Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 1284/2021-4
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. A. iz S., kojeg zastupa punomoćnica D. N., odvjetnica u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv dijela presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-560/2011 od 20. travnja 2011., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-663/05-64 od 26. studenog 2008., koja je ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj P-663/05-69 od 22. veljače 2011., u sjednici održanoj 12. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-663/05-64 od 26. studenog 2008., koja je ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj P-663/05-69 od 22. veljače 2011., suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da tužitelju A. S. plati iznos od 69.794,29 kuna sa zakonskom kamatom u visini eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5% poena, od 26. studeni 2008. godine do isplate, u roku od 15 dana.
II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija kao neosnovanim.
III. Nalaže se tužitelju A. S. iz S. da tuženiku Republici Hrvatskoj isplati parnični trošak u iznosu od 39.072,37 kn u roku od 15 dana."
2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-560/2011 od 20. travnja 2011., odlučeno je o žalbama obiju stranaka na slijedeći način:
"Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske u odnosu na glavnu stvar kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku broj: P-663/05-64 od 26. studenog 2008. godine, ispravljena rješenjem broj: P-663/05-69 od 22. veljače 2011., u dosuđujućem dijelu, stavak I. izreke presude.
Odbija se djelomično žalba tužitelja S. A. kao neosnovana i potvrđuje se navedena presuda u dijelu stavka II. izreke presude, kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete, po osnovi duševnih bolova zbog nemogućnosti korištenja nekretnina, kao i za naknadu materijalne štete na ime nestalih i uništenih pokretnina, iznad dosuđenog iznosa u stavku I. izreke presude."
Istovremeno je rješenjem istog poslovnoga broja odlučeno:
"Uvažavaju se djelomično žalbe tužitelja i tuženika, ukida se navedena presuda u odbijajućem dijelu, dio stavka II. izreke presude, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete zbog nemogućnosti korištenja nekretnina, kao i odluka o troškovima postupka, stavak III. izreke presude i u tom dijelu predmet se vraća na ponovno suđenje."
3. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-451/12-2 od 29. ožujka 2017. preinačena je presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-560/2011 od 20. travnja 2011. i presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-663/05-64 od 26. studenog 2008., koja je ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj P-663/05-69 od 22. veljače 2011. u odnosu na toč. 1. izreke te je odbijen tužbeni zahtjev.
4. Odlukom Ustavnog sud Republike Hrvatske poslovni broj U-III-4299/2017. od 14. listopada 2021., ukinuta je presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-451/12-2 od 29. ožujka 2017. te je predmet vraćen Vrhovnom sudu na ponovni postupak. Stoga, u ovom ponovljenom revizijskom postupku valja ponovno odlučiti o reviziji tuženice.
5. Tuženica je podnijela reviziju protiv dijela drugostupanjske presude kojim je odbijena njena žalba (u odnosu na toč. I. izreke prvostupanjske presude kojom je tužitelju dosuđen iznos od 69.794,29 kuna s pripadajućom zateznom kamatom). Tuženica reviziju podnosi pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kako odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana o kojem pitanju je revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati, drugostupanjsku presudu preinači u pobijanom dijelu na način da odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška tuženici, uvećanog za trošak sastava ove revizije ili da reviziju prihvati, ukine prvostupanjsku presudu i presudu drugostupanjskog suda u pobijanom dijelu te predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom, odnosno, drugostupanjskom sudu.
6. Tužitelj je odgovorio na reviziju tuženice.
6.1. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode revizije tuženice i predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu.
7. Revizija je dopuštena, ali nije osnovana.
8. Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08 - dalje: ZPP), stranke koje ne mogu protiv pravomoćne drugostupanjske presude podnijeti redovnu reviziju (čl. 382. st. 1. ZPP), mogu podnijeti (izvanrednu) reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava - trebalo preispitati sudsku praksu.
8.1. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).
