Republika Hrvatska OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21 000 Split

Povrv-1265/2021

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj
stvari tužitelja K. H. d.o.o., OIB: …, H., U. V.
S. …, kojeg zastupa M. B., odvjetnik u H., H., V. B.
…, protiv tužene S. K., OIB: …, S., P. …,
koju zastupa T. K., OIB: …, H., U. u. P. …, sin
tužene, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave zaključene
dana 29. studenoga 2021.g. u nazočnosti zamj. punomoćnika tužitelja, te pun.
tužene, a na roč. od 12. siječnja 2022.g. održanom radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o j e :

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice J.
P. iz S. G. broj Ovrv-27/2018 od 15. ožujka 2018.g. i odbija se
tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se ovršenici (sada tuženici) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) u roku od 8
dana plati iznos od 2.892,72 kuna ( dvije tisuće osamsto devedeset dvije kune i
sedamdeset dvije lipe ) na ime glavnog duga sa zateznom kamatom kako slijedi:
- na iznos od 13,56 kuna od 1. ožujka 2017. do isplate, - na iznos od 23,53 kuna od 1. travnja 2017. do isplate, - na iznos od 28,51 kuna od 1. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 28,51 kuna od 1. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 78,35 kuna od 1. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 437,23 kuna od 1. kolovoza 2017. do isplate,
- na iznos od 511,99 kuna od 16. kolovoza 2017. do isplate,
- na iznos od 541,90 kuna od 1. listopada 2017. do isplate,
- na iznos od 850,92 kuna od 1. studenog 2017. do isplate,
- na iznos od 262,78 kuna od 1. prosinca 2017. do isplate,
- na iznos od 88,32 kuna od 21. prosinca 2017. do isplate,
- na iznos od 13,56 kuna od 21. siječnja 2018. do isplate,

- 2 -

Povrv-1265/2021

- na iznos od 13,56 kuna od 21. veljače 2018. do isplate,

po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena.“

II Odbija se zahtjev tužene za naknadnom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Dana 5. ožujka 2018. tužitelj je kao ovrhovoditelj javnom bilježniku J.
P. iz S. G. protiv tuženice (tada ovršenice) podnio prijedlog za ovrhu
na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 2.892,72 kuna, proizašlog iz
troškova odvoza komunalnog otpada, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim u
skladu sa člankom 29. stavka 2. ZOO-a, kao i troškove ovršnog postupka.

2. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika J. P. iz S. G. broj Ovrv- 27/2018 od 15. ožujka 2018. prihvaćen je prijedlog za ovrhu.

3. Dana 12.04.2018.g. kod javnog bilježnika J. P. zaprimljen je
prigovor protiv gore navedenog rješenja o ovrsi u kojem je tužena osporila
potraživanje tužitelja u cijelosti navodeći kako tužitelj nikada nije obavljao niti obavlja
uslugu za koju ispostavlja račune, pa da usluga koja nije ni izvršena ne može biti
naplaćena, da nikad nisu došli po smeće do njenog objekta u U. u. P. …,
nikad ga nisu sakupili, niti odvezli, a o čemu da svjedoče linkovi i video zapisi. Oko
objekta tužene da ne postoje kante ni kontejneri ni dan danas. Pri čemu je
napomenula da je najbliži kontejner udaljen od njene nekretnine oko 4 km u G.
H., gdje je prisiljena odvoziti smeće. Osim u ljetnim mjesecima da je objekt
zatvoren. Istakla je da su računi astronomsko visoki pogotovo u ljetnim mjesecima,
jer ne obračunavaju količinu proizvedenog smeća u objektu, već količinu potrošene
vode na vodomjeru. Navela je da je isto nije u skladu sa Zakonom o komunalnom
otpadu. Istakla je da joj hvarski komunalci kao odmazdu za neplaćanje komunalne
naknade odbijaju pružiti uslugu za koju su nadležni ispumpavanja septičke jame, te
joj tako pokušavaju napraviti još veću štetu.

