tužbeni zahtjev koncipirala kao regresni zahtjev
za naknadu štete koju je skrivio tuženik, a tužiteljica naknadila oštećenim osobama
temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: II-P- 1196/02 od 13. ožujka 2007., djelomično preinačenom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: XXXI Gžn-2075/07-2.

8. O odgovornosti za štetu tijekom postupka odlučeno je međupresudom poslovni broj: P-2012/07-15 od 23. studenog 2011., prema kojoj je tuženik obvezan namiriti tužiteljici Republici Hrvatskoj potraživanje koje proizlazi iz naknade štete koja je bila predmet parničnog postupka kod Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: II-P-1196/02.

9. Međupresuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu
poslovni broj: Gž-1643/12-2 od 29. studenog 2013., a povodom revizije tuženika na
Presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1643/12-2, Vrhovni sud
Republike Hrvatske svojim rješenjem poslovni broj: Rev 1282/14-2 od 21.veljače

2018., reviziju tuženika odbacio je kao nedopuštenu.

10. U ovom postupku prvo je trebalo jasno definirati tužbeni zahtjev po kojem se
postupa, te utvrditi opseg odgovornosti tuženika u nastaloj šteti kao i samu visinu
štete, te u okviru toga posebno odrediti intervencijski efekt presude Općinskog suda
u Sesvetama poslovni broj: II-P-1196/02 od 13. ožujka 2007., na ovaj postupak.

11. Glede visine tužbenog zahtjeva u postupku je definirano da se radi o tužbenom zahtjevu na isplatu ukupnog iznosa od 161.807,12 kn, kako je to tužiteljica specificirala podneskom od 9. svibnja 2008., dok nije prihvaćeno proširenje tužbenog zahtjeva za daljnji isplaćeni iznos od 198.805,06 kuna kako je to zatraženo podneskom od 26. lipnja 2018.

12. Temeljem dokumentacije u spisu utvrđeno je:

- Iz presude Vojnostegovnog suda u Zagrebu broj Vsp-79/01, utvrđeno je da je 2. ožujka 2001. došlo do štetnog događaja u Vojarni "Croatia" u Zagrebu u službenim prostorijama vojarnici – prijavnici, gdje je došlo do verbalnog a potom i fizičkog sukoba između tuženika, tada pripadnika VP 111 Jastrebarsko i pripadnika Vojne policije M. M. i K. K., u kojem su M. i K. zadobili tjelesne ozljede,

4

Poslovni broj: 12 Gž-1417/2021-3

- da je tuženiku R. R. P. V. suda u Zagrebu broj Vsp-79/01 od 5. srpnja 2001.izrečena stegovna kazna smanjenja plaće od 30% u razdoblju od 10 mjeseci, a koja je postala pravomoćna 13. rujna 2001.,

- da je prema presudi Općinskog suda u Sesvetama II-P-1196/02, djelomično
preinačenoj presudom Županijskog suda u Zagrebu broj XXXI Gžn-2075/07-2 Republika Hrvatska bila obvezana isplatiti oštećenima M. M. i K. K. na ime naknade štete ukupan iznos od 161.807,12 kuna.

- da je tužiteljica Republika Hrvatska navedeni iznos isplatila oštećenicima u dva navrata i to 2. svibnja 2007. i 25. ožujka 2008.

- da tužiteljica Republika Hrvatska kao tuženica u parničnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Sesvetama o radi naknade štete, nije izvijestila tuženika o postupku, niti ga je pozvala da se u postupak uključi kao umješač na strani tuženice, niti je ulagala žalbu na presudu broj P-1196/02 od 13. ožujka 2007.

- da je međupresudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: P-2012/07-15 od 23. studenog 2011., koja je potvrđena je Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž-1643/12-2 od 29. studenog 2013., utvrđeno je da je tuženik obvezan namiriti tužiteljici Republici Hrvatskoj potraživanje koje proizlazi iz naknade štete koja je bila predmet parničnog postupka kod Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj II P-1196/02.

