Poslovni broj: 73 Pž-5329/2020-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 73 Pž-5329/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja U. S. O., OIB …, T. K. Ć. 11, Z., protiv tuženika S. K. K. S., OIB …, Č. 4a, Z., kojeg zastupa punomoćnik I. D., odvjetnik u O. društvu S. D. M. d.o.o., Z., M. cesta 32, radi isplate iznosa od 13.646,55 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-406/2020-8 od 16. studenoga 2020., 12. siječnja 2022.

p r e s u d i o j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda Zagrebu poslovni broj Povrv-406/2020-8 od 16. studenoga 2020. u pobijanim odlukama iz točaka I. i III. njene izreke i sudi:

1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Z. D. iz Z., poslovni broj Ovrv-144/2019 od 30. prosinca 2019., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 13.646,55 kn (trinaesttisuća- šestočetrdesetšest kuna i pedesetpet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena

- na iznos od 800,00 kn od 16. lipnja 2019. do isplate - na iznos od 800,00 kn od 4. srpnja 2019. do isplate - na iznos od 48,15 kn od 4. srpnja 2019. do isplate

- na iznos od 800,00 kn od 5. kolovoza 2019. do isplate - na iznos od 2.400,00 kn od 7. rujna 2019. do isplate

- na iznos od 700,00 kn od 15. rujna 2019. do isplate - na iznos od 15,54 kn od 15. rujna 2019. do isplate

- na iznos od 2.400,00 kn od 2. listopada 2019. do isplate

- na iznos od 2.400,00 kn od 2. studenoga 2019. do isplate - na iznos od 82,86 kn od 2. studenoga 2019. do isplate

- na iznos od 3.200,00 kn od 7. prosinca 2019. do isplate te trošak ovršnog postupka u iznosu 500,00 kn (petsto kuna) sa zateznim kamatama koje teku od 30. prosinca 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 kn.

3. Nalaže se tužitelju u roku od osam dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 kn (tisućusedamstopedeset kuna).

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Z. D. iz Z., poslovni broj Ovrv-144/19 od 30. prosinca 2019. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 13.646,55 kn i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 500,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke presude). Odlukom iz točke II. izreke, ukinut je platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 200,00 kn. Odlukom iz točke III. izreke, tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 kn.

2. Tako je odlučio prvostupanjski sud o platnom nalogu sadržanom u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (izvod iz otvorenih stavaka od 11. prosinca 2019.) javnog bilježnika Z. D. iz Z., poslovni broj Ovrv-144/19 od 30. prosinca 2019. na temelju odredbe čl. 451. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP). Odluka o tužbenom zahtjevu donesena je na temelju odredbe čl. 9. i 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te na temelju odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 170/15).

3. Protiv ove presude tuženik je podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava navodeći u bitnom da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja. Obrazlaže da je tuženik u prigovoru o rješenju o ovrsi naveo da izvod iz poslovnih knjiga predstavlja vjerodostojnu, a ne javnu ispravu slijedom čega je njen sadržaj tužitelj morao dokazati, a što je propustio učiniti budući da tužitelj nije dostavio ugovor o zakupu iz kojeg bi proizlazila tuženikova obveza. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, odnosno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na    ponovno raspravljanje i odlučivanje. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.750,00 kn.

4. Tužitelj nije odgovorio na tuženikovu žalbu.

5. Tuženikova žalba je osnovana.

6. Nakon što je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ona nije pravilna i zakonita zbog pogrešne primjene odredaba o teretu dokazivanju.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 13.646,55 kn na temelju izdanih računa za zakup prostora za smještaj konja na hipodromu (boksova).

8. Tuženik osporava zahtjev tvrdeći da nije bio u poslovnom odnosu s tužiteljem, odnosno da nije sklopio ugovor o zakupu.

9. Utvrđujući činjenično stanje kao osnovu za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu, sud prvog stupnja raspravio je i ispitao je li tužitelj dokazao bitnu činjenicu – sklopio s tuženikom ugovor o zakupu na temelju kojeg mu je dao u zakup prostor za smještaj konja na hipodromu i u vezi s tim je li dokazao postojanje svog potraživanja s osnove tog ugovora.

10. Dokazujući istinitosti te bitne činjenice tužitelj dostavlja račune na utuženi iznos u kojima je navedeno kako su izdani za zakup prostora u razdoblju od svibnja do studenoga 2019.

11. Međutim, račun kao jednostrana isprava izdatnika sam za sebe ne čini valjanu dokaznu osnovu za prihvaćanje tužbenog zahtjeva. Naime, premda je račun samo jednostrana isprava kojom vjerovnik poziva dužnika na ispunjenje novčane obveze, u slučaju kada tuženik osporava postojanje te obveze kao u ovom parničnom predmetu, vjerovnik (tužitelj) mora dokazati osnovanost i visinu novčanog potraživanja navedenog u tom računu.

12. Pravilnom ocjenom tuženikova prigovora za zaključiti je da je tuženik u cijelosti osporio tužiteljevo potraživanje po predmetnim računima, kako u osnovi tako i u visini, a tužitelj nije dokazao postojanje ugovora, to je pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava nadalje valjalo zaključiti da tužitelj nije dokazao osnovanost svog potraživanja.

13. S obzirom na to da tužitelj tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom, do zaključenja glavne rasprave, nije sudu predočio niti jedan vjerodostojan dokument – ugovor, primopredajni zapisnik o preuzimanju/vraćanju prostora u posjed i slično – kojim bi potvrdio izdane račune, a tuženik navedeno osporava, sud prvog stupnja je glede izvedenih dokaza razlozima u obrazloženju pobijane presude pogrešno opravdao uvjerenje proizašlo iz izvedenih dokaza, primjenjujući pritom pogrešno    pravila o teretu dokazivanja pa je utvrđenje žalbenog suda kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja kao materijalno pravo kada je pružio zaštitu tužitelju te tužbeni zahtjev prihvatio kao osnovan.

14. Također se napominje prvostupanjskom sudu da je u obvezi pozvati se na materijalno pravo na temelju kojeg je donio pobijanu presudu (čl. 338. st. 4. ZPP-a). Prvostupanjski sud se pozvao na opće načelo obveznog prava, odnosno obvezu sudionika u obveznim odnosima izvršavati svoje obveze, sadržanu u čl. 9. ZOO-a, ali je propustio okvalificirati predmetni poslovni odnos (ugovor o zakupu) i primijeniti odgovarajuće odredbe materijalnog prava. Ističe se da u pravilu propust u navođenju materijalnog prava osnovom kojeg je odlučeno o tužbenom zahtjevu, predstavlja nedostatak koji može dovesti do nerazumljive odluke.

15. S obzirom na to da je o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud odlučio isključivo uvidom u račune uz pogrešnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, valjalo je tuženikovu žalbu uvažiti i preinačiti pobijanu presudu, a na temelju odredbe čl. 373. t. 1. ZPP-a.

16. Kako je tužitelj izgubio spor u cijelosti, dužan je tuženiku, u skladu s
odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, naknaditi troškove parničnog postupka.

17. Tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 kn koji se odnose na trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.000,00 kn uz PDV od 25% (Tbr. 10. t. 1. Tarife) te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 500,00 kn.

18. Valjalo je stoga na temelju odredbe čl. 373. t. 1. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a platni nalog ukinuti primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a te odbiti tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, odnosno dosuditi tuženiku parnični trošak budući da tužitelj nije uspio u sporu. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 12. siječnja 2022.

Sudac

Gorana Aralica Martinović