4. Povodom prigovora tuženice citirano rješenje o ovrsi rješenjem je ovog suda br.
Povrv-… od …. stavljeno izvan snage u dijelu kojim je
određena ovrha, uz ukidanje provedenih radnji, te je po pravomoćnosti tog rješenja
postupak nastavljan kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su
izvedeni dokazi pregledom izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od 23. veljače 2018.
(list 5 spisa), preslika utuženih računa tužitelja i to: … za 1/17,
… za 2/17, … za 3/17, …za 4/17,

- 3 -

Povrv-1265/2021

 

… za 5/17, … za 6/17, … za 7/17, … za 8/17, … za 9/17, … za 10/17,
… za 11/17, …za 12/17, te … za 1/18 (list 20-
32 spisa), izvatka iz sudskog registra T. suda u S. za tužitelja (list 33-36
spisa), Cjenika sakupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada i odvodnju za područje
G. H. (u nastavku: Cjenik) od 13. siječnja 2014. (list 37-39 spisa), Službeni
glasnik G. H. od 1.prosinca 2017. (list 40-45 spisa), Zaključak o davanju
suglasnosti na cjenik komunalnih usluga za G. H. od 31. siječnja 2018. (list 46
spisa), preslik odluke Ž. suda u S. od 5. ožujka 2019. Povrv-…pod brojem

… (list 47-49 spisa), preslik odluke O. suda u S. od 16. ožujka 2018. pod bojem Povrv-

… (list 51-57 spisa), odluka Ž. suda u S. od 11.prosinca 2013. pod brojem Gžmal-

… (list 59-61 spisa), odluka Ž. suda u V. od 30. 1. 2017. broj Gž-

… (list 69-71 spisa), odluka O. suda u S. od … pod brojem Povrv-… (list 73-77 spisa), preslik kaznene prijave protiv tužitelja upućene… (list 78-81 spisa), te preslik novinskog članka
S. D. od …. naslova H. p. k. s. m. p. n. (list 82 spisa), te su pregledane video snimke s
predloženih internet adresa navedenih u prigovoru tužiteljice ( list 8-9 spisa).

6. Presudom ovog suda posl. broj Povrv -…od 02. studenoga 2020.g.
održan je snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, te je prihvaćen tužbeni zahtjev
tužitelja.

7. Odlučujući po žalbi tužene, Ž. sud u Z. rješenjem je ukinuo gore
navedenu presudu ovog suda i predmet je vratio na ponovni postupak. Iz
obrazloženja ukidnog rješenja proizlazi da je predmet ovog spora zahtjev tužitelja za
naknadom za usluge odvoza i odlaganja komunalnog otpada za razdoblje od veljače

2017. do siječnja 2018. u ukupnom iznosu od 2.892,72 kn sa pripadajućim
zakonskim zateznim kamatama. Iz pobijane odluke da proizlazi da je prvostupanjski
sud donio pobijanu odluku sa obrazloženjem da je za područje gdje se nalazi
stambeni prostor tuženice, organiziran odvoz smeća i glomaznog otpada, pa iako su
navodi tuženice točni da nema kanti niti kontejnera u neposrednoj blizini kuće i da je
najbliži kontejner udaljen nekoliko km njenog objekta, da se ne može reći da tužitelj
nepostavljanjem kontejnera u neposrednoj blizini kuće tuženice nije omogućio istoj
korištenje usluge odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada, jer je usluga
omogućena, organiziran odvoz smeća i glomaznog otpada, iako isti nisu u
neposrednoj blizini, ali s obzirom na specifičnosti lokacije, izdvojene uvale nisu
postavljeni toliko udaljeno da bi se moglo smatrati da je usluga onemogućena, a niti
je tuženica na niti jedan način dokazala da tužitelj na tom području ne pruža uslugu
odvoza smeća. Međutim, takvo pravno shvaćanje suda prvog stupnja da je pogrešno
te da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka
propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog
kojih se ne može ispitati, nema razloga o odlučnim činjenicama potrebnim za ocjenu

- 4 -

Povrv-1265/2021

osnovanosti tužbenog zahtjeva i proturječna je sama sebi, a i pogrešno je primijenjeno materijalno pravo.

