- 1 -              Rev 4557/2019-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4557/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1. A. S., rođ. S. iz O. i 2. A. S. iz Z., koje zastupa punomoćnik L. V. odvjetnik iz Odvjetničkog društva M. i partneri iz Z., P. B., protiv tuženika C. d.o.o. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-353/2018 od 10. rujna 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj Pn-219/15 od 23. siječnja 2018., u sjednici održanoj 12. siječnja 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Prihvaća se revizija tužiteljica, ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-353/2018 od 10. rujna 2018. i predmet se vraća tome sudu na ponovno odlučivanje.

 

II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj Pn-219/15 od 23. siječnja 2018. suđeno je:

 

"1. Nalaže se tuženiku C. d.o.o., Z., na ime naknade nematerijalne štete isplatiti tužiteljici A. S. rođ. S., iz O., ukupan iznos od 20.220,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove prvostupanjske presude, tj. od dana 23. siječnja 2018.g. nadalje po stopi od 7,41% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve do isplate, i to u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

 

2. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice ad. 1. A. S. rođ. S. preko dosuđenog iznosa od 20.220,00 kn iz točke 1 izreke ove presude, a do utuženog iznosa od 39.000,00 kn, tj. za iznos od 18.780,00 kn te se odbija kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice ad. 1 gdje je ista tražila da se dosudi da zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos iz točke 1 izreke ove presude teku od dana 14. siječnja 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po stopi 7,68% godišnje, te od 1. srpnja 2017. godine do dana 22. siječnja 2018.g. po stopi od 7,41% godišnje.

 

3. Nalaže se tuženiku C. d.o.o., Z., ..., OIB: ..., na ime naknade materijalne štete isplatiti tužiteljici A. S. rođ. S., iz O., ..., OIB: ..., ukupan iznos od 504,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja ove prvostupanjske presude, tj. od dana 23. siječnja 2018.g. nadalje po stopi od 7,41% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve do isplate, i to u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

 

4. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice ad. 1. A. S. rođ. S. preko dosuđenog iznosa od 504,00 kn iz točke 3 izreke ove presude, a do utuženog iznosa od 1.500,00 kn, tj. za iznos od 996,00 kn te se odbija kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice ad. 1 gdje je ista tražila da se dosudi da zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos iz točke 3 izreke ove presude teku od dana 14. siječnja 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po stopi 7,68% godišnje, te od 1. srpnja 2017. godine do dana 22. siječnja 2018.g. po stopi od 7,41% godišnje.

 

5. Nalaže se tuženiku C. d.o.o., Z., ..., OIB: ..., na ime naknade materijalne štete isplatiti tužiteljici A. S., iz Z., ..., OIB: ..., ukupan iznos od 10.515,97 kn, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana od donošenja ove prvostupanjske presude, tj. od dana 23. siječnja 2018.g. nadalje po stopi od 7,41% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve do isplate, i to u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

 

6. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice ad. 2. A. S. u dijelu gdje je ista tražila da se dosudi da zakonske zatezne kamate na iznos od 10.515,97 kn iz točke 5 izreke ove presude teku do dana 14. siječnja 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po stopi 7,68% godišnje, te od 1. srpnja 2017. godine do 22. siječnja 2018.g. po stopi od 7,41% godišnje.

 

7. Nalaže se tuženiku C. d.o.o., Z., ..., OIB: ..., isplatiti tužiteljicama prouzročene parnične troškove od 32.710,93 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 7,41% godišnje koja teče od dana donošenja ove prvostupanjske presude te nadalje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za pet postotna poena, prema čl. 29 stavak 2 ZOO-a, sve do namirenja, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, dok se u preostalom dijelu zahtjev za isplatom parničnog troška tužiteljica ad. 1 i 2 odbija kao neosnovan."