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem poslovni broj: Rev 1282/14- 2 od 21. veljače 2018. odbacio reviziju tuženika kao nedopuštenu.

13. Što se tiče intervencijskog efekta pravomoćne presude Općinskog suda u
Sesvetama poslovni broj: II-P-1196/02 od 13. ožujka 2007., dijelom preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: XXXI Gžn-2075/07-2,drugostupanjski sud smatra da se glede spornog pitanja visine štete presuda ne može direktno primijeniti u ovom sporu, jer tuženik R. R. nije bio u uključen u postupak i nije bio u mogućnosti poduzimati radnje koje su mogle utjecati na ishod spora, pa je pravilno prvostupanjski sud ponovo saslušao vještake i utvrdio težinu i posljedice povreda oštećenika, te ocijeni dosuđeni iznos novčane satisfakcije.

14. Okolnosti vezane uz događanja koja su dovela do štetnog događaja, te
odgovornosti za nastalu štetu, utvrđivane su u postupku koji je vođen pred Vojnostegovnim sudom u Z., u predmetu poslovni broj: Vsp-79/01. Presudom od 5. srpnja 2001. R. R. proglašen je krivim, što je dana 2. ožujka 2001. oko 19,15 sati u Z., u vidno alkoholiziranom stanju s koncentracijom alkohola od 1,90 g/kg, u prostoru prijavnice Vojarne verbalno napao službujuće ročnike V. V. i Z. G., a kada je na mjesto događaja pristigla pozvana ophodnja VP 2228 u sastavu razvodnika K. K. i razvodnika M. M., u svrhu provođenja službenih zadaća, verbalno ih napao govoreći im: "J… vam majku, tko će mene legitimirati", te odbio dati na uvid dokaze o identitetu, pa je bez povoda desnom rukom razvodnika M. M. pokušao udariti u predjelu glave, pri čemu se ovaj izmaknuo i uhvatio ga

5

Poslovni broj: 12 Gž-1417/2021-3

za ruku, nakon čega je imenovanog laktom lijeve ruke udario u glavu i nogama u predjelu njegovih nogu, a kada je razvodnik K. K. primjenom zahvata "ključ na lakat" i pokušao ga svladati, istom se opirao te desnom rukom udario u prozor i razbio staklo, a kada je usprkos otporu savladan, te mu stavljena sredstva za vezivanje odvezen je u službenu prostoriju VP 2228 u kojoj je prilikom obavljanja obavijesnog razgovora, nastavio s verbalnim napadima govoreći im da su komunjare, da će ih poubijati, a obitelji zaklati, te bez povoda nogom udario razvodnika K. K. u predio vrata, a razvodnika S. Š. glavom u desni predio čela i srednji dio nosa, nakon čega je odvezen u stacionar Vojarne, a potom u bolnicu Vrapče, čime je imenovanima nanio više lakih tjelesnih povreda, te postupao protivno odredbi točke 249. Dopune Službovnika OS broj: PAT-17/1-93 od 24. ožujka 1993., čime je počinio stegovni prijestup, te mu je izrečena osuđujuća presuda na stegovnu kaznu "smanjenje plaće od 30% u razdoblju od 10 mjeseci". Presuda je postala pravomoćna 13. rujna 2001.

15. Cijeneći okolnosti utvrđene u postupku koji je vođen pred Vojnostegovnim sudom u Z., a vezano uz prigovor tuženika da su oštećenici svojim postupanjem doprinijeli nastanku štetnog događaja, uz činjenicu da se tuženik uopće ne sjeća događaja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik svojim agresivnim ponašanjem u alkoholiziranom stanju, nanio oštećenicima, koji su obavljali svoje redovne dužnosti tjelesne povrede, isključivo odgovoran za nastalu štetu i da tuženici nisu svojim radnjama doprinijeli nastanku štete.