Naime, odredbom čl. 33. st. 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne
Novine" broj 94/13, 73/17, 14/19, 98/19; dalje: ZOGO) propisano je da je davatelj
usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. tog Zakona (tj. usluge
prikupljanja otpada), na način kojim se osigurava primjena načela "onečišćivač
plaća", dok je odredbom čl. 33. st. 2. istog Zakona određeno da je davatelj usluge
dužan korisniku usluge obračunati cijenu te javne usluge razmjerno količini predanog
otpada u obračunskom razdoblju. Isto ako, odredbom čl. 33. st. 3. ZOGO propisana
je obveza davatelja usluge vođenja evidencije o preuzetoj količini otpada od
pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju. Prema Zaključku broj 2 sa
sastanka Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima
građanskih odjela županijskih sudova održanog 4. prosinca 2017. proizlazi da u
situaciji kada je tuženik prigovorio i dokazao da javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja
komunalnog otpada nije koristio, treba uvažiti prigovor i odbiti tužbeni zahtjev jer se
prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu
primjenjuje načelo „onečišćivač plaća“ - proizvođač otpada, odnosno posjednik
otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu
od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba
koje nisu onečišćivači. Slijedom toga, da bi se tuženik s uspjehom oslobodio plaćanja
navedene usluge odvoza komunalnog otpada, morao je dokazati da ne koristi uslugu
tužitelja, a što je dokazao te nije ni sporno među strankama da u neposrednoj blizini
kuće tuženice koja je rođena 1931. (u dobi od 90 godina)nema kanti niti kontejnera i
da je najbliži kontejner udaljen nekoliko km njenog objekta. Dakle, kako je u ovoj
pravnoj stvari tuženica tvrdila da ne koristi uslugu tužitelja i da joj ista nije pružena
(da je starije životne dobi, a kontejner nekoliko km udaljen od njene kuće), dok tužitelj
nije dokazao da je tuženica zaista koristila tužiteljeve usluge u utuženom razdoblju
na način da je vodio evidenciju o preuzetoj količini otpada od tuženika, to nije jasno
kako je sud prvog stupnja zaključio da postoji obveza tuženice na plaćanje naknade
za usluge odvoza i odlaganja komunalnog otpada. Jednako načelo prihvaća i Zakon
o zaštiti potrošača kojim je određeno da prodaja potrošačima javnih usluga, kada to
priroda javne usluge dopušta mora biti obračunata prema potrošnji, pa nije moguće
naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena,
odnosno od osoba koje nisu onečišćivači. Slijedom navedenog da su nejasni razlozi
prvostupanjskog suda zbog kojih smatra da postoji obveza tuženice na plaćanje
naknade za usluge odvoza i odlaganja komunalnog otpada te se pobijana presuda
nema razloga o odlučnim činjenicama potrebnim za ocjenu osnovanosti tužbenog
zahtjeva i ne može se ispitati.

8. U nastavku postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su
izvedeni dokazi pregledom izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od

….
(list 5 spisa), preslika utuženih računa tužitelja i to:

… za 1/17,

… za 2/17,

… za 3/17,

… za 4/17,

… za 5/17,

… za 6/17,

… za 7/17,

- 5 -

Povrv-1265/2021

 

… za 8/17,

…za 9/17,

…za 10/17,

… za 11/17,

… za 12/17, te

…za 1/18 (list 20-
32 spisa), izvatka iz sudskog registra T. suda u S. za tužitelja (list 33-36
spisa), Cjenika sakupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada i odvodnju za područje
G. H. (u nastavku: Cjenik) od 13. siječnja 2014. (list 37-39 spisa), Službeni
glasnik G. H. od 1.prosinca 2017. (list 40-45 spisa), Zaključak o davanju
suglasnosti na cjenik komunalnih usluga za G. H. od 31. siječnja 2018. (list 46
spisa), preslik odluke Ž. suda u S. od 5. ožujka 2019. Povrv-

…pod brojem

… (list 47-49 spisa), preslik odluke O. suda u
S. od 16. ožujka 2018. pod bojem Povrv-

… (list 51-57 spisa), odluka
Ž. suda u S. od 11.prosinca 2013. pod brojem Gžmal-

… (list 59-61
spisa), odluka Ž. suda u V. od 30. 1. 2017. broj Gž-

… (list
69-71 spisa), odluka O. suda u S. od 30. studenog 2018 pod brojem
Povrv-

… (list 73-77 spisa), preslik kaznene prijave protiv tužitelja upućene

…. (list 78-81 spisa), te preslik novinskog članka
S. D. od

…. naslova H. p. k. s. m. p. n. (list 82 spisa), te su pregledane video snimke s
predloženih internet adresa navedenih u prigovoru tužiteljice ( list 8-9 spisa).

9. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a sud nije ovlašten izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao isporučitelja usluge da mu tužena plati
nepodmirene račune za odvoz komunalnog otpada za period od siječnja 2017. do
siječnja 2018.

12. Troškovi, način gospodarenja otpadom, te uvjeti za građevine u kojima se obavlja
gospodarenje otpadom, uređuju se Zakonom o održivom gospodarenju otpadom
("Narodne novine" broj 94/2013, 73/2017, 014/2019, 98/2019). Tako je odredbom čl.