 

2. Presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž 353/2018 od 10. rujna 2018. suđeno je:

 

"1. Odbija se žalba tužiteljica: 1) A. S. i 2) A. S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj 39 Pn-219/15 od 23. siječnja 2018. u dijelu pod t. 2., 4. i 6. izreke.

 

2. Preinačuje se djelomično ista presuda u dijelu pod točkama 1., 3., 5. i 7., tako da se sudi:

 

Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi u preostalom dijelu, koji glase:

 

Nalaže se tuženiku C. d.o.o., Z., ..., OIB: ..., na ime naknade nematerijalne štete isplatiti tužiteljici A. S. rođ. S., iz O., ..., OIB: ..., ukupan iznos od 20.220,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove prvostupanjske presude, tj. od dana 23. siječnja 2018.g. nadalje po stopi od 7,41% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve do isplate, i to u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

 

Nalaže se tuženiku C. d.o.o., Z., ..., OIB: ..., na ime naknade materijalne štete isplatiti tužiteljici A. S. rođ. S., iz O., ... OIB: ..., ukupan iznos od 504,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja ove prvostupanjske presude, tj. od dana 23. siječnja 2018.g. nadalje po stopi od 7,41% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve do isplate, i to u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

 

Nalaže se tuženiku C. d.o.o., Z., ..., OIB: ..., na ime naknade materijalne štete isplatiti tužiteljici A. S., iz Z., ..., OIB: ..., ukupan iznos od 10.515,97 kn, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana od donošenja ove prvostupanjske presude, tj. od dana 23. siječnja 2018.g. nadalje po stopi od 7,41% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve do isplate, i to u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

 

Odbija se zahtjev tužiteljica radi naknade parničnog troška kao neosnovan."

 

2.1. Rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž 353/2018 od 10. rujna 2018. odbijena je žalba tužiteljica i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim je odlučeno o prijedlogu za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljice su podnijele izvanrednu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja koje smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložile su Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje podredno preinačiti drugostupanjsku odluku na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužiteljica je dopuštena i osnovana.

 

6.1. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

6.2. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga čl. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

7. U reviziji tužiteljice problematiziraju pitanje odgovornosti pravne osobe koja Ugovorom preuzima obvezu održavanja javne ceste za štetu trećim osobama odnosno pitanje solidarne odgovornosti H. i pravne osobe koja je ugovorom preuzela obvezu održavanja i čišćenja javne ceste.

 

8. Obrazlažući razloge važnosti pitanja postavljenog u reviziji tužiteljice su se pozvale na presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-5250/11 od 3. listopada 2012., Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-6116/2007 od 1. srpnja 2009. i Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1971/2008 od 15. rujna 2010. te odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gzz-9/07 od 23. siječnja 2008.

 

9. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće je ocijenilo da je revizija dopuštena, pa je na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP pobijana drugostupanjska presuda ispitana samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog prvog pravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za naknadu štete (imovinske i neimovinske štete) koju su pretrpjele u prometnoj nezgodi od ... u Z., ... Smatraju da je nezgoda uzrokovana propustom tuženika da kolnik održava sigurnim za promet - za koje su održavanje bili zaduženi Ugovorom o obavljanju poslova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta.

 

11. Drugostupanjski sud, odlučujući povodom žalbe tuženika, sukladno ovlaštenju iz odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačava prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) i odbija zahtjev tužiteljica uz zaključak da pasivna legitimacija tuženika nije zasnovana ni zakonom ni ugovorom jer "(…) Ugovorom nije ugovoreno neposredno pravo trećeg (oštećenika) prema tuženiku kao izvođaču radova održavanja javnih cesta (…)", sve sukladno odredbi čl. 149. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje ZOO).

 

12. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno. Naime, o postojanju neposredne odgovornosti pravne osobe kojoj je ustupljeno održavanje javne ceste, Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio je shvaćanje u više odluka (npr. poslovni broj Rev-712/03 od 8. prosinca 2004., poslovni broj Gzz-9/07 od 23. siječnja 2008.).

