- 1 -              Rev 2688/2018-2

Broj: Rev 2688/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Dragana Katića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća te mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. Đ. iz C., OIB … , koju zastupa punomoćnica K. H., odvjetnica u D., protiv prvotuženika B. V. iz C., OIB … i drugotuženice M. V. iz C., OIB … , koje zastupa punomoćnica S. R., odvjetnica u D., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1466/16-2 od 13. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-324/14 od 7. listopada 2016., u sjednici održanoj 12. siječnja 2022.,

p r e s u d i o   j e:

              Odbija se revizija tuženika, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužiteljici 225.500,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate s pripadajućim zateznim kamatama od 2. rujna 2009. do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, ukine pobijanu presudu i odbaci tužbu, a tužiteljicu obveže da im nadoknadi troškove parničnog postupka.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je neosnovana.

6. Prema odredbi članka 392. a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP, jer nije odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica, ili o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno, ili o kojemu je već zaključena sudska nagodba ili nagodba koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe.

8. Polazeći od toga da ugovor o zajmu, iz kojeg je proizašla sporna tražbina, ne predstavlja ovršnu ispravu u smislu odredbe članka 54. stavak 6. u vezi s člankom 54. stavak 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 20/16 – dalje: ZJB), nižestupanjski su sudovi otklonili prigovor tuženika o pomanjkanju pravnog interesa tužiteljice na podnošenje ove (kondemnatorne) tužbe, neovisno o tome što je taj ugovor naknadno solemniziran.

9. U ovom stupnju postupka i dalje je jedino sporno ima li ugovor o zajmu, sklopljen između stranaka 1. rujna 2008., učinak ovršnog javnobilježničkog akta iz članka 54. stavak 1. i 6. ZJB.

10. Prema odredbi članka 54. stavak 1. ZJB javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha. Kod toga, prema stavku 6. istog članka isti učinak ima i privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao). Ako privatna isprava ne sadrži izjavu obvezanika iz stavka 1. tog članka ili je nejasna, takvu izjavu na zahtjev obveznika, u nastavku teksta privatne isprave, ispod koje će obveznik stvaiti svoj potpis, a prije solemnizacije, može unijeti i javni bilježnik.

11. Ugovorom o zajmu koji je sklopljen 1. rujna 2008., a solemniziran kod javnog bilježnika 26. rujna 2013., utvrđena je obveza tuženika (zajmoprimaca) na povrat iznosa zajma do 1. rujna 2009., s time da je u članku 3. tog ugovora definirano da se kao garancija za taj iznos daju nekretnine upisane u zemljišnim knjigama na ime drugotuženice.

12. Dakle, iz predmetnog ugovora vidljivo je da isti sadrži utvrđenu obvezu tuženika na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi, ali i ovaj sud prihvaća zaključak drugostupanjskog suda da ugovor ne sadrži i izjavu drugotuženice kojom ovlašćuje tužiteljicu da na temelju tog ugovora može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, tražiti neposrednu ovrhu na nekretninama opisanim u članku 3. tog ugovora. Pritom se posebno napominje kako takvu izjavu nije unio ni sam javni bilježnik, što je bio ovlašten učiniti na zahtjev obveznika, prije solemnizacije ugovora (članak 54. stavak 6. ZJB).

14. S obzirom da izjava iz članka 54. stavak 1. ZJB, kao jedna od osnovnih pretpostavki ovršnosti javnobilježničkog akta, mora biti jasna i izričita, prigovori revidenta da članak 3. ugovora o zajmu ne može predstavljati ništa drugo nego izjavu kojom se tužiteljica ovlašćuje da može tražiti neposrednu ovrhu nisu prihvatljivi, niti se u konkretnom slučaju može, tumačenjem spornog ugovora u smislu odredbe članka 319. stavak 2. ZOO („Narodne novine“ broj 33/05, 41/08, 63/08 i 125/11 – dalje: ZOO), doći do drugačijeg zaključka.

15. Kako privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio ne sadrži pristanak da se na temelju nje može tražiti prisilna ovrha (klauzulu exequendi), to ista ne predstavlja ovršnu ispravu u smislu odredbe članka 23. točka 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12), pa su neosnovani revizijski navodi da tužiteljica nema pravni interes, na temelju odredbe članka 499. i 500. ZOO, kondemnatornom tužbom zahtijevati ispunjenje obveze sadržane u spornom ugovoru o zajmu.

16. S obzirom na izloženo, nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju odredbe članka 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 12. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.