33. st. 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom propisano da je davatelj usluge
dužan obračunati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. tog Zakona (tj. usluge
prikupljanja otpada), na način kojim se osigurava primjena načela "onečišćivač
plaća", dok je odredbom čl. 33. st. 2. istog Zakona određeno da je davatelj usluge
dužan korisniku usluge obračunati cijenu te javne usluge razmjerno količini predanog
otpada u obračunskom razdoblju. Isto ako, odredbom čl. 33. st. 3. ZOGO propisana
je obveza davatelja usluge vođenja evidencije o preuzetoj količini otpada od
pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju. Zakon o općem upravnom
postupku ("Narodne novine" broj 47/09) u sedmom dijelu definira zaštitu od
postupanja pružatelja javnih usluga u kojem je određeno da korisnik javnih usluga
ukoliko nije zadovoljan pružateljem javne usluge, može pokrenuti upravni spor.

13. U postupku nije bilo sporno:

- 6 -

Povrv-1265/2021

- da je tužitelj komunalna organizacija koja pruža usluge odvoza komunalnog otpada,
- da je tužena korisnica objekta u u. P., na o. H., na adresi U.
P. br.

…,

- da tužena nije platila utuženo potraživanje, odnosno u konkretnom slučaju naknadu za odvoz smeća za utuženo razdoblje.

14. Među strankama u postupku je sporno,

- da li je tužena u obvezi naknaditi potraživanje tužitelja u utuženom iznosu.

15. Analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, ocjena je ovog suda da potraživanje tužitelja nije osnovano.

16. Pregledom izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja utvrđeno je da je u
poslovnim knjigama tužena evidentirana kao obveznik uplate za redoviti odvoz
komunalnog otpada pod. šifrom korisnika

…, za objekt šifre

…, a
razvidno je također da je za utuženo razdoblje evidentirano stanje duga od 2.892,72
kune. Pregledom priloženih računa utvrđeno je da isti odgovaraju stanju poslovnih
knjiga tužitelja.

17. Komunalna djelatnost u smislu odredbe članka 3. Zakon o komunalnom
gospodarstvu ("Narodne novine" broj 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01.,
26/03. – pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11.,
90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15.) između ostalog, predstavlja
održavanje čistoće, a pod tim se podrazumijeva čišćenje javnih površina te skupljanje
i odvoz komunalnog otpada, te u čl. 19 st. 1. istog propisuje da sredstva za
osiguravanje komunalnih djelatnosti osiguravaju se iz cijene komunalne usluge.

18. U konkretnom slučaju potraživanje tužitelja odnosi se na dugovanje s osnove
izvršene komunalne usluge skupljanja i odvoz komunalnog otpada, koja se u smislu
odredbe članka 20. stavka 5. ZKG-a ( N/N 36/95) plaća tužitelju kao isporučitelju
usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik i/ili korisnik nekretnine.

19. Prema citiranoj odredbi članka 20. ZKG-a, visinu cijene, način obračuna i način
plaćanja komunalnih usluga određuje isporučitelj usluge koji je dužan, sukladno
članku 21. istog Zakona, pri svakoj promjeni cijene odnosno tarife svojih usluga
pribaviti prethodnu suglasnost općinskog načelnika odnosno gradonačelnika jedinice
lokalne samouprave na području kojih se isporučuje usluga. U konkretnom slučaju,
gradonačelnik grada H. dao je prethodnu suglasnost na predloženi cjenik
K. H. d.o.o od 13. siječnja 2014. za usluge skupljanja, zbrinjavanja
komunalnog otpada i odvodnju za područje G. H.. Iz navedenog, evidentno je
da je isporučitelj usluge na zakonom propisan način donio cjenik za navedeno
područje, a koji je Zaključkom G. H. od 13. siječnja 2014. potvrđen. Prema
odredbi članka 21. Zakona o komunalnom gospodarstvu isporučitelj komunalnih
usluga dužan je pri svakoj promjeni cijene, odnosno tarife svojih usluga pribaviti

- 7 -

Povrv-1265/2021

prethodnu suglasnost općinskog načelnika, odnosno gradonačelnika jedinice lokalne
samouprave na području kojih se isporučuje usluga, a što je u konkretnom slučaju
tužitelj i dokazao. Tužitelj je u tijeku postupka naveo kako su tuženoj računi izdani u
skladu sa Cjenikom po kategorijama za odvoz smeća, kanalizaciju i održavanje kojeg
prema zakonskoj utvrđenoj proceduri i provedenom postupku, odnosno nakon što
dobiju odobrenje od strane Savjeta za zaštitu potrošača G. H., potpisuje
gradonačelnik G. H. i time ga odobrava. Evidentno je da time cijene
komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada se razlikuju i među
pojedinim jedinicama lokalne samouprave, a koje razlike su posljedica različitih
prostornih, gospodarskih i drugih karakteristika pojedine lokalne jedinice.