 

13. Odredbom čl. 154. st. 1. ZOO propisano je da tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

 

13.1. Prema odredbi čl. 23. st. 1. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", broj 180/04 – dalje ZJC) H. d.o.o., H. d.o.o., Ž., U. G. Z. odnosno korisnik koncesije dužni su na temelju toga Zakona i drugih propisa osigurati neometan i siguran promet na javnim cestama za koji su te ceste građene, uklanjanje oštećenih i napuštenih vozila te drugih stvari s javne ceste, obavješćivanje javnosti o stanju i prohodnosti javnih cesta te o izvanrednim događajima i meteorološkim uvjetima značajnim za odvijanje prometa na njima, očuvanje i zaštitu okoliša.

 

13.2. Odredbom čl. 24. st. 1. i 2. ZJC H. d.o.o., H. d.o.o., Ž., U. G. Z. izravno ne izvode radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta, već izvođenje radova građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta ustupaju sukladno propisima o javnoj nabavi.

 

14. Dakle, zakonska je obveza pravnih osoba iz citiranih zakonskih odredaba vršiti redovito i izvanredno održavanje državnih cesta te su sukladno tome odgovorne za štetu trećim osobama nastalu uslijed neredovitog održavanja cesta time da treba imati na umu ne samo odredbu čl. 6. ZJC, već i odredbu čl. 18. ZJC, kojom je propisano obvezno sklapanje ugovora, odnosno da su županijske uprave za ceste dužne održavanje cesta ugovorom ustupiti specijaliziranim pravnim ili fizičkim osobama te da izravno one radove niti ne mogu izvoditi, pa u tom smislu i postoji neposredna odgovornost te osobe na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZOO.

 

15. U konkretnoj pravnoj stvari utvrđeno je:

 

- da je cesta na kojoj se dogodila prometna nezgoda u trenutku iste bila javna cesta kojom je upravljala Županijska uprava za ceste Z. županije,

 

- da se tuženik Ugovorom o redovitom održavanju i zaštiti županijskih i lokalnih cesta od 30. travnja 2001. (list spisa 58-61) obvezao voditi poslove redovitog održavanja županijskih i lokalnih cesta (dakle javnih cesta kojima upravlja Županijska uprava za ceste Z. županije) na cijelom području Z. županije u razdoblju od 1. svibnja 2001. do 30. travnja 2005. (čl. 1. st. 1. i 2. Ugovora).

 

15.1. Stoga, u konkretnom slučaju, kako je Županijska uprava za ceste Z. županije, na temelju zakonskog ovlaštenja sklopila Ugovor o redovitom održavanju i zaštiti županijskih i lokalnih cesta s tuženikom C. Z. d.o.o. a kojim ugovorom su na tuženika preneseni poslovi održavanja državne ceste na kojoj se dogodila prometna nezgoda, to je, suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari odnosno solidarno odgovora za nastalu štetu zajedno sa Županijskom upravom za ceste Z. županije.

 

16. Nadalje, prema odredbi čl. 414. st. 1. ZOO-a u slučaju postojanja solidarne obveze dužnika, vjerovnik može po svom izboru, sve do ispunjenja obveza u cijelosti zahtijevati ispunjenje obveze ili samo od jednog dužnika ili od svih, što u konkretnom slučaju znači da tužiteljicama pripada pravo po svom izboru zahtijevati naknadu štete bilo od pravne osobe koja po zakonu odgovora za naknadu štete bilo od pravne osobe kojoj je ustupljeno održavanje javnih cesta ili istodobno od oboje.

 

17. Dakle, zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava, drugostupanjski sud nije odlučivao o ostalim žalbenim razlozima, zbog čega je valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje, a sve temeljem odredbe čl. 395. st. 2 ZPP.

 

18. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi tužiteljica, kao i o cjelokupnim troškovima nastalim u povodu pravnih lijekova (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 12. siječnja 2022.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.