9. Tuženica u reviziji postavlja pitanje kojim problematizira postojanje odgovornosti Republika Hrvatska za štetu zbog uništavanja i/ili otuđenja stvari (pokretninama u kući), odnosno na napuštene imovine koja je sukladno važećim zakonima dana trećim osobama na privremeno korištenje, a u opravdanju postavljenog pitanja ukazuje na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražena u presudama poslovni broj Rev 742/05 od 12. veljače 2009. i Rev 234/08 od 25. ožujka 2009., za koja tvrdi da su protivna shvaćanju iz pobijane odluke.
10. S obzirom na izloženo, vijeće ovoga suda je ocijenilo kako je riječ o reviziji koja ispunjava pretpostavke dopustivosti.
11. Predmet spora (u odnosu na pobijani dio nižestupanjskih odluka) je zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi materijalnu štetu u iznosu od 76.695,89 kn (prema konačno određenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 9. rujna 2008.) u vrijednosti nestalih pokretnina iz kuće sagrađene na čk. br. ..., z.k. ul. ..., k.o. K.
11.1. Tužbeni zahtjev temeljen je na tvrdnji da je tužitelj tijekom V. O. privremeno napustio kuću i ostavio svu imovinu (nekretnine i pokretne stvari) koja je bila u njegovom vlasništvu; da je ta imovina stavljena pod privremenu upravu Republike Hrvatske i predane na korištenje M. M.; da je ona predmetnu imovinu koristila do 6. veljače 1997. (kad je predala ključeve nadležnoj Komisiji i kada je sačinjen zapisnik o primopredaji); da je nakon toga (26. veljače 1997.) kuća predana predniku tužitelja P. A., kojeg je istog dana nasilno iselio J. B. (koji je kuću dobio na korištenje od Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje imovine O. S.) te da su tijekom boravka J. B. u kući nestale pokretne stvari za koje tužitelj potražuje naknadu štete. Naknadu štete zahtjeva od tuženice smatrajući da je Republika Hrvatska imala obvezu nadzora i kontrole korištenja pokretne imovine na zakonit način uz pažnju dobrog gospodara.
12. Tijekom postupka utvrđeno je:
- u vrijeme preuzimanja nekretnina i pokretnina u vlasništvu podnositelja pod privremenu upravu Republike Hrvatske u nekretninama tužitelja nalazile su se i pokretne stvari;
- pokretnine i nekretnine koje su zapisnički utvrđene i određene u vlasništvu podnositelja, tuženica je pod privremenu upravu preuzela na temelju Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom ("Narodne novine", broj 73/95, 7/96 i 100/97);
- sve navedene stvari postojale su u vrijeme predaje na korištenje J. B.;
- pobrojane pokretnine se nisu nalazile na podnositeljevoj nekretnini u vrijeme kad ju je J. B. napustio;
- imovinom pravnog prednika tužitelja koju je prije smrti darovao tužitelju, raspolagale su Stambene komisije G. S. i O. S. u skladu s odredbama Uredbe o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom ("Narodne novine", broj 63/95), te Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom i Zakona o područjima od posebne državne skrbi ("Narodne novine", broj 26/03 - pročišćeni tekst);
- Komisija za privremeno preuzimanje i korištenje određene imovine O. S. dala je imovinu tada već pok. P. A. na privremeno korištenje J. B., rješenjem od 27. veljače 1997. koje je ukinuto rješenjem stambene komisije O. S. od 18. siječnja 1999.
13. Polazeći od ovih činjenica nižestupanjski sudovi usvojili su zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete na stvarima i strojevima ocijenivši da tuženica nije postupala s dužnom pažnjom jer nije vršila nadzor nad korisnikom kojem je te stvari dala na korištenje, pa je dužna naknaditi tužitelju štetu, temeljem čl. 154. i 185. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/03, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO).
14. Sukladno odredbi čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 75/93, 92/96, 48/99, 15/00, 27/00) štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.
