- 1 -              Rev 1678/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1678/2018-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. J. iz D., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž. & p. u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-387/2016-3 od 24. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-833/15-21 od 3. ožujka 2016., u sjednici održanoj 12. siječnja 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Sisku broj Gž-387/2016-3 od 24. svibnja 2018. i presuda Općinskog suda u Zadru broj P-833/15-21 od 3. ožujka 2016. pa se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Revizija tužitelja odbacuje se u odnosu na pitanje: „Može li sud u parničnom postupku klasificirati jačinu pojedinog dokaznog sredstva i prednost dati materijalnim dokazima unatoč postojanju uvjerljivih personalnih dokaza?“

 

III. O troškovima sastava revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

˝I.- Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je tužitelj B. J., ..., S. OIB:... vlasnik k.č.br. 5350 k.o. S. upisane u z.k. ul. broj 1251 k.o. S., u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru i to dijela označenog likom i točkama A-B-C-D-E-F-G-H-A površine 4.382 m2 sve prikazano na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka geodetske struke T. Ć. od 01. listopada 2015. godine. Tužena Republika Hrvatska OIB:... dužna je trpjeti upis prava vlasništva u korist tužitelja u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima."

 

II.- Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 kuna, sve u roku od 15 dana.˝

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Odbija se žalba tužitelja B. J. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru od 3. ožujka 2016., poslovni broj: 7 P-833/15-21.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe kao neosnovan.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog materijalnopravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, a tuženiku naložiti naknadu parničnih troškova tužitelju.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je djelomično osnovana i djelomično nedopuštena.

 

6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14  – dalje: ZPP)  pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Tužitelj u izvanrednoj reviziji navodi da ju podnosi zbog pravnih pitanja:

 

1. Može li se steći pravo vlasništva nekretnine dosjelošću na bivšem društvenom vlasništvu u razdoblju od 06. travnja 1941.g. do 8. listopada 1991.g. ako je određena osoba putem sebe i svojih prednika u nesmetanom, mirnom i makar poštenom posjedu kojima nitko nikada nije osporavao ni posjed ni pravo vlasništva niti ima naznaka da bi bilo tko treći stekao bilo kakvo pravo na nekretnini, odnosno da li na navedeni način osoba može steći pravo vlasništva nekretnine stupanjem na snagu odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima od 1. 1. 1997.g. ako su se do tada ispunile sve pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću (redovnom ili izvanrednom), uključujući i godine dosijedanja?

 

2. Može li sud u parničnom postupku klasificirati jačinu pojedinog dokaznog sredstva i prednost dati materijalnim dokazima unatoč postojanju uvjerljivih personalnih dokaza?“

 

8. Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja revident se pozvao na odluku Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1128/11-2 od 26. svibnja 2011., Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-639/2017 od 22. studenoga 2017. tvrdeći da su u navedenim odlukama zauzeti dijametralno suprotna pravna shvaćanja od pravnog shvaćanja u pobijanoj drugostupanjskoj odluci.

 

9. Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

10. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

11. Da bi revizijski sud mogao odlučivati o osnovanosti izvanredne revizije potrebno je da budu prethodno ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije. To tim više što je odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

12. Odlučujući o dopuštenosti tužiteljeve izvanredne revizije u odnosu na drugopostavljeno pitanje revizije, a u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, vijeće je ocijenilo da revizija u tom dijelu nije dopuštena jer revident u reviziji nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

13. Prema tome, predmetna revizija u odnosu na drugo pravno pitanje ne sadrži sve ono što je u skladu s odredbama čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP revident bio dužan navesti u reviziji, pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

 

14. Odlučujući o dopuštenosti prvopostavljenog materijalnopravnog pitanja koje je tužitelj postavio u izvanrednoj reviziji vijeće je ocijenilo da su u odnosu na to pravno pitanje ispunjene pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije iz čl. 382. st. 3. ZPP.

 

15. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva nekretnine čk. br. 5350 upisane u zk. ul. br. 1251 k.o. S. i to dijela označenog likom i točkama A-B-C-D-E-F-G-H-A površine 4.382 m2 sve prikazano na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka geodetske struke T. Ć. od 1. listopada 2015. godine.

 

16. Sudovi su tužbeni zahtjev odbili kao neosnovan pozivom na odredbe Paragrafa 1460-1468 Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuje na temelju čl. 27. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine“, broj 73/91), odredbI čl. 28. i 72. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 – dalje: ZOVO) te  odredbi čl. 159. i 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 37/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) ocijenivši da tužitelj u spis nije dostavio dokaze kojima bi potkrijepio tvrdnje o potrebnom posjedovanju predmetnih nekretnina. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan i zbog toga što „računajući od 8. listopada 1991. pa nadalje nije protekao rok iz čl. 159. st. 4. ZVDSP.

 

17. Pošavši od pogrešnog pravnog shvaćanja prema kojem rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu treba računati tek od 8. listopada 1991., prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije ispitivao postoje li pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i prije 8. listopada 1991., a drugostupanjski sud o tim odlučnim okolnostima u odluci nije naveo razloge.

 

18. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda zauzetom u nizu odluka (primjerice odluka broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018. i drugim) kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

 

19. Budući da se iz činjeničnih navoda tužitelja i podataka u spisu dade razabrati da su prednici tužitelja posjedovali sporne nekretnine i prije 8. listopada 1991. prvostupanjski sud će u nastavku postupka iscrpno ispitati te okolnosti, provesti druge dokaze koje će stranke eventualno predložiti i donijeti novu i zakonitu odluku.

 

20. Pritom će prvostupanjski sud uzeti u obzir pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici održanoj 14. veljače 2019. prema kojem pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe, a ne u vrijeme zaključenja glavne rasprave kako je to u ranijoj odluci zaključio prvostupanjski sud.

 

21. Slijedom navedenog, kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nedovoljno i nepotpuno utvrđeno valjalo je presude sudova nižeg stupnja ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje u smislu odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

 

 

 

 

22. O troškovima postupka nastalih u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci u skladu s odredbom čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 12. siječnja 2022.