20. Tijekom postupka izvršen je uvid u linkove iz kojih je razvidno da je u pravu
tužena kad navodi da nema kanti niti kontejnera u neposrednoj blizini kuće i da je
najbliži kontejner udaljen nekoliko km njenog objekta.

21. Tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije dostavio bilo kakav dokaz iz kojeg bi
se sa izvjesnom sigurnošću moglo utvrditi da se tužena u utuženom razdoblju doista i
koristila uslugama tužitelja. Tužitelj tako nije dostavio dokaz da je vodio evidenciju o
preuzetoj količini otpada od tužene, nije predložio svjedoke koji bi potvrdili da je
tužena doista svoj otpad odnosila u kontejner udaljen nekoliko km od njene kuće, te
nije dostavio bilo kakav drugi dokaz kojim bi potkrijepio svoje tvrdnje u tom pravcu.

22. Pri tome valja imati na umu da je prema odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1.
ZPP svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj
zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, s time da se, a prema odredbi čl.
221. ZPP, o postojanju nekih činjenica koje sud na temelju izvedenih dokaza ne
može sa sigurnošću utvrditi ima zaključiti, primjenom pravila o teretu dokazivanja. U
tom smislu, a pored utvrđenja ovog suda da tuženik nije dostavio dokaze o tome da
je tužena svoj otpad odlagala u nekoliko km udaljen kontejner, ocjena je ovog suda
da tužitelj nije dokazao osnovanost svojih tvrdnji da je tužena odlagala svoj otpad u
kontejner, sve smislu čl. 221.a, čl. 219. st. 1. i čl. 8. ZPP.

23. Dakle, tužitelj nije dokazao odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost njegove
tvrdnje a to je da se tužena koristila njegovim uslugama te da bi sukladno tome bila u
obvezi platiti takvo korištenje usluga tužitelju.

24. Na temelju provedenih dokaza ovaj sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da je u
utuženom razdoblju pružao tuženici uslugu odvoza komunalnog otpada. Pored toga
što tužitelj nije dostavio dokaze u tom pravcu, sud je cijenio da je tužena osoba
starije životne dobi (90 godina) te da je najbliži kontejner udaljen nekoliko km od
tuženičine nekretnine, koje činjenice idu u prilog tvrdnji tužene da joj tuženik nije
omogućio korištenje usluge odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada, uslijed čega
da se ona i nije koristila tužiteljevim uslugama.

- 8 -

Povrv-1265/2021

25. Prema Zaključku broj 2 sa sastanka Građanskog odjela Vrhovnog suda
Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog

4. prosinca 2017. proizlazi da u situaciji kada je tuženik prigovorio i dokazao da javnu
uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio, treba uvažiti
prigovor i odbiti tužbeni zahtjev jer se prema Zakonu o održivom gospodarenju
otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo „onečišćivač plaća“ -
proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja
otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta
usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači.

26. U konkretnom slučaju, slijedom svega prethodno obrazloženog, zaključak je ovog
suda da je tužena dokazala da se nije koristila uslugama tužitelja, te da je u tom
pravcu izjavila prigovor, pa je sukladno Zaključku broj 2 sa sastanka Građanskog
odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela
županijskih sudova održanog 4. prosinca 2017. valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

27. Radi svega navedenog, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika
J. P. iz S. G. posl. broj OVRV-27/2018 od 15.03.2018.g.
valjalo je u cijelosti ukinuti te odbiti tužbeni zahtjev, slijedom čega je odlučeno kao u
toč. I izreke ovog rješenja.

28. Pun. tužene popisao je trošak pristupa na ročište od 29. studenoga 2021.g.,
međutim, kako isti nije odvjetnik, to istome ne pripada trošak pristupa na ročište od

29. studenoga 2021.g. sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika, pa je valjalo tuženu odbiti u prijedlogu koji se odnosi na parnični trošak.
Potrebno je naglasiti da tužena nije dostavila materijalne dokaze da bi imala bilo
kakve druge, materijalne, troškove, slijedom čega je odbijen zahtjev tužene za
naknadom troška.

29. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u toč. II izreke presude.

U Splitu, 12. siječnja 2022.g.

SUDAC:

Miro Maslać, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od
dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu
putem ovog suda u 3 primjerka. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i
zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

- 9 -

Povrv-1265/2021

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku tužitelja
- punomoćnik tužene
- spis