14.1. Iz navedene zakonske odredbe proizlazilo bi da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nanese nezakonitim ili nepravilnim radom tijelo državne uprave, ali i za štetu koju takvim radom počine tijela jedinica lokalne samouprave i uprave pa čak i tijela pravnih osoba koje imaju i razne ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave.
14.2. Odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom ("Narodne novine", broj 73/95, 7/96 i 100/97) propisano da se imovina koja se nalazi na ranije okupiranom području Republike Hrvatske, a koju su njeni vlasnici napustili i osobno je ne koriste, stavlja danom stupanja na snagu Zakona (5. listopada 1995.) pod privremenu upravu Republike Hrvatske i na korištenje (čl. 2.), a posjed nad spomenutom imovinom danom stupanja na snagu Zakona preuzima općina odnosno grad na čijem području se nalazi imovina (čl. 4. st. 1.).
14.3. Zakonom o prestanku važenja Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom ("Narodne novine", broj 101/98) propisano je da će se na postupke u svezi s privremenim korištenjem, upravljanjem i nadzorom imovine fizičkih osoba određenih Zakonom o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom primjenjivati Program povratka i zbrinjavanja prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba ("Narodne novine", broj 92/98 - dalje: Program povratka).
14.4. Čl. 7. st. 1. Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom je propisano: "osobe koje su prema odredbi čl. 5. tog Zakona dobili imovinu iz čl. 2. Zakona u posjed i na korištenje dužne tom imovinom upravljati pažnjom dobrog gospodara, a u zaštiti te imovine prema trećim osobama imaju sve ovlasti koje pripadaju vlasniku imovine, te prihode koje imovina ostvaruje mogu koristiti za svoje potrebe.
14.5. Osobe iz st. 1. ovog čl. ne mogu nekretninama koje čine imovinu raspolagati (otuđiti, zamijeniti, dati u zakup, dati u najam, na privremeno naplatno ili besplatno korištenje, opteretiti hipotekom ili drugim teretom), a ne mogu raspolagati prijevoznim sredstvima i stokom bez suglasnosti komisije iz čl. 4. tog Zakona.
14.6. Pravni poslovi sklopljeni protivno odredbi iz st. 2. ovog članka su ništavi".
14.7. Iz navedenih odredaba proizlazi da je Zakonom propisana dužnost korisnika imovine i osoba koje su imovinu dobili na korištenje da istom upravljaju pažnjom dobrog gospodara te da su propisani slučajevi u kojima se može uskratiti daljnje korištenje imovine ukidanjem rješenja o davanju imovine u posjed i na privremeno korištenje (čl. 10.).
15. Prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4299/2021 od 14. listopada 2021., Republika Hrvatska ne može se osloboditi od odgovornosti za naknadu štete u slučaju kad je miješanje u nečije pravo vlasništva privremeno izvršeno na temelju zakona, neovisno o činjenici što je neposredni štetnik osoba koja je na temelju zakona i odgovarajućeg pojedinačnog akta ovlaštena na korištenje stvari.
15.1. Navedenu odluku Ustavni sud Republike Hrvatske temelji na relevantnom stajalištu koje je Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) zauzeo u presudi od 18. ožujka 2021. donesenoj u predmetu Dabić protiv Hrvatske (br. 49001/14).
16. Polazeći od činjenica utvrđenih u predmetnoj parnici te sukladno pravnom shvaćanju Ustavnog sud Republike Hrvatske poslovni broj U-III-4299/2017. od 14. listopada 2021., pravilno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da je tuženica dužna naknaditi tužitelju (vlasniku stvari) štetu (temeljem čl. 154. i 185. ZOO) zbog toga što nije postupala s dužnom pažnjom kada nije nadzirala korisnika kojemu je te stvari dala na privremeno korištenje.
17. Slijedom navedenog je valjalo odbiti reviziju tuženice kao neosnovanu a sve temeljem odredbe čl. 393. ZPP.
Mirjana Magud, v.r.