16. S obzirom da se intervencijski efekt pravomoćne presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: II-P-1196/02 od 13. ožujka 2007., ne može u cijelosti i neposredno primijeniti u ovom postupku na utvrđenu visinu štete, ponovljenim medicinskim vještačenjem utvrđen je mehanizam povrjeđivanja i posljedice povreda, te je temeljem nalaza vještaka ocijenjena primjerenost dosuđene novčane satisfakcije.

16.1. Tuženik je predlagao provođenje posve novog vještačenja, no nakon što su
vještaci prim.doc.dr.sc. M. D. i D. R., dr. med., istakli da nisu u mogućnosti provesti vještačenja, a Medicinski fakultet u O. i Medicinski fakultet u R., nisu mogli prihvatiti vještačenje jer nisu bili u mogućnosti oformiti tim vještaka za izradu nalaza i mišljenja, pravilno je prvostupanjski sud odredio da se u postupku saslušaju vještaci koji su proveli vještačenje u predmetu Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: II-P-1196/02.

16.2. Naime, na nalaze vještaka u predmetu vođenom kod Općinskog suda u
Sesvetama poslovni broj: II-P-1196/02, nije bilo primjedbi koje bi dovele u sumnju
njihovu stručnost, pa je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da tek nakon ocijene
primjedbi na njihov nalaz treba ocijeniti opravdanost određivanja novog vještačenja.

17. V. B. C., specijalist oftalmolog, ostao je u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 30. rujna 2005. i na njegov nalaz nije bilo primjedbi, a na tom nalazu nije temeljena presuda.

17.1. U svom nalazu i mišljenju liječnik vještak mr. sc. dr. Z. V., specijalist opće, plastične i onkološke kirurgije u cijelosti je ostao kod nalaza i mišljenja koji je

6

Poslovni broj: 12 Gž-1417/2021-3

izrađen za potrebe postupka koji je vođen kod Općinskog suda u Sesvetama, te je
ponovio da je kod oštećenika K. K., trzajna ozljeda vratne kralježnice notirana već u inicijalnoj medicinskoj dokumentaciji kod primarne obrade nakon RTG snimke. Posljedica je objektivizirana sa TCD VB koja pokazuje ekstrakranijske smetnje protoka u razini vratne kralježnice, funkcijskim snimkama vratne kralježnice koje su pokazale instabilitet C3-C4 i C4-C5 te EMG gornjih ekstremiteta koji ukazuju na blažu neuralnu leziju C8-TH1 kao i kliničkim pregledom od strane vještaka kojim se nađu limitirane kretnje vrata i to za polovicu opsega u antefleksiji i trećinu opsega u retrofleksiji i rotaciji u lijevo uz povišeni paravertebralne muskulature. Neurološki se nađe oslabljena gruba motorna snaga desne šake i obostrano lakše reducirani vlastiti refleksi te parastezije u lijevoj šaci.

Za oštećenika M. M. utvrđeno je da je sukladno inicijalnoj medicinskoj dokumentaciji došlo do natučenja glave, natučenja trbuha, natučenja lijevog koljena i
razderotine palca lijeve šake, ali da sukladno tijeku liječenja i objektivizaciji uključeno
i kliničkim pregledom vještaka nije došlo do trajnih posljedica.

17.2. Vještak T. B., specijalist neurolog u cijelosti je ostao kod nalaza i mišljenja koji je izrađen za potrebe postupka koji je vođen kod Općinskog suda u Sesvetama, a glede ozljeda oštećenika K. K. iskazao je da je s neurološkog stanovišta došlo je do razvoja posttraumatske epilepsije kao posljedice ozljeda iz predmetnog štetnog događaja. Oštećenik je tijekom 2001. počeo dobivati atake gubitaka svijesti koji su naknadno dijagnostičkom i kliničkom revalorizacijom po brojnim neurolozima u raznim bolnicama u Z. konačno revalouirane kao bolest epilepsije, zbog čega pije specifičnu antiepilepsijsku terapiju, lijek Karbamatepim (Tegretol), na što su se epileptički napadi prorijedili. U okviru dijagnostičke obrade u više navrata EEG je pokazao promjene u smislu difuzne dizritmije, a morfološke promjene nađene su na magnetskoj rezonanci mozga u smislu moguće posttraumatske kortikalne atrofije velikog mozga. Time je dijagnoza epilepsije dijagnostički i terapijski pravilno evalouirana.

