1                            Broj: Ppž-10375/2021

 

 

                               

Broj: Ppž-10375/2021

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. T.G., zbog prekršaja iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 89/14., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ludbreg od 18. rujna 2021., broj: 511-14-07/05-1-41-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Djelomično se prihvaća prigovor okr. T.G., preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri, na način da se okrivljeniku na temelju čl. 58. st. 1. Prekršajnog zakona  („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 4 (četiri) mjeseca u čije trajanje se uračunava privremeno oduzimanje vozačke dozvole Naredbom o određivanju mjere opreza od 18. rujna 2021. broj: 1018207899.

 

II. U ostalom dijelu odbija se prigovor okr. T.G. kao neosnovan, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu pobijani prekršajni nalog potvrđuje. 

 

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. T.G. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku od 8 dana od primitka ove presude.

             

Obrazloženje

 

              1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. T.G. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna od 10.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci u čije trajanje se uračunava izrečena mjera opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole, uz obvezu na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 580,00 kuna.

             

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. T.G. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4.              Prigovor je djelomično osnovan.             

 

5.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

              6.              Okrivljenik u prigovoru ne poriče prekršaj koji je počinio, nije imao namjeru dovesti se u alkoholizirano stanje, nije se osjećao pijanim, ali u kombinaciji sa lijekom protiv bolova utvrđena mu je koncentracija alkohola od 1,63 g/kg, što i ne poriče. U potpunosti priznaje i izražava žaljenje zbog počinjenog. Moli da mu se smanji novčana kazna i ne oduzme vozačka dozvola koja mu je prijeko potrebna za rad, zaposlen je tridesetak kilometara od kuće i vozačka dozvola mu je prijeko potrebna za putovanje na posao svaki dan, koji mu je jedini izvor prihoda jer živi sam, a radi u kožarskoj industriji s malim prihodima. Uzoran je vozač, do sada nije prekršajno i kazneno kažnjavan.

 

7.              Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovao i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Međutim, duljina trajanja izrečene zaštitne mjere od 6 mjeseci, po ocjeni ovog suda, odmjerena je u predugom trajanju i nije razmjerna počinjenom prekršaju. Cijeneći da se radi o vožnji pod utjecajem alkohola bliže granici koju je zakonodavac propisao kao kvalifikatornu okolnost za predmetni prekršaj (iznad 1,50 g/kg), a imajući u vidu načelo razmjernosti propisano odredbom čl. 51. a Prekršajnog zakona, ovaj sud smatra da u ovom slučaju zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja, prekršaja koji se mogu očekivati, kao i o stupnju počiniteljeve opasnosti.

 

7.1.              Iz navedenih razloga ovaj sud je preinačio pobijani prekršajni nalog u zaštitnoj mjeri i okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od četiri mjeseca, smatrajući da je tako odmjerena zaštitna mjera primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog. U trajanje zaštitne mjere uračunava se izrečena mjera opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole, sukladno odredbi čl. 130. st. 9. Prekršajnog zakona.

 

7.2.              Stoga, bilo je osnove za djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenika.

 

8.              Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

8.1.              Naime, za prekršaj iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna od 10.000,00 do 20.000,00 kuna, ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj.

 

8.2.              Potrebno je napomenuti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okr. T.G. nije učinio, pa su navodi prigovora o lošoj financijskoj situaciji, koja bi predstavljala naročito olakotnu okolnost za ublažavanje kazne, u tom smislu ostali na razini paušalnog isticanja. Po ocjeni ovog suda, priznanje počinjenja prekršaja i izražavanje žaljenja za počinjenim, nisu ni svaka za sebe, niti u svojoj ukupnosti, naročito olakotna okolnost koja bi opravdala izricanje blaže kazne od propisane. Cijeneći da se radi o prekršaju koji predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa, budući je okrivljenik upravljao vozilom pri koncentraciji alkohola od 1,63 g/kg i s time povezanim velikim stupnjem ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, a naročite olakotne okolnosti nisu utvrđene, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

9.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle u minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika. 

 

 

10.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t. II.)Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

 

Zagreb, 12. siječnja 2022.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi varaždinskoj, Policijskoj postaji Ludbreg u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.