Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 2479/2017-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. S. iz O. G., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik u S., protiv tuženika K. ... d.o.o., T., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik u S., radi sklapanja glavnog ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1236/2017-2 od 19. srpnja 2017. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu broj P-315/2016 od 26. svibnja 2017., u sjednici održanoj 12. siječnja 2022.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e :
Revizija tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1236/2017-2 od 19. srpnja 2017. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:
„I. Tuženik ovlašćuje tužitelja da temeljem ove presude, a po pravomoćnosti iste, zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i bez daljnjeg sudjelovanja tuženika, i to stana položenog u zgradi u T., površine 207 m2, koji se sastoji od dnevnog boravka, 4 sobe, banje sa WC-om i posebnog WC-a te kuhinje i hodnika, zajedno sa zajedničkim dijelovima zgrade prema alikvotnom dijelu površine stana, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kat.čest.br.6171 k.o. T. (čestice 6171 i 6170/4 k.o. T.), dok zemljišno-knjižna čestica nije formirana; uz istodobnu obvezu tužitelja da tuženiku isplati ostatak kupoprodajne cijene predmetne nekretnine u iznosu od 32.000,00 € po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, za predmetnu i naprijed navedenu nekretninu; dok se zahtjev tužitelja kojim se traži da presuda nadomjesti ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine uz utanačenje da je kupoprodajna cijena već plaćena odbija kao neosnovan.
II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“
2. Drugostupanjskom presudom je odlučeno:
„1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se p o t v r đ u j e presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-315/2016 od 26. svibnja 2017. godine u dijelu točke I. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da presuda nadomjesti ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine uz utanačenje da je kupoprodajna cijena već plaćena.
2. Prihvaća se žalba tuženika te se p r e i n a č u j e citirana presuda u točki II. izreke na način da se nalaže tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 15.625,00 kn i troškove žalbenog postupka u iznosu od 2.562,50 kn sve u roku od 15 dana.
3. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.“
2.1. Drugostupanjskim rješenjem je odlučeno:
„Prihvaća se žalba tužitelja te se u k i d a citirana preuda u preostalom dijelu u točki I izreke kojom tuženik ovlašćuje tužitelja da temeljem presude suda prvog stupnja, a po pravomoćnosti zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i bez daljnjeg sudjelovanja tuženika, za predmetni stana uz istodobnu obvezu tužitelja da tuženiku isplati ostatak kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu u iznosu od 32.000,00 EUR po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja.“
3. Protiv drugostupanjske presude, a kako to proizlazi iz sadržaja revizije i protiv drugostupanjskog rješenja, tužitelj je podnio reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu i rješenje, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Potražuje troškove revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi članka 400. stavak 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382.).
6.1. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu i rješenje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi donošenja presude koja nadomješta ugovor o kupoprodaji nekretnine.
8. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:
- da je prednica tužitelja, sada pok. B. S. (supruga tužitelja), kao kupac s prednikom tuženika (L. T. d.o.o., T.) kao prodavateljem, sklopila Predugovor o kupoprodaji nekretnine, 21. listopada 2006., u odnosu na stan u T., površine 207 m2, zajedno sa zajedničkim dijelovima zgrade,
- da je Predugovorom ugovorena kupoprodajna cijena za predmetnu nekretninu u iznosu od 100.000,00 eura i da je plaćena kapara u iznosu od 10.000,00 eura, za koji iznos je umanjena kupoprodajna cijena,
- da je prodavatelj preuzeo obvezu sređivanja cjelokupne dokumentacije koja je potrebna za upis prava vlasništva prodavatelja, a potom odgovarajuća na ime kupca, koju dokumentaciju se prodavatelj obvezao pribaviti najkasnije do 1. ožujka 2007.,
- da su stranke 16. listopada 2009. sklopile Dopunu Predugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine, u kojem je tuženiku produljen rok za sređivanje dokumentacije,
- da su stranke 23. travnja 2010. sklopile Međusobno utanačenje, kojim je kupoprodajna cijena predmetne nekretnine povećana za još 50.000,00 eura, te je izvršena korekcija po pitanju datuma uvođenja kupca u posjed stana,
- da je tuženik uveo tužitelja u posjed predmetnog stana i da je tužitelj prostor uredio, adaptirao i da ga koristi kao hostel,
- da je tužitelj na ime kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu ukupno isplatio iznos od 168.000,00 eura,
- da iz iskaza tuženika proizlazi da je u odnosu na predmetnu nekretninu bila (usmeno) ugovorena kupoprodajna cijena 200.000,00 eura, koja je trebala biti navedena u glavnom ugovoru, ali da je na inzistiranje kupca (radi poreza) u sklopljenim ugovorima (Predugovoru i Međusobnom utanačenju) navedena kupoprodajna cijena u iznosu od ukupno 150.000,00 eura, te da predmetna dokumentacija za upis prava vlasništva tužitelja nije mogla biti pribavljena u dogovorenom roku jer je za predmetnu nekretninu trebalo provesti postupak promjene granica pomorskog dobra, s čime je kupac bio upoznat.
9. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da je za predmetnu nekretninu između stranaka bila dogovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 200.000,00 eura, koji zaključak prvostupanjski sud temelji na činjenici da je tužitelj na ime kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu isplatio iznos od 168.000,00 eura.
9.1. Međutim, kako sklopljeni Predugovor ima sve bitne sastojke glavnog ugovora (predmet i cijenu), prvostupanjski sud je zaključio, da su u konkretnom slučaju stranke sklopile ugovor o kupoprodaji nekretnine, koji je izvršen u pretežitom dijelu (plaćanju pretežitog dijela kupoprodajne cijene i predaja u posjed nekretnine). Radi toga, zaključuje prvostupanjski sud, nema mjesta donošenju presude kojom se nadomješta ugovor o kupoprodaji nekretnine, jer sklopljeni Predugovor proizvodi prava i obveze za stranke (članak 268. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj 35/05 – dalje: ZOO).
9.2. Nadalje, prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 358. ZOO prema kojoj u dvostranoobveznim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, osim ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proistječe iz naravi posla, a kako je tuženik tijekom postupka isticao da nije dužan sklopiti glavni ugovor jer tužitelj nije platio u cijelosti kupoprodajnu cijenu, je zaključio da u takvoj situaciji, sud će narediti stranci da ispuni svoju obvezu kad druga strana ispuni svoju. Pa je stoga, prvostupanjski sud, obvezao tuženika na izdavanje tabularne isprave tužitelju uz istodobnu obvezu tužitelja da tuženiku isplati preostali iznos kupoprodajne cijene u iznosu od 32.000,00 eura (kao razliku plaćenog iznosa i iznosa od 200.000,00 eura).
10. Drugostupanjski sud, odlučujući o prigovorima tužitelja istaknutih u žalbi, je ocijenio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP (prekoračio tužbeni zahtjev), iz razloga jer je dosudio više od onoga što je traženo. Naime, kako stranke tijekom postupka nisu postavile zahtjev za izdavanje tabularne isprave ni zahtjev za isplatu preostalog iznos na ime kupoprodajne cijene, drugostupanjski sud je u dijelu u kojem je prekoračen tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 369. stavak 5. ZPP ukinuo prvostupanjsku presudu.
10.1. U preostalom dijelu, u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja da se donese presuda koja će nadomjestiti ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine, drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu i zaključio da sudionici u prometu sukladno odredbi članka 2. ZOO slobodno uređuju obvezne odnose, pa ne postoji osnova temeljem koje bi se prihvatio takav zahtjev tužitelja.
11. Odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude kojom je odbijen zahtjev tužitelja da se donese presuda koja će nadomjestiti ugovor o kupoprodaji nekretnine, valja reći da je odredbom članka 248. stavak 1. ZOO propisano da ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi.
12. To znači da i u sudskom postupku takva osoba ima pravo zahtijevati sklapanje ugovora.
13. Obvezno sklapanje i obvezan sadržaj ugovora u smislu članka 248. ZOO iznimka je od općeg načela iz odredbe članka 2. ZOO prema kojoj odredbi, sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.
14. Dakle, u našem pravnom sustavu vrijedi načelo autonomije, pod čime se razumijeva sloboda suugovaratelja koji samostalno i slobodnom voljom odlučuju hoće li zasnovati određeni obveznopravni odnos (članak 2. ZOO), s time da postoje iznimke od tog načela, odnosno postoje točno određene pravne situacije koje propisuju obvezu pravnih subjekata na sklapanje ugovora određenog sadržaja (članak 248. ZOO), a u slučaju odbijanja postoji mogućnost da sud presudom zamijeni takav ugovor.
15. Konkretna pravna situacija, po shvaćanju ovoga suda, ne ulazi u iznimke koje propisuje citirana zakonska odredba, a koja upućuje na obveznost sklapanja ugovora, koja bi bila propisana određenim zakonom, što je uvjet za primjenu članka 248. ZOO. Naime, ZOO-om nije propisana obvezatnost donošenja presude kojom bi se uredili međusobni odnosi stranaka iz ugovora o kupoprodaji nekretnine (članak 2. ZOO).
16. Stoga su pravilno sudovi nižeg stupnja zaključili da nema zakonskog uporišta za donošenje presude kojom se nadomješta ugovor o kupoprodaji nekretnine.
17. Nadalje, odredbom članka 247. ZOO je propisano da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
18. Odredbom članka 376. stavak 1. ZOO je propisano da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se njemu obvezuje platiti cijenu, dok je odredbom članka 377. ZOO propisano da ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku.
19. Iz sadržaja Predugovora o kupoprodaji nekretnine proizlazi da je isti sklopljen sukladno naprijed citiranim odredbama ZOO, dakle, u pismenom obliku, ima sve bitne sastojke ugovora, a to su predmet ugovora (nekretnina) i kupoprodajna cijena, pa dakle, sporni ugovor prema shvaćanju ovoga suda sadrži sve bitne elemente ugovora.
20. U smislu navedenog, pravilna je ocjena iz pobijane presude da sporni Predugovor, sadržajno kupoprodajni ugovor sklopljen između tužitelja i tuženika je proizveo pravni učinak glede kupoprodaje nekretnine.