Za oštećenika M. M. iskazao je da je isti tijekom liječenja imao brojne neurološke smetnje, ali prolazne naravi te one nisu uzrokovale neurološkim invaliditet
pa stoga nije bilo niti procjene trajnih posljedica sa naslova ozljeda iz predmetnog
štetnog događaja već su kroz kategorije boli, straha i potrebe za tuđom pomoći i
njegom adekvatno procijenjene privremene zdravstvene smetnje.

17.3. I liječnik vještak G. M., specijalist psihijatar, iskazao je da je psihijatrijski dio vještačkog nalaza i mišljenja za oštećenika K. K. sačinio temeljem detaljne analize podataka iz priložene medicinske dokumentacije i rezultata vlastitog pregleda. Utvrdio je da je K. K. kao posljedicu štetnog događaja prvotno razvio simptomatiku poremećaja prilagodbe te nastavno PTSP-a, te ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 13. ožujka 2006.

17.4. Vještaci su nakon konzultacije uskladili svoje nalaze i ocijenili da su kod
K. K. nastupile trajne posljedice u visini od 40 do 45 %, kao i kod njihovog pisanog očitovanja od 2. veljače 2007.

7

Poslovni broj: 12 Gž-1417/2021-3

18. U očitovanju na primjedbe tuženika glede posljedica ozljeda K. K., vezano uz njegovi zahtjevan politički i društveni život, vještaci su naveli da niti jedna dijagnoza koja je navedena i koje su bile temelj procjene trajnih posljedica ne sprječava osobu da se bavi javnim poslom, ali će zbog toga u obavljanju takvog posla ulagati pojačane napore, a da su nalaze dali temeljem medicinske dokumentacije i rezultata osobnog pregleda oštećenika.

19. Drugostupanjski sud ocjenjujući nalaze vještaka, jednako kao i prvostupanjski
sud smatra da su nalazi stručni i dani sukladno pravilima struke, te potkrijepljeni
adekvatnom medicinskom dokumentacijom, te je pravilno na njihovim nalazima
temeljena ova presuda.

19.1. Pravilno je odbijen i prijedlog za provođenje novog medicinskog vještačenja jer
argumentima kojima je potkrijepljen prijedlog za određivanje novog vještačenja nije
dovedena u sumnju vjerodostojnost nalaza i mišljenja saslušanih vještaka.

20. Visina naknade materijalne i nematerijalne štete u postupku vođenom pod poslovnim brojem: P-1196/2002 kod Općinskog suda u Sesvetama, određena je sukladno odredbi članka 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/9, 7/96, 112/99 – dalje u tekstu: ZOO) i članka 223. ZPP-a, i to cijeneći kao vidove štete jačinu i trajanje pretrpljenih bolova, straha, umanjenja opće životne aktivnosti i tuđe pomoći i njege, primjenjujući Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH.

21. Oštećeniku M. M. dosuđeno po osnovi naknade štete iznos od 22.800,00 kuna (bolovi 5.000,00 kuna, strah 8.000,00 kuna, smanjene životne aktivnosti od 10% u iznosu od 9.000,00 kuna i tuđa pomoć i njega 800,00 kuna), a K. K. je dosuđeno po osnovi naknade štete iznos od 94.620,00 kuna,( bolovi 5.300,00 kuna, strah 8.000,00 kuna, smanjene životne aktivnosti od 40-45% u iznosu od 80.000,00 kuna i tuđa pomoć i njega 1.320,00 kuna).

21.1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj XXXI Gžn-2075/07-2 od 11. prosinca 2007. tužitelju K. K. dosuđen je daljnji iznos štete od 10.000,00 kn, kao i trošak parničnog postupka u iznosu 2.070,40 kn, i trošak žalbe u
iznosu od 808,25 kuna.

22. Drugostupanjski sud smatra da su dosuđeni iznosi štete adekvatna naknada za
pojedine vidove štete koju su pretrpjeli oštećenici, jer su srazmjerni težini i
posljedicama zadobivenih povreda.

23. Budući iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužiteljica isplatila oštećenicima s osnove naknade štete, troškova postupka temeljem Presude Općinskog suda u Sesvetama broj P-1196/02 od 13. ožujka 2007. ukupan iznos od 147.114,99 kn, i to po osnovi glavnice 117.420,00 kn, kamate na glavnicu 2.171,47 kn, za parnične troškove 27.023,77 kn, i kamate na troškove 4.099,75 kuna i po Presudi Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: XXXI Gžn-2075/07-2 od 11. prosinca 2007. daljnji iznos od 14.692,13 kn i to: glavnica 10.000,00 kn, kamate na glavnicu 1.502,76 kn, parnični troškovi 2.070,04 kn, kamate na troškove 311,08 kn i troškovi žalbenog postupka 805,25 kuna, pravilno je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

8

Poslovni broj: 12 Gž-1417/2021-3

24. Nije osnovana žalba tuženika glede odluke o troškovima parničnog postupka.

24.1.Troškovi postupka sastoje se od troškova zastupanja tužiteljice po punomoćniku i određeni su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje OT), prema vrijednosti spora, a presuđeni su temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

24.2. Prvostupanjski sud pravilno je priznao je tužiteljici troškove postupka u
ukupnom iznosu od 44.369,00 kuna, koji se sastoji od troška sastava tužbe prema Tbr. 7. točka 1. Tarife 2.500,00 kn, za ročišta 8. lipanja 2009. i 14. studeni 2011. prema Tbr. 9. točka 2. Tarife, za svako 1.250,00 kn, za ročišta 19. svibanj i 6. listopad 2011. prema Tbr. 9. točka 1. Tarife, za svako 2.500,00 kn, za ročište 11. veljače 2014. prema Tbr. 9. točka 5. Tarife 500,00 kn, za ročišta 7. svibanj i 7. prosinac 2018. prema Tbr. 9. točka 1. Tarife, za svako 2.500,00 kn, za ročište 28. lipanj 2018. prema Tbr. 9. točka 5. Tarife 500,00 kn, za ročište 17. rujan 2018. prema Tbr. 9. točka 2. Tarife 1.250,00 kn, za ročište 18. siječanj 2019. prema Tbr. 9. točka 3. Tarife 500,00 kn, za ročište 17. rujan 2019. prema Tbr. 9. točka 2. Tarife 1.250,00 kn, za ročište 3. studeni 2020. prema Tbr. 9. točka 2. Tarife 1.250,00 kn, za ročište 8. ožujak 2021. prema Tbr. 9. točka 5. Tarife 500,00 kn, za ročišta 7. svibanj i 8. rujan 2021. prema Tbr. 9. točka 1. Tarife, za svako 2.500,00 kn, za ročište 20. listopad 2021. prema Tbr. 9. točka 3. Tarife 500,00 kn, za obrazložene podneske 9. svibanj i 26. lipanj 2018. prema Tbr. 8. točka 1. Tarife, za svaki 2.500,00 kn, za podneske 7. lipanj 2018., 14. listopad 2019. i 4. studeni 2019. prema Tbr. 8. točka 3. Tarife, za svaki 250,00 kn, za odgovor na žalbu prema Tbr. 10. točka 4. Tarife 2.500,00 kn, za žalbu od 25. siječnja 2019. prema Tbr. 10. točka 5. Tarife 3.125,00 kn i za troškove medicinskog vještačenja 9.244,00 kuna.

25. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

U Požegi, 12. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić, v.r.