21. Nadalje, odredbom članka 294. ZOO je propisano da ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.
22. Suprotno revizijskim navodima tužitelja, točno je da prema odredbi članka 377. ZOO ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku, a u suprotnom ne proizvodi pravni učinak (članak 290. stavak 1. ZOO). Međutim, usmeni sporazum stranaka u pogledu ukupne kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu, te predaja nekretnine u posjed tužitelja, proizvodi pravni učinak, jer je došlo do konvalidacije u smislu odredbe članka 294. ZOO, tj. ako su ugovorne strane ispunile preuzete ugovorne obveze ili ih ispunile u pretežitom dijelu, a koji je uvjet u konkretnom slučaju ispunjen.
23. S obzirom na navedeno, pravilno je odbijen tužbeni zahtjev za donošenje presude koja bi nadomjestila ugovor o kupoprodaji nekretnine.
24. Nadalje, tužitelj podnosi reviziju i protiv drugostupanjskog rješenja kojim je ukinuta prvostupanjska presuda, navodeći da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 374. ZPP, kada je odlučivao o žalbi tužitelja.
25. Prema odredbi članka 374. ZPP drugostupanjski sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila, ako je samo ona podnijela žalbu (zabrana reformatio in peius).
26. U konkretnom slučaju je drugostupanjski sud ukinuo prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu članka 369. stavak 5. ZPP jer je ocijenio da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev i pri tom počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP.
27. Prema odredbi članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP sud je presudom prekoračio tužbeni zahtjev ako je odlučio o nečem drugom, a ne o onom što je traženo (članak 369. stavak 4.) ili ako je odlučio na način da je strankama dosudio više od onoga što je traženo (članak 369. stavak 5.).
28. Međutim u konkretnom slučaju, treba imati u vidu da je predmet spora zahtjev tužitelja za donošenje presude koja će nadomjestiti ugovor o kupoprodaji nekretnine.
29. Prvostupanjski sud je odlučujući o takvom zahtjevu tužitelja, a primjenjujući pravilo o istodobnom ispunjenju iz odredbe članka 358. stavak 1. ZOO, kojom odredbom je propisano da u dvostranoobveznim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, osim ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proistječe iz naravi posla, dosudio strankama više od onoga što je traženo, na način da je obvezao tuženika na izdavanje tabularne isprave tužitelju, a tužitelja obvezao na isplatu tuženiku preostalog iznosa kupoprodajne cijene.
30. Pretpostavka za primjenu pravila o istodobnom ispunjenju je reciprocitet obveza iz jednog ugovornog odnosa. Prema tome, jer se u konkretnom slučaju radilo o pravilu istodobnog ispunjenja (jednom zahtjevu) – istodobnosti ispunjenja obveza obiju ugovornih strana, drugostupanjski sud odlučujući o žalbenim navodima tužitelja, pravilno je zaključio da je prekoračen tužbeni zahtjev.
31. Stoga, nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 374. ZPP.
32. Slijedom navedenoga, kako se nisu ostvarili revizijski navodi, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 393. ZPP i odlučiti kao u izreci presude.
Đuro Sessa, v.r.
ODVOJENO MIŠLJENJE
suca Đure Sesse
u predmetu Rev-2479/17
Na žalost ne mogu se složiti s stavom većine u ovom predmetu glede pitanja ima li tužitelj pravo tražiti da se presudom nadomješta ugovor o kupnji nekretnine.
Naime, kada bi se složio s stavom većine to bi značilo da smo svi članovi vijeća u krivu, a to nikako ne želim.
U ovom predmetu zanemaruje se pravna priroda predugovora, kao ugovora kojim stranke ugovaraju obvezu sklopiti glavni ugovor kada i ako se ostvare uvjeti iz tog predugovora (čl. 268. ZOO-a).
Nije potrebno posebno naglašavati da je u obveznopravnim odnosima i ugovor izvor prava i da u granicama dopuštenog stranke mogu slobodno ugovarati svoje obvezne odnose, stvarati prava i obveze, pa time i obvezati se predugovorom sklopiti glavni ugovor.
Smatram da put kojim je krenula sudska praksa da se predugovoru daje značenje koje nema u biti potkopava značaj instituta predugovora i njegovi dometi onako kako je on stipuliran ZOO-om.
Stoga, kada su stranke preuzele obvezu predugovorom sklopiti glavni ugovor, stranku koja izbjegava ispuniti svoju obvezu može se presudom prisiliti da to učini, odnosno tražiti donošenje presude koja će zamijeniti obvezu koju jedna od ugovornih strana ne želi ispuniti, ako je stranka koja traži ispunjenje izvršila sve svoje obveze.
Kako se presudom koja zamjenjuje ugovor postiže ista svrha kao i presudom kojom bi se naložilo ispunjenje obveze iz predugovora smatram da je pretjerani formalizam pozivati se na odredbu čl. 248. st.1 . ZOO-a.
Molim da se ovo odvojeno mišljenje objavi uz presudu i dostavi strankama.
Zagreb, 12. siječnja 2022.
Sudac:
Đuro Sessa, v.r.